Bog mame!
Položila sam prošli četvrtak, s tim da sam do zadnjeg ispitivača dobro odgovarala, a zadnjeg dosta loše, jednostavno me ulovila slabost i nisam više imala snage (a upravo toga sam se i bojala). Ipak, valjda je gdin Mikšić prepoznao da mi treba uzeti u obzir iskazano znanje a zamuckivanje pripisati trudničkom zamoru, i hvala Bogu da je tako.
Eto, odmah napominjem, ja sam imala na raspolaganju čuvanje djeteta i to sam i koristila, učila sam najviše kad sam bila sama, ali i navečer kad bih njega uspavala. Moram priznati da mi je sve skupa bilo jako teško, osobito zbog trudnoće. Npr. kad bi me ulovio umor, ne bi se mogla dići s kavom, red bullom nego samo odmoriti, što automatski znači i gubitak vremena. Nije me grizla savjest, znala sam da moram misliti i na bebu, ali zbog svega toga mi je učenje dugo trajalo. Počela sam čituckati još prošle godine, tamo u studenom, pa nešto slabo onda i u veljači počela svaki dan, s tim da ne više od 5 sati dnevno, a tek od travnja svaki dan bez iznimke svaki dan barem 5 sati. Pravo mučno učenje cijeli dan osim pauze za jesti sam si priuštila tri tjedna pred ispit i to mi je bilo najgore. Ali ja sam uvijek bila kampanjac i dobro funkcioniram tek kad sam pod pritiskom, u ovom slučaju kad sam saznala da mi je rok blizu.
Eto, cure drage, stojim na raspolaganju svima, čestitam svima koje se uopće love ukoštac s ovako teškim ispitom pored svih obaveza. puno sreće, cure!!