boki

Mislim da dubinski vid zahtjeva dva oka, sa samo jednim okom ne možeš imati percepciju dubine.

Ovrha se ne prekida svakom radnjom kojom se dužnik poziva na plaćanje, već podnošenjem tužbe i drugom radnjom vjerovnika radi osiguranja ili ostvarenja tražbine poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (čl. 241. ZOO). Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni (čl. 244. ZOO). Opomena ne prekida zastarijevanje. Ova tvrdnja je iznesena po ne znam koji put na forumu. Ljudima samo radite štetu.

Ne citirajte uopće ako ne citirate sve što je bitno, a bitan je početak: Gž479/2002 "Regresni zahtjev društva za osiguranje za isplaćeni iznos štete oštećenoj osobi, kojoj je šteta prouzročena vožnjom neosiguranog vozila...." Dakle, dani primjer se odnosi na izvanugovornu odgovornost. Malo pristojnosti u komunikaciji nikome ne bi škodilo.

Punomoć je uvijek opoziva što god da vi u njoj napisali. Kao što je već napisano, čl. 316. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je jasan: "Opunomoćitelj može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć, iako se ugovorom odrekao toga prava." Mislim da se pravi razlog navođenja "neopozivosti" krije u stavku 3. istog članka: "Ako je opozivom ili sužavanjem punomoći povrijeđen ugovor o nalogu ili ugovor o djelu ili neki drugi ugovor, opunomoćenik ima pravo na naknadu time nastale štete." Prema tome, ako ste opozvali punomoć pa zbog toga punomoćnik ne uspije izvršiti posao radi kojeg je punomoć dobio (koji mu je trebao donijeti određenu nagradu ili proviziju), a taj opoziv nije uzrokovan ponašanjem opunomoćenika (npr. loš rad) odgovarati će te za štetu koju je on pretrpio. Kršenje izjave da mu nećete opozvati punomoć biti će od koristi u eventualnom postupku naknade štete.

U najmanju ruku nije korektno raditi nešto šefu iza leđa. Ne znam kakva je on osoba, ali znam da bi ti većina principala to jako zamjerila. Razmisli dobro o mogućim posljedicama - možeš dobiti otkaz, a što je još gore, principal te može prijaviti komori, što u najgorem slučaju može dovesti i do trajnog brisanja iz imenika odvjetničkih vježbenika. Porazgovaraj sa šefom, ako se ne radi o poslu koji bi se mogao obavljati u sklopu ureda, vjerojatno će ti dozvoliti. A ako se radi o poslu koji spada u odvjetnički, dovedi mu stranku i sigurno ćeš dobiti neku vrstu bonusa/provizije.

Da pokušam raspravu vratiti na pravi smjer.... Čini mi se da postoji jedan pravilnik koji se može primijeniti na izvore buke koji dolaze od drugih stanara - pogledajte u NN 145/04. U njemu je navedeno da je najviša dopuštena ekvivalentna razine buke u zatvorenim prostorima namijenjenim stanovanju 35 dB po danu i 25 dB po noći. Usporedbe radi 30 dB je zvuk "tihog ruralnog područja", odnosno 1/16 glasnoće usisavača ili glasnog TV-a (http://www.chem.purdue.edu/chemsafety/Training/PPETrain/dblevels.htm). Ako je netko imao ovakav slučaj u praksi, bio bih zahvalan ako bi ga ukratko opisao, prije svega me zanima da li su u postupku korišteni vještaci i koji, te kakva su stajališta suda. Nažalost, na VSRH nisam našao ništa korisnog. P.S. iznad mene se nedavno "uselio" klavir i mislim da neće još dugo

Ne mogu ti ući u kuću, ali imaju komisije koje obilaze sumnjive i ako im otvoriš vrata a oni vide ili čuju bilo televizor ili radio, sami će te prijaviti i o tome sačiniti zapisnik, a ujedno će te i prekršajno prijaviti. O odluci o prikupljanju pristojbe više na www.hrt.hr/pristojba/odluka-pristojba.html. Njihov zapisnik i iskaz na sudu nemaju snagu neoborivog dokaza, ali ako su oni nešto čuli ili vidjeli, a ti ih nisi pustio da se sami uvjere da nemaš prijemnik, malo tko će pokloniti vjeru u tvoj iskazi da u ovo doba nemaš niti radio niti televizor (ili barem TV karticu za pc). Inače, baš se kvačim s hrt-ovcima u jednom predmetu, krivotvorili su potpis na prijavi tak da se vidi iz aviona. Bit će nereda kad se spis vrati s vještačenja

Evo malo prakse: "Zahtjev izdavatelja kreditne kartice protiv njezina korisnika za neplaćene račune zastaruje u općem zastarnom roku (5 godina)". - ŽS Zg Gž-12144/00

Može se dokazivati i da punoljetna osoba kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost nije parnično sposobna (VS Rev.231/96). Dozvoljeno je dokazivati da stranka (najčešće tuženik) nije mogla shvatiti značenje postupka, poduzimati radnje ili davati relevantne izjave zbog neke duševne bolesti ili sličnih uzroka. Ako žalba više nije moguća, ukoliko za to postoje uvijeti, možete probati sa prijedlogom za ponavljanje postupka (čl. 421. st. 1. toč. 3. ZPP). Ali za to pripremite papire, pazite na rokove i konzultirajte se s nekim. Vještačenje će biti pod obavezno.

