Hvala Canis na iscrpnome obijašnjenu,jer najviše što me zabrinjava jesu ta mijesta za susrete,to s kućom njenih roditelja i dalje neznam kako će ići.Stvar je u tome kaj je morala moja djevojka cijelu svoju trudnoću i 4 mijeseca djetetovih života provest kod kuće jer sam imao imovinsko pravne zavrzlame s svojom majkom oko naše obiteljske kuće jer ista nije dopuštala da ulažem u dio te kuće te napravim sebi odvojeni kat,a zapravo nije htjela nijedno od nas dvoje u toj kući.Kuću je sagradio moj otac za mene i majku jer njih dvoje nije imalo nikakav legalan odnos jer otac mi je uz nju održavao i braćnu zajednicu sa svojom dijecom i ženom.Sad kaj ja ovo prićam nema veze sa temom ali nadovezujese,njeni roditelju uvidjevši kako im kčeri raste trbuh pred nosom i kako ja nikao da ju odvedem od kuće zbog gore navedenih razloga počinju biti gnjevi na moju nesposobnost i postao sam kod njih totalno nepoželjan.Podstanarstvo mi nije imalo smisla povrh tolike kuće,i nakon što nisam uspio pokrenut građevinske radove odlućio se jasam za suživot s njome na njenom katu u mojoj bivšoj dijećoj sobi.To je neko vrijeme funkcioniralo ali kako je vrijeme odmicalo moja mater je proizvodila svađe između mene i dijevojke i tako nas je to s vremenom razkopalo,najviše mi je žao to kaje cura 1000 puta irekla da idemo na stan sami bez ikoga,nisam je poslušao bio sam tvrdoglav u svojem naumu oko te kuće i nakraju sve izgubio.
TAj kraj oko novsake je dosta ogranićen za poprate instizucije da dijecu (igraonice,dijeći vrtići).
Pitanje,jel tu može crkva što doprinjeti,oni imaju prostorija i neke su predviđene za rad s dijecom,jeli to dosad negdje funkcioniralo?