be-blonde

dajem ti punu podršku da pokušaš što god možeš. mislim da si pojedinci (čast svima onima koji časno obavljaju svoj posao) pod krinkom "ja sam institucija" previše dozvoljavaju i iživljavaju na ljudima koji su u podređenoj poziciji. 2 godine sam provela u Požegi, posljedice su još uvijek prezentne. I ne vidim razloga zašto šutjeti o istini? Istina je da i dan danas skačem ujutro iz kreveta kao i dok sam tamo bila, istina je da su noću maglite-icma pravosudne službenice svijetlile po našim licima da vide jel dišemo. Istina je da su djelatnice tretmana koje u Požegi zovu "odgajateljica" blagonaklono davale bolje ocjene onim zatvorenicama koje su im pružale raznorazne usluge od heklanja po narudžbi, od vezanja i šivanja po narudžbi itd...gdje to u ZIKZ-u stoji da se djetetu od 6 godina koje dolazi majci u posjetu moraju skidati cipele radi provjere ne šverca li to dijete nešto majci (nisam bila zbog droge), a posjete pod nadzorom. Zašto su mene koja sam suđena po čl. 217 stavili zajedno sa čedomorkama, ubojicama itd. iako u Zakonu stoji da treba odvajati teža djela od lakših? Objašnjenje: nemamo uvjete. Pa zašto su gospoda donijeli zakone ako su znali da nemaju uvjete za provođenje istih? Ma meni je dosta i laži i licemjerja..ajmo biti malo iskreni. Nisu svi kriminalci #OOPS# i društvena margina, a niti su svi "ugledni građani" naše države moralno i kazneno čisti...gadi mi se sve to...a ako živimo u demokraciji (od grč. demos i kratio = narod vlada) a zapravo u njoj ne živimo jer narod nitko ništa ne pita onda o čemu pričamo??

Čitam ove postove i ne vjerujem što čitam. Hajmo biti malo iskreni i manje licemjerni. Premještaj u bolje uvjete pod Zakonski predviđenim uvjetima ovisi o velikom broju različitih faktora kao što su: dodvoravanje referentu (odgajatelju) odnosno načelniku/načelnici tretmana, dodvoravanju službenicima Pravosudne policije (da ne kažem "drukanju", "cinkanju" i sl. aktivnostima), pa sve do zvučnosti prezimena zatvorenika. Imamo fantastične primjere "poštivanja" Zakona kao npr. Hrvoje Žužić i Hrvoje Petrač gdje nam je svima poznato da su zbog "poštivanja" Zakona optuženi i S. Loparić, bivši ravnatelj Kaznionice u Lepoglavi. Gospodin Žužić je vrlo brzo "napredovao" u lakše uvjete izdržavanja kazne zatvora ali ne zbog svog "uzornog" ponašanja. Poanta mog posta je da se isti Zakon ne odnosi na sve ljude jednako, treba stisnuti zube i izdržati do kraja uz što manje živciranja. Prije ili poslije je kazni kraj i nitko je ne može produžiti.

Da, u jednom trenuku svog života sam pogriješila i ja tu svoju grešku priznajem i s osjećajem krivnje (untaoč odsluženoj kazni) živim i živjet ću do kraja života. Mnogi misle da je zatvor: eto netko je zatvoren, tako mu (joj) i treba itd., no tomu nije tako. Zatvorska kazna se ne može simplificirati, jer nadilazi pojam svrhe kažnjavanja. Penologija je teoretski dobro zamišljena, ali moć procjene kome odrediti koju kaznu, nije data svakome, pa ni svim sucima. Odgajana sam u duhu da treba poštovati liječnike, odvjetnike, suce itd. i sve dok se nisam našla u ulozi sličnoj Josefu K. moje poštovanje prema takvim ljudima je bilo neizmjerno. Ono što su suprugu i meni "napravili" prelazi u nadrealizam. Moj crimen je minoran u odnosu na masu drugih procesa itd. (Ne opravdam se.) Ne znam zašto se nitko nije javio. Predmnijevam da je percepcija ljudi na ovaj moj post negativna i da mi se ne "poklanja vjera" u moje riječi i to me žalosti.Nekome je dovoljna minimalna kazna da izvuče pouku, a nekome ni 30 godina robije nije dovoljno da promjeni nešto u svojoj glavi. Nekada davno sam vjerovala u pravo, pravdu i državne institucije, a sada ne vjerujem ni poštaru... Htjedoh reći da mi je žao što se nitko nije javio i da nisu svi bivši osuđenici "neljudi".

