Možete pokušati razgovarati s poslodavcem i to bez prijetnji, nego samo smireno objasniti da si ne možete priušitit da radite bez plaće i da Vas činjenica da ne možete podmirivati troškove koji su potrebni da biste osigurali egzistenciju izlaže sresu i da imate sve manje motivacije za posao.
Ako to ne da rezultate, bježite glavom bez obzira.
Znam da to s jedne strane izgleda kao "tu imam posao, kako mi može biti bolje bez posla" ali ako Vi radite, a oni Vas ne plaćaju, to nije posao nego volontiranje.
Ako posvetite tih 8 sati (zapravo će prije biti 10 sati kad dodamo vrijeme potrebno da se spremite za posao i da doputujete do radnog mjesta) tome da nađete posao, sigurno ćete ga prije pronaći nego ovako.
Iz iskustva znam da mnogi očekuju da su im na raspolaganju "pravni" koraci no to, na žalost, nije tako.
Za više pogledajte moj blog, i sama sam bila u sličnoj situaciji. Osjećala sam se i ponašala slično kao Vi sad, a da mi je ova pamet bila odmah bih dala otkaz makar ne našla ništa drugo, ako ništa drugo barem bih badava ležala (za razliku od badava radila)! Jer rad na mjestu na kojem me nisu plaćali me iscrpio na svaki nači, bila sam pod užasnim stresom, a i dan danas se tužim s bivšim poslodavcem da mi isplati ono što mi je dužan (= do novca svejedno moram preko suda).
Znate kako kažu: sreća voli hrabre!
Puno sreće!