Jump to content

dijannna

Korisnik
  • Broj objava

    35
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Riskirat ću da navučem na sebe gnjev moderatora, ali evo ipak... ne da mi vrag mira Vidim da ste zaključali ovu fikusovu temu, jer je skrenula u zachatavanje skroz nepravne tematike, jer je bahat itd... I nije da ovo pišem baš zbog te teme, već više zbog principa.. Istina je da je ovo pravni portal i forum koji bi trebao isključivo služiti za pomoć pri pravnim pitanjima, međutim ovaj forum je s vremenom, zbog same prirode obiteljske problematike, postao jedno posebno mjesto, koje okuplja ljude koji su prošli raznorazne obiteljske krahove, i kojih ima sve više. Prirodno, nametnuo se intimniji način komunikacije, i skretanje od prvobitno zamišljenog. Možda vi to doživljavate kao gubitak kvalitete, ili propadanje foruma, dok se meni više čini da je ovaj forum nadrastao sam sebe. Nebitno o mom osobnom dojmu likova s foruma, kao što je npr. fikus, kaktus i mnogi drugi (oni su mi upali količinom postova), nebitno i o Vašem dojmu, ostaje činjenica da je ovaj forum postao jedna čitanka, udžbenik obiteljskih krahova i pokušaja odgajanja djece nakon toga. Fikusova priča, između ostalima, postaje toliko vrijedna, jer pruža cijeli jedan vjerni pregled borbe za dijete. Zamjerate mu na frustracijama, na načinu komunikacije, i sama sam često imala dojam arogancije, ali upravo takav pristup, ogoljen od uljepšavanja, ogoljen od lažnih obzira, upravo to je ono što najživotnije opisuje jednu obiteljsku situaciju. To su postovi iz kojih svaki izgubljeni otac može učiti- kako održati nadu, kako ići naprijed i onda kad bi se najradije odustalo, ali možda i naći način da se izbjegnu takva ogorčenja. Možda neki roditelji na ovim primjerima uvide kako je u takvoj situaciji lako od roditelja postati dijete koje počinje misliti na svoje nezadovoljene emocionalne potrebe, a ne na djetetove, i možda, baš zbog očitog primjera pred sobom, uspiju to izbjeći. Mislim da trebate biti zahvalni na tome što je netko iskreno, i bez uljepšavanja ostavio ovdje svoju priču, izlažući se između ostalog i kritikama i osudi. Znam da je ovaj post skroz izvan svih pravila, pa ga slobodno izbrišite...imala sam potrebu samo to reci.
  2. U mom slučaju se radi o putu koji je u vlasništvu dviju strana, te je u katastru pola na mom ocu, pola na stricu. Put je ostavljen prije 30ak godina, i asfaltiran o trosku države (za što je trebalo da ima min. dva vlasnika koji se putem služe- i tad su stic i tata oboje tražili asfaltiranje, u protivnom ne bi im općina to ni napravila). Sad stričevi nasljednici pokušavaju zatvoriti taj put i to dodati svojoj particeli, i s tim ciljem dižu tužbu da se spriječi nasilje nad njihovim posjedom. U tom je kontekstu bilo moje pitanje. Pa me sad zanima, na što se u zakonu možemo pozvati, i što napraviti? Pošto novaca za odvjetnika baš i nemamo. Nisam sigurna miješam li pojmove vlasništvo i posjed- uglavnom mislim na ono u katastru
  3. Ne znam točno u koji dio ovo spada, pa ću pokušati ovdje, pa ako nije prebacite/izbrišite/nešto Zanima me ima li neki zakon o putu...jednom sam načula nešto, kao ako se određeni prostor koristi kao put više od x godina, da se taj put više ne može zatvoriti. ?
  4. Fani, nije mi bio cilj, generalizirati, iako se mozda ucinilo tako. Naravno da se slazem kako se ne moze govoriti isključivo u terminima muških- ženskih, tj. majki -očeva, naravno da ima velik broj očeva koji ne zasluzuju da ih dijete nikad tako ne nazove, kao sto ima i takvih majki. U praksi obiteljskog zakona dolazi do jednog velikog PARADOKSA, a taj je da očeve koji su nezainteresirani za svoju djecu sustav i majke takoreci "vuku za rukav" da provede koji sat sa djetetom, da mu kupi čokoladu i sl. Majke ostaju same sa djetetom, ulažući nadljudske napore da mu omoguće normalan razvoj, i osobno poznam neke cure odrasle u takvoj situaciji, kojima su majke radile po dva posla kako bi im mogle platiti skolovanje, i divim se takvim takvim zenama. I u takvim slučajevima sustav također zakazuje, jer najčešće ne uspijeva, ili uspijeva vrlo kasno, naplatiti alimentaciju ili primorati takvog drugog roditelja da imalo brine o svom djetetu. A s druge strane, očevi koji više od svega žele ostati u životima svoje djece, koji žele proći s njima prve korake, probleme u školi, koji ga zele odvesti u bolnicu ili probdjeti noc s njim kad je bolesno- takvi su potpuno marginalizirani i obespravljeni. Na to sam htjela upozoriti. A to je problem koji je još uvijek nedijagnosticiran u Hrvatskoj, i sam sustav nije jos nasao nacin na koji da se odnosi prema takvim slucajevima. Isto tako se slazem da mnogi od njih se izgube i na kriv nacin na koncu traze svoja prava, tako da se njihovo ponasanje moze protumaciti prije kao inat, negoli kao briga, ali to je sve posljedica potpuno marginaliziranog polozaja u koji su dovedeni. Ponavljam, nije mi cilj bilo generalizirati o svim očevima, tj. majkama, već izdvojiti podskup onih koji žele brinuti za dijete, a potpuno su obespravljeni. Isto tako mislim da fali nepristrane psiholoske potpore u takvim situacijima, kompetentnih i dobronamjernih osoba koje bi mogle dati neke smjernice i pomoc "vikend" roditelju, kako da se nosi sa novom situacijom, odvojenoscu od djeteta i smanjenom roditeljskom ulogom.
  5. Vjerujem da vam je tesko, citala sam vase postove od prije, i znam nekoliko ljudi koji su u slicnoj situaciji. Niste jedini, jako je puno slicnih slucajeva... i ima ljudi koji vas razumiju. Pokusajte biti racionalni, suludi postupci vam nece pomoci, samo ce unistiti zivot vama i vasem djetetu, varate se ako mislite da cete oruzjem natjerati nekog da vas razumije ili suosjeca ili da shvati da vam je ucinjena nepravda. Upravo suprotno, oruzjem cete dokazati da ste upravo onakav otac od kakvog se treba zastiti dijete. Nemojte gubiti prisebnost, mozda nemate sadasnjost kakvu zelite, ali ostaje vam buducnost. Pokusajte najprije sebi pomoci, naci neki nacin da budete, ako ne sretni onda za pocetak bar mirni, dijete ce trebati vasu stabilnost i prepoznat ce je cim pocme razumjeti svijet oko sebe. Pustite bivsu, i njene ljubavnike,nemojte unistiti svoj zivot, izgradite ga ponovo, najiskrenije vjerujem da mozete izgraditi kvalitetan odnos sa sinom, unatoc situaciji u kojoj se nalazite, ali samo ako gledate dugorocno, i budete jako strpljivi.
  6. Evo i ja cu nastojati biti dobronamjerna i pristojna... Citala sam o BDP-u, ne puno, ali jesam. Statistike govore o relativno malom postotku oboljelih, ali ovako gledajuci na netu, velik broj ljudi "brije" na te poremecaje. Cesto mladi u pubertetu sami sebi dijagnosticiraju BDP, da bi nasli opravdanje za krize tog razdoblja, i isto tako cesto, nakon razvoda bivsi supruznici dijagnosticiraju jedan drugome, da bi deklasirali onog drugog. Ja poznam muskarca kojem su u centru dijagnosticirali poremecaj osobnosti koji nisu definirali, ali otprilike zato jer je presamouvjeren. Tako da vjerujem da je to sklisko podrucje koje ostavlja dosta prostora za manipulaciju, i zato sam oprezna s tim. Ne zelim time reci da osoba zbog koje ste se poceli zanimati za ovaj poremecaj zaista ne boluje, o tome nista ne znam, ali ne vjerujem da se bas svugdje krije BDP. Tj. uz duzno postovanje, ne vjerujem da vi mozete ovako preko tipkovnice i ekrana dijagnosticirati BDP svakoj rastavljenoj osobi koja se javi na ovaj forum.
  7. Znam da nije pravna tema, ali ovaj je forum i tako po mnogu cemu specifican, pa cu si dati za pravo da pisem. Primjetih da je razvod koliko god specifican za svakog, u velikoj mjeri se ponavlja ista situacija. Majka dobiva skrbnistvo, ocevi prvih par godina, kratka viđanja zbog malih godina djece, ili ako su veca nesto vise, ali ipak ograniceno. Ocevi, koji su navikli standardno, po nasem lijepom patrijahalnom obicaju, biti srediste i "glava" obitelji, odjednom ostanu u potpuno suprotnom polozaju. Njihova ulaoga u obitelji se marginalizira,od razvoda pa na dalje dijeca i majka su obitelj, a za majke su ocevi nepozeljna smetala, neugledni oziljci iz propalog braka kojih se pokusavaju rijesiti na svaki nacin. Ocevi vise nisu potrebni ni u kojem slucaju nego kao financijski izvor, a njihova uloga kao roditelja predstavlja se nepotrebnom, ili cak poremecenom. Majke ocevu zelju za sudjelovanje u djetetovom zivotu najcesce dozivljavaju kao nastavak frustracija iz braka, te to interpretiraju kao pokusaje kontroliranja od strane oca, protiv kojih se moraju boriti. Ocevi, najcesce izgubljeni u tome svemu, isfrustirani zbog totalnog gubitka prava na ulogu roditelja svojoj djeci postaju i sami djeca, inateci se i provocirajuci, sto majke konacno shvacaju kao dokaz njihove prvotne postavke kako je jedini cilj oceva isfrustrirati majku i kontrolirati joj zivot, te se na taj nacin nastavlja rat jos gori od onog u braku. Ocevi pod utjecajem razno raznih "strucnih" osoba i institucija ostaju potpuno izgubljeni, zbunjeni, ni sami ne znajuci trebaju li se brinuti o djetetu, ili dignuti ruke od svega. Nakon godina provlacenja po sudu, pocinju i sami vjerovati da su stetni za djecu. Od prijatelja dobivaju savjete- ozeni se ponovo, nema smisla boriti se s vjetrenjacama. Na koncu i ja sebe uhvatim u jednom takvom savjetu. Nije li to zalosno?
  8. izgledat ce kao da se stalno ponavljam, ali to je jedino što pali ovdje- trebate biti strpljivi. Ako dijete vas odbija, nikako mu nemojte uzvratiti istim. To je njegov obrambeni mehanizam. Nemojte klonuti, ni odustajati, polako, dajte vremena djetetu da vas upozna, jos je mali tek su mu 2,5 godine, ima cijeli zivot pred sobom da uvidi da ste mu otac kojem moze vjerovati. Ako su u pitanju tih 20 dana, to nije problem sacekati. Pomirite se s time da ce vam odnos s djetetom zauvijek biti otezan, ali s vremenom puno lakse, jer sto vise paznje i strpljenja ulozite to vise ce vam se i vratiti. Nemojte postati ogorceni i nesretni, prihvatite to kao normalno u ovoj situaciji i idite korak po korak, zasad nastojte samo zadrzati kontakt s djetetom, kasnije kad poraste imat cete vise zajednickog vremena i prilike za zblizavanje. Sretno i nemojte odustajati !
  9. Znam da trazite neki pravni odgovor, ali evo ne mogu se suzdrzati da vam ne napisem par rijeci... Ne zelim opravdavati vasu suprugu, ali moj vam je savjet da ako mozete oprostiti da oprostite. Razvod braka je tolika trauma, citajte ovdje sto ljudi pisu. To sto ste vi recimo cisti, nece vam nista znaciti na sudu, to sto je ona vas prevarila. Imovinsko pitanje ce vam biti jos najmanji problem, odnos s djetetom vam vise nikad nece biti isti. Kroz rastavu iz ljudi isplivaju najgore stvari, i netko koga ste volili ili volite se vrlo brzo pretvori u nekog ko vam je smrtni neprijatelj i kome postaje jedini cilj da vas sto vise ponizi. Zene imaju blagu prednost, jer dobivaju veci utjecaj nad djecom, takoreci raspolazu njima. Uglavnom, sto znaci neki nebitan seksualni odnos naprema svemu sto sad imate, a sutra vise necete imati? Prevarite i vi nju ako ce vam tako biti lakse. Ja bi prva oprostila nevjeru suprugu, iako znam da bi mi puno trebalo da povratim povjerenje, ali zar nije bolje uloziti energiju koju bi ulozili u razvod, u spasavanje braka?
  10. Nazalost, iskustva za koja ja znam pokazala su da se na CZS ne moze bas racunati da budu realni i pravedni, ja sama znam za neke slucajeve potplacenog vjestaka, na temelju cije dijagnoze se kasnije odlucuje godinama. Sudovi su objektivniji, ali jako, jako spori. Odvjetnika je tesko naci koji bi vam bas mogao pomoci, jer su rastave za njih najrutinskiji posao i zapravo je njihova uloga u tome mala, a opet bez njih se tesko snalaziti. Isto tako, bez obzira na to kakva bila vasa supruga,mala je vjerovatnost da cete vi dobiti skrbnistvo nad djetetom, jer u Hrvatskoj tako funkcioniraju stvari. Morate se naoruzati strpljenjem i pripremiti na to da ce to trajati godinama, nastojte ne poluditi kroz to vrijeme, i nedajte se isprovocirati od strane navedenih ustanova. Ne ocekujte pravdu jer ce vas to dovesti do kojekavih scena, i pomoci drugoj strani da vas prikaze neuravnotezenim. U CZS ne ocekujte razumijevanje, nastupite mirno, jer su tamo uglavnom sluzbenici slicni onima u posti (nek mi oproste), pa vase lose raspolozenje nece pripisati normalnoj reakciji na probleme koje prolazite, niti razmisljaju u toj dimenziji. A sto se tice strucnih savjeta to prepustam drugima, jer ja nisam kompetentna. Iz slucaja koji ja znam, izmedju dvije rasprave obicno prodje dva, tri mjeseca. Pa pretpostavljam da je tako i od zahtjeva do poziva na raspravu. Sretno..
  11. Upravo sam pročitala vaš prijašnji post u kojem ste napisali više o svom slučaju. I dalje stojim iza ovog što sam gore napisala, ali bih vam htjela i izraziti podršku, i potvrditi što ste napisali, zapravo je dobitak što ste se riješili nekog takvog. A ako sad uspijete krenuti naprijed i izdignuti se iznad razočarenja i povrijeđenosti koju vam je priuštio, napravit ćete puno za sebe i dijete.
  12. Moj vam je savjet da se ne date uplesti u mrežu ogorčenosti, te da ne slušate sve savjete sa strane, jer svi mi govorimo iz nekih svojih iskustava, mnogo je ogorčenih žena i muškaraca koji u svakom slučaju prepoznaju sebe. Vi kao majka imate veliku prednost po dosadašnjoj praksi provedbe obiteljskog zakona u Hrvatskoj i ne morate se brinuti da će vam muž moći odvesti dijete od vas, ali i on kao otac djeteta ima neka prava koja mu daje zakon i on će ih prije ili kasnije ostvariti, samo to može napraviti na dva načina- jedan u kojem se vi protivite tom, uzimate odvjetnika, on uzima odvjetnika, koji vam obadvoma uzima ogromne novce, idete od vještaka do vještaka, kad vama ne odgovara njegova procjena žalite se pa tražite novog, kad njemu ne odgovara on traži novog, i tako unedogled, to vam postaje neka vrsta opsesije, živite kao na ratištu planirajući novi napad ili strepeći od njegovog. Možda vam se čini da dramatiziram, ali vam govorim ono što sam doživjela u stvarnosti. Drugi način je onaj koji doista mali broj ljudi uspije, i kojima se iskreno divim, a to je da bivšeg ne doživljavate kao neprijatelja koji vam odvlači dijete od vas, nego kao nekog korisnog i potrebnog u djetetovom životu. Neće vas voljeti manje zato što voli i oca. Dijete ima potrebu biti prihvaćeno od obaju roditelja i ako ta potreba nije ostvarena ostaje rupa do kraja života. Bez obzira na kontakte s ocem, vi kao osoba s kojom živi imate puno veći utjecaj, puno ste bliži s tim djetetom, i ne morate se bojati da vam to itko može oduzeti, osim vas samih. Želim vam puno mudrosti u svemu što vas čeka.
  13. Vi ste školski primjer nepotrebnog inata! Pročitajte još jednom što vam je Vida napisao, jer je čovjek doista u pravu...oprostite na drskosti, ali imam osjećaj da je vaše dijete izazvalo više nježnosti u njemu nego u Vama... Vjerujem da je grozno biti otac tijekom razvoda, i ako mi zbog ničeg drugog nije drago što sam žena, drago mi je upravo zato jer su institucije koje se bave provedbom obiteljskog zakona jako naklonjene ženama. Mogu razumjeti kako to može frustrirati, ali gospodine, ako na trenutak samo prigušite taj ponos i uključite razum, ne možete ne uvidjeti koliko griješite i koliko imate kriv stav. Vi svojom odlukom dovodite dijete u položaj koji smatrate zlostavljanjem, da bi suprugu mogli optužiti za isto. Dakle, vi vaše dijete svjesno osuđujete na zlostavljanje (po vašoj procjeni) samo zato da ne bi Vaš ego trpio. Kakav ste vi otac? Usuđujete se kritizirati majku što ga dijete dovodi u taj položaj, a vi radite to isto?! Predlažem vam da prije pokretanja ikakvih tužbi preispitate sebe...što vi zapravo želite, želite li upravljati nečijim životom (supruginim) ili dobrobit vašem djetetu... Ako vam se toliko tuži- tužite, ali bar budite iskreni prema sebi! Ja ne znam zašto to radite, ali za dobrobit djeteta nikako. Shvaćam da vas frustira to što imate osjećaj da vam netko drugi naređuje i određuje kako ćete vi organizirati svoje vrijeme, ali gospodine, onog trenutka kad ste odlučili imati dijete vi ste se odrekli jednog dijela svoje nezavisnosti, onog trenutka kad ste se razveli još jedan dio vaše nezavisnosti vam je oduzet, ali nažalost, to je tako, i kad bi postojao najpravedniji sud on ne bi mogao isključiti tu međuovisnost vas i vaše supruge kao roditelja jednog djeteta. Vjerujem da nemate 15 god, pa se nemojte tako ni ponašati. Moju kritiku shvatite dobronamjerno, jer Vam nemam razloga željeti zlo.
  14. Ako se želite razvesti jer ne volite vašu suprugu, jer vas brak s njom čini nesretnim- razvedite se...njoj će to vjerovatno biti teško isprva, ali na koncu, možda joj je to i prilika za sreću...tko želi ostariti pokraj osobe koja ju ne voli... ja sam gledala majku kako "vene" godinama i gubi samopouzdanje...od vedre, poletne, bistre i nježne osobe kakva je bila pretvorila se u ogorčenu, nesretnu osobu koja se smatra glupom i u svakom pogledu nižom od ostalih. S druge strane ako vam je ideja o razvodu došla nakon što ste upoznali ženu o kojoj pričate, pripazite... sve je to vrlo varljivo. Izdaleka sve izgleda lijepše...osoba s kojom ste u avanturi uvijek je privlačnija, uzbudljivija, šarmantija od one koju gledate cijeli dan kako se gnjavi sa svakodnevnim stvarima, pranjem suđi, mijenjanjem pelena, plaćanjem računa...ali na koncu se i ta druga veza svede na takve stvari...
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija