gesaugen

Da li se alimentacija plaća i za mjesec kada je cijeli mjesec dijete samnom? Naime prema sudskoj odluci, viđanja su mi određena dva puta tjedno, svaki drugi vikend te jedan cijeli mjesec tokom ljetnih praznika pa me zanima za taj mjesec kada je dijete samnom da li svejedno trebam uplatiti alimentaciju bivšoj supruzi?

No nigdje nije definirano tko i pod kojim uvjetima može rukovati alkotesterom tako da tehnički gledano to može raditi bilo koja osoba od poslodavca, npr. rukovoditelj radnika bez prethodne edukacije kakvu nudi ZIRS?

Ne mogu naći nigdje u zakonu gdje je bi bilo definirano pod kojim uvjetima se može provoditi alkotestiranje na radnom mjestu pa me zanima da li to znači da bilo tko komu poslodavac da ovlaštenje može uzeti alkotester i alkotestirati radnika te ako ispadne da je radnik pod utjecajem alkohola i napravi se zapisnik, takav zapisnik može biti dokaz na sudu? Zar ne treba nikakvo osposobljavanje koje bi jamčilo d aj eosoba pravilno izvela alkotestiranje i da se njihov postupak može smatrati vjerodostojnim dokazom na sudu? Jer vidim da ZIRS nudi takvu edukaciju ali ispada da je ona nepotrebna: http://www.zirs.hr/obrazovanje-odraslih.aspx?group=4&program=74

znači trakavica se nastavlja Bivša me opet prijavljuje CZSS-u te moram ići tamo na razgovor slijedeći tjedam i obzirom na zadnje iskustvo gdje ih uopće nije briga za problem već pokušavaju sve relativizirati me zanima slijedeće: 1. da li su oni dužni napraviti zapisnik našeg sastanka i da li ja mogu dobiti taj zapisnik tj. kako se dobiva? Jer koji mi je smisao ići tamo svaki put kad me bivša njima prijavi zbog svake gluposti i slušati ih dok opravdavaju divljanje bivše a meni se čude jer "sve to doživljavam emocionalno" istovremeno ignorirajući njeno psihičko maltretiranje malene 2. da li mogu tužiti CZSS radi lošeg obavljanja posla i njihovog ignoriranja pravog problema te na koji način ih se tuži? Da li tužim zasebno soc. radnicu koja vodi naš slučaj i koja se pravi grbava na pravi problem ili direktno tužim sam CZSS?

Bio sam na policiji u pratnji odvjetnice. Prijavila me zbog zanemarivanja djeteta. Djelatnica koja me je ispitvala je bila vrlo ljubazna. Ispalo je da je bivša nadrobila u prijavu svačega, malte ne od stoljeća sedmog i sve naravno gluposti koje bi u normalnom braku prošle kao neusaglašena mišljenja. Detektivka je rekla da bi voljela da nam oboma (bivšoj i meni) pokaže što je zanemarivano dijete no u globalu je dobila sliku gdje je problem i utvrdila da niti pod razno nema zanemarivanja djeteta te da me više nebi trebali zvati Živi bili pa vidjeli

Kada bi to bar bilo tako jednostavno: bivša supruga boluje od psihičkih poremećaja kojii joj nisu dijagnosticirani no koje ja kao bivši supružnik jasno vidim a koje "stručnjaci" ignoriraju (bipolarni poremećaj, duboka narcisoidnost)

Evo pozvali su me u petak u policiju na obavjesni razgovor u vezi prijave bivše supruge. Da li da idem sam ili u pratnji odvjetnika?

Hvala! Molio bih savijet/mišljenje u vezi i dodatnih akcija:

to mi je jasno, no sutkinja svejedno opet može donijeti odluku da sam kriv jer je u prvoj presudi obrazložila svoju odluku sa riječima poput "sud je povjerio povjerenje svjedokinji jer odlučno izlaže iskaz" i sl. subjektivne dojmove sutkinje o iskazu bez konkretnih dokaza U globalu bojim se sutkinje jer me je bila osudila i za drugo djelo za koje je jedina svjedokinja protiv mene bila moja bivša supruga i gdje je isto sve mutno (supruga je nazvala policiju i predala marihuanu policajcima i tvrdila da je moja, ja sam tvrdio da nije, da je od mog pokojnog oca koji je obolio od raka pluća i liječio se uljem od konoplje i pušio marihuanu, sutkinja me osudila da jest i dala mi najveću novčanu kaznu, žalio sam se, vrhovni je vratio ponovno na sud jer sutkinja nije pravilno obavijestila bivšu suprugu da kao supruga (tada još nismo bili razvedeni) ne mora svjedočiti kao i moju majku da ne mora isto, na ponovnom suđenju je bivša i odlučila ne svjedočiti (dio dogovora i normalizacije odnosa pred razvod), majka je potvrdila opet da nije moja marihuana ali me je sutkinja svejedno osudila jer eto, marihuana je tu i netko mora biti kriv i opet mi dala najvišu novčanu kaznu... )

Šaljem presudu u privitku jer ne znam koji dio je izreka

Dobio sam drugostupanjsku presudu da nisam kriv i da se slučaj vraća nazad na općinski sud. U obrazloženju su napisali da nema niti jednog dokaza da sam počinio prekršaj obzirom da je supruga mogla neometano ući u stan te da je bivša supruga u stvari učinila prekršaj priznavši da je iznosila stvari iz stana i odnosila ih na meni nedostupnu lokaciju. Sad me zanima slijedeće: obzirom da se vraća na prvi stupanj kod sudkinje koja me očito ne voli i koja me je za navedeni slučaj (i drugi) osudila s najvišom novčanom kaznom iako sam uzoran građanin bez iti jednog prekršaja, zanimaju me slijedeća dva scenarija: - što u slučaju da me ova opet osudi unatoč drugostupanjskoj odluci da nema uopće elemenata za prekršaj - da li mogu tužiti policiju ili državu zbog maltretiranja od strane sustava pošto me bez adekvatnih dokaza uopće maltretira i stvorio mi je značajne materijalne troškove (odvjetnici) i psihičke (nemam nikakvu dokumentaciju, samo nerviranje) - obzirom da je policija zajedno sa optužnim prijedlogom tada izdala i zabranu približavanja bivšoj supruzi koja sada ispada neosnovana jer u stvari ne postoje dokazi da sam ju na ikoji način maltretirao, dali mogu tužiti policiju zbog izdavanja tog naloga, jer sam u tom periodu doživio psihički stres (nemam nikakvu med. dokumentaciju, samo nerviranje) zbog nemogućnosti da funkcioniram normalno iz straha od zabrane U globalu se želim tući sa sustavom i želim da netko dobije otkaz jer nije radio svoj posao i spreman sam napasti sve u nizu, od policije do suda jer mi se gadi to maltretiranje i nerad a imam itekako volje se boriti. Ima li tko kakav savijet?

