Jump to content

  • članaka
    62
  • komentara
    0
  • otvaranja
    2843

Stranke u ostavinskom postupku

Sign in to follow this  
Matrix

60 otvaranja

Stranka u ostavinskom postupku ne može biti osoba koja traži da se kao prethodno pitanje utvrdi da je dijete ostavitelja. Utvrđivanje očinstva može biti predmet parničnog postupka u kojem će se o tome raspravljati kao o glavnom zahtjevu.


Kratki tekst odluke:
“Protiv rješenja o nasljeđivanju stranke imaju pravo žalbe, osim u slučaju kad to Zakonom o nasljeđivanju (dalje: ZN) nije drugačije određeno. Prema čl. 179. ZN-a, strankom se u smislu tog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju pravo iz ostavine.
Podnositeljica žalbe ističe da je ona izvanbračna kći pok. TT ali da bi zbog činjenica da je rođena početkom II. svjetskog rata proces dokazivanja očinstva trajao razmjerno dugo a pisana dokumentacija postoji samo u dijelovima.
Uzevši u obzir da očinstvo žaliteljice nije naznačeno u njenom rodnom listu, već da ista uz žalbu dostavlja dokaze iz kojih bi se mogla izvući posredna saznanja o očinstvu (plaćanje alimentacije kroz 
jedno vrijeme, zahtjev za socijalnom pomoći te Izvještaj o prilikama socijalno ugroženih obitelji), to se tvrdnja žaliteljice da je ona kćer a time i nasljednica pokojnog u ovom trenutku ne može prihvatiti.To stoga što sud prvog stupnja nije u ostavinskom postupku mogao odlučivati i o utvrđivanju očinstva 
(kao o prethodnom pitanju) a kako se to iz sadržaja žaliteljice može razabrati. Utvrđivanje očinstva može biti predmet parničnog postupka u kojem će se o tome raspravljati kao o glavnom zahtjevu.
Budući da žaliteljica nije zakonski niti oporučni nasljednik pokojnog, a nije niti zapisovnik, a niti ima neko drugo pravo iz ostavine u smislu druge osobe, to ista ne predstavlja stranku u smislu navedene 
odredbe ZN-a.Stoga je valjalo na temelju čl. 358. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91, 
91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s čl. 175. st. 2. ZN-a, odbaciti žalbu kao nedopuštenu.”

Županijski sud u Zagrebu, Gž-2915/07-2, od 11. IX. 2007.

**************************

Davatelj uzdržavanja kao ugovorna strana u ugovoru o doživotnom uzdržavanju s 
ostaviteljem ne smatra se strankom, niti osobom koja ostvaruje neko pravo iz ostavine.


Kratki tekst odluke:
“Prema odredbi čl. 185. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 52/71 i 47/78, dalje: ZON), strankom u smislu tog Zakona smatraju se nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz 
ostavine. Ne može se smatrati da žalitelji, kao ugovorne strane u ugovoru o doživotnom uzdržavanju s ostaviteljem, ostvaruju neko pravo iz ostavine, slijedom čega bi se smatrali strankama prema navedenom propisu. Svoje pravo iz ugovora o doživotnom uzdržavanju žalitelji mogu ostvariti nezavisno od ostavinskog postupka, naravno, ovisno o opstojnosti ovog ugovora. Kako žalitelji nisu stranke u 
ostavinskom postupku iza pok. P.J., to je sud prvog stupnja osnovano odbacio žalbu žalitelja protiv rješenja o nasljeđivanju od 1. rujna 1995. godine, broj O-4773/95, kao nedopuštenu jer je podnesena od 
neovlaštenih osoba”.

Županijski sud u Gradu Zagrebu, Gž 4070/96, od 11. III. 1997.

***********************

Centar za socijalnu skrb nije stranka u ostavinskom postupku i ne može protiv rješenja o nasljeđivanju podnositi žalbu u svoje ime.


