kicks

Još jedna bitna stvar koju sam zanemarila. Ako smo vjenčani u jednom, a prijavljeni(prebivalište) u drugom gradu, gdje podnosimo zahtjev za razvod i idemo u czss?

da, mi smo se manje više dogovorili a što se mene tiče ne bi bilo toliko promjena s bi na ne bi. ja bi se trudila kao što i jesam maksimalno ali kada netko ne želi biti u braku svaki pokušaj je kao lupanje glavom o zid. a energija koju usmjeravam na pisanje je takva zato što si u "stvarnosti" zbog djeteta ne smijem dozvoliti da se slomim, sjedim i plačem, vrištim ili bilo što slično pa je lakše "izjadati se anonimno". i marija_, slažem se da je bolje da se završi ako on nije za brak što očigledno nije. on voli svog sina, naravno da ga voli,ali nije "tata materijal" a bome ni muž. bit će možda za par godina nekoj bolji nego nama. vjerovatno je sve to zato što smo "srljali". al neću opet tako lako:))prije nikako.

i ja se nadam da se se i nastaviti ovko "dobro" do kraja i da će se dogovorom sve riješiti,ali čisto sumnjam da će on u nekim stavrima inzistirati jer previše uživa u svom novostečenom "samac sam" životu.

stvar je u tome da je moj muž pristao na to da dijete bude samnom i da ga on posjećuje ovdje pošto ne živimo u istom gradu. a ako se ja i on nešto sami dogovorimo bez sudova i socijalnih službi tako će vjerovatno i bitit. naravno da će maleni kad bude malo veći i otići kod njega na par dana i biti s njim ( ako će to naravno muž htjeti a nadam se da hoće). i ti posjeti mi ne smetaju nit bih ih branila. ja sam rekla da jedino protiv čega bih se borla jest da beba živi s njim a ne samnom. iz više razloga koje nisam ovdje dužna izlagati.

Ja i muž bez obzira što ćemo se rastaviti nismo u svađi i ne pokušavamo dodatno zagorčati situaciju jedno drugome ( bar ne više ). A što se malenog tiče, naravno da će viđati oca, ako će to njegov otac htjeti,sve ovosi o njemu, koliko često će ga posjećivati a ja se nadam da hoće jer ne bih htjela da maleni izgubi kontakt s ocem. no to ovisi o njemu. ja mu nisam nikada niti bih mu ikada pokušavala zabraniti da viđa svoje dijete pa i da smo se zakrvili to nikad ne bih napravila, to je njegovo dijete i ima ga pravo viđati kada god hoće. jedino što nebih dozvolila i protiv čega bih se borila do kraja je da beba ode živjeti s njim. jer to ne bi bio život s njim nego s babom koja je do svega ovoga i dovela. no za to se ne trebam brinuti jer je muž sam rekao da ga on ne bi nikada tako uzeo od mene tako da se nadam da će u ovom periodu nastaviti razmišljati svojom glavom a ne da razmišlja "tuđim" glavama i da donosi odluke na bazi tuđih " prijedloga i dobronamjernih savjeta". što se nas tiče i sina, on ga može viđati kada god hoće. kažem opet, sve ovisi o njemu.

ok, sada. ovo je već zbilje smiješno. moram se ispričati što sam toliko "zagrizla" za ovo ali malo sam ovih dana... *?*=?"#$" !!!!!!!!!!!!!!!!! pa ljutim se na krivu osobuu i ispričavam se radi toga. priznam kad pogriješim, ali ne odustajem od toga da ste vi prvi planuli .

Imate pravo, ovaj razgovor ne vodi nikuda pogotovo kada je sugovornik jednako tvrdoglav kao i ja. Sretno s pravnim savjetima. I savjet ubuduće, drugim "novim forumašima koji ne znaju pravila na legalisu" odmah na početku objasnite da vi kao prav. savjetnik imate pravo u bilo kojem trenutku dobiti napadaj agresivnostii ispucavati se na njih. Mislim da će vam onda biti lakše nego samnom pošto ja nisam bila upoznata s pravilima. Pozdrav

za dijete je potrebno dvoje, pogotovo kada to dvoje prije nego što naprave dijete sjdenu i razgovarju o tome što će to dijete značiti, kolike promjene i odricanja i kada oboje svjesno uđu u tako nešto,a onda na pola puta onaj drugi odluči da bi ipak malo još uživao u svom životu bez djeteta.ali dijete je već na putu pa je malo kasno za to. da ste mirnijim tonom izrekli svoje mišljenje možda to ne bih shvatila kao napad na sebe. a vi morate priznati da ste komentar napisali sa malo više emocija i adrenalina nego odgovor na moja prva pitanja jer vas je u međuvremenu nešto razljutilu i burnije ste reagirali. tako da...

Dragi gospodine, prvi koji je složio ikakvu predođbu o ikome bili ste vi zauzimajući se za nekoga koga ne poznajete i aludirajući na to da sam ja manipulatorica,a moj muž žrtva. tu nije pravni aspekt već osobno mišljenje. pod skrivanjem, mislila sam na upravo to što ste nakon burne izjave osobnog viđenja stvari, vašu izjavu prekrili pravnom pomoći ubuduće. napadom na mene neće se smanjiti niti broj loših očeva niti majki,ali ja nisam ni najmanje kriva zbog broja jednih niti drugih. vaša muška solidarnost je zaista dirljiva,ali u ovom slučaju, muško nije pozitivan lik bez obzira koliko netko htio da majke budu vještice a muškarci izigrani i krivo shvaćeni jer neki puta su stvari jednostavno crno bijele. netko je dobar a netko loš.

zato što i niste otac i neznate kako je naći se u ovakvoj situaciji možete si priuštiti pametovanje. a kad dođe do toga da budete nečiji otac, onda ćete se pokazati i iskreno se nadam da ćete biti bolji od ovih o kojima se ovdje priča jer najlakše je napraviti dijete,a gdje je briga? a ja nisam otvorila temu da bi me se posipalo komplimentima ,ali to ne znači niti da ću šutjeti kad me netko blati.

Sigurno je divno biti vi, sjediti na svom tronu i promatrati nas male grešne jadne ženice tu nisko dolje. naravno da su pijanice bolji očevi od brižnih, požrvtvonih majki. muškarci su su svakom pogledu bolji od žena pa i kad su najgori, najbolji su, jel tako. naravno.

Mislim da se više neću javljati ovdje za ikakve pravne savjete, a od vas je jako kukavički skrivati se iza fasade pravnog savjetnika s koje pozicije si dajete za pravo vrijeđati i ispaljivati osobne frustracije na nepoznatima. Pa sretno vam bilo u životu i iskreno se nadam da u slučaju potrebe ne naiđete na reakciju kao vašu!

a što se tiče 900 kn ili 2000 kn ili 800 kn, ja bih radije umjesto toga da se on brinuo za svoju obitelj i provodio vrijeme sa svojim sinom više nego sve novce na svijetu! i da mogu dala bih dušu da mi uspijemo a ne da se moramo rastaviti jer dragi moj ja tog čovjeka bez obzira na sve još uvijek volim,a možda ne znate kako je to gledati kako netko koga volite i ko navodno voli vas uništava vaš zajednički život i svakim danom vam sve više okreće leđa. pa pardon ako samo malo preemotivna za vaše koncepte sada ali malo mi se raspada život pa se ne znam drugačije postaviti!

ispričavam se na vašem povrijeđenom muškom egu,ali vi ne znate ništa o meni i ništa o tom čovjeku s kojim da ja do nedavno živjela. ja bih bila najsretnija kada bih mogla reći da imam divnog muža koji mi je potpora i pomoć, oslonac i divan otac ali to nažalost nije tako. ja njega ne pokušavam niti želim ocrniti i sve ovo što se događa pokušala sam i pokušavam riješiti na najmirniji način što se ne može reći za njega i njegovu obitelj koji su od samog početka radili sve da se mene riješe. ja nisam svetica, daleko od toga ali volim i brinem se za svoje dijete i njegove potrebe stavljam uvijek ispred svojih! a netko tko spava po cijele dane, ne pita da li dijete ima pelena ili hrane, kada treba ići doktoru i kako će uopće ići, netko kome je bitnije izaći van i napiti se nego pokušati provesti 5 minuta sa svojim djetetom i zabaviti se s njim.. ne bih baš rekla da mu je stalo. njemu se sviđala ideja djeteta ali ne i to što je to dijete sa sobom donijelo-obaveze! netko kome je stalo do djeteta napravio bi apsolutno sve u svojoj moći da mu pruži krov nad glavom i miran život,a ne sjedio, pio i govorio kako ništa to nema veze s njim. tako da, dragi moj , nemate pojma o meni i tom čovjeku i nemate pravo davati takve komentare!

očito je koliko mu vjerujem iliti koliko sam naivna kad sam već do sada progutala toliko go**na tako da nije čudo da sam mislila kako će "ovaj put stvarno napraviti što je i rekao". ipak, nakon svega,nisam ni ja više toliko glupa pa mi čak postaje i smiješno sve to njegovo izmotavanje i laganje. stavr je u tome da smo mi dosta mladi ( ja 22, on 25 ) no nekome to nije problem niti izgovor da ne preuzme svoje obaveze i odgovornosti. s obzirom na godine, ja bih trebala biti ta koja cmizdri da se nije iživjela i zabavild dovooljno i kako hoću ići van i bla bla bla. ja sam svjesna da imam dijete i da se prioriteti preko noći mijenjaju što mi nije nikada ni bio problem jer je ova mala zvjer nešto najljepše što mi se u životu dogodilo bez obzira na to što je njegov tata ispao apsolutno razočaranje. ali, njemu je najbitnije ići van, piti, roštiljati i da ne pričam dalje sve... i za to sve ima novaca a nema da pošalje sinu. neki dan sam pričala s prijateljicom o tome kako će vjerovatno sve ovo ispasti na kraju..za par mjeseci on će naći neku curicu ( pošto on neeemože bez toga) i neće se ni sjetiti da je bio ikad oženjen a kamoli da ima dijete. dugo sam odgađala rastavu jer nisam htjela da mi dijete odrasta bez oca ali na kraju sam shvatila..da će mu biti jednako. njegov tata ga ionako nije 2 put primio u ruke.kakav je to tata? neće mu falit. a ja ću mu dat sve na svijetu i neću mu sigurno dolaziti pijana u 1 ujutro ko tata. trebala sam ja agresivnije odmah,a ne popuštat, pa i sada, pokušavam sve nježno da ne dođe do svađe..a kad je on mene štedio i brinuo o mojim emocijama. a jadna sam. štaš. opet, što smo ono rekli da sam dobila, da, znanje:) neće se ponovit.