Bobic

Vezano za zatvaranje teme sa podugačkim opisom - na odgovor g. Ude-a od 24.01.2014., 22:32. No dobro, tematika može biti kratka. Postavimo pitanje sucu Ivanu Mikšić: "kako si mogao napisati u presudi Revr 746/13-2 da tužitelju poslodavac nije dao mogućnost da se brani?" Eto, sada sam prvi put naveo njegovo ime i prezime. Navodiš da se on - sudac ne može braniti. Ali prije toga, za predmet koji je prvi put primio prije 5-6 godina, mogao i morao je u presudi napisati ZAŠTO JE NAPISAO DA TUŽITELJU NIJE OMOGUĆENO DA SE BRANI. Kao sucu, njegova je dužnost da obrazloži svoju presudu. Kako to nije učinio, stavio je u ružnu poziciju svoje kolege kojima je izlagao predmet. Da im je pri tome namjerno propustio navesti da u tom predmetu postoji barem tri zapisnika disciplinske komisije s opisom davanja obrane tog radnika (tužitelja). Nije im rekao da je ovaj treći primjerak prije tri godine dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici uz žalbu tuženika (zaključak: više ne može reći da ne za vođenje disciplinskog postupka i davanje obrane). Lako je u ime Vrhovnog suda napisati rečenicu "poslodavac tužitelju nije omogućio obranu". A što kada je to laž? Eto napisao sam da je ovaj sudac slagao svoje kolege. Dokaz; uvijek mogu predočiti taj zapisnik i uputiti na desetke, još uvijek živih ljudi koji su tim radnjama prisustvovali. I sam tužitelj I. S. u predmetu je više puta izrekao da je bio pred komisijom. Znam da je ŠOK kada se za suca Vrhovnog suda kaže da je slagao. Ali to je činjenica. Prije dva dana i Mladen Bajić je na svoje ime primio taj zapisnik. Inače Državno odvjetništvo ima ga deset godina (Općinski državni odvjetnik Milan Kiš iz Ivanić Grada). Šok se lakše može savladati kada se shvati koliko je važna osoba ili osobe koje se moraju zaštiti autoritetom Vrhovnog suda. Pa makar iza toga stajala laž. Ali to je život ("C'est la vie") Damir Bobić, Bjelovar

Čuli ste za izreku “vuk sit i sve ovce na broju”? Kad sam neki dan primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 746/13-2 od 03.09.2013.g. (dostavljena u siječnju 2014.g.) prvo sam pomislio na ovu izreku. Da vuk bude sit i ovce (sada je to sinonim za “novce”) da ostanu na broju, moguće je samo u bajkama. Ili ponekad u kakvoj sudskoj presudi. Kao što ste pročitali u slučaju sudaca Ronić / Srečec, Vrhovni sud “pokrio je” slučajeve korupcije u sudstvu sa zakašnjenjem od 16 godina sa frazom: “tužitelj nije dokazao navode tužbe” te time zaključio protuzakonit pokušaj uzimanja tuđeg novca. I ta je fraza sve. Njome je pokrivena izrada i korištenje krivotvorene medicinske dokumentacije, presude kojima se htjelo fiktivno zaposliti osoba koja je bila u mirovini kao općeradno nesposobna, dosuđivanje novca nepostojećim osobama, ............. ukratko 16 godina nastojanja da se grupa ljudi kroz fiktivne presude obogati sa desetak milijuna kuna. Sa riječima “tužitelj nije dokazao navode tužbe” a nakon što je javnost upoznata sa ovim slučajem, pravosuđe Vam je poslalo poruku da nema korupcije među sucima (vuk je (i dalje) sit) a tuženiku se neće oduzeti onih desetak milijuna kuna (dakle i ovce su na broju). --------------- Ovom novom presudom iznova se vuk ostavlja u stanju sitosti (ne onoliko koliko je to htio biti sit) a ovce će (vjerojatno) ostati na broju. Ako ne računamo da ste kroz poreze platili stotine tisuća kuna izgubljenog vremena sucima, advokatima, trgovcima papira i tonera, .......... Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom po reviziji, suštinski je potvrdio presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu (tada predsjednica suda Lidija Bošnjaković) i drugostupanjsku presudu sutkinje u mandatu ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića zaposlene na Županijskom sudu u Velikoj Gorici, koja je preuzela predmet od vijeća koje je ukidalo presude Lidije Bošnjaković. Konačni stav je da je odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu nezakonita. Razlog: prepisani stav sutkinje Lidije Bošnjaković da poslodavac tužitelju nije dao mogućnost da se pred njim brani. Obzirom da do pisanja ovog teksta još uvijek na web stranici Vrhovnog suda ova presuda nije objavljena, što valjda neće zaboraviti, nakon ovog stava napisanog u prvom i drugom odlomku na str. 6 obrazloženja presude, citirati ću slijedeću rečenicu - treći odlomak; “Budući da je otkaz nedopušten već zbog navedenog formalno - pravnog razloga nedopuštenosti otkaza, revizijski navodi tuženika koji se tiču pitanja postojanja opravdanog razloga za otkaz nisu od odlučnog značaja, pa ih ovaj sud nije ocjenjivao”. Prevedeno: kako poslodavac tužitelju nije dao da se pred njime brani, Vrhovni sud ne zanima s kojih je to 14 razloga 14 puta otkazan ugovor o radu i naravno izrečen jedan za sve. Gotova priča. Ustvari nije. Treba iz presude pročitati nenapisani detalj koji je sudac izvjestitelj Vrhovnog suda prećutao svojim kolegama - članovima vijeća i NIJE napisao za sve Vas koji ćete čitati njegovu presudu. Postoji zapisnik na papiru, od 6 stranica disciplinske komisije poslodavca, imenovane od same Uprave, sačinjen dana 20.03. 