Ukoliko se stranka pozove na pravo na dom, sud je dužan provesti test razmjernosti.

Iz obrazloženja:

Domaći sudovi su obvezni prvi pružiti zaštitu konvencijskim pravima pojedinaca pri čemu je među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života koje štiti čl. 8. Konvencije. Člankom 8. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarenje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Da bi se u slučaju pozivanja stranke na pravo na dom moglo ocijeniti je li taj prigovor osnovan, u konkretnom slučaju da li bi nalog za iseljenje   neovlaštenog posjednika predstavljao neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom, potrebno je provesti test razmjernosti, dakle, utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na   postizanje legitimnog cilja te je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Sud je u postupku jedino utvrdio da se tužbeni zahtjev tužitelja, kao vlasnika nekretnine, temelji na čl. 162. st. 1. i 2. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01., dalje u tekstu: ZOV), te da tužitelj kao vlasnik traži   predaju u posjed, dakle, da želi postići legitimni cilj, a to je ostvarenje jednog od vlasničkih  prava, pravo na posjed, međutim, sud nije utvrdio činjenice je li miješanje bilo nužno u  demokratskom društvu. Po ocjeni ovoga suda, u nastavku postupka sud treba utvrditi razloge zbog kojih tužitelj, kao vlasnik nekretnine, traži iseljenje tuženice vodeći računa da pravo vlasništva štiti i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, a isto tako ocijenit će činjenice, odnosno razloge koje tuženica iznosi kao razloge zbog kojih ne bi trebala iseliti iz nekretnine koju smatra domom, a koji štiti čl. 8 Konvencije. Ukoliko nakon provedenog testa razmjernosti sud utvrdi da pravo na dom tuženici ne bude povrijeđeno njezinim iseljenjem s nekretnine u vlasništvu tužitelja, tada će o tužbenom zahtjevu odlučiti primjenom odredbe čl. 162. st. 1. i 2. ZOV-a.

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž-2912/16-2 od 7. rujna 2017.

**************************

Legitimni interes javne vlasti da kontrolira svoju imovinu sporedan je u odnosu na pravo fizičke osobe na poštivanje njezina doma. 

Iz obrazloženja:

Tužitelj iseljenjem tuženika nastoji ostvariti zaštitu prava vlasništva Republike Hrvatske na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, međutim, sadržaj spisa ne daje osnovu za zaključak da je prisilno iseljenje tuženika (odnosno predaja u posjed tužitelju stana slobodnog od osoba iz stvari) nužno u demokratskom društvu. Kod toga valja najprije istaknuti da je predmetna nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, u režimu javnog dobra u općoj uporabi i pod upravom tužitelja. Tužitelj je tijelo javne vlasti odnosno pravna osoba koja obavlja javne ovlasti (što i sam potvrđuje u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja o plaćanju sudske pristojbe) te isti, kako je navedeno, upravlja nekretninom u vlasništvu   Republike Hrvatske, što nadalje znači da u ovom slučaju ne postoje suprotstavljeni interesi   dviju privatnih osoba. Tužitelj, međutim, nije tijekom prvostupanjskog postupka dao nikakvo razumno i adekvatno obrazloženje na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je iseljenje   tuženika nužno, odnosno da za isto postoji prijeka/ neodgodiva društvena potreba, a legitimni   interes javne vlasti da kontrolira svoju imovinu sporedan je u odnosu na pravo tuženika na  poštivanje njegova doma (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2014.). Tužitelj i vlasnica nekretnine su pravne osobe pa istu nekretninu, po naravi stvari, ne bi mogli koristiti za vlastito stanovanje, a kako tužitelj nije u prvostupanjskom postupku dao nikakvo razborito objašnjenje o nužnosti iseljenja tuženika,   odnosno da za time postoji prijeka društvena potreba, i koja bi to društvena potreba bila, u konkretnom slučaju u kojem, ponavlja se, ne postoje suprotstavljeni interesi dviju ili više privatnih osoba, preteže pravo tuženika, kao fizičke osobe, na poštovanje njegova doma (time da iz provedenih dokaza nedvojbeno ne proizlazi da bi tuženik mogao živjeti kod svojih roditelja niti da on ima dugoročno stabilne prihode na temelju kojih bi mogao na drugi način  dugoročno ostvariti stambeno zbrinjavanje), što ipak, valja na ovom mjestu primijetiti, ne   anulira pravo tužitelja da od tuženika potražuje naknadu za uporabu predmetnog stana, no to nije predmet ovog postupka.“

