Jump to content

  • članaka
    62
  • komentara
    0
  • otvaranja
    2843

Ugovor o doživotnom uzdržavanju u sudskoj praksi

Sign in to follow this  
Matrix

51 otvaranja

Ugovorna  strana  u  ugovoru  o  doživotnom  uzdržavanju  je  osoba  koja  se  obvezuje  da  uzdržava  doživotno  drugu ugovornu  stranu  ili  treću  osobu  kao  primaoca  uzdržavanja  kojemu  ostavlja  svu  svoju  imovinu  ili  jedan  njezin dio,  pa  ako  takvu  obvezu  uzdržavanja  nije  preuzela  osoba  navedena  u  ugovoru  kao  davatelj  uzdržavanja  i  ne radi se o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

Županijski sud u Bjelovaru  Gž-1951/97 od 22. I. 1998

***********

Kad  nužni  nasljednik  tvrdi  da  je  ugovor  o  doživotnom uzdržavanju  djelomično  i  ugovor  o  darovanju, ovlašten je tražiti vraćanje dara a da ne traži poništenje ugovora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 252/94, od 29.  V. 1997.

***********

Smatra  se  da  je  oporučitelj  koji je  zaključio  ugovor  o  doživotnom uzdržavanju  nekoliko  dana  nakon sastava oporuke, opozvao namjenu stvari koju je nekome namijenio oporukom.

Županijski sud u  Varaždinu, Gž-1360/06-2, od 27. XI. 2006.

*********

Osoba  koja  u  ostavinskom postupku  ustvrdi,  da  je  s  ostaviteljem  zaključila  ugovor  o  doživotnom  uzdržavanju, koji u biti predstavlja oporuku, smatra se strankom u ostavinskom postupku.

Županijski sud u Bjelovaru,  Gž-175/01-2, od 8. II. 2001

*********

Postupak  prekinut  smrću tužiteljice  ne  mogu  preuzeti osobe  koje  su  na  temelju ugovora  o  doživotnom uzdržavanju  s  tužiteljicom  kao primateljicom  uzdržavanja  stekle nekretninu  koja  je  predmet  spora, jer nisu njezini nasljednici.

Županijski sud u Zagrebu,  Gž-407/10-2, 29.  VI. 2010.

********

Ako  predmet  prijenosa  vlasništva  na  temelju  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  nakon  smrti  primatelja uzdržavanja  imaju  biti  sve  nekretnine  u  vlasništvu  istoga,  onda  davatelj  uzdržavanja  stječe  pravo  vlasništva  i na  nekretninama  koje  je  primatelj  uzdržavanja  stekao  nakon  zaključenja  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  a koje su u trenutku njegove smrti bile u njegovu vlasništvu.

Županijski sud u  Varaždinu,  Gž-1128/09-2, od 9. XI. 2009.

********

Postojanje  pravno  valjanog  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  na  temelju  kojeg  je  ostavinska  imovina  prenesena  na  davatelja  uzdržavanja  isključuje  raspravljanje  o  ostavinskoj  imovini,  bez  obzira  na  to  što  ugovor  nije proveden  u  zemljišnim  knjigama,  budući  da  je  bit  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  da  se  prijenos  prava vlasništva  odgađa  do  smrti  primatelja  uzdržavanja,  te  da  časom  smrti  primatelja  uzdržavanja  pravo  vlasništva na  imovini  koja  je  predmet  ugovora  prelazi  na  davatelja  uzdržavanja,  a  što  pak  znači  da  u  času  smrti  primatelj uzdržavanja više nije vlasnik nekretnina, kojih je bio vlasnik do svoje smrti.

Županijski sud u  Varaždinu,  Gž-703/06-2, od 17.  VII. 2006.

**********

 Davatelj  uzdržavanja  kao  ugovorna  strana  u  ugovoru  o  doživotnom  uzdržavanju  s  ostaviteljem  ne  smatra se strankom, niti osobom koja ostvaruje neko pravo iz ostavine.

Županijski sud u Zagrebu - ŽS  ZgGž 4070/1996

*****

Kad  su  nakon  zaključenja  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  voljom  primatelja  uzdržavanja  nastupile  okolnosti  koje  su  se  mogle  predvidjeti,  a  davatelj  uzdržavanja  je  drugačije  obveze  i  dalje  spreman izvršavati,  to  je  razlog  da  se  odnosi  stranaka  ponovno  urede  u  izvanparničnom  postupku,  odnosno  da  se izmijeni postojeći ugovor, ali ne da se ugovor raskine.

