Jump to content

  • članaka
    59
  • komentara
    0
  • otvaranja
    2556

Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja u sudskoj praksi

Sign in to follow this  
Matrix

53 otvaranja

Dugovi ostavitelja ne smatraju se sastavnim dijelom ostavine, pa se u rješenje o nasljeđivanju ne unosi odredba o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja.

Kratki tekst odluke:

“Žalba nije u pravu kada traži da se u rješenju o nasljeđivanju unese odredba odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, jer je ta odgovornost nastala po sili zakona, pa stoga ni ne postoji obveza vjerovnika da prijavi svoja potraživanja, a ni dužnost ostavinskog suda da ispituje i utvrđuje osnovanost i visinu ostaviteljevih dugova. Dakle, predmet nasljeđivanja je sva imovina ostavitelja bez obzira na dugove i njihovu visinu i neovisno o postojanju dugova, pa se dugovi ostavitelja ne smatraju sastavnim dijelom ostavine, oni ne terete ostavinu, nego osobno nasljednike, postoje kao osobni dugovi pojedinog nasljednika u razmjeru s vrijednošću njegovog nasljednog dijela (čl. 145. Zakona o nasljeđivanju - “Narodne novine”, br. 52/71, 47/78 i 56/00, sada čl. 139. Zakona o nasljeđivanju - “Narodne novine”, br. 48/03 i 163/03).”

Županijski sud u Dubrovniku, Gž-1436/05, od 11.  V. 2006.

*****************

 U ostavinskoj raspravi sud ne ispituje i ne utvrđuje postojanje i visinu dugova ostavitelja, osim kada se radi o izračunavanju nužnog djela, iz kojeg razloga niti nije dužan u rješenju o nasljeđivanju utvrđivati dugove ostavitelja, a to zbog toga što je rješenje o nasljeđivanju deklaratorna, a ne kondemnatorna sudska odluka, pa takva odluka ne može sadržavati izreku u kojoj bi se nasljednicima nalagala obveza na činidbu.

Županijski sud u  Varaždinu, Gž-220/05-2, od 15. II. 2005.

*********************

 Okolnost da je u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju utvrđeno da postoji dug ostavine u određenom novčanom iznosu prema određenom trgovačkom društvu ne znači istodobno i da su potraživanja tog trgovačkog društva utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, niti da zastarni rok na temelju odredbe čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima iznosi 10 godina, a to iz razloga što sud u ostavinskoj raspravi nije ovlašten utvrđivati dugove ostavitelja, odnosno njihovu visinu, a ako vjerovnici prijave svoja potraživanja, o njima se ne raspravlja u ostavinskom postupku.

Županijski sud u  Varaždinu, Gž-921/06-2, od 10.  VII. 2006.

******************

Za dugove ostavioca nasljednici odgovaraju cijelom svojom imovinom ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Kratki tekst odluke:

“Novčano potraživanje koje se u ovom postupku prisilno naplaćuje jest dug prednika ovršenika pok.  V.D. a ovršenici su pravomoćnom presudom obvezni da potraživanje namire ovrhovoditelju. Ovrhovoditelji ističu da je predmet ovrhe kuća koja je prije smrti pok.  V.D. bila suvlasništvo njega u 1/2 dijela i ovršenice B.D. u 1/2 dijela a ovršenici su sada na jednake dijelove naslijedili suvlasnički dio pok.  V.D. pa smatraju da se ovrha može provesti samo na dijelu koji je naslijeđen od pok.  V.D. Prema čl. 145. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za dugove ostaviočeve do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Pri tome nasljednici ne odgovaraju za dugove samo naslijeđenom imovinom kako to pogrešno drže ovršenici već cjelokupnom svojom imovinom ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine.”

Županijski sud u Koprivnici, Gž 667/98-2, od 17. XII. 1998. 

****************

Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema tržišnoj vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja.

ŽS Vž Gž 748/2003-2

**************

Prema odredbi čl. 6. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03) koji je stupio na snagu 6. travnja 2003. godine, a ostaviteljica je umrla 24. travnja 2003. godine, smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određen ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici čega se oni ne mogu odreći. S obzirom na gore navedeno sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je ostavinsku imovinu pok. M. S. uručio Općini K. u smislu odredbe čl. 6. Zakona o nasljeđivanju. Navodi žalbe da Općina K. ne prihvaća nasljedstvo, jer ne može podmiriti dugove ostaviteljice, ne mogu se prihvatiti, jer se takovi prigovori i navodi ne mogu isticati u žalbenom postupku, već se napominje da prema odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, dakle, samo prema vrijednosti nekretnina koje je Općina K. naslijedila, a to nekretnine upisane u zk.ul. br. 1477 k.o. G. S.”

