Jump to content

  • članaka
    62
  • komentara
    0
  • otvaranja
    2843

Pisana oporuka pred svjedocima u sudskoj praksi

Sign in to follow this  
Matrix

39 otvaranja

Za  valjanost  pismene  oporuke  pred svjedocima  odlučno  je  da  li  oporučitelj  zna  čitati  ili  pisati  na  jeziku  na  kojem  je oporuka sastavljena.Stoga  su  sudovi  nižeg  stupnja  pravilno  primijenili  odredbu  čl.  69.  Zakona  o  nasljeđivanju  kada su  prihvatili  tužbeni  zahtjev,  kojim  je  utvrđeno  da  sporna  oporuka  nije  pravno  valjana  s  obzirom  da  oporučiteljica nije  znala  čitati  i  pisati  na  jeziku  na  kojem  je  oporuka  napisana.  Okolnost  što  je  oporučiteljica  bila  upoznata  sa sadržajem  oporuke  preko  prevoditelja  ne  čini  istu  oporuku  pravno  valjanom,  jer  je  intencija  zakonodavca  bila  da oporučitelj zna čitati i pisati na onom jeziku na kojem je oporuka napisana.

VS RH Rev 2291/1997-2 od  30. studenog 2000. Godine

 

Osobom  koja  ne  zna  čitati  i  pisati  treba smatrati  i  onu  koja  nije  u  mogućnosti čitati  i  pisati  npr.  zbog  gubitka  ili oštećenja vida.

VS RH Rev 1277/1993-2 od  2. veljače 1995.

 

Okolnost da oporučitelj nije pročitao pismenu oporuku pred svjedocima koju je pisao oporučni nasljednik, nije od utjecaja, kad su ispunjene ostale pretpostavke za njezinu valjanost.

ŽS Zg Gž 1523/1997

*

Potomci ostavitelja i njihovi bračni drugovi ne mogu biti oporučni svjedoci, bez obzira na stupanj srodstva s ostaviteljem.

VSRH Rev 2813/1991

*

Različiti datumi na pisanoj oporuci pred svjedocima ne predstavljaju takvu manjkavost, koja bi nužno tu oporuku činila nevaljanom, ukoliko na nevaljanost oporuke ne upućuju i druge okolnosti.

ŽS Gs Gž 292/2003-2

*

Okolnost da se oporučitelj nije potpisao i na prvom listu oporuke, nije od utjecaja na pravnu valjanost pisane oporuke pred svjedocima.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1471/2010-2 od 15.9.2010.

*

Valjana je pismena oporuka pred svjedocima koja nije sastavljena po neposrednom kazivanju oporučitelja već treće osobe, ako su ispunjene ostale pretpostavke za valjanost pismene oporuke.

VSRH Rev 460/1992

*

Teret dokazivanja zagubljene oporuke na onoj je stranci koja se poziva na postojanje takve oporuke.

Županijski sud u Splitu Gžp 433/2010 od 28.12.2010.

*

Za valjanost pismene oporuke pred svjedocima odlučno je da li oporučitelj zna čitati ili pisati na jeziku na kojem je oporuka sastavljena.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 2291/97 od 30.11.2000.

*

Ostaviteljičina izjava može biti dana i riječju “da”, kojom je na jasan način pokazala da se radi o njezinoj oporuci koju ona potpisuje pred prisutnim svjedocima.

VSRH Rev 937/1991

*

Oporučitelj može dati izjavu da je to njegova oporuka ne samo riječima navedenim u Zakonu o nasljeđivanju već i drugim izrazima koji na jasan način iskazuju stvarnu, ozbiljnu i slobodnu volju ostavitelja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 17/2005-2 od 29.9.2005.

*

Osobom koja ne zna čitati i pisati treba smatrati i onu koja nije u mogućnosti čitati i pisati npr. zbog gubitka ili oštećenja vida.

VSRH Rev 1277/1993

*

Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je usmena oporuka D. Ž. kojom je svu svoju imovinu njoj ostavio, istinita i pravovaljana. Tužbeni zahtjev se zasniva na tvrdnji da je oporučitelj ranije napisao pismenu oporuku kojom je univerzalnom nasljednicom imenovao tužiteljicu, ali da je nije mogao naći niti se sjetiti gdje se ona nalazi, pa je iz tog razloga bio prisiljen i sastaviti usmenu oporuku, kojom svoju imovinu ostavlja tužiteljici. Prema odredbi čl. 78. Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71 i 47/78 ) oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako zbog iznimnih prilika nije u mogućnosti sastaviti pismenu oporuku. To znači, da u smislu navedene odredbe ocjena postoje li iznimne prilike i može li se usmenoj oporuci priznati valjanost, ovisi o činjenici da li se oporučitelj nalazio u takvoj situaciji da mu je osobno bilo nemoguće sastaviti pismenu oporuku. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i u slučaju da je istinita tvrdnja tužiteljice da je oporučitelj ranije napisao pismenu oporuku koju dan prije smrti nije mogao naći, niti se sjetiti gdje se ona nalazi, nema značaj izuzetnih prilika koje bi ga onemogućile da sastavi pismenu oporuku.”

ŽS Zg Gž 4992/1999

*

Pravno je valjana oporuka koju je svojom rukom napisao i potpisao oporučitelj velikim tiskanim slovima pri čemu niti okolnost što se njegov potpis na oporuci sastoji od početnog slova vlastitog imena i cijelog prezimena nema utjecaja na njenu valjanost.

VSRH Rev 1226/2007-2

*

Oporuka pisana na pisaćoj mašini i potpisana po oporučiteljici i jednom oporučnom svjedoku je po svojem obliku ništava oporuka.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 527/03-2 od 12. svibnja 2003.

*

Oporučitelj može dati izjavu da je to njegova oporuka ne samo riječima navedenim u Zakonu o nasljeđivanju već i drugim izrazima koji na jasan način iskazuju stvarnu, ozbiljnu i slobodnu volju ostavitelja.

VSRH Rev 17/2005-2

*

Ukoliko se radi o osobi koja je završila samo jedan razred osnovne škole i koja se može vrlo teško i nečitljivo potpisati koristeći potpuno neprepoznatljive znakove, tada navedeno upućuje na zaključak da se radi o osobi koja ne zna pisati, zbog čega ista nije mogla sastaviti pisanu oporuku pred svjedocima.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1169/09-2 od 11.I.2010.

*

Naknadno sačinjenje pisane oporuke pred svjedocima od strane primateljice uzdržavanja, ne znači nužno i ispunjenje pretpostavki za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe članka 116. Zakona o nasljeđivanju.

ŽS Gs Gž 307/2006-2

*

Odredba čl. 73 st. 2 ZN-a taksativno navodi osobe koje ne mogu biti svjedoci oporuke, što posljedično rezultira pravnom nevaljanošću oporuke u slučaju ako je svjedok oporuke jedna od osoba taksativno nabrojena u citiranoj zakonskoj odredbi. Budući da je svjedok oporuke bio nećak ostavitelja, odnosno srodnik ostavitelja u pobočnoj liniji drugog stupnja, to je oporuka pravno nevaljana.”

ŽS Ri Gž 2024/2001

*

Za valjanost pismene oporuke pred svjedocima odlučno je da li oporučitelj zna čitati ili pisati na jeziku na kojem je oporuka sastavljena.

VSRH Rev 2291/1997

*

Oporučiteljica je pismenom oporukom pred svjedocima (čl. 69 ZN-a) raspolagala svojom imovinom, time da po navodima tužbe je jedan od svjedoka oporuke bio bračni drug srodnika oporučiteljice u pobočnoj liniji (čl. 73 st. 2 ZN-a). Medjutim, budući da je brak srodnika oporučiteljice u pobočnoj liniji prestao smrću i to prije potpisivanja sporne oporuke, takva činjenica ne ukazuje na nepravovaljanost oporuke, jer je smrću bračnog druga svjedoka oporuke prestalo tazbinsko srodstvo, a samim time takav svjedok pismene oporuke više nije osoba iz odredbe čl. 73 st. 2 ZN-a.

ŽS Ri Gž 1465/2000

*

Za pravnu valjanost pismene oporuke pred svjedocima se traži da oporučitelj zna čitati i pisati, pri čemu nije dovoljno da oporučitelj znade čitati i pisati, već se traži da on oporučitelj bude u stanju služiti se ovim svojim znanjem.

VSRH Rev 1343/1997

 

Na ništavost oporuke zbog nedostatka u obliku sud ne pazi po službenoj dužnosti.

VS RH Rev-1920/1999-2 od 21. studenog 2001.

 

Ostaviteljičina  izjava  može  biti  dana  i  riječju  “da”,  kojom  je  na  jasan  način  pokazala  da  se  radi  o  njezinoj  oporuci koju ona potpisuje pred prisutnim svjedocima.

Kratki tekst  odluke:

“Nije  u  pravu  revident  kada  smatra  da bez  riječi  “to  je  moja  oporuka”  nema valjane  pismene oporuke  sastavljene  pred svjedocima  koju  predviđa  odredba  iz članka  69.  ZN.  Ovaj  revizijski  sud prihvaća  pravno stajalište  nižeg  suda  da ostaviteljičina  izjava  može  biti  data  i  s rječju  “da”,  kojom  je  na  jasan  način ostaviteljica  pokazala  da  se  radi  o njezinoj  oporuci  koju  ona  potpisuje  pred prisutnim  svjedocima.  Ova  izjava  ne mora biti  dana  samo riječima  navedenima  u zakonu,  već  i  drugim  izrazima  koji  na jasan  način  iskazuju  ostaviteljičinu  volju. A  to  je  sud  u konkretnom  slučaju  i utvrdio,  kada  je  svoju  slobodnu  i  ozbiljnu volju  ostaviteljica  pred  prisutnim svjedocima  izrazila riječju  “da”.  To  više što  je  sud  tijekom  postupka,  a  što  i  nije osporavano,  utvrdio  da  je  ostaviteljica imala  govornu manu zbog koje se teško izražavala i teško je komunicirala.”

VSRH Rev 937/1991

* * *

Valjana  je  pismena  oporuka  pred svjedocima  koja  nije  sastavljena  po neposrednom  kazivanju  oporučitelja  već treće osobe, ako su ispunjene ostale pretpostavke za valjanost pismene oporuke.

Kratki  tekst odluke:

“Drugostupanjski  je  sud  pravilno preinačio presudu  prvostupanjskog  suda  u pobijanom  dijelu kojim  je  udovoljeno tužbenom  zahtjevu  tužiteljice  kojim  traži da  se  utvrdi  da  je  ništava  pismena oporuka  pred  svjedocima  sada  pok. brata tužiteljice,  a  bivšeg  supruga  tužene,kojom je  tužena  imenovana  nasljednicom ostavitelja  jer je  utvrđeno  da  su ispunjene sve  zakonske  pretpostavke  za  valjanost takve  oporuke.  Naime,  utvrđeno  je  da  je pisac sporne  oporuke  u  odvjetničkoj pisarnici  najprije  sastavio  pismenu oporuku  pred  svjedocima  tuženoj  kojom ona  svoju imovinu  ostavlja  ostavitelju  i da se  tužena  ponovno  vratila  u  odvjetničku pisarnicu  izjavivši  da  i  njezin  suprug, odnosno  oporučitelj,  koji  zbog invalidnosti nogu  nije  mogao  pristupiti,  hoće  da  i njemu  sastavi  takvu  oporuku,  što je  on  i učinio.  Utvrđeno  je  nadalje  da  je  to pismeno  oporučitelj  potpisao  u prisutnosti dvaju  svjedoka,  izjavivši  pred njima  da  je to  njegov  testament,  a  zatim  su  se potpisali  svjedoci  na  oporuci.  Nema uporišta  u  Zakonu  o  nasljeđivanju, i  to  u odredbama  članka  69.  toga  zakona kojima  su  određene  pretpostavke  za valjanost  pismene  oporuke  pred svjedocima,  da  se  takva  oporuka  mora neminovno  sastaviti  po  neposrednom  kazivanju  oporučitelja,  kako  to  pogrešno smatra  prvostupanjski  sud  i  tužiteljica (zbog  čega  smatraju  da  je  sporna oporuka  ništava).  Za  valjanost  takve oporuke moguće  je  i  da  netko  treći  dade piscu  oporuke  podatke  o  volji oporučitelja  i  predmetu  oporuke,  kao  što  je  to  bilo  u ovom  slučaju,  a  nije  bitno  da  to  učini sam  oporučitelj  izravno.  Bitno  je  za takvu vrstu  oporuke  da  je  ispravu  o  oporuci koju  je  netko  drugi  napisao,  a  ne oporučitelj,  oporučitelj  (koji  zna  čitati  i pisati)  vlastoručno  potpisao  u  prisutnosti dvaju  svjedoka,  izjavljujući  pred  njima  da je  to  njegova  oporuka  i  da  su  se svjedoci  oporuke  potpisali  na oporuci,  što sve u konkretnom slučaju predleži.” 

VSRH Rev 460/1992

Sign in to follow this  

×