Županijski sud u Zagrebu,  Gž-3777/06, od 6. III. 2006

*********

 Okolnost  da  je  primatelj  uzdržavanja  umro  nekoliko  mjeseci  nakon  sklapanja  ugovora  o  doživotnom uzdržavanju  sama  po  sebi  ne  utječe  na  njegovu  pravnu  valjanost  jer  takav  ugovor  sadrži  u  sebi  i  elemente aleatornosti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 183/10-2, od 15. IX. 2010.

**********

Ugovor  o  doživotnom  uzdržavanju  u  kojem  je  primatelj  uzdržavanja  izjavio  da  davatelju  uzdržavanja ostavlja  svu  svoju  imovinu  pa  i  onu  koju  će  imati  u  trenutku  smrti,  pravno  je  valjan  i  proizvodi  sve namjeravane učinke.

Županijski sud u Rijeci,  Gž-786/01, od 18. IX. 2002.

********

Ugovor  o  doživotnom  uzdržavanju koji  nije  sastavljen  u  pisanom obliku  i  ovjeren  od  suca  ne može konvalidirati iako je izvršen.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 898/94, od 21. X. 1998.

*********

Sudac  nije  ovlašten  uskratiti ovjeru  ugovora  o  doživotnom uzdržavanju  koji  nema  točnu oznaku  nekretnine  i površine, niti je ovlašten ispitivati osnovu stjecanja prava vlasništva primatelja uzdržavanja.

Županijski sud u Zagrebu,  Gž-9913/00, od 18. II. 2003.

**********

Okolnost  da  je  u  zemljišnim knjigama  uknjiženo  pravo fiducijarnog  vlasništva  radi osiguranja  novčane tražbine, nije zapreka za ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju prethodnog vlasnika.

Županijski  sud  u  Zagrebu,  Gž-2018/03,  od  28.  X.  2003. 

*********

 Predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju može biti i buduća imovina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2082/99, od 21.  VIII. 2002.

*********

Kada  je  rješenje  Centra  za  socijalnu  skrb  kojim  je  staratelju  za  poseban  slučaj  odobreno  sklapanje ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  naknadno  poništeno,  tada  je  i  zaključeni  ugovor  o  doživotnom uzdržavanju ništav.

Županijski sud u  Varaždinu,  Gž-1428/08-2, od 8. XII. 2008.

*******

 Osoba  koja  nije  stranka  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju,  niti  je  pozvana  na  nasljeđivanje,  nije  aktivno legitimirana za pobijanje (poništenje)tog ugovora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 753/01, od 18. XII. 2001.

*********

Okolnost  da  je  primateljica uzdržavanja  ugovorom raspolagala nekretninama  koje  nisu  njezino vlasništvo  ne čini taj ugovor ništavim, već on za vlasnika ne proizvodi pravni učinak.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1365/96, od 21. II. 2001.

*****

Nije  pravno  valjan  ugovor  o doživotnom uzdržavanju kojim imovina primatelja uzdržavanja prelazi u vlasništvo treće osobe koja nije ugovorna strana.

Županijski sud u Zagrebu, Gž-6370/08-2, od 10.  V. 2011. 

******

Skrbnik ne može sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa štićenikom.

Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-1342/06, od 27. IX. 2007.

*********

Ocijenjeno  je  uzimajući  u  obzir  sve  okolnosti  slučaja,  da  okolnost  da  je  davatelju  uzdržavanja  u  vrijeme  sklapanja  ugovora  bila  poznata  teška  bolest  primateljice  uzdržavanja,  i  da  je  ona  umrla  kratko vrijeme  iza  toga,  sama  po  sebi  ne  ukazuje  na  ništavost  ugovora  kada  je  bilo  neizvjesno  koliko  će  dugo primateljica uzdržavanja živjeti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 207/00, od 6.  VI. 2000. 

********

Izvršavanjem  obveze  za  vrijeme braka  sa  ostaviocem  iz zaključenog  ugovora  o doživotnom  uživanju zaključenim prije  njezinog  braka  sa ostaviocem  tužiteljica  nije  mogla steći  pravo  vlasništva  po  osnovu ugovora  o  doživotnom uzdržavanju  koje  je  pravo  već prethodno  stekao  isključivo ostavilac  kao  davalac uzdržavanja, pa  bi  prvotužiteljici  s  tog  osnova  ako  za  to  postoje  pretpostavke  - eventualno  pripadao  samo obveznopravni zahtjev.

VS RH Rev 3257/1993-2 od 30.03.1994

*******

Ne  postoji  niti  jedan  relevantan  medicinski  pokazatelj  iz  kojeg  bi  proizlazilo  da  pok.  S.  D.  R.,  u  trenutku sklapanja  (i  ovjere)  Ugovora    o  doživotnom  uzdržavanju,  ne  bi  bio  sposoban  za  rasuđivanje.  Naime,  u  konkretnom  slučaju  prvostupanjski  sud  je  proveo  vještačenje  po  medicinskom  vještaku  dr.  P.  S.,  koji  je  odgovorio na  sve  prigovore  tužiteljice.  Prema  odredbi  čl.  261.  st.  3.  ZPP  ako  u  mišljenju  jednog  ili  više  vještaka  postoje proturječnosti  ili  nedostaci,  ili  se  pojavi  sumnja  u  pravilnost  danog  mišljenja,  a  ti  se  nedostaci  ne  mogu  otkloniti  saslušanjem  vještaka,  zatražit  će  se  mišljenje  drugih  vještaka.  Kako  nižestupanjski  sudovi  u  nalazu vještaka  nisu  naišli  na  proturječnosti  ili  nedostatke,  to  su  pravilno  zaključili  da  je  pok.  S.  D.  R.  u  trenutku zaključenja  predmetnog  ugovora  bio  sposoban  za  rasuđivanje  i  sklapanje  predmetnog  ugovora  u  smislu  čl. 56.  st.  1.  Zakona  o  obveznim  odnosima  (“Narodne  novine”  broj  53/91,  73/91,  3/94,  7/96  i  112/99  –  dalje: ZOO), pa da slijedom toga isti nije ništav u smislu odredbe čl. 103. i 104. ZOO.

VS RH Rev-x 42/11-2 od 30.03.2011.

*******

Prema  odredbi  čl.  26.  Zakona  o  obveznim  odnosima  (“Narodne  novine”,  broj  53/91,  73/91,  3/94,  7/96, 112/99  –  dalje  u  tekstu:  ZOO)  ugovor  je  sklopljen  kad  su  se  ugovorne  strane  suglasile  u  bitnim  sastojcima  ugovora,  a  prema  odredbi  čl.  28.  st.  1.  ZOO  volja  za  sklapanje  ugovora  može  se  izjaviti  riječima, uobičajenim  znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću  može zaključiti  o njezinu postojanju,  -  dok  prema  odredbi  st.  2.  toga  zakonskog  članka  izjava  volje  mora  biti  učinjena  slobodno i  ozbiljno.  Izjava  volje  da  bi  bila  pravovaljana  mora  potjecati  od  osobe  sposobne  za  rasuđivanje,  jer osoba  nesposobna  za  rasuđivanje  ne  može  slobodno  i  ozbiljno  izraziti  svoju  volju  u  pravnom  smislu. Sposobnost,  odnosno  nesposobnost  za  rasuđivanje  za  slučaj  spora  utvrđuje  sud  na  temelju  nalaza  i mišljenja  medicinskih  vještaka,  jer  je  za  utvrđenje  te  činjenice  potrebno  stručno  znanje  iz  medicinske struke,  kojim  sudac  ne  raspolaže  u  dovoljnoj  mjeri.  Stoga  ocjena  suca  koji  je  izvršio  ovjeru  određenog ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju  smatrajući  da  ne  postoje  zapreke  za  obavljanje  sudske  ovjere, ne  sprječava  sudsko  utvrđenje  u  parničnom  postupku  da  je  ugovorna  strana  ugovora  o  doživotnom uzdržavanju  bila  nesposobna  za  rasuđivanje  u  vrijeme  sklapanja  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju, ako se to utvrđenje temelji na nalazu i mišljenju medicinskog vještaka.

VS RH Rev 847/10-2  od 05.01.2011.

*********

  Ocijenjeno  je  da  je  drugi  bračni  drug  pristao  na  raspolaganje  ugovorom  o  dosmrtnom  uzdržavanju  kojeg je  kao  primatelj  uzdržavanja  sklopio  jedan  od  bračnih  drugova  (čiji  je  predmet  bila  zajednička  imovina bračnih drugova), kad je nazočio sklapanju ugovora i znao za njegovo postojanje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1277/09-2, od 13. IV. 2010. 