Kratki tekst odluke:
“Odredbom čl. 277. Obiteljskog zakona propisano je da Centar za socijalnu skrb ima položaj stranke u postupku onda kada je ovlašten pokrenuti postupak pred sudom. Odredbom čl. 174. Zakona o 
nasljeđivanju propisano je da se ostavinski postupak pokreće po službenoj dužnosti, a stranke u postupku su nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine u smislu čl. 185. Zakona o nasljeđivanju. Stoga Centar za socijalnu skrb u ovom slučaju nije stranka u postupku, pa mu stoga ne pripada niti pravo na podnošenje žalbe.”
Županijski sud u Koprivnici, Gž-756/00-2, od 3. X. 2000.

*******************

Tvrdnja žaliteljice da ju je pokojni ostavitelj smatrao svojom kćeri ne može biti pravna 
osnova za nasljeđivanje.

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU
Broj: Gž.985/07-2 , 05. studenog 2007. g.

**********************

Braća i sestre koji nisu nasljednici ostavitelja, iako ih je javni bilježnik pozvao na ostavinsku raspravu, nisu ovlašteni na podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jer nisu stranke u ostavinskom postupku.


Kratki tekst odluke:
“Odluka koja se pobija žalbom je rješenje ostavinskog suda kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje braće i sestara ostavitelja. Navedeni prijedlog podnesen je sudu nakon pravomoćnosti 
rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku, a isti prijedlog se temeljio na tvrdnji predlagatelja da im javni bilježnik, kojem je sud povjerio provedbu ostavinskog postupka, na zakazanom 
ročištu za ostavinsku raspravu na koje ih je pozvao i na koje su oni uredno pristupili, nije omogućio sudjelovanje na istom i izjašnjavanje glede opsega ostavinske imovine ostavitelja.
Odredbom čl. 175. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN) propisano je da je ostavinski postupak izvanparnični postupak, a odredbom st. 2. istog članka propisano je da ako ovim Zakonom nije 
drugačije određeno, da se u ostavinskom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku.
U konkretnom slučaju pravo na povrat u prijašnje stanje predlagateljima ne pripada ni primjenom odredaba ZN-a, a ni primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07, dalje: ZPP), odredbe kojeg zakona se supsidijarno primjenjuju i u ostavinskom postupku. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je taj 
prijedlog odbio kao neosnovan.
U smislu odredbe čl. 117. ZPP-a, institut povrata u prijašnje stanje moguće je koristiti ako je stranka u postupku propustila ročište ili rok za poduzimanje neke radnje, te ako je do toga došlo iz opravdanih razloga. Prema tome, navedenim procesnim institutom može se koristiti samo stranka u postupku, kada 
je iz nekih opravdanih razloga propustila rok za neku radnju ili neko ročište, i to onda kada je uz takvo propuštanje vezan gubitak prava na poduzimanje te radnje u postupku ili je uz propuštanje vezana neka 
druga štetna posljedica.
Prije svega, žalitelji nisu stranke u navedenom ostavinskom postupku, jer u smislu odredbe čl. 179. ZN-a stranke u ostavinskom postupku jesu nasljednici, zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Samo te osobe ostavinski sud, odnosno javni bilježnik, obavještava o pokretanju ostavinskog 
postupka i poziva ih na ročište za ostavinsku raspravu. Žalitelji iz ovog predmeta, a imajući pritom u vidu navode prijedloga za povrat u prijašnje stanje i navode njihove žalbe, ni ne tvrde da bi im pripadalo nasljedno ili neko drugo pravo iz ostavinske imovine ostavitelja, već samo tvrde da im pripada pravo vlasništva na toj imovini po osnovi zajedničkog stjecanja s ostaviteljem.
Navedeno pravo se ne ostvaruje u ostavinskom postupku, već ga oni mogu i trebaju ostvarivati u posebnom parničnom postupku, neovisno o ovom ostavinskom postupku”
Županijski sud u Bjelovaru, Gž-441/08-2, od 6. III. 2008.

