Pozdrav!
Kao i dosta ljudi na ovom forumu, bijem bitke s papirologijom i inim stvarima oko državljanstva. Moja situacija je sljedeća: dvije godine sam u braku sa suprugom državljaninom Srbije. Živimo u RH, ona je uredno prijavljena, već dvije godine ima privremeni boravak u RH.
Njezin otac je rođen u RH, a 1960. godine je odselio u Srbiju, jer tamo dobija posao i tamo ostaje do današnjeg dana. On je uredno dobio domovnicu.
Članak 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu kaže:
Članak 11.
Iseljenik kao i njegovi potomci mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.
Stranac koji je u braku s iseljenikom koji je stekao hrvatsko državljanstvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo, iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona.
U smislu stavka 1. ovoga članka, iseljenik je osoba koja se iselila iz Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi.
Nisam pravno potkovan, ali nisam ni glup. Ovaj zakon je vjerojatno pisan da bi razni Bilosi lakše mogli doći do državljanstva i igrati za našu repku. Vjerojatno se pod pojmom iseljenika mislilo na Australiju, Južnu Ameriku i slično. Međutim, meni laički izgleda da bi se ovaj članak mogao iskoristiti u našem slučaju. Suprugin otac je iselio iz Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi (samo što to nije bilo inozemstvo tada), dakle iseljenik je i ima hrvatsko državljanstvo. Ima li moja supruga kao njegov potomak pravo tražiti državljanstvo bez 5 godina boravka u RH? Jeste li se susreli s ovim člankom i jeste li možda čuli njegovo tumačenje nekoga s viših instanci?
Za svaku pomoć sam i više nego zahvalan.
