marija_ana

@e-one NIje bilo nikakvog straha od okoline nego nikada mi niko nije tražio da se izjasnim o tome. Prosto takve rubrike "narodnost" u javnim ispravama ovde nema, ni u Izvodu iz matične knjige rođenih, ni u radnoj knjižici, ni u pasošu, ni u đačkoj knjižici ni u svedočanstvu srednje škole ni osnovne, ni u diplomi fakulteta, prosto nigde. Čak su mojoj mami koja je hrvatica i hrvatski državljanin i čiji su preci od pamtiveka hrvati, tražili da i ona dokaže da se izjašnjavala hrvaticom. Kako ni ona ovde nije imala nikakvu pismenu ispravu jer opet ista stvar - nije bilo rubrike "narodnost" iskopale smo jedan stari izvod iz matiče knjige rođenih iz 50 i neke kada je ona imala 10 godina, zatim jedno svedočanstvo o završenom trećem razredu osnovne (opet 50 i neka godina), u ostalim svedočanstvima opet nije bilo te rubrike.

Inače u vezi prethodnog posta, u rešenju je navedeno da je doneto na osnovu čl.26 st 1, dakle pozivaju se na neispunjavanje uslova (koji inače nije propisan) a ne na čl.26 st 2. Takođe vidim da verzija Zakona na sajtu MUP-a nije prečišćen tekst, pa tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu (na istom sajtu) je predviđeno da: Članak 6. U članku 16., stavku 1. riječi: "toćaka 4. i" zamjenjuju se riječju : "točke". Što znači da umesto prvobitnog teksta čl.16 koji je glasio: Članak 16. Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. sada čl.16 glasi: Članak 16. Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkams iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. Kako je istim zakonom predviđeno: Članak 8. Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama: 4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo; 5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu. ...to znači da se gore navedenim izmenama Zakona više ne traži poznavanje jezika i latiničnog pisma tako da mi to nije moglo biti zamereno, dalje znači da je MUP diskreciono pravo mogao da primeni samo u pogledu toč.5 st.1. čl.8 (jer je to podložno slobdnoj oceni) dok je drugi uslov u pogledu davanja izjave eksplicitno propisan tako da tu nije imalo mesta slobodnoj oceni.

Prema pročišćenoj verziji Zakona o državljanstvu na koji je linkovao Zex, u čl.26 nema stava 3.koji glasi: "U obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva ne moraju biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva." Znači _mora_ se navesti razlog odbijanja. A najmanje što mora je da se u rešenju kaže da se odbija zato što to "razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku nalažu" i da se pozovu na čl.26 st.2 a što nije učinjeno.

Hvala puno svima na odgovorima, a Zex-u i Milly-i na dragocenim savetima jer ste mi pomogli zaista.

Čekajte, ja NISAM odbijena zbog neznanja hrvatskog (što bi upravo i bio zakonski osnov za odbijanje jer je zakonski uslov da znam hrvatski jeizik i da poštujem hrvatsku kulturu) ja sam odbijena zbog nepostojanja dokaza da sam se izjašnjavala hrvaticom u prošlosti-što NIJE propisano zakonom kao poseban uslov, pa se moje pitanje odnosilo na ovaj razlog odbijanja. Ima li smisla zbog toga na Upravn isud? DA li ja mogu ponovo da podnesem isti zahtev i posle koliko vremena i da li imaju obavezu da o njemu odlučuju ili bi ga odbacili pošto su već o istom takvom odlučili?

Rešenjem mi je odbijen zahtev za prijem u hr državljanstvo. Majka mi je hrvatica, otac srbin, rođena sam u Srbiji. U zahtevu sam dostavila dokaz da nije bilo rubrike "narodnost" u ispravama koje su mi tražili (radna knižica, svjedožba, izbvadak iz matice rođenih, tada sam bila maloletna). U izjavi sam napisala da se osećam pripadnikom hrvatskog naroda. PITANJE: 1.Da li sam najpre obavezna da ako podnesem tužbu Upranvom sudu Hrvatske (živim u Srbiji) imenujem punomoćnika za primanje pismena (članak 146. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi članka 60. Zakona o upravnim sporovima.)te ako to ne učinimda li će mi tužba biti odbačena? KO može biti punomoćnik za prijem pismena da li advokat ili bilo koje fizičko lice? 2.Imam li šanse sa takvom tužbom? Name u rešenju o odbijanju je navedeno da kako nemam dokaz da sam se izjašnjavala hrvaticom bez obzira na sadašnje izjašnjavanje nisam ispunila uslove iz čl.16 st 1 Zakona o hrvatskom državljanstvu. Članak 16. st 1 Zakona o hrvatskom državljanstvu: Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkams iz članka 8. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga zakona i dade pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom. čl.8 st1 toč.4 i 5 Zakona o hrvatskom državljanstvu Članak 8. Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama: 4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo; 5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu Iz prednjeg proizilazi da uslov zbog kog sam odbijena a to je da se nisam izjašnjavala u prošlosti kao hrvatica a što se tretira kao nedostatak objektivnog uslova nije izričito zakonski naveden. Pitam da li je to diskreciono pravo uprave da me odbije? Opet, evo stava Vrhovnog suda HR: Upravni organ rješava po slobodnoj ocjeni samo u slučaju, kad mu je izričitim propisom dano pravo da odlučuje po slobodnoj ocjeni, ili kad takvo ovlaštenje iz odnosnog propisa na nesumnjiv način proizlazi. (Presuda Vrhovnog suda NRH, U-3460/56). U napred citiranim odredbama Zakona nije izričito navedeno pravo diskrecionog odlučivanja već samo dva uslova: da dam izjavu da se smatram hrvatskim državljaninom i da poštujem hrvatsku kulturu. Ništa mi kod ova dva nije zamereno već nešto treće što nije predviđeno zakonom a to je da dokažem da sam se izjašnjavala u prošlosti. Da li neko zna kakva je praksa Upravnog suda Hrvatske kod ovakvih sporova i da li je ovo pogrešna primena materijalnog prava jer pouzdano znam da se ovakvim zahtevima udovoljavalo sredinom 90-tih? 3. Ako podnesem tužbu da li da tražim da Upravni sud samo ukine rešenje ili i da Upravni sud meritorno sam odluči o mom zahtevu za primitak u hrvatsko državljanstvo? Hvala puno za sve savete!!

Ako se vodi upravni spor protiv rešenja o odbijanju u HR državljanstvo da li se primenjuje Zakon o upravnim sporovima objavljen (N.N. 53/92) a usvojen 8.10.1991. Da li je to važeči propis u Hrvatskoj po ovom pitanju?