Županijski sud u Varaždinu, Gž-1724/17-2 od 12. rujna 2018.

****************************

U parničnom postupku koji se vodi radi iseljenja i predaje u posjed, sud je dužan raspraviti da li stan predstavlja tuženikov dom u smislu odredbi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih    sloboda i Ustava Republike Hrvatske, ukoliko iz činjeničnih navoda tuženika proizlazi da se poziva na pravo na dom.

Iz obrazloženja:

Prvostupanjski sud u ovoj parnici propustio je obzirom na činjenične navode tuženika prije svega raspraviti predstavlja li predmetni stan tuženikov dom u smislu citiranih konvencijskih i ustavnih odredbi i to bez obzira što se tuženik nije izrijekom pozvao na ustavno odnosno   konvencijsko pravo na dom i zaštitu tog prava (tako u odluci Ustavnog suda RH broj: U-III/5374/2013 od 19. prosinca 2017.) te u slučaju utvrđenja da se radi o domu provesti test   razmjernosti. U citiranoj odluci Ustavni sud RH pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bjedov protiv Hrvatske (broj 42150/09 od 29 svibnja 2012.) ističe da su sudovi pri ocjeni istaknutog prigovora dužni provesti test razmjernosti i razumnosti   predložene mjere iseljenja odnosno ispitati da li je miješanje tužiteljice kao javne vlasti utemeljeno na zakonu. Testom razmjernosti potrebno je odgovoriti na pitanje predstavlja li obzirom na istaknute okolnosti zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženika neovlašteno miješanje u njegovo pravo na dom koji test se prema stajalištima izražen u više odluka ESLJP provodi   pomoću tri eliminacijska pitanja – da li je miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu pri čemu negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji   odnosno jedan negativni odgovor dovoljan je za zaključak da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije.„

Županijski sud u Varaždinu, Gž-2040/16-2 od 14. veljače 2018.

**************************

Kada je ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je donesena presuda kojom se nalaže ovršeniku da iseli iz nekretnine, tada ovršenik više nije ovlašten u ovršnom postupku isticati pravo na dom.

Iz obrazloženja:

U podnesenoj žalbi ovršenik ponavlja razloge koje je naveo u prijedlogu za odgodu ovrhe osporavajući zaključak suda prvog stupnja o tome da nije ispunjena subjektivna pretpostavka za odgodu ovrhe. Naime, u žalbi ovršenik iznosi da se s obitelji nalazio u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine punih 18 godina te smatra da će mu nastati nenadoknadiva neimovinska šteta zbog stresa i straha koju će njegova obitelj pretrpjeti iseljenjem iz kuće. Osim toga iznosi tvrdnju da je prizemlje i kat kuće uredio za davanje u najam te da će izgubiti zaradu ukoliko se presuda izvrši. I po ocjeni ovog suda žalbene tvrdnje ovršenika neosnovane su iz razloga što je u ovom ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je donesena presuda kojom je naloženo ovršeniku da se iseli iz nekretnina iz kojih razloga on ne može u ovom ovršnom postupku isticati pravo na dom, kojeg ističe žalbenim tvrdnjama o tome da mora iseliti s obitelji s nekretnine kojom se služi za stanovanje. Činjenica što će izgubiti prihod od najma koji ima namjeru ostvarivati također nije od utjecaja na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan.“

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž Ovr-597/18-4 od 4. rujna 2018.

***************************