modesti22

Može li viši sud potvrditi prvostupanjsku presudu da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi (obiteljsko nasilje) ako nije bilo uopće provedeno medicinsko vještačenje? Sud je odluku donio na temelju ambulantnog nalaza hitne pomoći gdje se ozljeđeni sam javio i utvrđeno je da ima jedan hematom na podlaktici i dva hematoma na lumbalnom dijelu kralježnice. Dakle kako je moguće da viši sud potvrdi prvostupanjsku presudu bez da je provedeno medicinsko vještačenje. Drugo pitanje, ako se žalim Ustavnom sudu i taj sud vrati predmet prvostupanjskom sudu, tko plaća med.vještačenje i koliko bi uopće koštalo to vještačenje da vještak pregleda jedan papir na kojemu piše da je ozljeđeni zaradio 3 hematoma? Ako se ne žalim Ustavnom sudu, dakle prihvaćam pravomoćnu presudu od 4 mjeseca zatvora, odnosno godinu dana uvjetno, a oštećeni, to jest ozlijeđeni podnese privatnu tužbu, može li on uopće tražiti ikakvu novčanu naknadu za narušeno zdravlje, a u pitanju su samo tri hematoma? Hvala na odgovoru!

Matrix kakvu vjeru iskazu tužene? Očito me nisi najbolje shvatio! Kako se može dogoditi prava predaja stvari, ako postoji klauzula plodouživanja? Citirat ću ti jednu rečenicu: Smatra se da bi ugovor o darovanju trebalo sklopiti u obliku javnobilježničkog akta odnosno ovjerovljene privatne isprave kada je predmet darovanja pravo (primjerice pravo plodouživanja; Gorenc, Komentar Zakona o obveznim odnosima, RRIF 2006. str. 750). Dakle daroprimateljica ne može stupiti u posjed na nekretninu na kojoj postoji "pravo", a paralelno Ugovor nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta i tu je nebitan iskaz daroprimateljice! Ne može iskaz daroprimateljice biti vjerodostojniji od zakona! Ako Ugovor nema propisanu formu, nije došlo do prave primopredaje stvari znači da je sam Ugovor ništetan! Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor. To stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009. A da ne spominjem dodatne papire koje sam priložila sutkinji, odluku o početku obnove poplavljene nekretnine, zapisnik o završetku prve faze obnove kuće, tek u prosincu 2015. godine, na zapisniku je moj potpis da sam izvršila pregled kuće i preuzela ključeve. A ti Matrix govoriš da je sutkinja poklonila vjeru iskazu tužene! Hvala ti na trudu, ali za moj pojam nikako ne može jedan lažni iskaz biti jači od Zakona, propisa ili dodatnih papira. Moj zaključak je da je sutkinja štitila zemljišno knjižni odjel suda u kojemu i sama radi, da je taj odjel, a i cijeli sud napravio propust i u zemljišnim knjigama proveo ništetan ugovor. Htjela sam samo pomoć forumaša, odgovor na pitanje -što znači prava predaja stvari u posjed. Recimo da moj otac daruje zemlju (oranicu) i u ugovoru uvede pravo plodouživanja. Ugovor ne bude sačinjen u obliku javnobilježničkog akta, na koji način daroprimateljica može stupiti u posjed te nekretnine kada otac do kraja smrti uzima arendu (naknadu za zakup). U svakom slučaju Matrix hvala na trudu!

Kako se može dogoditi prava predaja stvari u posjed daroprimateljici, ako darodavatelj ima doživotno pravo plodouživanja? Osim toga ako je obnova poplavjene kuće započela tek u studenom, a darovni ugovor sačinjen u srpnju iste godine, niti je darodavatelj mogao "plodouživati", odnosno živjeti u toj kući, niti je daroprimateljica mogla odmah stupiti u posjed.