Budući sam pitajući nekoliko odvjetnika u Bjelovaru naišla na čudne odogovore tipa: nema smisla, pomirite s tim, ostavite to iza sebe itd., pokušala sam svoju "sreću" i ovdje. Na suđenjima sam imala odvjetnike po službenoj dužnosti. Svo vrijeme izdržavanja kazne zatvora sam proučavala ZKP i KZ i sastavila okvirno Prijedlog za obnovu postupka, međutim nedostaje mi forma i treba mi mišljenje nekog tko voli pravo i svoje pravničko zanimanje obavlja sa strašću i ljubavi a ne jer mu je spiritus movens isključivo profit. Naravno da ću platiti. Presude vrve ne samo od tipfelera, nego i od deficita materijalnih dokaza. Niti u jednoj presudi kao dokaz nije podastrt niti jedan otisak prsta (valjda se smatralo da izuzimanje otisaka nije conditio sine qua non), niti je naveden neki svjedok, jer ga nema. Jedna od presuda se temelji na 5 predmeta koji su pronađeni kod mene, a u ostalim presudama se pozivalo na to djelo, sličan modus operandi itd., itd. Suprug mi je osuđen jer je moj suprug i sud je smatrao da je on kao takav morao znati što mu žena radi. Ne bih se vraćala na sve to da mogu živjeti normalno kao prije. Imam poremećaj prosnivanja, ne mogu zaspati do jutra, jer neprestano razmišljam o tomu: kako je moguće da sam osuđena na kaznu u trajanju od skoro 3 godine zbog štete od nekoliko tisuća kuna? 1 godinu sam provela s Anom Magaš kojoj je presuda bila slična u dijelu odmjeravanja kazne. Može li se staviti znak jednakosti između štete od nekoliko tisuća kuna i jednog ljudskog života? Pomirila bih se sa svim tim da se presude temelje na čvrstim dokazima, tipa: vlakna, vlasi, brisevi,daktiloskopsko vještačenje, izuzimanje otisaka stopala itd.)Još uvijek ne mogu vjerovati kako se nekim ljudima sudi dok neki dobivaju milijunske nagrade za razna nedjela. Pretpostavljam da smo školski primjer onoga što zovu "funkcioniranje pravne države". Ispričavam se na ovako dugačkom i možda pomalo nespretno sročenom postu, no umor čini svoje... eto, pozdrav svim čestitim ljudima. p.s: puno bi mi značilo barem mišljenje stručnjaka

Suprug i ja izdržali smo kazne zatvora (čl.217) prema presudama iz 2002.g. i kasnije. (Djela za koja smo suđeni počinjena su u periodu od nekoliko mjeseci 2002.g.). Ni prije ni nakon toga nismo kazneno "proganjani". Radilo se nizu istovrsnih kaznenih djela za koje nam nije suđeno kao produljeno djelo, svjedoka nema, materijalni dokazi su "prlagođeni" itd., itd. Predmet je kompleksan i iziskuje puno vremena za proučavaje i djelovanje. Moj cilj je iskoristiti sve izvanredne pravne lijekove za koje ispunjavamo uvjete (i za koje se nadam da će u RH biti odbijeni)i podnijeti tužbu protiv RH u Strassbourgu. Ne mogu sama sastaviti Zahtjev za obnovu itd., jer ne znam i stoga tražim hrabrog i kvalitetnog odvjetnika. Živimo u Bjelovaru, a broj na koji se možete javiti glasi: 095/8720055. Hvala unaprijed i lijep pozdrav.