ŽS Bj Gž 1625/2004-2

**************

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa od ukupno 120.000,00 kn s naslova ulaganja koja je izvršio svojim radom i novčanim ulaganjima u rekonstrukciju nekretnine koja je bila vlasništvo prednice tužene tj. njezine majke, a koju je nekretninu nakon smrti majke naslijedila tužena. Drugostupanjski sud polazi od utvrđenja prvostupanjskog suda, da je tuženi, živeći u zajednici s majkom tužene, svojim radom i sredstvima izvršio određena ulaganja prilikom rekonstrukcije odnosno adaptacije nekretnine u D., koja je bila vlasništvo majke tužene (prema utvrđenjima prvostupanjskog suda u iznosu od 12.008,08 kn), ali suprotno prvostupanjskom sudu, zaključuju da ne postoji pravni osnov po kojem bi tužitelj od tužene mogao zahtijevati povrat odnosno naknadu za izvršena ulaganja. Pri tome, polazeći od rezultata provedenih dokaza, a posebno navoda samog tužitelja, drugostupanjski sud zaključuje da je navedena ulaganja tužitelj vršio dobrovoljno i besplatno, ne očekujući niti zahtijevajući od prednice tužene naknadu bilo po stvarnopravnom bilo po obveznopravnom osnovu, s ciljem i motivom zajedničkog življenja, odnosno korištenja predmetne nekretnine. Iako je takvim ulaganjima od strane tužitelja na određen način umanjena njegova imovina odnosno povećana imovina prednice tužene, upravo zbog dobrovoljnosti i besplatnosti takvih ulaganja drugostupanjski sud s pravom zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke predviđene zakonom za slučaj stjecanja bez osnove i vraćanja onog što je stečeno bez osnove (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima – “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, u svezi s čl. 211. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom na nepostojanje duga prednice tužene prema tužitelju ne prihvaća niti zaključivanje prvostupanjskog sdua o postojanju obveze tuženice kao nasljednice na povrat utuženog iznosa (čl. 145. Zakona o nasljeđivanju – “Narodne novine”, broj 52/71, 27/78 i 56/00). Drugostupanjski sud, također, s pravom zaključuje da okolnost što je nastupila smrt prednice tužene čime je prestala i mogućnost daljnjeg zajedničkog života i korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja i prednice tužene nije sama po sebi takva okolnost koja bi tužitelju davala pravo na naknadu potraživanja kojeg utužuje ovom tužbom.“

VSRH Rev 580/2007-2

**************

Nasljednici glavnog dužnika, glede svoje odgovornosti za namirenje potraživanja ostavitelja ne mogu se pozivati na činjenicu da je za namirenje obveze ugovoreno osiguranje, budući njihova obveza predstavlja glavnu obvezu, dok obveza jamca može biti sporedna ili izjednačena s obvezom glavnog dužnika odnosno njegovih nasljednika.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1346/08-2 od 18.II.2009.

**************

Novčana pomoć koju jedan nasljednik primi sukladno odredbi čl. 64. Kolektivnog ugovora od svog poslodavca nisu namjenska sredstva za podmirenje troškova sahrane i za taj iznos se ne umanjuju obveze drugog nasljednika za naknadu troškova sahrane koju je platio nasljednik koji je primio novčanu pomoć.

ŽS Kc Gž 249/2002

**************

Nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine time da isti nisu dužni namirivati vjerovnike ostavitelja određenim redoslijedom.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1033/08-2 od 10.VI.2008.

***************

Revizijski će sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primijeniti odredbe čl. 145. Zakona o nasljeđivanju po kojima nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja svaki do visine svog nasljeđenog dijela.

VSRH Rev 356/2002

 

*****************

Ustup nasljednog dijela i odgovornost za dugove. 