**********

U  postupku  koji  je  prethodio  reviziji  utvrđeno  je  da  su  stranke  sklopile  ugovor  o  dosmrtnom uzdržavanju.  Riječ  je  očito  o  takvom  ugovoru  jer  su  stranke  ugovorile  da  tužiteljica  kao  primateljica uzdržavanja  daje  tuženicima  kao  davateljima  uzdržavanja  vlasništvo  stana  i  posjed  stana  odmah  nakon  potpisa  tog  ugovora  od  10.  svibnja  1999.  Činjenica  da  su  stranke  nazvale  taj  ugovor  ugovorom  o doživotnom  uzdržavanju,  zbog  pogrešnog  naziva  ugovora,  ne  dovodi  u  sumnju  njegovu  pravnu  bit,  tj. da  je  riječ  o  ugovoru  o  dosmrtnom  uzdržavanju.

VS RH Rev 865/05-2 od 06.04.2006.

*********

 Ako  nakon  smrti  davatelja  uzdržavanja  njegov  nasljednik,  i  onda  kada  na  to  nije izričito  pozvan  od  strane  primatelja  uzdržavanja,  ne  nastavi  sa  izvršavanjem  ugovora (pružanjem  ugovorenog  uzdržavanja)  ili    ako  na  neki  drugi  nedvojben  način  ne  izrazi pristanak  za  preuzimanje  obveze  uzdržavanja,  smatra  se  da  je  ugovor  o  doživotnom uzdržavanju prestao ex  lege  časom  smrti davatelja uzdržavanja. 

Županijski sud  u  Bjelovaru, Gž-564/14-2, od  27. XIII. 2015.   

************

 Kada  nasljednici  spore  pravnu  valjanost  ugovora  o  doživotnom  uzdržavanju ostavitelja  (kao  primatelja  uzdržavanja)  i  treće  osobe  koja  nije  i  njegov  nasljednik  (kao davatelja  uzdržavanja)  tada  spor  o  činjenicama  od  kojih  ovisi  sastav  ostavine  ne  postoji između  stranaka  ostavinskog  postupka,  pa  onda  nema  mjesta  ni  prekidu  postupka  radi upućivanja nasljednika  na parnicu protiv treće  osobe. 

Županijski sud  u  Bjelovaru, Gž-71/14-4, od  22. I. 2015.   

********************

Ako je ostavitelj ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim s jednim od zakonskih nasljednika otuđio svoju imovinu, a preostali zakonski nasljednici osporavaju pravnu valjanost tog ugovora, radi se o sporu među nasljednicima i to, da li neka imovina ulazi u ostavinu sud neće odlučiti u skladu s odredbama čl. 214. Zakona o nasljeđivanju da se ne raspravlja ostavina, već će u skladu s odredbama čl. 223. Zakona o nasljeđivanju prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti nasljednike da povedu parnicu.

Županijski sud u Bjelovaru, Gž-397/01-2, od 12. III. 2001.

***************

"Imovina stečena na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, za vrijeme trajanja bračne zajednice, bračna je stečevina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice  ili potječe iz te imovine, neovisno o tome, jesu li stranke tog ugovora na strani davatelja uzdržavanja jedan ili oba bračna druga"

            Budući da u primjeni odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 162/98 – dalje: ObZ – koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003.) tako i u primjeni odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ/03), bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine. S druge strane, vlastita imovina prema odredbi čl. 257. st. 2. ObZ, istovjetno odredbi čl. 253. ObZ/03, predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 257. st. 2. ObZ/98, te iz čl. 253. ObZ/03 (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

            Ugovor o doživotnom uzdržavanju u svojim bitnim obilježjima je naplatni pravni posao. Tek iznimno može biti riječ o mješovitom pravnom poslu koji sadrži i ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o darovanju, a to samo u okolnostima ako je pri njegovu zaključivanju bila svjesna nerazmjerna korist za davatelja uzdržavanja i ako su ugovorne strane u vrijeme sklapanja ugovora svjesne postojanja nerazmjera i na njega dobrovoljno pristaju. 

Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev x-29/2015-2 od 7. veljače 2017.      

 

 

Sign in to follow this  

×