moj odgovor Nereidi na:"svaka ustanova ima liječnika opće prakse" netočno, npr. Kaznionica u Požegi nema liječnika opće prakse, odnosno nije ga imala do 2007.g. A za Vanju: razlike u vrstama kaznionice su objašnjene u Zakonu o izvršavanju kazne zatvora i to: Vrste kaznionica i zatvora Članak 22. (1) Prema stupnju sigurnosti i ograničenju slobode kretanja zatvorenika kaznionice su zatvorene, poluotvorene ili otvorene. (2) Prema stupnju sigurnosti i ograničenju slobode kretanja zatvorenika zatvori su zatvorenog tipa. (3) Kaznionice i zatvori, bez obzira na stupanj sigurnosti i ograničenje slobode kretanja zatvorenika, u svom sastavu mogu imati zatvorene, poluotvorene i otvorene odjele.

Dakle zvanično ste treća osoba, a kako navodite da nemate dozvolu posjete gospodinu jer ne živite na istoj adresi, a izjavljujete da ste zajedno živjeli otprilike 2 godine, postoji mogućnost da ste propustili postupiti sukladno http://www.mup.hr/92.aspx Nakon izdržane 1/3 kazne zatvora još nitko nije izašao na slobodu, toga u praksi pravosuđa RH nema.

a možda je gospodin upućen u samicu na 21 dan pa se ne može javiti?

Zatvorenik na izdržavanju kazne zatvora mora podnijeti molbu za odobrenje posjeta onih osoba koje s njim nisu u krvnom srodstvu u prvoj krvnoj liniji. O molbi odlučuje Uprava kaznionice (zatvora).

Draga Martina, vezano za zdravlje Tvog dragog, nemoraš brinuti. On je po zaprimanju u Remetincu obavio liječniki pregled i dobio terapiju u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem. Kada si u zatvoru, počneš živjeti taj život "unutra" koji nema veze sa stvarnim životom (koliko god Zakon o izdržavanju kazne zatvora apostrofirao da se nastoji život u vrijeme izdržavanja kazne organizirati da bude što sličniji onom na slobodi). Time se želim nadovezati na ono da je rekao da će ga uskoro prebaciti na izdržavanje kazne u određenu kaznionicu shodno nalazu Centra za psihosocijalnu dijagnostiku. Taj Centar ne moraš fizički zamišljati. To je samo naziv za skup ljudi koji vrše procjenu i ocjenu kamo će ga uputiti na izdržavanje kazne. Remetinec je Istražni zatvor u sklopu kojeg djeluje i Centar za pshihosoc. dijagnostiku (jedini za cijelu državu). U Remetincu se može izdržavati kazna zatvora ako nije duža od godine dana i to vrijedi za muškarce s područja Zagreba (za žene vrijede druga pravila). Kamo će ga uputiti ovisi o: djelu, visini kazne i njegovom ponašanju u samom Centru. Bez obzira u koju kaznionicu došao, on ima pravo na jedan telef. poziv čim stigne tamo. Ne moraš brinuti o tomu da nema što jesti ili da mu je hladno. Telefonski pozivi su regulirani kućnim redom svake ustanove (i stanjem na "pologu"), a pisma Ti može neograničeno slati, kao i ti njemu. Zahtjev za ublažavanjem kazne zatvora ili Zahtjev za pomilovanjem ne može derogirati presudu i vratiti Tvog dragog kući. Ne postoji čarobni štapić koji može za tren ublažiti kaznu ili pomilovati nekoga. Imaš pravo pisati stoga piši i nadaj se, ali ne očekuj čuda. Sretno!