2003.g. u vremenu od 10:00 do 14:50 sati u poslovnom prostoru u Čazmi. Zapisnik je potpisan od strane tri radnika, jedan iz Bjelovara, drugi iz Zagreba, treći iz Kutine te zapisničarke. U zapisniku se navode njihova imena, ime zapisničarke (Čazma), te barem šest svjedoka (Kutina, Čazma). Naravno, u zapisniku se navodi ime i prezime radnika povodom kojeg se provodila istraga, koji je fizički i duhom bio pred tom komisijom. Kasnije tužitelja kod tada mjesno nenadležnog suda predsjednice Lidije Bošnković. Kopija tog zapisnika nalazi se u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Državnom odvjetništvu kod Milana Kiš i Mladena Bajić, origigi primjerak kod mene u ormaru (poslije ćete razumjeti zašto sudu NE SMIJETE PREDATI ORIGINAL) i pazite sad ovo; 1. primjerak u sudskom predmetu Lidije Bošnjaković 2. primjerak u sudskom predmetu Lidije Bošnjaković tako što je prvi bio izvađen iz uveza spisa i ostavljen u “otpadni papir” (kopije odluka, dopisa i druge nebitne papire koji se “ne čitaju” već su tu za slučaj da ih tko zatreba. Onaj drugi primjerak bio je u spisu priloženom sudskom spisu, sačinjen od strane Državnog odvjetništva te Ministarstva unutarnjih poslova. Kao što ste ranije čitali, Lidija Bošnjaković, baš negdje u vrijeme kad je njen suprug sa mjesta tajnika Ministarstva pravosuđa imenovan ministrom pravosuđa, napisala je presudu sa riječima koje će ponoviti sudac izvjestitelj Vrhovnog suda Republike Hrvatske - “tužitelju poslodavac nije dao mogućnost da se brani” pa zbog toga poništava odluku o otkazu ugovora o radu. U međuvremenu Županijski sud u Velikoj Gorici u rješenju 6 Gžr-72/10-3 od 15.06.2011.g. na str. 4 i 5, začuđeno je konstatirao da zapisnika disciplinske komisije, kojeg je PRIMIO (pazite: to je već treći primjerak) u prilogu žalbe tuženika NEMA u predmetu Lidije Bošnjaković (to su ona dva primjerka). Pretpostavljam da ste savladali matematiku? Jedan primjerak zapisnika s početka sudskog predmeta + onaj drugi iz policijskog spisa + ovaj uz žalbu, pa to je, da malo razmislim............ pa to su tri primjerka istog zapisnika disciplinske komisije u istom sudskom predmetu!? A da niti jedan sa tim predmetom nije završio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske?! Zapamtili ste? Sudac izvjestitelj Vrhovnog suda u presudi Revr 746/13-2 napisao je da “tužitelju poslodavac nije dao mogućnost da se brani”. I da zbog toga Vrhovni sud neće odlučivati o onih 14 razloga pojedinačnih otkaza iz odluke o otkazu ugovora o radu. Znate, da dva primjerka dokumenta (dokaz iz sudskog spisa) nestanu na putu iz Ivanić Grada do Velike Gorice uz konstataciju sutkinje u vlastitoj presudi da nikada nisu niti postojala, to je greška koja se često događa na lokalnim sudovima. Netko je neki dan na TV-u nazvao predsjednike sudova “lokalnim šerifima”? Ali da tri primjerka (2 + 1) ne dođu do Zagreba (autoputom - ograda je sa svake strane ceste), e to već nešto što MORATE znati. Da u slučaju da putujući autoputem vidite odbačene papire, da stanete, pokupite ih i donesete tu u Zagreb, na adresu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako dugo neću putovati tim djelom autoputa, moja je obveza da članovima sudskog vijeća - Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojedinačno dostavim ovaj zapisnik. Ako ih sudac izvjestitelj nije (mogao) izvijestio da je tužitelj bio u skupini od 10-20 radnika poslodavca, pred komisijom, svjedocima, sa dokumentacijom na stolu ispred njega i od njega sačinjenim krivotvorinama poslovne dokumentacije, ja ću ih izvijesti. Jedino što zapisnik neću dostaviti sucu izvjestitelju. Očekujem da će njemu svoj primjerak zapisnika predati ostali članovi sudskog vijeća. Zbog budućih predmeta koje će im kao istinite iznositi. Ako ste čitali ranije tekstove o ovom predmetu, mogli ste zapaziti rečenicu da je sudac Vrhovnog suda svojom odlukom izjednačio žalbeni postupak sa postupkom mirenja. Da je izjednačio postupak nametanja odluke strankama u postupku sa postupkom sporazumnog razrješenja spora. I k tome se pozvao na nepostojeću osobu i neoformljeno (nepostojeće) tijelo. Posljedično tome, sudski postupak u Ivanić Gradu je nastavljen, a protiv Lidije Bošnjaković vezano uz njene presude, podnesene su dvije kaznene prijave na približno 40 stranica. Ako pretpostavimo da je Općinski sud u Ivanić Gradu dostavio sucu Vrhovnog suda kompletan sudski spis, bez “čupanja” papira i s njim predmet Ministarstva unutarnjih poslova kao sastavni dio sudskog predmeta, onda i Vrhovni sud zna da je tužitelju omogućena obrana. Uostalom u predmetu se nalaze izjave svjedoka pa i samog tužitelja da on JESTE bio pred disciplinskom komisijom. Sjedio je pred komisijom koja mu je postavljala pitanja vezana za djela iz buduće odluke o otkazu. Ustajao je sa stolice da bi otišao iza leđa zapisničarke da vidi što to ona upisuje na ekran PC-a. Siguran sam da je Vrhovni sud ovim stavom uvrijedio ne samo 20-30 građana Republike Hrvatske koji sada valjda trebali otići psihijatru da im objasni gdje su bili 20.03. 