U policiju su pozvali malenu da da izjavu vezano na gornju prijavu supruge. Sad sam slučajno zvao kad je bila na davanju izjave i ispada da izjavu daje u pratnji soc. radnice dok je supruga čekala dolje na porti. Zanima me da li je morala biti i prisutna i posebna skrbnica ili je posebna skrbnica dodijeljena isključivo za period dok traje razvod i prestaje imati ikakve veze s djetetom nakon razvoda? Također me zanima da li je ovo normalno da se dijete od 10 godina poziva da daje izjave na policiji? Također bili smo na razgovoru u CZSS-u i naravno bez koristi: bivšu su puštali da naširoko i naveliko priča bajke a kad bi se ja ubacio da su to neistine i pokušao reći svoju stranu su me prekoravali da se ne mogu tako ponašati. To je izgledalo na kraju da je bivša pričala bar 70-80% vremena. Onda su nas naručili za par dana da dođemo s kćeri pa da s njom popričaju i dadu nam svoje mišljenje gdje se na kraju ponovila ista situacija: konstatirali su da mala uistinu jest malo zatvorena ali da ne vide neki problem, da je sretna s nama oboma i malo tužna jer se ne možemo dogovoriti. Onda je bivša okrenula taktiku i krenula izigravati sveticu i pomirljivo govoriti kako je njoj dosta ovog cirkusa, kako je ona odlučila da njoj to ne treba u životu, kako je ona odlučila da ne želi stres, kako je ona ovo kako je ona ono... i naravno da sam pokušao ukazati da manipulira njima i sustavom i da ona nema što odlučivati stvari koje je se ne tiču već da maltretira mene i malenu time da me prijavljuje policiji a da mala mora ići davati izjave na policiju. Psihologica ju je slušala pozorno i zainteresirano a mene je prekorila i na kraju da, citiram "gospođa je smirena i sva zen u svojim iskazima a da ja reagiram emocionalno" i "da joj nije jasno zašto reagiram tako ako tvrdim da to što ona priča nije istina". Rekao sam da kako ne bih reagirao emocionalno kad maltretira dijete i dovodi do situacija da mi dijete mora ići po institucijama i policiji davati izjave na što je bivša rekla "sam si si kriv jer ti dijete mora ići na policiju". Također je psihologica rekla da je pričala s malom o tome kako joj je bivša palila brdavicu na nozi vrelim nožem na što je psihologica konstatirala da to u stvari nije bio neki problem jer mala to nije doživila kao traumatično iskustvo. Znači ako je dijete zatvoreno i ne priča o svojim traumama otvoreno, ispada da nije zlostavljano... Ja jednsotavno nemam riječi... ispadam ja lud... osjećam se ko da sam u Kafkinom profesu, zlo mi je plače mi se od muke s čime imam posla molim vas pomoć, što da radim, kome da prijavim takvo ponašanje institucija?

Evo priča se nastavlja: jučer me prijavila policiji jer sam kćer uzeo prerano. Naime obzirom da mi je 16:30 skroz nepraktično, dogovorio sam se s kćeri da ću doći po nju ranije obzirom da bivša ionako radi do 17h. Kćer ima 10 godina, bistra je i samostalna. Ono što nisam znao je da je bivša dala jedini ključ kćeri kako bi se kćer mogla vratiti iz škole (jer su kćerin ključ izgubile i sad izmišlja ne znam kakvu proceduru za izradu novog ključa). Sve u svemu, došao sam po kćer sat vremena ranije i odveo ju kod sebe na posao. U 16:00 zove bivša da gdje je kćer, da ona ne može ući u kuću jer su kod kćeri ključevi. Rekao sam joj da je kćer samnom, da nisam znao da joj treba predati ključeve i da neka se nađemo na pola puta, na trgu pa ću joj dati ključeve a mi idemo svojim putem. Ali ne, ova je poludila i krenula tjerat inat i da neka izvolim joj donijeti ključeve skroz iznad Britanca u brdo. Pokušavao sam ju smiriti i objasniti da mi to nikako ne paše, da ćemo zakasniti kćer i ja na jedan dogovor jer će mi trebati preko sat vremena da dođem do nje i nazad kroz gužvu u 16h ali ne, to joj je samo dalo motiv da mi prkosi još i jače pa se krenula prijetiti da će me prijaviti policiji za otmicu djeteta. Ma reko zovi... a kćer pokupi u 20h na mojoj adresi prema sudskoj odluci I otišla je na policiju i podnijela prijavu protiv mene. Eto sad čekam što će biti... Savijet što da radim jer sudeći po dosadašnjem iskustvu, to će izgledati tako da će policija "samo postupati po službenoj dužnosti" i podnijeti prijavu protiv mene i prepustiti sudu da nek se bakće a sud će "samo postupati po činjenicama" i osuditi me jer eto uistinu jesam preuzeo kćer prije dogovorenog vremena