1.)Da bi bio kažnjen, moraš prvo biti proglašen krivim, a time se mora sud pozabaviti a ne policija. Pitanje je, zašto je policija napravila pretres nakon 2 tjedna kod tebe i zašto si dao izjavu bez odvjetnika na policiji? Osjećam da nešto u ovoj priči nedostaje....

Odluka o pomilovanju se dostavlja zatvoreniku na ruke tamo gdje izdržava kaznu zatvora.

UVJETNI OTPUST "i to svaka četiri mjeseca ako je izrečena kazna zatvora do jedne godine, a svakih osam mjeseci ako je izrečena dulja kazna." citat iz ZIKZ-a kojeg je ljubazni gospodin već citirao...ali Vi to ignorirate Iz iskustva (zbog kojeg se smatram pozvanom o uvjet.otpustu pisati)mogu reći samo jedno: Vaš suprug će služiti kaznu do kraja. Tražite ovdje pomoć a u isto vrijeme na svaku pomoć odgovarate kao da ste upravo Vi najpametnija. Budite i dalje tako lijepi i pametni pa slobodno ovdje javite radosnu vijest da je Vaš suprug uvjetno otpušten...

"radi se o kaznenom djelu (tako piše u presudi) protiv spolne slobode i spolnog čudoređa- iskorištavanje djece ili maloljetnih osoba za pornografiju iz čl.196.st.1. kaznenog zakona." Uprava Kaznionice ne tretira jednako kd takve vrste kao kd počinjen u prometu ili neplaćanja alimentacije. Što se tiče "poništenja", odnosno ukidanja pravomoćne presude, u ZKP-u sve lijepo piše.

U Zakonu o izdržavanju kazne zatvora (ZIKZ) navedeni su uvjeti pod kojima zatvorenik može biti pušten nakon 1/2 izdržane kazne. U 3 godine služenja svoje kazne niti jedna žena iz Kaznionice u Požegi nije puštena na slobodu nakon 1/2 izdržane kazne. A svaka zatvorenica ima svoj "križ" kao npr. samohrane majke kojima su oduzeta djeca jer su morale na odsluženje kazne, bolesti tipa epilepsije gdje je Hitna služba dolazila u Kaznionicu spašavati zatvorenicu u nekoliko navrata (jer je zbog bolesti bila životno ugrožena), žena koja boluje od leukemije i samo zbog toga ne bi smjela biti zatvorena, itd., itd. NISU puštene nakon izdržane 1/2 odslužene kazne. Moje dijete je bilo invalid kada sam otišla na odsluženje kazne i do kraja moje kazne je to bila, pa to nije bio dovoljan razlog da me se pusti niti nakon 2/3 odslužene kazne. Voljela bih da Vam mogu dati nadu da će Vam suprug brzo izaći, ali onda bih lagala, a to nema smisla. O Uvjetnim otpustima se "šuškalo" da su neke žene platile iznose od nekoliko desetaka tisuća eura da bi prošle na istom. Je li istina ili ne, ne znam. Je li Vam možda poznato da Državni proračun plaća svakom Zatvoru i Kaznionici po 1 zatvoreniku, mjesečno iznos od 10.000 kuna? A pitajte supruga što jede i u kakvim uvjetima "robija"? Utjecati se može samo na jedan način, na svakoga...nismo djeca, a ako mislite raznim dokumentima ili pozivima utjecati, zaboravite, jer je gubljenje vremena. Poslušajte supruga kada Vam bude govorio kako ljudi prolaze na Uvjetnim otpustima tamo gdje je, to je jedino mjerodavno, a ako Vam je pak lakše nadati se, nadajte se i dalje...sretno! p.s. naveli ste da Vam je suprug obaviješten da do 15.5. treba predati zamolbu za uvjetni otpust a kasnije u tom istom tekstu postavljate pitanje predaje molbe sada ili u 9. mjesecu? ako ga odbiju sada, neće imati pravo podnošenja molbe u 9. mjesecu