Jump to content

Divineunion

Korisnik
  • Broj objava

    6
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Beskrajno vam hvala na odgovorima.Sad barem znam od kuda krenuti! Lijep pozdrav
  2. Otac je 02.02.1992.godine sklopio ugovor o zamjeni kuće ,zamjena u vrijeme rata (Benkovac -Zadar) s XY. Kuća i zemljište su nakon izlaska Porezne uprave na temelju tog ugovora upisani u katastar.Bivši vlasnik, očeve sadašnje kuće je 2000.g pokušao učiniti ugovor ništavnim na Općinskom,Županijskom i Ustavnom sudu.Svi su sporovi okončani,pravomoćni i rješeni u očevu korist. 2006. godine otac je podnio zahtjev za upis vlasništva u ZK, ali je od Općinskog suda dobio odbijenicu zbog citiram: „Na temelju ugovora koji je raskinut,presudom ovog suda pod poslovnim brojem XY zatražena je uknjižba prava vlasništva . Međutim uvidom u zk.ul.xxxx ustanovljeno je da je čest.xxxxuk njižena u korist X.Y.. ( prim. Osobe koja je s mojim ocem zamjenila kuću) za cijelo, a budući da ugovor o zamjeni nekretnina nije do danas proveden kroz zemljišnu knjigu to je rješeno kao u izreci ovog rješenja.“ Kako se moj otac ne razumije u pravo pokušao je pitati referenticu što mu je dalje za činiti, no nije mu odgovorila.Rok žalbe je odavno prošao, a i nemamo novca za odvjetnika. Odvjetnik u Zadru kojeg smo pitali za savjet tvrdi da moramo tužiti i da obvezno moramo imati odvjetnika.Da li je to točno? Roditelji i su umirovljenici ( 2.500,kn i 500,00 kn mirovine) i korisnici novčane pomoći za tuđu pomoć i njegu, brat je nezaposlen.Kćerka i ja živimo u istoj kući.Kćerka je nezaposlena, a moja primanja su 3.500,00kn.Imamo li pravo na besplatnu pravnu pomoć ( kvadratura predmetne kuće je 80 m četvornih) Do bivšg vlasnika ne možemo jer živi u Beogradu na nama nepoznatoj adresi. Što nam je za činiti da ovo rješimo i otkud uopće početi? Posjedovni i vlasnički list možete vidjeti na linku: http://www.4shared.com/file/119327056/6f3bb919/POSJEDOVNI_I_VLASNIKI_LIST.html
  3. Da li postoji neki propisani vremenski rok u kojem se ovrha mora izvršiti i koliki je ako postoji? P.S. Ovršenik nema nekretnina ni osobne imovine ni štednih uloga, a na plaći (rad na određeno radno vrijeme ) već ima ovrhu koja će trajati narednih godinu dana. Radi se o doprinosima po obrtu koji je poslovao 1995/1996, ali je odjavljen tek 2002.g.
  4. Prenosim vam presudu Ustavnog suda u slučaju ovrhe nad tekućim računom.Kako je meni osobno pomogla,nadam se da će koristiti još nekome. Original možete čitati na: http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Ustav/C12570D30061CE53C125756D00445536?OpenDocument SPIS: U-III / 1248 / 2008 Odluka / rješenje: Odluka o usvajanju ustavne tužbe Kod ovrhe radi naplate novčane tražbine na tekućem računu, ukoliko ovršenik na tekući račun prima samo svoju plaću, na takvu ovrhu primjenjuje se ograničenje propisano člankom 149. stavkom 1. Ovršnog zakona (sud može odobriti ovrhu samo iznad iznosa od 2/3 plaće). Objave: NN 35/09 Zaključak: Parnični postupak radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe - zaplijena cjelokupnog mjesečnog iznosa na tekućem računu na koji se prima isključivo plaća Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo B. G. iz K., kojega zastupa S. G.-G., odvjetnica iz K., na sjednici održanoj 25. veljače 2009. godine, jednoglasno je donio O D L U K U I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: - presuda Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-1983/07-2 od 22. siječnja 2008. godine i - presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj: P-242/07-9 od 4. svibnja 2007. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Koprivnici na ponovni postupak i odlučivanje. III. Ukida se rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1248/2008 od 28. svibnja 2008. godine. IV. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama". O b r a z l o ž e n j e 1. Ustavna tužba podnesena je 18. ožujka 2008. godine, protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1983/07-2 od 22. siječnja 2008. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-242/07-9 od 4. svibnja 2007. godine. Tom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je podnositelj tražio utvrđenje da je nedopustiva ovrha, na temelju rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj: Ovr-2141/06 od 2. siječnja 2007. godine, na tekućem računu podnositelja kod poslovne banke. Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog za donošenje privremene mjere kojom je zatraženo da se poslovnoj banci naloži neprovođenje ovrhe na temelju navedenog rješenja o ovrsi, sve do okončanja tog parničnog postupka. 2. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome iznosi osporavajuće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u člancima 14. stavku 2., 29. stavku 1. i 55. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj navodi da je rješenjem o ovrsi od 2. siječnja 2007. ovrhovoditelju, B. F., dozvolio pljenidbu sredstava s tekućeg računa podnositelja i protiv tog rješenja nije ulagao žalbu jer je jedan od predmeta ovrhe, prema Ovršnom zakonu ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00. - odluka Ustavnog suda i 173/03., u daljnjem tekstu: OZ), i pljenidba sredstava s tekućeg računa. Međutim, na taj račun dolazi plaća podnositelja i tako je ona sada bila u cijelosti plijenjena i podnositelj sada ne prima niti "jednu lipu od svoje plaće". Ističe da pljenidba plaće nije ni tražena, a ni dopuštena sudskom odlukom. Stoga je pokrenuo parnični postupak kojim je tražio da se utvrdi nedopustivost ovrhe na plaći putem pljenidbe sredstava s tekućeg računa. Ističe da se u stvarnosti ovdje radi samo o ovrsi na plaći i takva ovrha nije nigdje dopuštena, a provodi se pljenidbom cijele plaće. Navodi da je zaposlen u poduzeću P. K. i zaposlenici mogu plaću primati samo putem isplate na tekući račun. Ističe da je u neravnopravnom položaju prema svima drugima koji mogu plaću primati "na ruke" i tako osigurati da im se plijeni samo 1/3 plaće. U konkretnom slučaju podnositelj kao zaposlenik radi, ali ne ostvaruje nikakvu plaću te je time onemogućen da prima svoju zaradu što smatra suprotnim članku 55. stavku 1. Ustava. Navodi da je odredba o ograničenju dozvoljene visine plaće, koja može biti plijenjena, izrazito socijalnog značaja. Ako se dopušta pljenidba cijele plaće i to kontinuirano kroz dulje razdoblje, tada se postupa i protivno odredbi članka 1. Ustava, po kome je Republika Hrvatska i socijalna država. Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Ustavnom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti. Predlaže i odgodu ovrhe koja je dopuštena rješenjem od 2. siječnja 2007. godine. Ustavna tužba je osnovana. 3. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je, presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice da je kod istog suda proveden ovršni postupak po ovrhovoditelju, B. G., te da je sud donio rješenje o ovrsi, na temelju pravomoćne i ovršne presude istog suda broj: P-3/06 od 24. ožujka 2006., na tekućem računu ovršenika, zapljenom novčane tražbine koja se vodi kod poslovne banke u K. Utvrđeno je da je podnositelj zaposlen u P. d.d. K. te da mu se plaća isplaćuje na tekući račun, da je ista plaća već od prosinca 2006. cijela potpala pod zapljenu te mu nije isplaćena niti jedna kuna plaće od tada. Prvostupanjski sud zaključuje da je ovrha u predmetu broj: Ovr-2141/06 određena na novčanoj tražbini, a ne na plaći podnositelja (ovršenika u tom postupku), zbog čega se ne može primijeniti odredba članka 149. OZ-a, kojim je propisano da se naplata tražbine može odrediti do iznosa 1/3 plaće, te je tužbeni zahtjev odbijen. Drugostupanjski sud, odbijajući žalbu podnositelja, potvrđuje stajališta prvostupanjskog suda te utvrđuje da se ovdje radi o ovrsi na računu podnositelja, a ne o ovrsi na plaći i ne može se primijeniti odredba članka 149. OZ-a. Također ističe da nije bio upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te stoga nije bio ovlašten na podnošenje tužbe. 4. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02., 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode. 5. U konkretnom slučaju mjerodavna je odredba članka 149. stavka 1. OZ-a, koja je u trenutku donošenja osporenog rješenja glasila: (1) Ovrha na plaći, naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme i naknadi zbog umanjenja plaće i mirovini, radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja (...) može se provesti do iznosa od jedne polovine, a radi naplate tražbine po drugoj osnovi do iznosa od jedne trećine plaće, naknade umjesto plaće ili mirovine. Člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 67/08., stupio na snagu 17. lipnja 2008.) propisano je: U članku 149. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase: (1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječne mjesečne isplaćene neto-plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu. (2) Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne neto- -plaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini 1/2 neto-plaće ovršenika. (3) Prosječna neto plaća u smislu stavka 1. ovoga članka je prosječan iznos mjesečne neto-plaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj - kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u "Narodnim novinama", najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u narednoj godini. Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi: (4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na ovrhu na naknadi umjesto plaće, naknadi za skraćeno radno vrijeme, naknadi zbog umanjenja plaće, mirovini, plaći vojnih osoba te na primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i na drugom stalnom novčanom primanju civilnih i vojnih osoba, osim na ovrhu na primanjima iz stavka 5. i 6. ovoga članka. 6. Člankom 55. stavkom 1. Ustava propisano je: Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Tom ustavnom odredbom utemeljen je pojam zarade, odnosno plaće koja ima socijalnu funkciju i predstavlja osnovu za osiguravanje slobodnog i odstojnog života pojedinca koji je ostvario zaradu ali i njegove obitelji. Stoga se odredbe o zaštiti plaće od pljenidbe u ovršnom ili nekom drugom postupku ne mogu tumačiti odvojeno od ove funkcije plaće koja je vezana uz egzistenciju pojedinca i njegove obitelji. Zaštita egzistencije pojedinca i obitelji mora se ostvarivati i u takvim postupcima, pri tome ostvarujući ravnotežu interesa vjerovnika na naplatu dugova i interesa dužnika - radnika da s dijelom plaće osiguraju sebi i obitelji dostojan i slobodan život. Ustavni sud, nadalje, utvrđuje da je u provedenom postupku zbog pogrešne primjene odredbe članka 149. stavka 1. OZ-a, podnositelju povrijeđeno pravo na zaradu koje se jamči člankom 55. stavkom 1. Ustava. Naime, pogrešno je pravno stajalište nadležnih sudova izneseno u osporenim presudama (točka 3. obrazloženja). U konkretnom slučaju radi se o ovrsi na temelju ovršne isprave (pravomoćne sudske presude) radi naplate novčane tražbine na tekućem računu podnositelja. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u takvoj pravnoj situaciji ukoliko ovršenik na tekući račun prima samo svoju plaću, na takvu ovrhu se primjenjuje ograničenje propisano člankom 149. stavkom 1. OZ-a, što znači da sud može odobriti ovrhu u takvom slučaju, ali samo iznad iznosa od 2/3 dijela prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, od plaće koju podnositelj prima na tekući račun. Naime, nije ustavnopravno prihvatljivo i protivno je vladavini prava koja je propisana člankom 3. Ustava kao temelj za tumačenje Ustava, da se radnicima plijeni cjelokupna zarada - plaća, zaobilazeći odredbe koje štite 2/3 neto-plaće u Republici Hrvatskoj, koje su prisilne naravi. Takvim postupanjem neposredno se ugrožava egzistencija podnositelja i njegove obitelji. Iz navedenoga proizlazi da je postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na podnositelja doveo do povrede ustavnog prava zajamčenog člankom 55. stavkom 1. ustava, što je posljedica pogrešnog pravnog stajališta u vezi s primjenom odredbe članka 149. stavka 1. OZ-a. 7. Slijedom svega iznijetog, utvrdivši da je podnositelju osporavanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na zaradu zajamčeno člankom 55. stavkom 1. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka utemeljena je na odredbama članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, a objava odluke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona. 8. Kako je odlučeno o ustavnoj tužbi, prestale su postojati pretpostavke za ostavljanje na snazi rješenja broj: U-III-1248/2008 od 28. svibnja 2008. godine, kojim je privremeno odgođena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, broj: Ovr-2141/06 od 2. siječnja 2007. godine (točka III. dispozitiva). USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Broj: U-III-1248/2008 Zagreb, 25. veljače 2009. PREDSJEDNIK VIJEĆA dr. sc. Aldo Radolović, v. r. http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Ustav/C12570D30061CE53C125756D00445536?OpenDocument
  5. Da li je za dug za komorski doprinos nastupila zastara ako je obrt odjavljen u siječnju 2002.g?
  6. Kada nastupa zastara duga po tekućem računu ako je : 1. Opomena pred tužbu bila 1.3.1999. 2. Prvi prijedlog za ovrhu 23.09.1999. Hvala
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija