Smremam se pokrenuti razvod braka, ali sam u nedoumici da li da supruzi koja već mjesecima ne mari za činjenicu da smo u braku ponudim sporazumni razvod, ili da od samog početka krenem sa tužbom.
Oženjeni smo od 1995, 1998 rodila nam se je kćer.
Živimo u stanu koji je moje vlasništvo, a naslijedio sam ga od roditelja. Sa nama živi i moja lćer iz prvog braka (15 god).
Supruga nema ništa u životu, nikakvih nekretnina, ima samo auto koji još uvijek otplaćuje.
U slučaju razvoda ostati će praktički na ulici bez posla (trenutno imamo zajedničku malu tvrtku koja će se svakako raspasti jer je njeno vlasništvo a ja ju jedini mogu održati na životu).
Napominjem da ja ne želim razvod, da sam milijun puta pokušao razgovarati sa njom i srediti probleme, ali ona ne mari...
Zanima me moram li pri pokretanju razvoda paziti na nešto, kako mi ona kasnije ne bi mogla raditi probleme. Ne želim da mi može uzeti stan, kao ni dio stana, ne želim da ima pravo živjeti sa mnom...
Što se kćeri tiče, znam da mi ju neće htjeti dati, da li ću u tom slučaju morati dozvoliti da one stanuju sa mnom? Radije bih da kćer ostane sa mnom, makar i privremeno, ali suprugu ne želim više viđati...
Može savjet?