Možda bi ti Matrix bio u pravu da je ugovor napravljen u formi javnobilježničkog akta, da je solemniziran, ali nije, ugovor je sačinjen kod odvjetnika, na dnu ugovora su samo potpis darodavatelja i daroprimatelja, to je za mene običan komad papira! Tek naknadno (nakon 8 dana)darodavatelj ovjerava svoj potpis kod bilježnika, a daroprimatelj ovjerava svoj potpis nakon 15 dana od dana sačinjavanja darovnog ugovora. Prema važećoj odredbi čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed darovane nekretnine daroprimcu, a koji nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ništav, onda nikakva druga radnja, pa niti zemljišnoknjižna provedba takovog ugovora ne može takvom ugovoru vratiti ili dati pravnu valjanost niti pravnu snagu, jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništav ugovor. Niti jedan zakon Republike Hrvatske ne propisuje da bi ništav ugovor postao pravno valjanim ako se provede u zemljišnoj knjizi.

Što znači prava predaja stvari (nekretnine) u posjed? Ok ako je u pitanju stan ili kuća, a što ako je u pitanju oranica? Meni je nižestupanjski sud jučer odbio tužbu kojom sam tražila da se darovni ugovor između mog oca i mog brata proglasi ništetnim. Otac i majka su nakon poplave u Slavoniji završili u staračkom domu na teret države. Moj brat koji je živio u istom selu gdje i roditelji je nekakvom čudnom prevarom uspio napraviti darovni ugovor s ocem ali daroprimatelj u biti nije moj brat, nego njegova kći. Otac i majka su bili suvlasnici na dvije kuće i otac sam je bio vlasnik 10 jutara zemlje. Otac navodno darovnim ugovorom daruje svu svoju imovinu unuci, ali darovni ugovor nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta i u istom je navedena klauzula doživotnog plodouživanja mog oca, to jest darodavatelja. Takav ugovor je proveden kroz zemljišne knjige i bratova kći se uknjižila kao vlasnik. U posjed nekretnina nije mogla stupiti jer je darovanje izvšeno mjesec i pol nakon poplave i obnova poplavljenih nekretnina nije niti bila započeta, jedna kuća se u poplavi totalno srušila, a druga je do pola kuće bila u vodi. Otac se naravno nije mogao vratiti u takvu kuću pa ni on faktički nije "plodouživao", osim što je moj brat uzimao novac od davanja oranica u zakup. Otac podnosi tužbu protiv unuke, dva mjeseca nakon darovanja i traži povrat cjelokupne imovine tvrdeći da on nikada to ne bi napravio nego da mu je moj brat podvalio papir na potpis tvrdeći da je to nekakav papir vezan za obnovu kuće. Darovni ugovor je sklopljen prvoga u mjesecu, tek nakon sedam dana kod bilježnika je izvšena ovjera očevog potpisa, a ovjera daroprimateljičinog potpisa izvšena je nakon petnaest dana u gradu u kojemu je daroprimateljica radila na sezonskim poslovima, barem 500 km udaljenom od darovane nekretnine. Otac nije doživio niti prvu parnicu jer je bio teško bolestan i umro je. Nije dočekao ni završetak obnove svoje poplavljene kuće. Majka i ja kao nasljednici prvog reda, preuzeli smo očevu tužbu i tražili poništenje darovnog ugovora. Odvjetnik nas je uvjerio da je taj darovni ugovor ništetan jer nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, jer nije došlo do prave predaje nekretnina u posjed daroprimateljice, a nije ni moglo jer je postojala u ugovoru i klauzula o plodouživanju darodavatelja i da se takav ugovor nije smio provesti kroz zemljišne knjige. Odvjetnik je tvrdio da nam ne trebaju nikakvi svjedoci. Nakon nekoliko pripremnih ročišta, parnica, traženja sutkinje da ju se izuzme iz postupka što je županijski sud odbio, ta sutkinja odbacuje moju žalbu s tvrdnjom da je bratova kći stupila u posjed jer je ta mala izjavila da je radila na raskrčavanju djedovih kuća nakon poplave i da je moj otac izjavio kako mu je lijepo u staračkom domu i da se ne želi vratiti uopće u svoju kuću! Naravno takvu priču ni budala ne bi povjerovao, a najžalosnije od svega što je na rasčiščaujanju kuće radio moj suprug, ja i naši prijatelji dok je moj brat čistio svoju kuću, a njegova kći (daroprimateljica) nije čistila ni svoju kuću, a kamoli djedovu, obzirom je radila na moru u sezoni. Realno gledano sigurna sam da je moj odvjetnik u pravu, ali mi je žao što je odustao od svjedoka, bio je uvjeren da će pravno oboriti darovni ugovor. Majka i ja naravno ne prihvaćamo odluku sutkinje i ne znam na čemu je temeljila svoju odluku, osim na temelju lažnih iskaza te male, jer eto mala je govorila i u ime mrtvog čovjeka, mog oca, pa je tako izjavila da se nije želio vratiti kući, a otac je, unatoč tome što je imao rak u visokom stadiju, svaki dan vikao da želi nazad svojoj kući, da makar umre u svom domu. Sad me je strah da županijski sud ne potvrdi tu besmislenu odluku sutkinje, a mi nemamo mogućnost iznošenja dodatnih dokaza. Interesira me vaše mišljenje, možemo li majka i ja dobiti sud i šta se uopće smatra pravom predajom stvari? Što bi se dogodilo da u ovom ugovoru nisu postojale kuće, nego samo oranice i da u ugovoru stoji, kao što stoji, klauzula plodouživanja, kako bi daroprimateljica stupila u posjed te nekretnine. Ja to gledam ovako, recimo da je moj otac darovao unuci auto (znam da je to pokretnina) i da je u darovnom ugovoru naveo pravo plodouživanja, dakle imao bi se pravo vozati tim autom do smrti. Kako bi daroprimateljica stupila u posjed te nekretnine? Hvala vam na savjetima unaprijed

Ja se moram nadovezati na ovu temu. Sto znači prava predaja stvari (nekretnine) u posjed? Ok ako je u pitanju stan ili kuća, a što ako je u pitanju oranica? Meni je nižestupanjski sud jučer odbio tužbu kojom sam tražila da se darovni ugovor između mog oca i mog brata proglasi ništetnim. Otac i majka su nakon poplave u Slavoniji završili u staračkom domu na teret države. Moj brat koji je živio u istom selu gdje i roditelji je nekakvom čudnom prevarom uspio napraviti darovni ugovor s ocem ali daroprimatelj u biti nije moj brat, nego njegova kći. Otac i majka su bili suvlasnici na dvije kuće i otac sam je bio vlasnik 10 jutara zemlje. Otac navodno darovnim ugovorom daruje svu svoju imovinu unuci, ali darovni ugovor nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta i u istom je navedena klauzula doživotnog plodouživanja mog oca, to jest darodavatelja. Takav ugovor je proveden kroz zemljišne knjige i bratova kći se uknjižila kao vlasnik. U posjed nekretnina nije mogla stupiti jer je darovanje izvšeno mjesec i pol nakon poplave i obnova poplavljenih nekretnina nije niti bila započeta, jedna kuća se u poplavi totalno srušila, a druga je do pola kuće bila u vodi. Otac se naravno nije mogao vratiti u takvu kuću pa ni on faktički nije "plodouživao", osim što je moj brat uzimao novac od davanja oranica u zakup. Otac podnosi tužbu protiv unuke, dva mjeseca nakon darovanja i traži povrat cjelokupne imovine tvrdeći da on nikada to ne bi napravio nego da mu je moj brat podvalio papir na potpis tvrdeći da je to nekakav papir vezan za obnovu kuće. Darovni ugovor je sklopljen prvoga u mjesecu, tek nakon sedam dana kod bilježnika je izvšena ovjera očevog potpisa, a ovjera daroprimateljičinog potpisa izvšena je nakon petnaest dana u gradu u kojemu je daroprimateljica radila na sezonskim poslovima, barem 500 km udaljenom od darovane nekretnine. Otac nije doživio niti prvu parnicu jer je bio teško bolestan i umro je. Nije dočekao ni završetak obnove svoje poplavljene kuće. Majka i ja kao nasljednici prvog reda, preuzeli smo očevu tužbu i tražili poništenje darovnog ugovora. Odvjetnik nas je uvjerio da je taj darovni ugovor ništetan jer nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, jer nije došlo do prave predaje nekretnina u posjed daroprimateljice, a nije ni moglo jer je postojala u ugovoru i klauzula o plodouživanju darodavatelja i da se takav ugovor nije smio provesti kroz zemljišne knjige. Odvjetnik je tvrdio da nam ne trebaju nikakvi svjedoci. Nakon nekoliko pripremnih ročišta, parnica, traženja sutkinje da ju se izuzme iz postupka što je županijski sud odbio, ta sutkinja odbacuje moju žalbu s tvrdnjom da je bratova kći stupila u posjed jer je ta mala izjavila da je radila na raskrčavanju djedovih kuća nakon poplave i da je moj otac izjavio kako mu je lijepo u staračkom domu i da se ne želi vratiti uopće u svoju kuću! Naravno takvu priču ni budala ne bi povjerovao, a najžalosnije od svega što je na rasčiščaujanju kuće radio moj suprug, ja i naši prijatelji dok je moj brat čistio svoju kuću, a njegova kći (daroprimateljica) nije čistila ni svoju kuću, a kamoli djedovu, obzirom je radila na moru u sezoni. Realno gledano sigurna sam da je moj odvjetnik u pravu, ali mi je žao što je odustao od svjedoka, bio je uvjeren da će pravno oboriti darovni ugovor. Majka i ja naravno ne prihvaćamo odluku sutkinje i ne znam na čemu je temeljila svoju odluku, osim na temelju lažnih iskaza te male, jer eto mala je govorila i u ime mrtvog čovjeka, mog oca, pa je tako izjavila da se nije želio vratiti kući, a otac je, unatoč tome što je imao rak u visokom stadiju, svaki dan vikao da želi nazad svojoj kući, da makar umre u svom domu. Sad me je strah da županijski sud ne potvrdi tu besmislenu odluku sutkinje, a mi nemamo mogućnost iznošenja dodatnih dokaza. Interesira me vaše mišljenje, možemo li majka i ja dobiti sud i šta se uopće smatra pravom predajom stvari? Što bi se dogodilo da u ovom ugovoru nisu postojale kuće, nego samo oranice i da u ugovoru stoji, kao što stoji, klauzula plodouživanja, kako bi daroprimateljica stupila u posjed te nekretnine. Ja to gledam ovako, recimo da je moj otac darovao unuci auto (znam da je to pokretnina) i da je u darovnom ugovoru naveo pravo plodouživanja, dakle imao bi se pravo vozati tim autom do smrti. Kako bi daroprimateljica stupila u posjed te nekretnine? Hvala vam na savjetima unaprijed!

Ne bi li i u ovom slučaju policija trebala postupiti po službenoj dužnosti? Ipak je policija morala obaviti obavijesne razgovore, uzeti izjave svjedoka, itd. Trenutno čekamo da policija uzme izjave svih svjedoka, a šta poslije toga, vidjet ćemo, javim vam svakako.

Bez brige g-man, naravno da neću to napraviti, nisam toliko blesava, a ni snažna. Danas mi je suprug bio na saslušanju u policijskoj postaji, bogu hvala pet djeverovih susjeda nam se javilo da svjedoče u korist mog supruga. Igrom slučaja, tog spornog dana kada jetrva tvrdi da je bila pred kućom, mela list i da je moj muž zaustavio auto, prišao joj i rekao da će ju ubiti kad ne bude svjedoka, jedan od susjeda preko puta djevera je imao svinjokolju i nekoliko susjeda u dvorištu i svi do jednog tvrde da se moj suprug nije zaustavio autom ni sekunde, poznaju i mog supruga i auto, dvojica su čak sigurni da su vidjeli kad je moj suprug samo prošao autom. Svih pet su spremni svjedočiti na policiji da baš nikada nisu vidjeli da se moj suprug zaustavio, parkirao ili slučajno ušao u djeverovo dvorište, čak šta više rekli su da će reći u policiji da su to luđaci, lažovi i da ni skim u selu ne komuniciraju! Nisam ni znala, djever i njegova žena su čak i župnika prijavili u biskupiju jer im nije dao nekakvu humanitarnu pomoć, a djever ima mirovinu, kći radi na sezonskim poslovima, a jetrva od 12 mjeseci u godini, 9 mjeseci radi u inozemstvu! Policija je obećala mom suprugu da će ispitati i svekrvu i te susjede, pa vam javim šta će biti dalje. Uglavnom sad malo lakše dišem, kad vidim koliko je ljudi spremno svojevoljno svjedočiti u korist mog supruga iako mi ne živimo u tom selu, očito mještani znaju kakva je to obitelj, čak su rekli nema s kime se oni nisu zamjerili i koga nisu prevarili. Ne mogu a ne navesti vam kakva je osoba ta moja jetrva kada joj je umro otac, nakon smrti je bila ostavinska, bili su ona, njena majka i njen jedan jedini brat. Brat joj je živio sa roditeljima i skrbio o njima jer, već sam vam rekla, jetrva veći dio godine radi u inozemstvu, pa je jetrvin brat očekivao da će mu se sestra odreći nasljedstva (radi se o šestini stare kuće prizemnice i jednog jutra zemlje), međutim jetrva se nije htjela odreći ničega, posvađala se je s jednim jedinim bratom kojeg ima i s majkoma a sada traži od majke da joj plaća stanarinu jer majka živi između ostalog i na toj jetrvinoj šestini kuće, a brat si je napravio u međuvremenu novu kuću. Dakle jetrva ima jednog brata i ne priča ni s njime, niti s majkom, djever ima samo jednog brata, mog muža i ne priča s njime, niti s majkom! Mislim da sam vam dovoljno opisala s kakvim ljudima imamo posla.

O tome ja cijelo vrijeme i govorim, o apsurdnosti kod takvih prijava, "riječ protiv riječi"! Kad su nas doma treći put posjetili policajci osobno sam ih upitala ne vide li oni da su to lažne prijave, da djever igra prljavu igru, da su uvijek u pitanju isti "igrači" djever, njegova žena i njihova kći. Također sa pitala policiju šta bi bilo da sutra ja dođem u polic.postaju i prijavim djevera kako mi prijeti ubojstvom, a svjedoci su mi suprug i sinovi, pa za tri dana dođe moj sin i prijavi djevera i tako redom. Policajac mi veli a ne možete gospođo lažno prijavljivati, ja ga pitam a kako bi vi znali da je lažno ili istinito? Naravno rekao je pa imate pravo, mi samo postupamo po službenoj dužnosti. Ja mu na to velim, to bi bile igre bez granica, ali ja nisam lažov, niti bih ikada svoju djecu uvlačila u takve prljave igre ili ih nagovarala da lažno svjedoče. Gubim živce, sve ovo me izluđuje, ne mogu vjerovati da je policija toliko naivna, ne mogu vjerovati da DO slijepo gleda u riječ protiv riječi ne uzimajući u obzir ostale okolnosti, zar je zaista naše zakonodavstvo tako šuplje i naivno da je u stanju nevinu osobu strpati u zatvor na temelju lažnih iskaza? Dolazim u iskušenje da uzmem letvu, sjednem u auto, odem u djeverovu kuću i sve ih pošteno namlatim. Javim vam ishod, ako u međuvremenu ne puknem i ne napravim ovo što rekoh maloprije. Opet i opet puno vam hvala!

Evo upravo danas su nam se javili neki djeverovi susjedi koji su čuli kako se jetrva "hvali" po selu da će mog muža strpati u zatvor i ljudi su se sami ponudili svjedočiti u korist mog supruga, da ga nisu vidjeli da je i jednom stao pred kuću svog brata, a kamoli da je nekome prijetio, da znaju kakva je osoba moj djever i da ne priča sa cijelim selom, čak ni sa seoskim župnikom. Navodno će izjaviti policiji da se radi o lažovima, prevarantima i da je on teški alkoholičar koji ne vodi nikakvu skrb o majci. Ne znam koliko to može pomoći mom suprugu, ali uzmimo za vjerojatnost da mom suprugu ipak odrede kaznu zatvora, postoji li mogućnost podnošenja molbe predsjednici RH za pomilovanjem ili opcija kućnog pritvora obzirom mi je suprug teški srčani bolesnik ovisan o sedam vrsta tableta dnevno i boravak u zatvoru bi dodatno pogoršao njegovo zdravstveno stanje. Ako sud odredi mom suprugu kaznu zatvora jer je ovom prijavom "prekršio" uvjetnu, koliko može iznositi kazna zatvora i nakon koliko vremena od dana donošenja pravomoćne presude bi bio pozvan na odsluženje kazne zatvora. To pitam iz razloga što ako podnesem zamolbu za pomilovanjem, pretpostavljam da se dugo čeka na njeno riješavanje pa ne znam može li se dogoditi da mi muž već završi u zatvoru a da zamolba za pomilovanjem još nije ni riješena. Posebno me interesira mogućnost kućnog pritvora, postoji li uopće takva mogućnost? Ako suprug zavši u pritvoru tko bi skrbio o njegovoj majci o kojoj drugi sin ne želi uopće skrbiti, a ja zbog posla nisam u mogućnosti priskočiti u pomoć u svako doba. Puno vam hvala na odgovorima, svaka pomoć mi je dobrodošla. Iskreno rečeno mislila sam da nevine osobe samo u filmovima zavšavaju u zatvoru, ali evo, svijet vam se okrene naglavačke zbog par budala.

felixx i g-man puno vam hvala što ste našli vremena za moj problem. Potpuno ste u pravu, nismo reagirali na vrijeme, nismo to shvatili ozbiljno. Na startu nam je bila glupa optužba "nasilje u obitelji", kad suprug i ja živimo u jednom mjestu, a djever u drugom, kakva smo mi to "obitelj" s djeverom? Moj suprug si je pisao prvi puta sam obranu, nije vjerovao da će uopće biti osuđen, sve se odigralo vrlo brzo ako uzmete u obzir koliko su naši sudovi spori. Na koncu smo se pomirili sa sudskim riješenjem i odlučili da više nećemo imati ama baš nikakovu komunikaciju s djeverovom obitelji. U nekoliko navrata smo suprug i ja dolazili u selo kod moje svekrve i nismo nikoga od djeverove obitelji niti vidjeli, međutim prvi slijedeći suprugov dolazak u selo kada je bio sam, iskoristili su za novu prijavu. Što kaže svekrva na to, pa svekrva je sama tog svog sina prijavila policiji jer joj je prijetio da će ju zapaliti i nju i kuću, djever je također dobio uvjetnu, nedavno mu je istekla i sad prijavljuje mog supruga iz osvete jer vjeruje da je moj suprug nagovorio majku da prijavi djevera, a žena jednostavno više nije mogla trpiti nasilničko ponašanje vlastitog sina. U međuvremenu je svekrva doživjela srčani, skrbili smo o njoj, vozili je u tri različita grada, u tri različite bolnice jer joj nisu mogli ugraditi stentove, bila kod mene mjesec dana na oporavku i kad se vratila kući njen sin, moj djever je izjavio da je folirala i da joj on ne bi pomogao ni da joj živoj komadi mesa otpadaju.Znam da vas gnjavim, ali pokušavam ukratko opisati o kakvoj osobi je riječ i policija takvoj osobi vjeruje. U pravu ste, netko ga je savjetovao, savjetovala ga je ženska koja je samnom radila a dobila je otkaz. Ta ženska je bila jednu stepenicu iznad mene u firmi i vršila je strašan mobing ne samo na meni, nego na velikoj većini ostalih radnih kolega, kad je stanje postalo ne izdrživo nekoliko nas smo podnjeli protiv nje prijave poslodavcu. Prijave protiv te osobe podnjelo je i dosta korisnika, dakle osoba koje ne rade u mojoj firmi, radi se o strahovito teškoj osobi. Ta osoba se sudi godinama sa firmom u kojoj radim, ali sudi se i sa dosta drugih osoba, ima debelo iskustvo po sudovima i dobra je s mojim djeverom, mislim dobra je otkad je svo ovo s.anje počelo, mještani u selu nam kažu da ih često viđaju zajedno. Ona je opsjednuta "istjerivanjem nekakve pravde", nije udana, nema djece, s rodbinom ne komunicira također zbog nasljedstva, ima fakutet i politički je aktivna na lokalnoj razini, glumi malog boga. Znate ono kad netko u malom selu završi fakultet, pa je posisao svu pamet svijeta jer su svi ostali u selu glupi. Dakle sigurna sam da je ona ta koja savjetuje mog djevera u cilju da naudi meni, a djever da naudi i majci i bratu. Kako to sve objasniti policiji ili odvjetništvu kad državna odvjetnica kaže mom suprugu, mene ne zanimaju vaši imovinsko pravni odnosi, niti kakav je vaš brat s majkoma mene interesira što se dogodilo tog i tog dana u toliko sati. Moj suprug kaže nisam brata ni vidio, a on kaže je, jetrva i njena kći potvrde, uvjere odvjetnicu kako one ne smiju otići same ni do trgoviod jer se boje i to je to. Svjesna sam ja da se odvjetnica i policija ponašaju tako jer kako oni mogu biti sigurni da moj suprug nije prijetio, da moraju djelovati preventivno, šta bi bilo da ništa ne poduzmu a da je recimo moj suprug stvarno prijetio, ali ja stičem dojam da policija i DO vjeruju slijepo samo jednoj strani i prosto mi je nevjerojatno da ne žele saslušati i druge elemente koji su doveli do tih lažnih prijava, odnosno povod i uzrok. Ne vidim izlaz iz te situacije, što kada krenu prijavljivati i mene i moju djecu? Hvala vam još jednom na trudu, svaka pomoć mi je dobrodošla.