U primjeni Zakona o nasljeđivanju pojavilo se sljedeće pitanje – odgovara li nasljednik koji je svoj nas ljedni dio us tupio drugom sunas ljedniku zadugove os tavitelja?
Odgovor je dala sudska praksa putem Odluke Županijskog suda u Bjelovaru,
Gž -1645/14-2 od 18. studenoga 2014.


Predmet spora u toj parnici bila je osnovanost zahtjeva tuž itelja kojim od tužene potražuje iz nos od 53.871,12 kn, kao nasljednice iz a pokojnog O.D., koji je kod tužitelja z a ž ivota, tj. 6. kolovoz a 2007. z aključio ugovor o kreditu u iz nosu od 59.450,00 kn.
Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je tužena kao nasljednica iz apokojnog O. D. dužna zajedno s ostalim nasljednicima podmiriti dugovanje pokojnog oca, pa je sud osnovano odbio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, članak 139. stavak 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju(Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13) propisuje da nasljednik odgovara z a ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira na to je li izvršena dioba nasljedstva. Prema stavku 2. istog članka, nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja.
Iz rješenja o nasljeđivanju javnog biljež nika od 11. kolovoz a 2008., kao nasljednici prvog nasljednog reda iz a O. D. utvrđene su supruga i dvije kćeri.Kćeri ostavitelja prihvatile su se nasljedstva i svoje dijelove ustupile majci, koja je prihvatila i svoj dio i ustupljene joj dijelove.
Iako su se kćeri os tavitelja izjasnile na način da prihvaćaju ostavinsku imovinu i ustupaju je majci, nisu se oslobodile odgovornos ti za dug.
Takvo odricanje nasljeds tva u korist sunasljednika je ustupanje nasljedstva nakon što je takva osoba već postala nasljednik, pa takav nasljednik i uz čin ustupanja odgovara za dugove ostavitelja, onako kako bi odgovarao da svoj naslijeđeni dio nije ustupio. Prema tome, sud je pravilno primijenio odredbe članka 139. stavak 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju, jer činjenica da je nasljednik ustupio nasljedstvo nakon što ga je prihvatio, ne utječe na njegovu odgovornost za ostaviteljeve dugove, jer je prihvaćanjem nasljedstva postao nasljednik, a njegova odluka o tome da
naslijeđeni dio ustupi nema utjecaja na njegovu odgovornost za ostaviteljeva dugovanja.
Dakle, nasljednik koji je svoj nas ljedni dio ustupio drugom sunasljedniku, odgovara za dugove ostavitelja - jer ustupanje prethodno prihvaćenog nasljednog dijela nekom od sunasljednika nema pravno značenje odricanja od nasljedstva.

****************************

Nasljednik koji se prihvatio nasljedstva i svoj dio ustupio sunasljednici, odgovara za dugove ostavitelja do vrijednosti naslijeđene imovine.

Županijski sud u Varaždinu, Gž.291/07-2 od 30.IV.2007.

**************

Nasljednici mogu svoja prava ostvarivati pa tako zahtijevati i povrat zajma odmah, po smrti ostavitelja, ne čekajući donošenje rješenja o nasljeđivanju.

VSRH Rev 615/1998

**************

Ovršni postupak će se nastaviti nakon smrti ovršenika u odnosu na sve zakonske nasljednike bez obzira što rješenjem o nasljenivanju nije raspoređena nekretnina na kojoj se vodi ovršni postupak, iz razloga što nekretnina koja je predmet ovršnog postupka, prelazi na sve ovršenike kao zakonske nasljednike iza pok. ovršenika u času njegove smrti, a nasljednici u času ostaviteljeve smrti stječu nasljedno pravo i na njih po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, a u kojem trenutku se osniva i nasljednička zajednica nasljednika.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1841/06-2 od 20.XII.2006.

*************

Kad je tužba za naplatu dugovanja ostavitelja podnesena protiv jednog od nasljednika njegov prigovor da nije jedini nasljednik nije odlučan, budući da nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, ali do visine naslijeđenog dijela.

VSRH Rev 1830/1997

******************

Nema zakonskog osnova za povrat ulaganja učinjenih prilikom adaptacije kuće kad su ta ulaganja izvršena dobrovoljno i besplatno pri čemu se nije očekivala niti zahtijevala naknada.

VSRH Rev 580/2007-2

****************

Okolnost da je u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju utvrđeno da postoji dug ostavine u određenom novčanom iznosu prema određenom trgovačkom društvu ne znači istodobno i da su potraživanja tog trgovačkog društva utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, niti da zastarni rok temeljem odredbe čl. 379 st. 1 Zakona o obveznim odnosima iznosi 10 godina, a to iz razloga što sud u ostavinskoj raspravi nije ovlašten utvrđivati dugove ostavitelja, odnosno njihovu visinu, a ukoliko vjerovnici prijave svoja potraživanja, o njima se ne raspravlja u ostavinskom postupku.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 921/06-2 od 10.VII.2006.

****************

Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela.

ŽS Ri Gž 2292/1999

**************

Kada ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, činjenica da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1571/05-2 od 28.X.2005.

*****************

U pravu je revident kada ističe da trošak nadgrobnog spomenika koji je tužiteljica podigla po svojoj volji i odluci u čast pok. Josipa ne predstavlja dug ostavitelja pok. Josipa za koji odgovaraju nasljednici. Nasljednici kada preuzimaju prava umrlog, preuzimaju i njegove obveze imovinske prirode. Dugovi ostavitelja su teret koji su osobno teretili ostavitelja, a to nije slučaj s troškom za nadgrobni spomenik koji ostavitelj nije “naručio” prije smrti i tužiteljica, kada je učinila trošak za takav spomenik, učinila ga je za sebe te ne može to potraživati kao vjerovnik prema ostavitelju, jer on taj dug nije učinio.”

VSRH Rev 3054/1993

*****************

Naime, nasljednik odgovara za dugove ostaviteljeve do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje se prema vrijednosti naslijenene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednika, dakle u momentu smrti ostavitelja.

Ona se procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti stvari u času smrti, pa kasnije promjene nastale u vrijednosti naslijeđenih predmeta ostavine, ne utječu na veličinu i opseg nasljednikove odgovornosti.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.

**************

Odgovornost nasljednika ograničena vrijednošću naslijeđene imovine odnosi se samo na onaj dio tražbine vjerovnika koji je postojao u času ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno od vrijednosti naslijeđene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tražbine – zateznih kamata – koja je nastala kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug ostavitelja već dug nasljednika.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2811/12-2, od 23. VIII. 2012.

***************

Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela.

Županijski sud Rijeka Gž 2292/99, Gž 1333/99 od 17.1.2001.

****************

Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema tržišnoj vrijednosti naslijenene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.

**************

Kada ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, činjenica da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.

Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1571/05-2 od 28.X.2005.

*************

Za obveze ostavitelja koje se temelje na ugovoru o zastupanju, nasljednica odgovara do visine vrijednosti naslijenene imovine, menutim za ocjenu početka tijeka zastarnog roka, nije od odlučnog značaja činjenica da je nasljednica izdala punomoć tužitelju za zastupanje u parnici koju je preuzela na strani ostavitelja kao njegova nasljednica.

Županijski su u Varaždinu, Gž. 243/08-2 od 03.III.2008.

*************

Kada ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, činjenica da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.

ŽS Vž Gž 1571/2005-2

**************

Supruga ostavitelja nije ovlaštena tražiti povrat troškova sahrane ostavitelja od oporučne nasljednice.

Županijski sud u Varaždinu 10 Gž 2049/2011-2 od 19.4.2011.

************

Nasljednik dužnika je pasivno legitimiran i u slučaju kad je rješenjem, odlučeno da se neće provoditi ostavinska rasprava, jer nema ostavinske imovine.

Županijski sud u Varaždinu Gžx 244/2011-2 od 7.12.2011.

***************

Nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine time da isti nisu dužni namirivati vjerovnike ostavitelja određenim redoslijedom.

Županijski sud u Varaždinu Gž 1033/2008-2 od 10.6.2008.

*****************

Odgovornost nasljednika ograničena vrijednošću naslijeđene imovine odnosi se samo na onaj dio tražbine vjerovnika koji je postojao u času ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno o vrijednosti naslijeđene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tražbine – zateznih kamata – koja je nastala kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug ostavitelja već dug nasljednika.

Županijski sud u Bjelovaru Gž 2811/2012-2 od 23.8.2012.

