Jump to content

imbehind

Korisnik
  • Broj objava

    21
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Postignuća

  1. Znači, ako dobro shvaćam, za promjenu imena samo djeteta, uz pristanak oba roditelja, nema nikakvih prepreka. Također, u zakonu, osim čl. 8 ne piše ništa u smislu ograničenja izbora prezimena tako da smo slobodni za dijete odabrati prezime koje različito od onog koje nosimo mi roditelji (supruga je već promijenila prezime i uzela svoje djevojačko). Hvala na odgovoru!
  2. Dragi svi, zanima me slijedeće: Nedavno sam saznao da osoba za koju sam smatrao da mi je otac, nije moj biološki otac. Ta osoba, moj očuh, odavno je rastavljen od moje majke. E sad, ja imam preko 40 godina i nosim njegovo prezime. Obzirom na moj posao i okolinu, velik mi je problem mijenjati postojeće prezime. Međutim, nikako ne želim da moja maloljetna kćer nosi prezime osobe s kojom nema nikakve biološke veze, pogotovo iz razloga što ni ja ni cijela moja obitelj odavno nije u nikakvom kontaktu sa mojim očuhom. Dakle, zanima me da li postoji mogućnost promjene djetetovog prezimena i ako postoji, koja je procedura da promijenim prezime djetetu, a sebi ostavim prezime očuha? Supruga je suglasna, ali ne znamo što nam je činiti. Hvala unaprijed.
  3. Nemam pojma, samo sam dobio poziv na pripremno ročište. Ažurirano Povrat troškova po kojoj osnovi? Pismeno ili na ročištu? Hvala!
  4. Kako mislite jedino moguće? Pa mogla je odmah odbaciti optužbu kao neosnovanu.
  5. Samo da znate kako je završilo: Sutkinji sam objasnio o čemu se radi, ali je htjela čuti objašnjenje od strane policajke koja je napisala kaznu, jer joj nije bilo jasno da li na raskrižju Miramarske i Vukovarske postoji semafor ili ne. Zbog toga je zakazala još DVA ročišta na koja sam se ja uredno odazvao, a policajka nije i time tratila novac i vrijeme kako sebi tako i meni. Najsramotnije je obrazloženje odbacivanja optužbe u kojoj stoji da se optužba odbacuje radi nemogućnosti točnog utvrđivanja činjenica, mada u optužnom prijedlogu jasno piše gdje se navodni prekršaj dogodio, a ja sam još priložio i fotografije. Živjelo hrvatsko sudstvo! (uz napomenu da je sutkinja na stolu imala i sliku Gospe)
  6. Dobio sam odluku o preraspodjeli predmeta sa suda u Sisku na sud u Glini Radi se o tužbi koju je protiv mene pokrenuo Zagreb Parking, a i ZP i ja osobno se nalazimo u Zagrebu. Kako zatražiti premještanje predmeta u Zagreb i/ili nenadležnost suda u Glini koji je od Zagreba udaljen 90km? Hvala najljepša!
  7. Vjerojatno ni prvi ni zadnji put da se ovo dogodilo... Vozio sam desnom trakom kolnika sa 4 trake u jednom smijeru i došao do raskrižja koje je bilo regulirano semaforima. Na raskrižju dvije trake smiju skretati udesno, a ja sam bio u desnoj. S moje desne strane nije bilo pješaka. Pješaci su bili s lijeve strane kolnika na pješačkom otoku i čekali su da im se upali zeleno svjetlo. Kad se upalilo zeleno svjetlo i meni i pješacima skrenuo sam udesno. Nije bilo potrebe za zaustavljanjem jer je u trenutku mog prolaza najbliži pješak bio udaljen 7m i negdje na trećini susjedne trake. Dakle potrebe nije bilo niti sam oduzeo prednost prolaska pješaku obzirom da ni jedan nije usporio. Čl.133.St.2. kaže "PO POTREBI zaustaviti" a potrebe, ponavljam, nije bilo. Dakle jedno najobičnije skretanje bez bilo kakve gužve ili incidenta. (Ako se obilježeni pješački prijelaz iz stavka 1. ovoga članka nalazi na ulazu na bočnu cestu, vozač koji skreće na tu cestu dužan je kretati se smanjenom brzinom i propustiti pješake koji su već stupili ili stupaju na pješački prijelaz, a prema potrebi i zaustaviti svoje vozilo radi propuštanja pješaka.) Međutim, zaustavila me policajka i od nje sam dobio obavezni prekršajni nalog jer sam prema njoj "desnom prometnom trakom prošao pokraj vozila u lijevoj prometnoj traci koje je bilo zaustavljeno ispred pješačkog prijelaza da bi propustilo pješaka" čime sam (navodno) počinio prekršaj iz čl. 134. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po čl. 134. stavku 5. istoga Zakona kaznom od 2000HRK. E sad, ne ulazeći opet u to da li sam trebao ili ne stati i propustiti pješake, pošto nisam zbog toga kažnjen nego zato što sam "prošao pokraj vozila u lijevoj prometnoj traci koje je bilo zaustavljeno ispred pješačkog prijelaza da bi propustilo pješaka" smatram da obavezni prekršajni nalog nema nikakve osnove. Zašto? Pa zbog slijedećeg. Policajka se poziva na članak Zakona koji kaže: Čl.134.St.1. "Ako se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, vozač je dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz." To se dogodilo na raskršću sa semaforima, a ne na "obilježenome pješačkom prijelazu [gdje se] prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala", odnosno, taj se članak zakona odnosi samo na pješačke prijelaze koji nisu regulirani semaforima. Visina novčane kazne je propisana temeljem čl.134.St.5. koji se poziva na 3. stavak istog članka koji kaže: "U slučaju iz stavka 1. ovoga članka na kolniku s dvije ili više prometnih traka za promet u istom smjeru, zabranjeno je prolaženje pored vozila koje je zaustavljeno ili usporava ispred pješačkog prijelaza da bi propustilo pješake." Gdje je policajka počinila još jednu grešku jer se nisam nalazio u prometnoj traci nego u raskrižju i kretao sam se putanjom omeđenom pomoćnim oznakama (kratko isprekidana crta) što nije jednako prometnoj traci. Kao šećer na kraju, policajka je bila udaljena 70 metara od raskrižja (imam fotografije) pa uopće nije mogla vidjeti koje je svjetlo na semaforu bilo upaljeno niti meni niti pješacima jer su svjetla prema njoj okrenuta bočno, niti je mogla ocijeniti koje je vozilo bilo kako postavljeno u toj situaciji iz takve daljine. Moje osnovna dva pitanja su: 1. Da li mi je dovoljno u prigovoru napisati da se radilo o pješačkom prijelazu koji je bio reguliran semaforima pa se na mene ne može primjeniti obaveza čl. 134. o obaveznom zaustavljanju ako je drugo vozilo već zaustavljeno u susjednoj traci? 2. Da li moram odmah platiti "100 kuna za nadoknadu troškova prekršajnog postupka" i priložiti uplatnicu prigovoru? Imate li još koji savjet? Hvala unaprijed!
  8. Problem je u tome što su suci jako kolegijalni i nikad ne idu protiv svojih kolega, a uz to ne pada im napamet da "cinkaju" kolege recimo MUP-u, Uskok-u čak i ako su upoznati sa kriminalnim radnjama svojih kolega. Kolege kolege, kolege.... Ali što se tiče dokaza, ipak se može napraviti puno, samo niko se ne želi s tim baviti. Eno, kako su zatvorili onoga nogometnog suca Širića (čini mi se da se tako zove)! Treba sumnjivcima postavit zamku, snimiti sve kamerom, zatvoriti ih i izgubiti ključ. Neka me neko ispravi ako sam u krivu, ali mislim da uopće nema načina da se opozove/otpusti sudac čak i ako ga se uhvati sa rukicama u pekmezu. Je li tako? Treba prvo promijeniti zakone.
  9. To znam, ali što s tim da je prvostupanjski sudac pogodovao stranci u postupku? Pojeo vuk magare, jelda? Baš zato i pitam smijem li mu poslat email "zahvale".
  10. Slična stvar se dogodila i meni. Što reći. Čekajte, da li nas dvojica živimo u istoj državi? O čemu pričate? Da nas više ima koji su spremni uhvatit suce za gušu, možda bi nam i bolje bilo, a ne ovakve bajke pričat...
  11. Molim vas pustite sad osnov tužbe. Zanima me prvenstveno da mi veći broj ljudi potvrdi da rok zastare počinje teći od datuma pismene obavijesti dužniku u kojoj se tražio povrat novca.
  12. A šta mogu poduzeti? Po sudskom sporu ide žalba i vjerujem da će se riješiti u moju korist. (S tim da u ovakvoj lakrdiji od države u ništa ne mogu biti siguran.) Ako se i riješi u moju korist, ostaje problem ovakvog rada suca koji je donio spornu presudu koju tumačimo kao pogodovanje suprotnoj strani. Nije samo problem sadržaj presude, jer je sudac povrijedio i proceduru kako bi mogao donijeti takvu presudu. Uglavnom, sve me to košta živaca, zdravlja, vremena i novca. Kome da ja prijavim suca? Pogodovanje, naravno, ne mogu dokazati, a sam sudac je neovisan i nema nikakvog mehanizma da se takvo ponašanje sankcionira. Barem ga ja nisam svjestan. Uglavnom, ovakvi suci su naprosto sramota i prema njima se ne treba odnositi kao prema svetim kravama. A šta mi možemo poduzeti? Ništa. Dakle, ostaje nam to malo sitno ljudsko zadovoljstvo da im je _ _ mo mater.
  13. Da li se bilo kakvo postupanje prema sucu - pismeno, verbalno, pa i fizičko tretira drugačije od postupanja prema običnim građanima, naravno izvan sudnice? Naime, ako ga pošaljem tamo gdje mu je mjesto, što mogu očekivati? Ako pak sudac može samo pokrenut privatnu tužbu, nek mu je sa srećom! Naravno, ukoliko za npr. psovanje suca policija goni po službenoj dužnosti, možda je bolje otići do voodoo shopa i kupiti onu lutkicu i igle za pletenje. Ispričavam se ljudima ovdje koji možda na ovakve stvari gledaju negativno, jer su i sami pravnici, možda i suci, ali sigurno znate i sami za slučaj gdje je moje pitanje na mjestu... Ukratko, čovjek nekome upropasti život jer ne radi svoj posao, a taj mu nesmije ni zaželit da ide u neku stvar... Ovako kako stvari sad stoje nikome ne odgovaraju za svoje pogreške.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija