1. Sin je star godinu i pol, a mi smo se ozenili kad je on imao 6mj.
2. Sa dijetetom smo zivili 6mj u vanbracnoj zajednici i onda jos dva mjeseca ko obitelj, te sam ja morao radi posla tj financija otici na platformu. Kad sam se vratio cekalo me je iznenadenje. Zelim rastavu braka, te pocinje sapunica zelim, nezelim, neznam i tako do danasnjeg dana.
3. Cim sam dosao s platforme ona je s dijetetom otisla svojima, ali mi smo se vidali na dnevnoj bazi svi skupa a dijete je jedan dan spavalo kod nje a drugi kod mene. Naizgled je sve izgledalo dobro s obzirom da ne zivimo zajedno i ja sam gaio nade da ce moju suprugu proc ta faza i da ce mo ponovo profunkcionirat kao obitelj, ali umjesto toga sve je to postalo ko zacarani krug.
4. Kao sto sam rekao u pocetku sam sina vidao svaki drugi dan tj. svaki drugi dan bi spavao kod mene i bili bi zajedno skoro 24sata. Moja prednost, a ocigledno i mana je sta kad sam kod kuce ja sam 24sata slobodan i mogu mu se posvetit u potpunosti, a kad sam na platformi me nema. Postepeno mi je zabranila da mali spava kod mene preko tjedna te da ga mogu samo uzet u toku dana, te da svaki drugi vikend moze prespavat kod mene. Kad sam se predzadnji put vratio s platforme ogranicenja su bila jos i veca vise nema vikenda vec samo svaki drugi dan u toku tjedna i sad dolazi do vrhunca da ga mogu u biti vidit kad njoj nesto treba, toboze ga mogu vidit svaki drugi dan ali jucer sam dosao na njena vrata a njih nema, zovem ju na sta mi ona odgovara da ona nece mene cekat cijeli dan da se ja pojavim na vratima. Za info dosao sam na vrata u 8:45 a mali se obicno budi oko 8:30.
Kad sve ovo pisem neznam zasto nisam prije reagirao i podigao tuzbu, valjda jer je bez obzira na sve jos uvjek volim i potajno se nadam da ce se nesto promjenit na bolje, ali u stvarnosti sve ide na gore i ja gubim tlo pod nogama osjecam se koda placam da nemogu vidit dijete. Koliko sam ja upucen nisam joj trebo dat niti kune jer sluzbeno nismo ni razvedeni niti je podignuta tuzba, al to nemogu napravit radi sina, a s druge strane se bojim ako joj smanjim novcanu potporu da ce situacija bit jos i gora te da ce svim silama pokusat izvuc jos i vise i u tom procesu ce sve otici kvragu. Ja volim svoju zenu i obozavam sina al svaka dobrota ima svojih granica, a trenutno za sebe mislim "dobar da ga mozes zvat budala"
Unaprijed zahvaljujem na savjetima i smjernicama.