budros

Hvala na odgovoru.

Radi se o upravnom postupku protiv poslodavca. Za zakazano ročište moj odvjetnik se ispričao i priložio dokument o drugom ročištu koje je bilo zakazano prije ovog mog. Također mi je rekao, na moje pitanje da li ja moram doći na ročište, da ne moram. Stoga na njega nisam ni otišao. No sutkinja je ročište održala i presudila protiv mene. Žalio sam se ustavnom sudu kako suđenje nije bilo pravično, jer je održano bez mene iako se moj odvjetnik ispričao. U obrazložeju je rečeno da je procedura bila poštovana, da sam za ročište bio obavješten, da je bilo održano i da sam na njemu mogao iznijeti svoje dokaze. Moje pitanje je da li je moj odvjetnik pogriješio kada mi je rekao da se ja ne moram pojaviti na sudu ako se on ispričao. Hvala na odgovoru.

Svima, koji su si dali truda i čitali ovau temu, hvala na savjetima. Pozdrav!

Da. To bi bio jedini ispravan put. I ako bi dobili takvu sudsku odluku onda bi to bio kraj našim strepnjama. Na žalost ne vjerujem u takav ishod. Zato tražim neko alternativno rješenje. Roditelju koji žarko želi djete uskračuju viđanje, a onome koje to ne želi će nametnuti uz isto obrazloženje da je to za dobrobit djeteta. Mi ne bi imali ništa protiv viđanja kćeri da je ijedna institucija napisala da je djete lagalo. Pa djeca lažu iz raznih razloga i to nam nije nikakav problem. Ali takvim dokumentom mi bi bili zaštićeni od novih podmetanja. Pa majka voli svoju kći. I voljela bi ju vođati u normalnoj opuštenoj situaciji, a ne u strahu od novih optužbi. Ono što ovaj čovjek prolazi prolazimo i mi, samo u drugoj formi. Institucije su privatizirane da bi poslužile uništavanju određenih ljudi redi konkretnog interesa. https://www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/tko-je-ovdje-lud-netko-je-nagovorio-splitsku-lijecnicu-da-izda-uputnicu-za-prisilnu-hospitalizaciju-covjeka-odlicnog-mentalnog-zdravlja/7045898/

Mi u institucije nakon dvije i pol godine korespodencije s njima više ne vjerujemo. Iz našeg iskustva oni uvjek idu na ruku onom jačem. U ovom cijelom postupku nitko, ali baš nitko nije pitao kći najjednostavnije pitanje - djete da li ti lažeš. A svi imaju psihologa (policija, Poliklinika i CZSS), a škola pedagoga. I to nakon višestrukog mjenjanja iskaza - majka me zlostavljala, majka me nije zlostavljala. A razlog zlostavljanja je bizaran. Majka je navodno tukla svoju kći, odličnu učenicu (prosjek ocjena 5.0) kada bi dobila u školi trojku(???). Pa ne treba tu nikakva mudrost. Postoje službe koje se time bave i primaju novac za taj posao, ali su se u ovom slučaju izuzeli od svoje profesionalne odgovornosti i to samo zato jer zlostavljanja nije bilo, a to ne ide na ruku ocu. Supruga je bila u DORHu s odvjetnicom. Rekli su da neće podizati kaznenu prijavu, ali ako nastavi sa svojim prijavama (valjda je mislila na ona ministarstvu, CZSSu, Poliklinici i policiji od kojih je tražila pomoć) da će ju podignuti. Valjda ih živcira to kada se netko počne braniti. I naravno zapisnik s tog saslušanja nije napravljen. Čisto zastrašivanje. Ja više ne vjerujem u institucionalnu zaštitu. Jer sve što smo postigli u prepiskama s institucijama je da su izraz 'majka je zlostavljala kći' promjenili u 'majka je navodno zlostavljala kći' te da trenutno neće podizati kaznenu prijavu. Tako da smo sada u limbu, a pod prijetnjom novih prijava jer nam suprugina kći dolazi u kuću. Na žalost ni odvjetnica ne zna koje su posljedice neviđanja. Meni se neviđanje čini najjednostavnijim rješenjem, ali je možda i uvod u nove probleme, a tih imamo i previše. Na internetu sam čitao da neki roditelji ne viđaju svoju djecu godinama i da tu nema problema dok plačaju alimentaciju. Na žalost u ovom slučaju plačanje alimentacije ne znači ništa jer otac moćnik ima novaca.

Mi, odnosno supruga, svakako ne želimo viđanje, a za kći odlučuje otac jer mu je ona alat protiv svoje bivše, a sada moje supruge. Činjenica je da lažnom optužbom otac sukobljava majku i kći i sudovanjem (u CZSSu smo neformalno dobili savjet da majka tuži kći za klevetu) bi se još više narušio njihov odnos. Mislim da je najbolje riješenje za nas, a i za kći koju otac više ne bi mogao iskorištavati za svoje obračune sa svojom bivšom, jednostran prekid viđanja. Jedina bojazan su moguće zakonske posljedice za suprugu ako ih ima, a koje bi njen bivši odmah iskoristio. Ono što smo shvatili je da je za ovo lažno terećenje bio angažiran savjetnik (odvjetnik) koji dobro poznaje problematiku i sudsku praksu ovakvih slučajeva..

Nakon dvije i pol godine prepiske s institucijama koje kada ih se dovede do zida se redom izuzimaju od utvrđivanja činjeničnog stanja (istine), mene samo zanima da li je moguće jednostrano prekinuti viđanje sa supruginom kćeri jer ona je za nas opasna. Naime mi smo stariji ljudi (60, 52) i ovo nam teško pada. I ako ima takvih slučajeva da li bi bilo posljedica po suprugu?

Ona ništa ne odlučuje. Otac njom manipulira. Na izravno pitanje ona šuti i ne želi o toj temi razgovarati. Dapače nakon toga je prijavila majku da vrši pritisak na nju.

Supruga se razvela prije više godina. Troje djece je pripalo na brigu njoj. Nakon osamnaeste sin je otišao k ocu. Ja sam došao k svojoj sadašnjoj supruzi u trenutku kada je živjela sa svoje dvije kćeri. Supruga je prije toga obavjestila bivšeg (utjecajnog moćnika) o mom dolasku na što joj je on rekao da će joj oduzeti najmlađu kći. Tada je starija kći bila punoljetna. A četiri mjeseca poslije s napunjenih devetnaest ona je otišla u svoj stan (koji joj je majka osigurala) na studij. U stanu nas je ostalo troje – supruga, najmlađa kći i ja. No nakon dva mjeseca kći je u školi lažno prijavila majku za zlostavljanje. Dvoipogodišnji pakao kroz koji je prošla supruga i ja samo ću ukratko (dokumentacija je napunila tri debela registratora). Supruga je odmah pristala da kći ode k ocu i potpisala Plan roditeljske skrbi. Po njemu viđa kći svaki drugi vikend te ljetne i zimske praznike. Kći je višekratno mjenjala iskaz. Priznala da je teretila najku da bi otišla k ocu nekoliko dana nakon terećenja (ima video snimka). Ipak na zahtjev policije odlazi u Polikliniku za zaštitu djece i mladih. Tim psihologa, psihijatra i socijalne radnice daje svoje mišljenje (psihijatrica i socijalna radnica ne nalaze negativnih pojavnosti u djeteta dok psihologinja citira samo djetetove riječi kojima tereti majku). O pet provedenih psiholoških testova ni riječi jer u pojavnosti djete nema nikakvih trauma (odlična učenica, predsjednica razreda, predsjednica vjeća učenika, komunikativna, društvena, ide preko ljeta u Englesku učiti jezik, svirala flautu itd). Na opetovani zahtjev majke da se utvrdi činjenično stanje, Poliklinika u pisanom obliku izjavljuje da nisu mjerodavni utvrđivati istinitost djetetovog iskaza(????). U područnom Centru za socijalnu skrb također nakon godinu i pol dana maltretiranja i djetetovog mjenjanja iskaza, socijalna radnica priznaje da je sve jasno (otac manipulira djete), ali odbija pismeno utvrditi činjenično stanje te suprugu (kao i Poliklinika) obavještava da nisu nadležni utvrđivati činjenično stanje(????). Pa po kojim činjenicama onda postupaju? Supruga traži od centrale CZSS da se utvrdi činjenično stanje u ovom predmetu što centrala i naređuje podružnici pismeno, a što podružnica opet u pismenom obliku odbija. Supruga se obraća Ministarstvu za obitelj koje pismeno traži od CZSS da se očituje o činjeničnom stanju u ovom predmetu i po treći put podružnica to odbija uz isto obrazloženje da nisu nadležni to utvrđivati. Tako sada imamo Polikliniku, CZSS i ministarstvo koje su se izuzeli iz ovog predmeta. S obzirom na moćnog oca i kći koju on manipulira i vodi, kako se zaštititi od novih mogućih lažnih optužbi. CZSS inzistira da kći spava preko vikenda kod nas, a što otvara mogučnost da ponovo majku lažno optuži, a također i mene za diranje ili seksualno napastvovanje od čega se ne bi, uz ovakve institucije, mogao ikako obraniti. Ja sam instalirao kameru tako da kada je ona kod nas kamera stalno snima, ali nisam siguran da li je to dopušteno i na sudu legalan dokaz. Moje pitanje. Koje su moguće posljedice u slučaju da supruga jednostrano prestane viđati kći? Da li je to uopće moguće? Kći sada ima četrnaest i pol godina. Supruga redovito plaća alimentaciju. Inaće kći ima sklonost samoozljeđivanju što je još jedna mogućnost ta nas tereti ako tako nešto napravi dok je kod nas. Poslala je supruzi sliku rane duge oko dvadeset centimetara i oko 1,5-2cm široku na prednjoj strani potkoljenice, navodno slučajno, kada si je britvicom skidala dlake s nogu. Unaprijed hvala na svakom savjetu i pomoći.

Da. Ugovor je bio standardan (na kupljenom obrascu). I nema dodatnih ugovornih obaveza. Također nema tabularne izjave, a nema ni članka u ugovoru kojim se dozvoljava upis u z.k. Ali njegov odvjetnik nije ni spominjao tabularnu izjavu, već samo aneks ugovora o zajedničkim djelovima zgrade i istu takvu promjenu u dokumentu o ostavini (možda me ovo tek čeka). Ja se ne protivim njegovom upisu u z.k., samo ne želim da taj posao svali na mene. Jer da ja kojim slučajem nisam živ, siguran sam da bi postojao način da se on uknjiži. Osim toga čovjek se nije uknjižio 23 godine i sada taj propust, za koji nisam ja kriv, svaljuje na mene. Činjenica je da ako su se onda potpisivali takvi ugovori (a sve je išlo preko posredničke agencije), i da se sa takvim ugovorom mogao uknjižiti. Odvjetnik mi je rekao da se 96. ili 97. promjenio zakon o z.k. i da zato on treba taj aneks (nije mi jasno da se zakon primjenjuje retroaktivno). Koliko sam ja shvatio, čovjek može upis u z.k. rješiti na dva načina. Da mu ja sredim sve dokumente ili tužbom. Ako me tuži, onda mu ja opet sređujem sve dokumente i plačam sudske troškove. To mi se jednostavno čini nepravednim.

Prije ovog posta bio sam kod odvjetnika. Rekao mi je da u slučaju tužbe gubim spor te da se izlažem troškovima spora, a koji se određuju prema vrijednosti spora (vrijednost stana). A spor gubim jer nisam ispunio svoj dio ugovora tj. omogućio kupcu uknjižbu nekretnine. Nije mi jasno da jedna strana koja je pročitala i potpisala ugovor, kakav već je, može prisiliti drugu stranu na promjenu ugovora na način da ta druga to sve obavi za prvu i to nakon 23 godine. Svakako ću otići kod drugog odvjetnika. Hvala na objašnjenju i savjetu.

Prije 23 godine (1986g.)prodao sam stan u zgradi u Zagrebu. Sada nakon 23 godine odvjetnik kupca stana zahtjeva izmjenu kupoprodajnog ugovora pod prijetnjom tužbe. U ugovoru je navedeno da stan nije uknjižen te da se radi samo o stanu. A u aneksu koji bih trebao potpisati navode se osim stana i zajednički djelovi zgrade, uređaji te zemlja. Osim aneksa ugovora trebao bih ishoditi još i novi dokument o ostavini sa istim novim dodatkom (zajednički djelovi zgrade, uređaji te zemlja) jer sam stan naslijedio od roditelja. Zanima me da li sad, nakon 23 godine, moram mjenjati ugovor i vaditi nove dokumente tj. da li postoji zastara u ovom slučaju. Mučno mi je samo od pomisli na gnjavažu ishodovanja dokumenata za stvari koje me se uopće više ne tiču i to čovjeku koji nije bio korektan prema meni.