************************

Osobe koje su nasljednici bračnog druga ostaviteljice, umrlog prije nje, nisu stranke 
ostavinskog postupka iza ostaviteljice.


Kratki tekst odluke:
“Protiv rješenja o nasljeđivanju iza pokojne F. F. K. žalbu su podnijele osobe u srodstvu s pok. M. K., suprugom ostaviteljice, koji je nesporno umro prije ostaviteljice.
Žalitelji u smislu odredbe čl. 185. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, br. 52/71, 47/78 i 56/00) ne mogu imati status stranke u ostavinskom postupku iza ostaviteljice, pa stoga nisu ovlašteni na 
sudjelovanje u ovom postupku, s obzirom da se ne radi o njenim nasljednicima, već o nasljednicima njenog supruga umrlog prije ostaviteljice.
Prema tome, svoja imovinska prava žalitelji mogu ostvarivati samo parničnim putem ukoliko je ostavina iza pokojnog supruga ostaviteljice pravomoćno završena bez njihova sudjelovanja.»
NAPOMENA: Sada vidjeti čl. 179. Zakona o nasljeđivanju («Narodne novine», br. 48/03, 163/03 i 35/05)
Županijski sud u Zagrebu, Gž-1146/04, od 28. III. 2006.
*************************
Ovrhovoditelj iz ovrhe koja se vodila protiv ostavitelja u ostavinskom postupku nema status stranke nego vjerovnika, što nije jedno te isto.


Kratki tekst odluke:
“To znači da Lj. J., a time i njezini nasljednici ne ostvaruju nikakva nasljedna prava na ostavinu. Njihova su prava utemeljena na drugoj pravnoj osnovi, dakle, ne na nasljeđivanju ostavitelja, već na postojećoj ovršnoj ispravi. Slijedom toga, imenovane nasljednice kao žaliteljice u ovom postupku sva svoja prava, za koja smatraju da su im ugrožena donošenjem rješenja o nasljeđivanju mogu štititi mjerama osiguranja u postojećem ovršnom postupku, eventualno i tužbom u parničnom postupku i drugim mjerama 
osiguranja koje im stoje na raspolaganju, međutim, ne i pobijanjem zakonitog i pravilnog rješenja o nasljeđivanju za čije osporavanje zapravo nisu legitimirane.
Slijedom toga, valja zaključiti da žaliteljice nisu stranke ostavinskog postupka, kao što to nije bila niti njihova prednica Lj. J., neovisno od toga što se pojavljuje kao vjerovnik u ovršnom postupku radi 
namirenja tražbine navedene u pasivi pokojnog ostavitelja.”
Županijski sud u Rijeci, Gž-363/03, od 17. IX. 2003.

************************

Davatelj uzdržavanja kao ugovorna strana u ugovoru o doživotnom uzdržavanju s 
ostaviteljem ne smatra se strankom, niti osobom koja ostvaruje neko pravo iz ostavine.


Kratki tekst odluke:
“Prema odredbi čl. 185. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 52/71 i 47/78) strankom u smislu tog zakona smatraju se nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz 
ostavine. Ne može se smatrati da žalitelji kao ugovorne strane u ugovoru o doživotnom uzdržavanju s ostaviteljem, ostvaruju neko pravo iz ostavine, slijedom čega bi se smatrali strankama prema navedenom propisu. Svoje pravo iz ugovora o doživotnom uzdržavanju žalitelji mogu ostvariti nezavisno od ostavinskog postupka, naravno, ovisno o opstojnosti ovog ugovora. Kako žalitelji nisu stranke u 
ostavinskom postupku iza pok. P. J., to je sud prvog stupnja osnovano odbacio žalbu žalitelja protiv rješenja o nasljeđivanju od 1. IX. 1995. godine, broj O-4773/95, kao nedopuštenu, jer je podnesena po 
neovlaštenim osobama.”
Županijski sud u Gradu Zagrebu, Gž-4070/96-2, od 11. III. 1997.
***********************************
Osoba koja je bila oporukom određena za nasljednika ali je ta oporuka opozvana nije 
stranka u postupku u smislu čl. 185 Zakona o nasljeđivanju i nije ovlaštena za pobijanje ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između ostavitelja i treće osobe, odnosno njegove kasnije oporuke.