Jedino što je plaćala je dodatne sate iz francuskog no i s time će prestati jer kćer u novoj školi nema francuski već neg i njemački pa joj je to previše i nepotrebno... dakle ne plaća ništa što zahtjeva mjesečnu članarinu. Jedine aktivnosti s mjesečnom članarinom su sportske i tečajevi no to želi da ja plaćam Što se tiče nekakvih odlazaka u kazalište ili nešto tako vikendom, ne znam da li ju igdje vodi no mislim da to nije niti bitno jer kada je kćer samnom i ja ju svukuda vodim na svoj račun

Što da učinim u slučaju ako bivša ne želi plaćati za izvanškolske aktivnosti jer je do razvoda išla logikom "sport i tečajeve plaćaš ti, kulturne aktivnosti ću ja" te istu logiku drži i sada i odbija sudjelovati u plaćanju a ja itekako želim da kćer ide na te izvanškolske aktivnosti jer se inače neće kretati nikako (osim ono malo na tjelesnom u školi)

Zato jer ne znam kako da rješim nemar i nje i službi koje ne reagiraju na njeno neodgovorno ponašanje ali itekako reagiraju na njeno prijavljivanje mene kao zlostavljača jer eto ukazujem da se neodgovorno ponaša Ne znam kako se boriti sa situacijama koje mi priređuje iz dana u dan a koje su uvijek na granici nemara, poput ove da šalje kćer u školu bez ključa i s praznim mobitelom i kaže joj da čeka u školi do 16:30 a meni javlja da je rekla spremačici (!!!) koja je na porti da ću doći po nju. Rekao sam to nastavnici a ona mi kaže da to nije u redu da mala ostaje sama u školi ali da škola nema ništa s time. K tome je to nova škola u koju je mala krenula nakon razvoda i očito se ne žele miješati. Tražio sam sastanak sa pedagogicom no ona je na bolovanju. Ma mislim standardna priča: kad trebaju raditi svoj posao i snositi odgovornost, svi su negdje bolesni i nitko ništa ne može a kad treba maltretirati mene jer se brinem za dobrobit svoje kćeri onda sam ja psihički zlostavljač

U članku 311. obiteljskog zakona stoji " i druge slične troškove djeteta. " Da li tu ulazi: računalo, bon za mobitel, izvanškolske aktivnosti (sport i npr. tečajevi programiranja u algebri), oprema za školu, izleti, obroci u školi

Bivša supruga me prijavila MUP-u zbog "vrijeđanja i psihičkog zlostavljanja". Razlog je jer nakon što je poslala u školu kćer s praznim mobitelom i bez ključa od stana te joj rekla da bude u školi do 16:30 iako joj nastava završava u 12:15 i da ako se želim čuti s kćeri neka nazovem tajništvo, sam joj poslao poruku u kojoj sam joj napisao "shvaćaš li koliko je neodgovorno tako maltretirati ljude jer si ti komotna da joj ne paziš na mobitel? Sramota! I k tome ju opet pustiš bez ključa u školu. Napravi više taj ključ onda kad si nesposobna znati gdje je sadašnji. Što će do kraja školovanja morati čekati u školi do 16:30 jer si ti eto neorganizirana i neuredna i škrta napraviti joj novi ključ???" Sudeći prema prethodnom iskustvu dok je razvod braka još trajao, MUP će sigurno podići prekršajnu prijavu protiv mene radi zlostavljanja i vrijeđanja i ne bi se čudio da i podignu zabranu prilaska jer su to i zadnji put učinili bez ikakvog razloga pošto niti sam nasilan niti sam se ikad fizički prijetio bivšoj supruzi već sam isključivo uvijek kritizirao njenu ne brigu oko naše kćeri Ono što me zanima je da li se kako ja mogu žaliti ukoliko MUP podigne prijavu protiv mene jer na taj način sam automatski i onemogućen viđati kćer pošto živi kod nje i ne znam na koji način bih mogao doći po nju ako imam zabranu pristupa bivšoj. U globalu kako da se zaštitim od njene zloupotrebe nadležnih službi koje "samo postupaju po službenoj dužnosti" bez da ih zanima pozadina priče

Bivša supruga koristi situacije vezane za našu kćer kako bi me maltretirala i ne znam kako se obraniti od takvog ponašanja. Kćer ima boravište kod nje i žive na suprotnom kraju grada od mene. Ja imam viđanje uto i čet od 16:30-21h te svaki drugi vikend. Situacija oko koje je sada eskaliralo je vođenje kćeri kod doktora zbog spaljivanja bradavice. Termin pregleda je određen za petak kada je kćer sa bivšom i to u radno vrijeme (12h) no bivša je odlučila samoinicijativno da ja moram voditi malu na spaljivanje. Ja sam joj rekao da ne mogu s posla te da nije niti moj dan za viđanje. Na stranu to što je njoj s posla to blizu (radi na trgu bJJ), da može s posla (radi u drž. upravi), da joj joj bolnica u kvartu (Vinogradska, ona je na Britancu), ona je samoinicijativno obavijestila školu da ću ja doći po kćer te je obavijestila i CZSS te policiju da ju maltretiram prihički jer ne želim odraditi obaveze definirane razvodom. Što da radim?

Želio bih upisati dijete u odbojkaški klub Dinamo. Za upis sam dobio papire na kojima im moram dati sve svoje podatke i podatke svojeg djeteta. Ponajviše me muči davanje OIB-a te odredbe ugovora u kojima, citiram "dozvoljavam Hrv. odbojkaškom savezu korištenje mojih podataka; (odvojeno je tako točka-zarezom) te da ih prikuplja i obrađuje u svrhu objavljivanja na web stranicama, iskaznicama, licencama, razmjeni podataka s drugim subjektima te za uvođenje u registar podataka o igračima; za potrebe komunikacije; u marketinške svrhe povezane s aktivnostima HOS-a... i to: OIB (djeteta), OIB (moj), državljanstvo, kopija osobne/putovnice/izvadka iz matice rođenih... (i ostale podatke tipa ime i prezime, adresa) Donekle bih razumio da traže samo djetetov OIB no ne razumijem zašto traže i moj te zašto su odijelili točka zarezom da im dozvoljavam korištenje mojih podataka, te da im dozvoljavam razmjenu podataka s drugim subjektima gdje se uopće ne vidi za što planiraju koristiti moje podatke niti koji bi to drugi subjekti bili. Prema ovome ispada da mogu u moje ime raditi što god žele?

Nisam razmišljao da će mi bivša pakostiti na taj način da će maltretirati malu radeći joj nemoguće situacije koje ću ja morati krpati... Pretpostavljam da se sa sudskom odlukom mora i bivša složiti a to sigurno neće ići jer joj je ovo palo ko sjekir au med da me maltretira i nema šanse da će se toga odreći, dapače, počela bi trubiti na sva zvona kako se odbijam baviti s malom jer joj je cilj isforsirati situaciju da dobije potpuno skrbništvo Maloj završava škola u 13h i prošla dva tjedna je to izgledalo da bi ona došla doma kod bivše i čekala me doma dok ne dođem, dakle bila bi sama od cca 13:30 do 18:30 (odnosno do 16:30 ako ću dolaziti po nju tada)

Sud je odredio da bivša i ja imamo skrbništvo pola-pola no da malena živi kod nje a ja da imam viđanje svaki uto i čet od 16:30 do 20h i svaki drugi vikend od pet 16:30 do ned 20h Bivša me sad maltretira da moram dolaziti po malu u 16:30 što mi je ravno nemogućem zbog posla i obično dođem oko 18-18:30 Da li sam dužan zakonski poštovati navedene termine viđanja (dakle da MORAM doći i provesti vrijeme kako je sudski određeno) i ako jesam, koje su posljedice ako to ne uspijevam učiniti? Recimo bivša je sad iscenirala situaciju da je malu poslala u školu bez ključeva od kuće i sad mi javlja da se dogovorila s malom da me pričeka u školi dok ne dođem po nju. Poludio sam jer: 1. mala će biti bez ručka cijeli dan 2. obzirom da je mala kod nje, na ovaj način joj onemogućava da se vrati kući kada to mala želi Što da radim?