U startu suprug a ni ja nismo vjerovali da bi to brat napravio bratu, sve se brzo odigralo, došla je policija, nakon par dana poziv u odvjetništvo, suprug je sam pisao žalbu ali se završilo na 3 mjeseca zatvora, godina uvjetno, dok ta prva presuda nije bila ni okončana uslijedila je i druga prijava koja također nije okončana već je uslijedila i treća prijava. Dakle osuđen je po prvoj prijavi, obzirom je djever znao da je moj suprug na uvjetnoj namjerno su nastavili s prijavama. Majka nije prvi put svjedočila jer nismo to shvatili tako ozbiljno, nikada u životu niti ja, niti suprug nismo bili na sudu, drugi put je majka svjedočila da je sin, moj suprug, bio otad do tad kod nje i da je od nje otišao kući, ali suprug pri povratku kući mora proći pored bratove kuće, u pitanju je selo, nema alternativnog puta, pa je djever tvrdio da je moj suprug ušao u njegovu kuću i prijetio mu. Snaha je izjavila da je mela list vani pred kućom kad je moj muž prolazio autom i da je stao i prijetio joj, a sve su čuli njena kći i djever. Interesantno ali nikada nije bilo niti jednog susjeda da potvrdi njihove priče, uvijek samo njih troje i sud je to povjerovao. Sada definitivno uzimamo odvjetnika, bojim se da je kasno ali ne pojmljivo mi je da mi muž ni kriv ni dužan završi u zatvoru, još k tome je HRVI i teški srčani bolesnik, sve ovo strašno narušava njegovo, a i moje zdravlje, počinje mi svašta padati na pamet, ne nalazim adekvatno riješenje pa razmišljam kako im se osvetiti. Ja nisam mogla svjedočiti u korist supruga jer nisam bila s njim, a nisam mogla svjedočiti ni lažno jer sam bila u to vrijeme na poslu. Kada sam ja sa suprugom u selu onda i ne prijavljuju jer bi bilo tri protiv tri.

Samo bih pitala gospodina Daneka kako je tako siguran da mu svu tu običnu poštu, račune, baca baš poštar iz HP-a a ne netko iz mnogobrojnih kurirskih službi. Meni, npr. račune za telefon, mobitel, dostavlja kurir Webera koji nosi i reklame, ma to čak i nije kurir, to su osobe koje rade po Ugovoru o djelu. Drugo pitanje gospodinu Daneku, ako dobar dio godine ne boravite na toj adresi zašto niste zatražili e-račune da vam dolaze na mail, barem danas to svi nude od T-coma do Diners računa. Što se tiče nadoslanja pošiljaka tu također ne biste napravili velik posao jer vam se po Zakonu ne smiju nadošiljati pismena, dakle niti sudska, prekršajna, kaznena, upravna, parnična, ovršna, se ne smiju nadoslati! Što se tiče punomoći, opunomoćiti možete koga hoćete, možete bez problema napraviti punomoć u pošti i naravno platiti ju, ali koga biste opunomoćili ako na toj adresi nitko ne boravi, a ako opunomoćite osobu s neke druge adrese, ta osoba mora dolaziti na vašu adresu i provjeravati imate li kakvu obavijest u sandučiću da ode u poštu po pošiljku prije nego ístekne pet dana koliko HP čuva pošiljke za koje je ostavljena obavijest. I na koncu provjerite da nemate neko vrckavo dijete u susjedstvu koje drugima vadi poštu iz sandučića i baca gdje stigne. Tako se meni događalo, moja pošta u susjedovom sandučiću, susjedova u mom i tako pola ulice izbrkano, mislili smo kao i vi poštar je kriv, nepismen je, čorav je, dok nismo ulovili malog "vražićka" kako vadi poštu redom iz sandučića, sve što je mogao izvući ako je malo stršilo kroz prorez i onda opet ubacuje di stigne, jednostavno se dijete tako igralo.

Što napraviti kad vas netko stalno prijavljuje policiji da mu prijetite smrću? Konkretno moj djever je prijavio mog supruga, dakle svog brata, da mu je prijetio smrću, svjedoci su mu bili supruga i kćerka, zatim je djeverova kći prijavila mog supruga, a svog strica, da joj prijeti ubojstvom, svjedoci su joj majka i otac i na koncu je i jetrva prijavila mog muža da joj prijeti smrću i svjedoci su joj kći i suprug. Dakle brat želi strpati brata u zatvor lažnim optužbama i njegova kći i supruga uporno lažno svjedoče. Moj suprug je ispočetka smatrao to neslanom šalom i nije uzeo odvjetnika, međutim zaradio je godinu dana uvjeta i sad je na "prekršio" uvjet jer ga je za vrijeme uvjetne prijavila djeverova žena da joj prijeti smrću. Djever i njegova obitelj žive u drugom mjestu, a moj suprug ode tamo posjetiti majku i kad god dođe oni ga prijave, naravno moj suprug nema svjedoka jer oni tvrde da je došao njima u kuću ili da im je prijetio pred kućom. Zašto to rade, zato što je svekrva u par navrata rekla da će svu svoju imovinu ostaviti mom mužu jer se on skrbi o njoj pa je drugi sin ljut na majku, inače se nije skrbio o njoj nikada, teški je alkoholičar, pa je on sada smislio da strpa brata u zatvor, da se ne može skrbiti o majci i da majku prisili da imovinu prepiše na njega. Svaki pokušaj dokazivanja policiji da se moj muž nije uopće niti obratio toj obitelji, nekada ih uopće i ne vidi, završi kaznenom prijavom i moj suprug ispadne kriv, jer eto troje luđaka se udružilo i uporno lažno prijavljuju, nikada nema niti jednog drugog svjedoka, osim njih troje, ali policija se slijepo drži zakona, odvjetništvo također i na kraju bi moj suprug zaista mogao završiti u zatvoru jer ne može dokazati da njih troje uporno lažu.

I još nešto, mogu li se u sudskoj tužbi pozvati na nepoštivanje Statuta RH, članka 54?