Kratki tekst odluke:
“Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog Š.Š. za prekid ostavinskog postupka radi pobijanja pravne valjanosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. lipnja 1996. zaključenog između I.I. kao 
primatelja uzdržavanja i A.K. kao davatelja uzdržavanja, te oporuke od 10. lipnja 1996. g. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da Š.Š. nije stranka u postupku u smislu čl. 185 Zakona o nasljeđivanju, jer nije zakonska nasljednica, a niti oporučna nasljednica. Ona je istina bila navedena u oporuci koju je ostavitelj sačinio 19. prosinca 1995. g. kao jedna od nasljednica, međutim tu oporuku je ostavitelj opozvao 3. lipnja 1996. g. kako to proizlazi iz spisa. Prema tome, sve kad bi i bilo utvrđeno da oporuka od 10. lipnja 1996. g. nije pravno valjana Š.Š. ne bi bila nasljednik, pa stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod da ona ima pravni interes u ostavinskom postupku.»
Županijski sud u Bjelovaru Gž-1217/97-2 od 18. IX. 1997.

*******************************

Vjerovnici ostavitelja koji u roku propisanom odredbom čl. 140. Zakona o nasljeđivanju nisu podnijeli zahtjev za odvajanje ostavine od imovine nasljednika nemaju pravo izjaviti žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju.


Kratki tekst odluke:
“Budući da ostaviteljevi vjerovnici nisu u propisanom roku iz čl. 140. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, br. 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje: ZN) podnijeli zahtjev za odvajanje ostavine od imovine nasljednika, to njihov zahtjev nije bio pravodoban, pa se o njihovom prijedlogu nije ni moglo meritorno odlučivati.
Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da žalitelji nisu stranke u smislu odredbe čl. 179. ZN.
Prema navedenom propisu strankom se u smislu ovoga Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.
Budući da žalitelji nisu pravodobno podnijeli zahtjev za odvajanje ostavine, to oni nisu postali ni stranke u širem smislu navedenog propisa, jer da su pravodobno podnijeli zahtjev, onda bi se o njemu obavezno meritorno odlučivalo i u tom slučaju bi oni imali pravo na žalbu, i to glede one sudske odluke kojom se 
meritorno odlučivalo o njihovom zahtjevu, što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj.
Žalitelji kao vjerovnici nemaju pravo prigovarati glede prava nasljednika prema ostavini, jer ne spadaju u uži krug nasljednika, čija se prava deklariraju rješenjem o nasljeđivanju, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
Zbog toga pogrešno žalitelji tumače navedeni propis na način da kao vjerovnici ostavinske mase ostvaruju neko pravo iz ostavine, ako ne drugo, ostvaruju pravo na naplatu svojih potraživanja od 
nasljednika iz ostavinske mase.»
Županijski sud u Zagrebu, Gž-2745/05, od 13. IX. 2005.; Gž-5410/06, od 19. IX. 2006.
*******************************
Vjerovnik ostavitelja ne može biti stranka u ostavinskom postupku ako isti nije nasljednik ili zapisovnik ili druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz ostavine, već ima samo pravo da u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva zahtijeva da se ostavina izdvoji iz imovine nasljednika, i to samo ako učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogao namiriti svoju tražbinu.


Kratki tekst odluke:
“Valja upozoriti da se prema odredbi čl. 179. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN) strankom u ostavinskom postupku smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo 
iz ostavine. “C. b.” d.d. Z. nedvojbeno nema svojstvo stranke u ostavinskom postupku u smislu odredbe čl. 179. ZN-a, jer, prema sadržaju njezinog prijedloga, “C. b.” d.d. Z. je najvjerojatnije samo vjerovnik 
(založni?) pokojnog ostavitelja S. S., zbog čega nije ni nasljednik, ni zapisovnik, a niti joj pripada bilo kakvo pravo iz ostavinske imovine pok. S. S. Jedino pravo koje Zakon o nasljeđivanju priznaje vjerovnicima ostavitelja vezano za njegovu ostavinsku imovinu je pravo vjerovnika utvrđeno odredbom čl. 140. ZN-a, koja daje pravo vjerovnicima ostavitelja da u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva 
zahtijevaju da se ostavina izdvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu. Stoga “C. b.” d.d. Z. kao, najvjerojatnije, vjerovnik pok. S. S., nije ovlaštena na pokretanje ostavinskog postupka, jer se ostavinski postupak, u 
smislu odredbe čl. 210. ZN-a, pokreće po službenoj dužnosti nakon što sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu, niti kao stranka, jer to nije, a u ostavinskom 
postupku može podnijeti prijedlog za eventualno raspoređivanje naknadno pronađene ostavinske imovine, zbog čega uopće nije bilo mogućnosti postupanja po prijedlogu “predlagatelja” “C. b.” d.d. Z. 
za ponovno pokretanje ostavinskog postupka.”
Županijski sud u Varaždinu, Gž-12/05-2, od 13. I. 2005.

***************************

Bivša supruga ostavitelja, ako nije oporučni nasljednik niti legatar, ne može se smatrati strankom ostavinskog postupka, pa ako polaže kakvo pravo (bračnu stečevinu) na dio imovine koja je 
utvrđena kao ostavinska imovina, ona to pravo može ostvarivati samo u posebnoj parnici.


Kratki tekst odluke:
“Iz sadržaja postupka proizlazi da se vodi ostavinski postupak iza pok. S. B., bivšeg supruga žaliteljice, čiji je brak razveden presudom prvostupanjskog suda broj P-/02, a koja presuda je postala pravomoćna 28. veljače 2003. godine, dakle prije smrti ostavitelja, koji je umro 10. svibnja 2003. godine. Prema odredbi čl. 185. Zakona o nasljeđivanju (dalje: ZN) strankom se u smislu navedenog Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici, kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da žaliteljica kao bivša supruga ostavitelja ne može biti zakonski nasljednik, a uz činjenicu da ostavitelj nije sačinio oporuku, ne može se smatrati strankom u smislu citirane odredbe. 
Naime, žaliteljica u žalbi navodi da polaže pravo na dio imovine koja je utvrđena kao ostavinska imovina, pa upravo navedena okolnost potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da se žaliteljica 
ne može smatrati strankom u ovom ostavinskom postupku u smislu odredbe čl. 185. ZN, jer nije niti nasljednik ostavitelja, niti legatar, niti se može smatrati osobom koja ostvaruje neko pravo iz ostavine. 
Okolnost da žaliteljica prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda u pogledu sadržaja ostavinske imovine iza pokojnog S. B. ne može imati nikakvog utjecaja na tijek ostavinskog postupka, budući 
da se očigledno ne radi o sporu između nasljednika u pogledu ostavinske imovine, nego eventualno o sporu između nasljednika i treće osobe, kojom se jedino može smatrati žaliteljica, a prekid ostavinskog postupka i upućivanje na parnicu zbog spora u pogledu opsega ostavinske imovine, u skladu s odredbom 
čl. 223. ZN, sud može odrediti jedino ako je do spora o činjenicama (ili o primjeni prava) došlo između nasljednika, pa žaliteljica,kako je to naveo i prvostupanjski sud, svoja prava u pogledu imovine koja je 
obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, a koja prema njezinoj tvrdnji predstavlja bračnu stečevinu, može ostvariti isključivo u parnici.”

Županijski sud u Varaždinu, Gž-1153/03-2, od 29. IX. 2003.

********************

Sign in to follow this  

×