Knjige i bilježnice od prošle školske godine, kufer s robom s ljetovanja, cipele za zimu; dakle kufer, ruksak i vreća. Ništa što je hitno za donijeti u ovih par dana. Također ništa od toga mi nije problem nositi u nekom momentu niti gradskim prijevozom, problem je pritisak i način na koji ona to traži da ja napravim kada njoj paše (a to je u ovom slučaju bilo jučer ili najkasnije danas) i da se takve situacije ponavljaju i uvijek rezultiraju njenim ultimatumom "ako ne poslušaš, obavještavam Centar" pa ispada kao da se radi o bitnim stvarima. U centru se do sada nisu zamarali vremenskim periodom već samo pitajnem da li sam to napravio kako sam tražen od nje ili nisam pa ispada da sam neodgovoran a ne da ona izvoljeva i radi nepotrebni pritisak (uostalom i razlog zbog kojeg smo se rastali, jer je tlačila i kćer i mene svojim konstantnim prohtjevima ko kraljica dok bi ona odmarala pred facebookom)

Najgore je što sam probao no centar se uvijek drži neutralno i zauzima stav "ako se vas dvoje ne možete dogovoriti, oduzeti ćemo vam dijete". A dogovora s njom nema jer je ili po njenom ili nikako i to i jest bio razlog razvoda. Evo jučer je nagovorila malu da me zove i nagovara da donesem stvari. I jadno dijete je pokušavalo izmisliti razloge zbog kojih bih trebao donijeti te stvari jer ne želi ići protiv nje ali ne zna kako da to rijepim. I naravno, moram popustiti zbog malene ali odvratno mi je što joj radi...

Molim Vas pomoć što učiniti u slučaju kada me bivša supruga maltretira i prijeti institucijama (CZSS) ako odbijam poslušati njena izvoljevanja u vezi naše kćeri. Razveli smo se u 7. mj i skrbništvo je pola-pola no kćer je dodijeljena da živi sa suprugom a meni su određena viđanja. Supruga živi u centru u svom stanu i ima auto, ja živim u novom zagrebu u zajedničkom stanu koji prodajemo i nemam auto. Dio stvari od kćeri se još uvijek nalazi u zajedničkom stanu. Trenutni problem nastaje oko donošenja tih stvari na adresu od supruge gdje sada kćer živi i prijeti mi se da ako joj ih ne odnesem, da će me prijaviti CZSS-u, tobože da se ne brinem za kćer. Na stranu činjenica da ona ima auto i da može sama otići po stvari jednako kao što ih joj ja mogu odnijeti u tramvaju, ono što me muči je što ovo nije prvi put da mi se prijeti službama i pokušava izgurati svoj prkos čisto da me dekomodira, dapače, izgleda da si je dala svetu misiju stalno izmišljati takve nekakve zadatke čisto da me može maltretirati Molim savjet što da učinim. Problem je da sve te prijave za pi*darije skuplja za neki kasniji manevar jer je to bio dosadašnji obrazac ponašanja pa ne znam kako da ukažem da me ona maltretira. Njeno ponašanje mi jako utječe na zdravlje i koliko god ne želim da me dira, jednostavno vidim da imam problema sa spavanjem i da sam razdražljiv svaki put kad mi se javi za bilo što (uostalom zato smo se i rastali, jer više nisam mogao trpjeti to maltretiranje) molim vas pomoć