*************,***

Nasljednici glavnog dužnika, glede svoje odgovornosti za namirenje potraživanja, ne mogu se pozivati na činjenicu da je za namirenje obveze ugovoreno osiguranje kredita, budući da njihova obveza predstavlja glavnu obvezu, dok obveza jamca može biti sporedna ili izjednačena s obvezom glavnog dužnika odnosno njegovih nasljednika

Županijski sud u  Varaždinu, Gž-1346/08-2, od 18. II. 2009.

****************

U rješenje o nasljeđivanju ne unosi se obveza nasljednika da podmiri dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, niti se oni utvrđuju u ostavinskom postupku.

Kratki tekst odluke:

“Sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 172. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, br. 52/71 i 47/78) u ostavinskom postupku iza pok. M. L. umrle 1. 10. 1952. godine, utvrdio tko su nasljednici (toč. II.), te koja imovina čini njezinu ostavinu (toč. I.). U odnosu na jedini žalbeni navod u vezi s dugom prema ostavini, žalitelju treba odgovoriti da dugovi ostavine nisu sastavni dio ostavine, pa se u rješenje o nasljeđivanju ne unosi obveza nasljednika da podmire dug do visine naslijeđene imovine, niti postoji obveza ostavinskog suda ispitivati i utvrđivati postojanje i visinu ostavinskih dugova (osim kad se radi o izračunavanju nužnog dijela).”

Županijski sud u Zagrebu, Gž-8282/00, od 29. X. 2002.; Gž-13050/01, od 28. I. 2003. ***

*******************

Ne predstavlja dug ostavitelja trošak za nabavu nadgrobnog spomenika za koji ostavitelj nije izrazio volju.

Kratki tekst odluke:

“U pravu je revident kada ističe da trošak nadgrobnog spomenika koji je tužiteljica podigla po svojoj volji i odluci u čast pok. Josipa ne predstavlja dug ostavitelja pok. Josipa za koji odgovaraju nasljednici. Nasljednici kada preuzimaju prava umrlog, preuzimaju i njegove obveze imovinske prirode. Dugovi ostavitelja su teret koji su osobno teretili ostavitelja, a to nije slučaj s troškom za nadgrobni spomenik koji ostavitelj nije “naručio” prije smrti i tužiteljica, kada je učinila trošak za takav spomenik, učinila ga je za sebe te ne može to potraživati kao vjerovnik prema ostavitelju, jer on taj dug nije učinio.”

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 3054/93, od 28. XII. 1994.

***************

Supruga ostavitelja nije ovlaštena tražiti povrat troškova sahrane ostavitelja od oporučne nasljednice.

Kratki tekst odluke:

“Pobijanim dijelom prvostupanjske presude odbijen je protutužbeni zahtjev tužene radi naknade joj troškova sahrane koje je snosila iza svog pok. supruga J. M. a oca tužiteljice, s obzirom na stajalište prvostupanjskog suda da, doduše, sukladno odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN), nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, no da dugovi ostavitelja predstavljaju teret koji je osobno teretio ostavitelja za njegova života, zbog čega troškovi sahrane ne ulaze u kategoriju “dugova ostavitelja” jer su nastali nakon ostaviteljeve smrti. Iako je tužiteljica naslijedila cjelokupnu imovinu pok. ostavitelja kao njegova oporučna nasljednica, prvostupanjski sud zaključuje da nije u obvezi naknaditi tuženici troškove pogreba koje je ista snosila, pa ni u znak zahvalnosti ili poštovanja, zbog čega je pozivom na odredbu čl. 139. st. 1. ZN-a odbio protutužbu tuženice. Naime, valja navesti da nije sporno da je tužiteljica oporučna nasljednica cjelokupne ostavinske imovine iza svog pok. oca J. M., umrlog dana 17. prosinca 2006., kao i da je troškove sahrane snosila njegova supruga, tužena. No, prema odredbi čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), ne može se zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze. Imajući u vidu što je tužena kao supruga pok. ostavitelja evidentno u tom svojstvu snosila troškove njegove sahrane, a što valja sagledati kroz kontekst njezine moralne obveze, to ista, s obzirom na sadržaj prethodno navedene odredbe ZOO-a nema ni pravne ni zakonske osnove zahtijevati od tužiteljice (iako kćeri i kao takve pod određenim pretpostavkama također u moralnoj obvezi na snošenje takvih troškova) kao oporučne nasljednice povrat tih troškova.”

Županijski sud u  Varaždinu, 10 Gž-2049/11-2, od 19. IV. 2011.

Sign in to follow this  

×