Iz gore navedenog ne razumijem kakvu je točno privremenu mjeru donio sud i da li je privremena mjera dostavljena poslodavcu, banci ili i jednom i drugom (na početku piše da se radi o zabrani raspolaganja sredstvima na računu, a u ovom iznad da se zabrana odnosi na raspolaganje plaćom). Ako je samo zabrana raspolaganja sredstvima na računu, vaša stranka može od poslodavca tražiti da joj isplaćuje plaću na neki drugi račun. A zabrana isplate cijele plaće u najmanju ruku je takvo nepozanvanje OZ-a zbog kojeg bi netko trebao dobiti otkaz. Ne znam kakvom ste tužbom išli zbog nezakonitog rada suda (možda ona iz ZUS-a ?), ali ne vidim mogućnosti da unutar redovnog postupka ustajete s takvim sredstvima. Eventualno Vam stoji na raspolaganju ustavna tužba iz čl. 63. UZUS-a (iako je pitanje postoji li ovdje samo povreda zakona ili i povreda ustavnih prava), ali vjerojatnost da bi s time nešto postigli je jako jako mala. A i odluka bi vjerojatno stigla prekasno.

Iz Crnićevog komentara su samo primjeri, pa se ispričavam ako je netko pomislio da je ono mišljenje nakon primjera Crnićevo. Ja sam komentirao njegove primjere, pa ne bih htio da ispadne da je taj komentar njegov stav.

Evo vam malo copy & paste (Komentar ZOO, I. Crnić, Organizator, 2006.): "Sudionik sportske igre kojem drugi igrač u igri nanese tjelesnu ozljedu nema pravo na naknadu štete, osim ako mu je ozljeda nanesena namjerno ili grubim kršenjem pravila igre. Solidarno s njim za štetu odgovara i organizator ako u pripremi i tijeku igre nije poduzeo odgovarajuće mjere da se igra odvija u sportskom duhu ili pravilima igre. (VS RH Rev-2299/97 od 23.11.2000.g.)" "Igrač nogometa odgovara drugom igraču za štetu koju mu je za vrijeme nogometne igre nanio grubim kršenjem pravila nogometne igre. (VS RH Rev-1194/90 od 2.10.1990.g.)" Iz navednog proizlazi da bi drugi igrač odgovarao za ozljedu ako bi npr. iz bijesa udario drugog igrača jer mu je uzeo loptu, gurnuo ga ili sl. Mislim da bi odgovornost postojala i u slučaju grubog prekršaj (kažnjen crvenim kartonom), kao uklizavanje s obje noge = lom potkoljenica. Ako je do ozljede došlo slučajno, tada je to riziko na koji je sportaš pristao, pa nema osnove da traži naknadu štete. Odgovornost organizatora došla bi u obzir da je npr. dao protivničkim igračima alkohol ili im takvima dopustio da igraju, što ne bi bilo sukladno pravilima niti duhu igre. A sad odoh nazad u SĆ.

Ova rasprava je krenula kao rasprava o zastari potraživanja moblinog operatera, a završila kao rasprava o zastari potraživanja na ime poreza. Sad će opet svi pitati otkud se tu spominje apsolutna zastara i tko je u pravu, a to su kruške i jabuke, posve različita pravna područja. U poreznom pravu postoji relativna i apsolutna zastara, dok u obveznom postoji samo zastara.

Nemam ništa protiv da svatko iznosi svoje mišljenje, i ja sam svoje iznio. No kad se komentiraju tuđi stavovi, bilo bi u redu da se iznesu i neke činjenice na kojima se temelje tvrdnje. 1) ZOO ne poznaje termin apsolutna i relativna zastara. ZOO je zakon koji uređuje građanske obveznopravne odnose, vezano za koje je otvorena ova tema. 2) Kazneno pravo poznaje pojmove apsolutna i relativna zastara. U slučaju nastupa bilo relativne bilo apsolutne zastare kazneni postupak se ne može voditi. Isti pojmovi se koriste kod zastare izvršenja kazne. Istina, ti pojmovi se koriste i u nekim drugim zakonima (npr. Prekršajni), no nisam želio ići u širinu. Nisam niti tvrdio da je to pojam SAMO iz kaznenog prava, već sam htio istaći da taj pojam nema veze za građanskim pravom, što vidim da ljudi ne razumiju. U odnosu na ostali dio rečenice, ne znam kako se u istoj rečenici može spomenuti dug i sankcija, kad je jedno pojam građanskog, a drugo kaznenog prava. Ljudski je griješiti, pa ukoliko griješim molim da me ispravite, ali na način da ja mogu uvidjeti tu grešku.