Čini se a vladaju neke nedoumice oko offshore tvrtki. Offshore nije tvrtka osnovana u porezno povoljnoj zemlji već svaka tvrtka čiji vlasnik nije državljan zemlje u kojoj je osnovana i ne posluje u toj zemlji. Kada Hrvat iz Hrvatske otvori GmbH u Njemačkoj i posluje u svim zemljama osim u Njemačkoj, to je isto offshore tvrtka. Obično se otvara u zemljama sa povoljnim zakonodavstvom za nerezidente koji ne planiraju poslovati u zemlji osnivanja, kao i zemljom sa dobrom međunarodnom reputacijom. Zato velike korporacije osnivaju tvrtke u Nizozemskoj, Luksemburgu ili Irskoj, što je potpuno legalno poslovanje. Iz tih zemalja se vode lokalne tvrtke u pojedinim EU državama a tzv offshore tvrtka je zapravo holding, tvrtka koja upravlja vlasništvom, novcem i zaradom, nakon što se u lokalnim tvrtkama plate potrebni troškovi i porezi. Na taj način krovna tvrtka upravlja poslovanjem u više zemalja a često je i porezno povoljnije tretirana zbog nerezidentnosti, tj neposlovanja u zemlji osnivanja. Ali ne previše, Nizozemska npr nema manje poreze od Hrvatske, ali ostale prednosti poput pravne sigurnosti čine je jednim od zemalja kandidata za takve tvrtke. Dodatna prednost je i navedena pravna sigurnost jer offshore tvrtka ne ovisi o potencijalnim nepravilnostima u tumačenju lokalnog zakonodavstva pojedine zemlje jer je svo vlasništvo i oprema na offshore tvrtki pa su i potencijalna 'neugodna' iznenađenja smanjena. No u pravilu offshore tvrtku se ne osniva bez valjanog razloga a to je poslovanje u više zemalja istovremeno i potreba za krovnom tvrtkom koja bi time upravljala. Sa porezne strane recimo svejedno je da li se osnuje doo ili tvrtka u Nizozemskoj jer su porezi slični, ali pravna sigurnost je veća u Nizozemskoj. U doba globalizacije offshore tvrtke postale su uobičajen način poslovanja, naravno ako postoji potreba za time. Povoljniji porez često nije jedan od prioriteta u osnivanju takve tvrtke, već je fokus na drugim prednostima