2003.g. a da nisu bili u Čazmi i što su opće raditi taj dan, prikrivanjem dokumenata (dokaza) uvrijedio je i sve druge građane ove države. Kako uvijek treba čitati ono što nije napisano, može se pretpostaviti da je potvrđivanje stava Lidije Bošnjaković o tome da nije bilo komisije, da nije bilo (mogućnosti) davanja obrane, da zapisnika nema u sudskom predmetu, ................. samo sredstvo da se narodu Republike Hrvatske po tko zna koji put napiše da korupcije u pravosuđu - NEMA. Pa makar više nitko ne vjerovao najvišoj sudskoj instanci. --------- Još jedan detalj iz ove presude. Nije da Vas gnjavim sa pravnim detaljima, ali ovaj tekst u nešto ozbiljnijoj formi ali sa istim značenjem čitati će suci Vrhovnog suda te neposredno ovaj tekst mnogi drugi suci na nižim sudovima. Citat rečenice na str. 6 sedmi odlomak; - osvrt suca izvjestitelja na navode iz revizije tuženika i protutužitelja: “Nije jasno zašto bi sama okolnost donošenja djelomične presude nakon zaključenja glavne rasprave, a ne zaključenja rasprave u vezi sazrelih zahtjeva u kojima je odlučeno tom presudom bilo ili moglo biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost djelomične presude.” Ovu rečenicu pročitao sam barem 10-15 puta u nastojanju da shvatim ovog suca. Da shvatim što to on ne razumije pa očekuje od Vas odgovor na svoje pitanje. Prvo što ćete shvatiti to je da je ova rečenica toliko nakićena nepotrebnim riječima kao da su namjerno napisane da zbune čitatelja. Da podcjenjuju njegove intelektualne sposobnosti (time oslikavaju karakter osobe koja ih je napisala). Što znače riječi “okolnost donošenja”? Pa na dalje: “djelomične presude .... na djelomičnu presudu”? Sama na sebe? Između tih riječi smještene su riječi koje u stvarnosti ne postoje u sudskom predmetu sutkinje Željane Kauzlarić, ali navode čitatelja na podsvjestan zaključak da te riječi doista postoje. A to su: “zaključenja rasprave u vezi sazrelih zahtjeva u kojima je odlučeno”. Kada deset do petnaest puta pročitate ovu rečenicu, shvatiti ćete manipulaciju riječima. Nije Željana Kauzlarić odlučila u vezi sazrelih (tužbenih) zahtjeva, jel’te: samo u odnosu na njih “sazrele” zaključila glavnu raspravu kako to sugerira sudac izvjestitelj. Zaključila je glavnu raspravu u cijelosti, smatrajući da su SVI ZAHTJEVI sazreli za odlučivanje. Napisala je da je cijela parnica gotova - finito - razlaz. Ostavila je za odlučivanje samo iznos troškova koji se imaju dosuditi strankama. U zapisniku br. 5 P380/11-124 od 04.04.2012.g. napisala je “neće se provoditi daljnji dokazi”; zatim da obje stranke traže trošak (to se radi kad parnica završi); da vrši uvid u cijeli spis (nema ništa više da bi to ostavila za kasnije), zatim citiram: “Glavna rasprava zaključena”, te je napisala datum za objavu presude. Ovaj tekst čitati će i laici, Bed Blu Bojsi, Torcidaši ... kao i onaj običan narod koji više zanima okus kokica nego ono dolje na livadi, pa onda o mogućim manipulacijama od strane nogometnih sudaca ovako; Zamislite da na nogometnoj utakmici sudac odsvira kraj. Publika napušta stadion, igrači su u svlačionici, sudac potpisuje zapisnik da je utakmica završila u regularnom vremenu i koji je rezultat. Međutim, nakon nekoliko tjedana oba tima dobiju dopis suca sa utakmice da ona utakmica nije završila. Sudac određuje nastavak i pravila pod kojim će se odvijati. 1. pravilo: u nastavku mora se postići rezultat koji je sudac očekivao (npr. to može biti rezultat s sportske kladionice, nije bitno tko je na njega tipovao, u svakom slučaju to je sucu važno) 2. igra samo jedan tim i to na prazan gol protivnika. Sada za pravnike: Što je prvostupanjska sutkinja napravila? Pred strankama je zaključila parnicu (odsvirala kraj utakmice), napisala da se daljnji dokazi neće izvoditi (na nogometnoj utakmici poznat je rezultat timova i neće se mijenjati), sve to u pisanom obliku predala stranci. Međutim, kada je trebala napisati tu presudu, shvatila je da nema tužbeni zahtjev za novce. Nije znala koliko novaca treba dati. Pa je onda u presudi prije riječi “presuda” dopisala riječ “djelomična”. Dakle, poziva ona dva tima da ponovno dođu u njenu sudnicu i ostvari onaj rezultat KOJI JE ONA HTJELA. Inače od nogometnih sudaca očekuje se da unaprijed ne znaju kako će nogometna utakmica završiti i da protivno pravilima FIFA-e neće svojim “namještanjem” utjecati na njegov rezultat. Jednako se odnose prema oba tima. Ista pravila vrijede za oba tima i samog suca. Ako ste bez posla, a razumjeli ste prethodni tekst, svejedno koji, onaj za pravnike ili onaj za nogometne navijače, javite se za posao na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Znate, tamo ima sudac koji će u ime cijelog vijeća napisati da ovaj tekst nije razumio. Inače, pošten sudac sudi prema stanju spisa u trenutku zaključenja rasprave. Pa ako do tada tko putem suda nije tražio novce - neće mu ih dati. Odbiti će tužbeni zahtjev ili odbaciti tužbu. Ovaj dio je za pravnike; sudska praksa Republike Hrvatske dozvoljava da se vodi parnica samo radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu uz vraćanje na posao. Nakon deset do petnaest godina kad sud utvrdi otkaz nezakonitim i prizna (fiktivan - nije ga bilo) radni staž u tom trajanju, ostavlja se mogućnost pokretanja još jedne parnice ali za novac za sve ove godine - stvarno neodrađenog rada. Ta nova parnica naravno pokreće se sa tužbom, kojoj je zahtjev za isplatom novca GLAVNI ZAHTJEV- nije nešto sporedno kao što su troškovi postupka. Usput rečeno o kojima je odluku - pazite ovo; u tzv. djelomičnoj presude prolongirala iako je pri zaključenju rasprave već bila donijela odluku da se stranke pred njom izjasne o SVIM troškovima. Ili da pojasnim moguću manipulaciju. Sutkinja je nepravilno napisan a time i “nenapisani” tužbeni zahtjev imala odbiti. I time zauvijek okončati taj postupak. Fikcijom nastavka iste parnice s riječima o “djelomičnoj presudi” ali sada po iznova napisanom tužbenom zahtjevu izbjeglo bi se da tužitelj ostane bez novca. U ovom predmetu prvostupanjska sutkinja je zaključenjem glavne rasprave, odlukom da neće izvoditi daljnje dokaze, dala do znanja da će donijeti odluku o svim (glavnim) zahtjevima iz tužbe i protutužbe. I na tome je trebala završiti. Nastavak parnice bio bi postupak po u vrijeme zaključenja glavne rasprave nenapisanom tužbenom zahtjevu - o novcu. Taj tužbeni zahtjev tek bi se morao napisati. I tu više ne bilo rasprave (suđenja) - samo bi se zbrojili novci i to vreće novca. I još jedan detalj koji sudac Vrhovnog suda ne zna pa je o tome u presudi Vama postavio pitanje a koje ste malo prije pročitali. Nije u Zakonu o parničnom postupku u slijedećoj rečenici slučajno stavljen veznik “ili”; “Djelomičnu presudu sud može (stavak 1.), odnosno dužan je (stavak 2. i 3.) donijeti, u skladu s prethodnim odredbama ovoga članka i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio zahtjev tužbe ili protutužbe.” Ili o tome: dr. Siniša Triva: “Građansko procesno pravo i parnično procesno pravo” - Narodne novine Zagreb 1964.g. - str. 496 prvi odlomak. Jer sudac ne računa sazrelost “samo prema nekom od više tužbenih zahtjeva ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku” nego je u ovom slučaju sutkinja odlučila o cijeloj protutužbi i u tom trenutku napisanoj tužbi. U istom trenutku kad je odlučila o protutužbi, po prirodi stvari, dospjela je na odlučivanje u cijelosti i sama tužba - svi njeni zahtjevi. Pošten sudac u sudskom postupku ne gleda interes samo jedne strane (tužba) a da ga pri tome ne zanima druga strana (protutužba). Dodatni problem za pravosuđe (a inače to je posao za Mladena Bajić uvjetovano time da se izjasni da suci kazneno odgovaraju za korupciju) je u tome, što prvo i drugostupanjskom presudom uopće nije odlučeno o stvarno napisanoj protutužbi, već je namjerno izbjegnuto da se piše o krivotvorenju poslovne dokumentacije (krivotvoreni potpisi i krivotvorene službene isprave) te lažno položenom ispitu za radno mjesto voditelja poslovnice, pa je u presudama lažno prikazano da je protutužba zasnovana ISKLJUČIVO na uvredama tužitelja, koje su inače opisane u odluci o otkazu a ne u protutužbi. Nesumnjiv zaključak je da sudac izvjestitelj Vrhovnog suda svojim kolegama u vijeću namjerno nije rekao da djelom ukidaju niže presude u odnosu na odluku o protutužbi a da to nije ona protutužba koja se nalazi u predmetu Lidije Bošnjaković. Potez je to suca za nevjerovati, da dok je potvrdio presude nižih sudova u dijelu u kojem su prihvatili tužbu, prema kojem se tužitelju ne može otkazati ugovor o radu zbog nazivanja njemu podređenih žena glupačama, kravama, đubrad, četnikuše, ........... jer da mu poslodavac vezano za te uvrede nije dao da se pred njim brani (pročitali ste - dokumenti nestaju pute od Ivanić Grada do Zagreba), istovremeno za te iste uvrede (glupače, krave, đubrad, četnikuše, ...........) ukinuo bi presude nižih sudova u dijelu u kojem su “prihvatili” protutužbu. Da je kojim slučajem sudac Vrhovnog suda potvrdio presude nižih sudova, tada je ista činjenična osnova razlog za prihvaćanje tužbe (poništenje odluke o otkazu radi ponovnog zaposlenje kod poslodavca) i istovremeno razlog za prihvaćanje protutužbe (raskid ugovora o radu). Van pameti. Zato je sudac izvjestitelj svojim kolegama na Vrhovnom sudu prećutao sadržaj presuda nižih sudova i “naredio” prvostupanjskom sudu da ovaj put prepiše stvarni sadržaj protutužbe. Doduše, tek u polovini, za početak koji počinje nakon 10 godina ........... ajd’ nek je i toliko. Nije za očekivati da će izričito pisati o korupciji u vlastitim redovima ali i najtupavijoj osobi u Hrvatskoj jasno je da se tome radi. U kaznenom predmetu to bi se nazvalo “suučesništvo” u ......... ma to već zna Mladen Bajić. Vrhovni sud Republike Hrvatske zadnja je institucija na kojoj se može zaustaviti kriminal u pravosuđu. Poznato je da Ministarstvo pravosuđa uporno iznosi stav da po pitanju korupcije ne može ništa napraviti. Nema veze tko je ministar - ionako su iz redova odvjetnika: Dražen Bošnjaković, Orsat Miljenić, ... Državno odvjetništvo - Mladen Bajić, ne da bi napisalo da ništa ne može napraviti, od tamo se ponavlja stav da za korupciju prijavljeni sudac kazneno ne odgovara. Ili jednostavno ne odgovara na navode iz kaznenih prijava - niti osporava niti potvrđuje. Niti na tekstove koje Vi čitate. Ma nikako. Kada sa sutkinjom povezani (privatni) odvjetnik vara okolo građane šaljući im od sebe sačinjena rješenja o ovrsi (krivotvorine koje izgledaju kao da su rješenja o ovrsi) s nalogom da na njegov račun uplate javne prihode i to je od 2013.g. postalo zakonito za Državno odvjetništvo. Samo za DORH, nikog drugog. Mnogo je važnija veza između nekome važnih ljudi od onog što rade. Pa onda pred Vrhovni sud dolaze presude s kojima se zapošljavaju osobe koje su u mirovini, radno nesposobne, koje čak i ne znaju da je tkogod za njih vodio parnicu. Ili osobe koje svaki čas krivotvore dokumentaciju poslodavca (posebno ako im je pri ruci kakav pečat), na sudske zapisnike daju lažne iskaze pa onda uz znanje sutkinje dobiju presudu kao poštene osobe, Vama primjer ponašanja, itd. Problem je kad “pola Hrvatske” zna za takve slučajeve i osluškuje što će Vrhovni sud napraviti. Tada slijedi priča o ovcama. Presuda o kojoj pišem ima dio kojim ukida dio nižih presuda u odnosu na sudski raskid ugovora o radu. Kao što se čitali, jednom kriminalcu s osnove u presudi lažno prikazanog sadržaja protutužbe otkazan je od suda ugovor o radu a da to u stvarnosti nije otkaz. Istom presudom ta osoba dobiva 10 godina radnog staža na teret poslodavca i time osnovu za bezuvjetno stjecanje kroz neizbježnu slijedeću presudu milijune kuna. Prevedeno, pravosuđe daje mu se fiktivni radni staž od deset godina i u budućnosti zagarantiranih nekoliko milijuna kuna. Za koga god. Kad netko pred sudom dobije presudu kao osoba koja je nezaposlena a istovremeno na Trgovačkom sudu u Bjelovaru “trži” kao stečajni upravitelj, krijući Državi prihode (sve ono što je stekao i uzeo), jasno je da će tu biti i za njega previše novca. Sad kad o ovom predmetu zna “pola Hrvatske”, presuda Vrhovnog suda RH na samom kraju ima odlomak koji je u suštini nalog Općinskom sudu u Ivanić Gradu. Otprilike glasi: sad kad cijeli svijet zna za krivotvorenje, lažna svjedočenja, lažni sadržaj presuda, ..., u slijedećoj presudi mora se napisati da je tužitelj krivotvoritelj i prevarant. Nije sporno, iskaz samog tužitelja da je krivotvorio (“anketirao se” sa tuđim imenima i prezimenima), iskazi svjedoka od njega sačinjena krivotvorina postoje u sudskom predmetu već osam godina, samo Lidija Bošnjaković i Željana Kauzlarić nisu mogle pročitati iskaze svjedoka i priznanje samog tužitelja. Nije bilo u interesu tužbe. Čak i Mladen Bajić zna za ovo krivotvorenje i stjecanje presuda kao da je osoba s takvim radnjama časna i poštena. U ovom slučaju, više se pred javnosti rad Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne smije se dovesti vezu s protuzakonitim bogaćenjem sudskom presudom. I zato se krivotvoritelju i prevarantu, ponovo od suda (na kraju od Vrhovnog suda) neće priznati niti jedan dan (fiktivnog) radnog staža i jedna kuna plaće. Pravna pouka za pravnike u budućim predmetima. Kada revizijska presuda bude objavljena na web-u ili prije (zatražite je na Vrhovnom sudu), sačuvajte je i po potrebi koristite. Ima dva bitna stava. 1. sudac može zaključiti glavnu raspravu u cijelosti pa se poslije predomisliti i nastaviti postupak po nečemu što još stranka nije napisala. Npr. o novcu u novoj i ovaj put nakon zaključenja rasprave propisno napisanoj tužbi 2. kada sud odluči i o tužbi (tada napisanim tužbenih zahtjevima) i o protutužbi (tužbenom zahtjevu iz nje) istovremeno jednom presudom i dalje se parnica može nastaviti ukoliko se takva presuda nazove “djelomičnom presudom”. Navodim to iz razloga što Zakon o parničnom postupku podrazumijeva takvu situaciju nedopustivom i o tome npr. dr. Siniša Triva: “Građansko procesno pravo i parnično procesno pravo” - Narodne novine Zagreb 1964.g. - str. 496 prvi odlomak. A što se tiče Vašeg povjerenja prema sudu tako što ćete mu povjeriti dokaze o korupciji u pravosuđu, kakav pisani dokument, to nikako ne činite. Možete se osjećati sigurnim ako ih povjerite na čuvanje predsjedniku vlade Sanaderu, Komore Vidoševiću. Jest da će privremeno nestati, dakle ne za stalno kao kada bi ih ostavili na sudu, čuvati će se u posebno skrivenom i zaštićenom prostoru, a poslije ćete ih ponovno vidjeti na naslovnim stranicama novina ili na TV-u. Damir Bobić, Bjelovar, siječanj 2014.g. P. S. I još da se vratimo na motive presude Vrhovnog suda. Dakle, korupcije nema u pravosuđu. Lidija Bošnjaković napredovala je do mjesta sutkinje Županijskog suda u Zagrebu. Kasnije će možda i na Vrhovni sud, možda i Ustavni. Interesantno, sutkinja o kojoj sam pisao vezano za slučaj Ronić / Srečec više nije sutkinja. I ne radi u Bjelovaru. Vjerojatno to nema veze sa ovim o čemu pišem, jer ako je to ono mislim, bila bi to anomalija - greška koja se dogodi pojedincu. Mladen Bajić imati će kod sebe podeblji dosje o blago rečeno neobičnim radnjama sudaca, koji će kasnije možda odlučivati o pitanjima koja će ga interesirati. Dražen Bošnjaković? Pa, biti će izbori, birajte.

No dobro, shvatio sam. Shvatio sam zašto je sudac u Ivanić Gradu u ladici držao privatnu tužbu više od godine dana. Možda bih se konačno trebao pretplatiti na novine. Ne, nije reklama, jednostavno neke novine daju više važnih informacija od drugih, pa tako: http://www.jutarnji.hr/drzavno-sudbeno-vijece--ovako-se-biraju-hrvatski-suci/1071308/ ili http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=1071308 Pročitati ćete da je Lidija Bošnjaković postala sutkinjom Županijskog suda u Zagrebu. A taj sud bi trebao biti primjer svim drugim sudovima u Hrvatskoj. Tamo trebaju biti najbolji suci od najboljih. Najpošteniji od poštenih. Međutim šokira izbor osoba za suce tog suda. Da bi Vas Državno sudbeno vijeće imenovalo za suca županijskog suda morate dati odgovor na pitanja npr. - da li navijate za Dinamo? - gdje parkirate vozilo? - jel’ Vam dugo voziti se? - itd. Da sam primio onu privatnu tužbu onda kad je napisana - prije više od godinu dana, ovo isto Državno sudbeno vijeće, putem sredstava javnog informiranja znalo bi da protiv kandidatkinje za sutkinju Županijskog suda u Zagrebu postoje dvije kaznene (krivične) prijave na koje se niti jedno državno tijelo do danas nije očitovalo na način da bi osporilo ili potvrdilo činjenje kaznenih djela. Znalo bi da činjenice o kaznenim djelima, počinjenim s pozicije suca i dalje “vise u zraku”, čekajući da ih koje državno tijelo utvrdi ili ospori. Definitivno, Državno sudbeno vijeće, prije godinu dana promijenilo bi pitanja koja postavlja kandidatima, pa bi onda umjesto pitanja za koji nogometni klub kandidat za suca navija, gdje parkira vozilo, kako suprug i njegov prijatelj, glasila npr. ovako; - da li je opomena kazna? - da li se u pravnom poretku Republike Hrvatske kažnjava za unaprijed? Za dijela za koja se ne zna da li će nastati i kakva će biti. - da li sudac u sudnici po zaključenju prvog ročišta može reći a zatim nastaviti voditi sudski postupak sa izrečenim riječima i stavom: “neću izvoditi dokaze i donijeti ću presudu u korist tužitelja”? - da li se dokazi - dokumenti iz sudskog spisa od strane suca mogu izvaditi a spis bez tih dokaza poslati po žalbi podnositelja dokaza na viši sud sa napisanim stavom u presudama da tih dokaza nema u njegovom sudskom spisu? - da li Ivan S. iz Čazme ima istovremeno ime i prezime: Milan G. iz Kutine i direktor je i istovremeno ima ime prezime: Marija M. iz Kutine (žena je i radnica u Kutini)? - da li je posao suca u parničnom postupku da dosuđuje novac tužitelju i kada ga on tužbom ne traži? - itd. Naime, to bi bila pitanja iz samo jednog postupka koji je vodila Lidija Bošnjaković, supruga ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića s ciljem stjecanja novca. I novca. I novca ......... na imovinsku štetu države Republike Hrvatske. Na sva ova pitanja ona bi dala potvrdan odgovor. Jer je tako postupala u sudskom predmetu kao sutkinja i predsjednica suda u Ivanić Gradu. Sada zamislite, kako bi nakon ovih odgovora postupili članovi Državnog sudbeno vijeća; S obzirom na ovaj novinski članak, napisan prema svjedočenjima sudaca - kandidata za suce Županijskog suda u Zagrebu, zamišljam da bi članovi DSV-a odjednom ustali od stola, otrčali niz hodnik vičući: “čekajte, molimo Vas čekajte!” Sustigli bi suca, prethodnog kandidata tamo negdje na parkiralištu ispred Chromos-ove zgrade, kleknuli pred njim i molili ga za oprost. Za one uvrede kroz glupe šale na njegov račun. O tome gdje je i koliko puta (uzalud) parkirao vozilo. Rekli bi mu da su pogriješili sa unaprijed stvorenim stavom da znaju tko će kroz intervjuu, od njih dobiti onoliko bodova koliko je to potrebno da bi se postao sucem Županijskog suda u Zagrebu. Damir Bobić, Bjelovar P.S. ovaj novinski članak, pa makar djelomičan, savršeno pokazuje stanje u Pravosuđu. U kojem postoje suci naivci koji vjeruju da će svojim znanjem, zalaganjem i poštenjem napredovati na više sudove i u kojem postoje osobe koje će o tome odlučiti pitajući ih koliko su puta (uzalud) parkirali pred ovom zgradom. P.P.S. što mislite, da li će suci Županijskog suca u Zagrebu, kroz posao koji obavljaju, vjerovati Lidiji Bošnjaković? Barem u vremenu dok se Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo (Mladen Bajić) ne očituju o svakoj pojedinačnoj stavci iz kaznenih prijava. I onima koje bi mogle uslijediti zbog otuđenja dokaza iz sudskog spisa, protuzakonitog stjecanja imovinske koristi, ........

Kad se o nečemu piše u dijelovima, u slijedu godina, to znači da je predmet priče stalan, neuništiv. To je KORUPCIJA u Hrvatskoj. Znam da sam previše puta pisao o istim djelima ali jednostavno za nastavak ove priče moram neke detalje ponoviti. Ne samo zbog građana koji će ovo po prvi put čitati već i zbog ostalih, da lakše shvate kontinuitet kriminalnih radnji koje su povezane kako po svojoj prirodi tako i po osobama. Pokušati ću u ovom uvodnom dijelu biti kratak pa eto; Ovaj primjer korupcije je klasičan. Grupa sudaca udružila se da na protuzakonit način steknu milijune kuna. Način provođenja je takav da se kroz desetljeće namjerno razvlače ročišta na sudu i tek onda poništi odluka o otkazu ugovora o radu osobi koja ga je dobila jer se bavila kriminalom prema poslodavcu ili jednostavno nije radila posao (tipično: kronični alkoholizam). S obzirom na protek godina, pretjerano visoke zatezne kamate, nenormalno visoko iskazane troškove - u pravilu više odvjetnika druge strane, fiktivno se presudom zasniva takav radni odnos i dosuđuju novci. Naravno, stvarno vraćanje na radno mjesto osim što je napisano na papiru, nikada nikom nije niti bilo niti u “ pozadini mozga”. Tko bi ponovno na posao primio osobu koja poslodavcu krade novac, krivotvori dokumentaciju ili jednostavno pijan spava za stolom? Čemu? O podjeli novca, po takvom dogovoru, naravno ništa ne piše niti će ikada biti napisano. Javnost će biti sretna jer “pravda pobijedila” i konačno je jedan jadni radnik dobio svoj željeni posao i svog poslodavca. I vreću novca. U konkretnom slučaju iz Križevaca i Županijskog suda u Koprivnici, grupa sudaca fiktivno je pokušala zaposliti osobu, koja čak nije niti bila svjesna da je tamo neki suci pokušavaju zaposliti. Jednostavno, Mladen Đ. iz Križevaca bio je u mirovini kao opće radno nesposobna osoba, pa prema Zakonu o radu nije se niti mogao zaposliti. Supruga je za njega primala mirovinu. Bio je nepokretan, pred kraj života nesvjestan bilo kakvog sudskog postupka, tako da u sudnicu zadnjih godina fizički nije mogao niti doći. Ležao je nepokretan u krevetu. Međutim, ova grupa sudaca - Ronić / Srečec (kćerka županijskog suca Srečeca) imala je i dalje neodoljivu želju da napišu presude o zaposlenju (o radu takve osobe) i uzimanju novca. Kao što ste to ranije čitali, da bi se to postiglo naručen je i pribavljen krivotvoreni zdravstveni karton (podnio ga je odvjetnik a kasnije sudac istog suda - Lojen) i činjeno je mnogo toga drugog. Sve dok javno, na način kao što sada čitate ovaj tekst, nije objavljeno što to čine. I kako to čine. Nakon objave navrat - nanos sudski spis je “spremljen pod tepih”. I Mladen Bajić - Dražavno odvjetništvo je odahnulo. Neće više morati pisati da Damir Ronić ne odgovara za kaznena djela. Za ovaj nastavak priče bitan je jedan drugi paralelni postupak s kojim su nastojali prisiliti instituciju u vlasništvu Republike Hrvatske da na ovaj protuzakonit (kriminalan) način preda oko 10.000.000 kuna. Morali su to poduzeti zbog greške. Nešto kao što je greška u genetskom kodu ljudi, koja se dogodi pojedincu, nasumice, pa zbog te greške ili izgledaju drugačije ili se ponašaju drugačije od svoje okoline. Ovdje u Bjelovaru, poslovna jedinica državne institucije nije htjela dati ovaj novac. Nije htjela sudjelovati u kriminalnim radnjama. Pa im je punomoćnik te institucije, zastupajući je integralno u cijelosti za cijelu Hrvatsku cijelo vrijeme smetao. Prijavljivao je suce za kriminal, tražio pomoć od Državnog odvjetništva (Mladena Bajić), Ministarstva pravosuđa, Vrhovnog suda RH i činio je mnogo toga, tako da je ove suce “izluđivao do očaja”. Zamislite - trebalo je samo staviti na potpis na kakvu presudu i eto 10.000.000 kuna. Čas posla. Niti za oznojiti se. A onda ona nesreća od pravnika napiše da se protivi proširenju tužbe na isplatu novca. Pa sve iznova, uz angažiranje kćerke županijskog suca da otvori parnicu za isplatu novca (to zato jer su prije nje druge sutkinje Općinskog suda u Križevcima kad im je Mirjana Nemec dala taj predmet iznenada osjetile zdravstvene probleme pa se redom izuzele). Započela je sa sudskim postupkom 12-13 godina od otkaza ugovora o radu a da je taj otkaz, tada kad je primila tužbu - bio na snazi. Od nikoga neosporen. Očito je unaprijed znala da će ga tamo neki sudac (Damir Ronić - koji je u istoj parnici sudio i kao općinski i kao županijski sudac) poništiti, pa je započela s parnicom s 12-13 zastare pokretnja. Sitnica od broja godina. A nije imala temeljem čega je pokrenuti. Nije bilo radnog odnosa da bi se s te osnove uzeli novci. Od tog pravnika sa greškom, bilo je za poludjeti. Rješenje? Zamoliti su kolege suce iz Bjelovara, sa kojim su nekada zajedno radili na prvom katu iste zgrade da uvjere te osobe, koje se ponašaju posve drugačije od drugih, da za njihovo zdravlje nije dobro da su opiru ovakvom stjecanju novca. Pa je onda sutkinja Sandra Hančić provela kažnjavanje direktora poslovne jedince jer eto nije prijavio nepoznatog počinitelja, a kako nije znala kako da nastavi pisati presudu, nastavila je dalje pisati - nepoznate počinitelje (množina), koji su učinili nešto nepoznato. Kad se shvatilo da je tu presudu napisala kao nešto za ozbiljno, javno je obavljen natječaj uz novčanu nagradu svima u Republici Hrvatskoj i dalje od nje, da Općinskom sudu u Bjelovaru prijave tko je ta nepoznata osoba ili tko su te nepoznate osobe i što se to trebalo prijaviti da ona - sutkinja Općinskog suda u Bjelovaru ne bi kažnjavala građane ove države. Jer svako od Vas može sa suda u Bjelovaru primiti optužni prijedlog da niste prijavili nešto Vama i sudu nepoznato. I nepoznatog nekog. Ili nepoznate neke. Ovaj javni poziv izazvao je sveopći smjeh u gradu Bjelovaru, posebno među sucima koji NISU sudjelovali niti su htjeli sudjelovati u “prijateljskom uvjeravanju”. Empirijsko provjereno. Naravno da Državno odvjetništvo niti Ministarstvo pravosuđa službeno nije reagirao na uzrokovani smjeh i zgražanje na presudu sutkinje. Znate zbog čega? Optužni prijedlog napisalo je samo Državno odvjetništvo. Ono je sudjelovalo sa Sandrom Hančić “u prijateljskom uvjeravanju” za račun kolega sa kata. Kako bi se to priprosto reklo: smjestilo joj je ovu sramotu. Međutim, ona je bila svjesna što radi i zašto radi. Inteligentna je. Uostalom sada prima plaću na Županijskom sudu, pa je to neka satisfakcija. Tu priču o “uvjeravanju” objavio sam tek kad je nastavila sa pritiscima (ovi suci i dalje nisu mogli do novca) kad se odlučila se da se poslije direktora kazni i samog punomoćnika tuženika. Tužen je da je tamo nekog I. S. -a, stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru, u sudskom postupku u dopisu samom sudu koji je pokrenuto taj stečajni upravitelj, opisao ga , “kao krivotvoritelja”, “kriminalca”, “lažljivca”, “da pred sucima daje lažne izjave”, “seksista”, da vrijeđa i ponižava žene, “ da je očito duševno bolestan” i sl. Kad je Sandra Hančić sebi dala za pravo da primjeni INKVIZICIJSKI način suđenja, da sama kao sudac odluči što je to u interesu tužitelja i od svih navoda iz tužbe, ignorira postojanje 90% sadržaja tužbe a da za osuđujuću presudu uzme samo 10% bilo je očito da ono suđenje direktoru podružnice NIJE bilo posljedica gluposti. Namjena i smisao oba postupka postao je očit. Usput, Sandri Hančić dovedeni su svjedoci koji su pred njom svjedočili da ih je I.S. nazivao ”glupačama”, “kravama”, “đubrad”, “četnikuše”, predana je dokumentacija koju je sačinio i potpisao I. S. u kojoj je pisao da se žene već po spolu rađaju kao “medicinski patološki slučajevi”, predočena joj je dokumentacija - krivotvorine koje je izrađivao ovaj stečajni upravitelj, sudski zapisnici, itd. Za korist tužitelja odabrala je samo jedan dio tužbe - onaj u kojem je pisalo da je I.S. sa ovakvim stavovima “duševno zdrava osoba”. O krivotvorenju dokumentacije, ponižavanjima žena, uvredama, klevetama, lažnim sudskim iskazima danim radi dobivanja zaposlenja i novca, Sandra Hančić nije se usudila odlučiti. Nije odlučila o zahtjevu iz tužbe. Nije se usudila u presudi napisati da je stečajni upravitelj - osoba od posebnog povjerenja za Trgovački sud u Bjelovaru i Ministarstvo pravosuđa - kriminalac. U stvari i danas je od povjerenja za Ministarstvo pravosuđa jer ga ono i dalje nudi sucima za usluge stečajnog upravitelja. Za krivotvorenje dokumentacije i sve što radi. Na pitanje pred Sandrom Hančić “zašto je krivotvorio ugovor” odgovorio je “pa što onda kad sam to napravio”. Za njega je krivotvorenje nešto normalno što bi radio svaki dan - samo mu dajte papir, olovku i pečat Vaše firme i ostavite ga pet minuta samog. Iznenaditi ćete se koliko i kakvu “dokumentaciju” je sačinila Vaša firma. Time što je odabrala što je to za tužitelja korisno, tada se kao sudac stavila u poziciju privatnog tužitelja. U suštini - njenom presudom samo je nastavljen pritisak na radnike državne institucije, što se u tom trenutku moglo protumačiti da je to isključivo radi stjecanja onih 10.000.000 kuna. Nije bitno da li je znala što to radi Damir Ronić. Vjerojatno jeste, jer sam se trudio da što više predsjednika sudova to zna. ----------- Sad je red na nastavim sa početkom ovog nastavka Kao što je Albert Einstein konstatirao da ljudska glupost nema granica, čitajući na dalje ovaj tekst vidjeti ćete da je Hrvatska, svojom malenkosti u odnosu na svemir, savršeno dovoljna za potvrdu ove teze. Dovoljna je za cijeli svemir. Kad sam pomislio da sam se riješio ove grupe nadasve pohlepnih ljudi i da ću konačno na miru raditi redovan posao, ono sve ispočetka. Neki dan mi je poštar donio plavu kovertu sa privatnom tužbom. Priča? Mogao bih napraviti copy / paste ovog prethodnog teksta, ali ipak se u detaljima razlikuje. Akteri su u drugom gradu i ovaj put prevaga je na onu “političku” stranu. Znate - Sabor, znase politička stranka, rodbinsko / sudačka veza više nije otac / kćerka, sada je to brak, tu je i mali lokalni sud čija moć kao da proistječe iz samog Zagreba, ......... Tužba je poslana sa Općinskog suda u Ivanić Gradu. Razlog? Opet sam u sudskom postupku kao punomoćnik tuženika, iznoseći stavove oko 4.000 radnika i naravno Uprave, braneći imovinu Republike Hrvatske od krađe, pred sutkinjama Županijskog suda u Velikoj Gorici žalbom na presudu Željane Kauzlarić uvrijedio i oklevetao tužitelja I. S.-a. Tužba je predana sudu prije više od godinu dana ali eto sudac je čekao ............ možda reakciju Mladena Bajić i Ministarstva pravosuđa na kaznenu prijavu protiv Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić? Zašto bi je držao u ladici više od godine dana? Vidjeti ćete zašto sam na to pomislio. Sadašnji odvjetnik I.S.-a Radovan Dožudić za svog klijenta, stavio mi je na teret da sam ga oklevetao time što sam u žalbi sucima u Velikoj Gorici napisao da je njegov klijent sutkinje tog suda - Županijskog suda u Velikoj Gorici nazvao “četnikušama”. Zato sam ponovno pročitao dopis I. S.-a započet riječima “Čazma, 30.09.2011.”, primljen na Općinskom sudu u Ivanić Gradu 03.10.12011.g. u predmetu P-380/11 (ranije: P-227/08, P-42/07; P-270/03). Njegov klijent bez nadzora svojih odvjetnika, poslao je dopis sutkinji Željani Kauzlarić, u kojem je napisao da je u ovom sudskom postupku, cit. “podvrgnut četničkom teroru”. Četnici? Ustaše? Talibani? Čim čujete te riječi asocirati će vas na klanje ljudi, bacanje beba na bajunete, bacanje žena, djece, staraca živih u jame, u rijeke da tamo umru, na bombe i otrove u školama u kojima se školuju djevojčice, na tržnicama i sl. Dopis Željani Kauzlarić kao sutkinji Općinskog suda u Ivanić Gradu započeo je stavom da je sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici Magda Gligora Tripalo cit. “izmislila da tužbeni zahtjev nije podnijet u roku”. Nastavio je riječima da se o tome dogovarala sa odvjetnicom Đurđom Dragović Grahek. O dogovorima izvan suda, ponovno je pisao na trećoj stranici pisma. Na sedmoj stranici piše da su mu od Općinskog suda u Bjelovaru u tri parnice odbijene tužbe jer su suci donijeli presudu na temelju cit. “lažnih svjedoka”. Cijeli dopis svodi se na vrijeđanje i ponižavanje ne samo bivšeg poslodavca (u suštini Republike Hrvatske), njegovih radnika tako i sudaca koji nisu donijeli presude kakve je tražio tužbama zastupan sa od odvjetnika. Na slijedećem ročištu promatrao sam reakciju Željane Kauzlarić. Obraćala se I.S. gotovo ponizno, sa riječi “gospodine”. Čekao sam reakciju ministra pravosuđa, Državnog odvjetništva (Mladena Bajić) ili Lidije Bošnjaković kao predsjednice suda. Ništa. Još gore od ništa. Rješenjem Općinskog Državnog odvjetništva u Ivanić Gradu br. K-DO-439/11 od 29.02.2012.g. upućen je tuženik, institucija u vlasništvu Republike Hrvatske da cit. “privatnom tužbom pokrene kazneni postupak” zbog klevete sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici. Prema stavu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske osporavanje javno iznesenih navoda o korupciji imenovanih sudaca, zaštita sudaca od uvreda (“četništvo”, “lažni svjedoci” ....) nije na Državnom odvjetništvu već na građanima i pravnim osobama koji imaju za račun Republike Hrvatske i imenovanih sudaca - podnositi privatne tužbe. Sad molim da malo razmislite. Tužitelj u sudskom postupku I.S. napisao je javni dopis u kojem je javno optužio sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici da se izvan suda privatno sa tamo nekom odvjetnicom dogovaraju kako će ukidajući presude Lidije Bošnjaković njemu naškoditi. Javno je optužio sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici za korupciju. Konkretno: “dogovaraju se sa odvjetnicom Đurđom Grahek”. Jednostavno. Ne možete pogriješiti u razumijevanju teksta. Pri tome na njemu provode “četnički teror”. Takav teror - “četnički”, naravno provode četnici i četnikuše. Ili “četnikice”? Naime, nije sporno da je to izraz koji I.S. javno koristi prema ženama i to prema radnicama bivšeg poslodavca, među koje ih su Lidija Bošnjaković i Željana Kauzlari tako uporno, ukidajući odluku o otkazu ugovora o radu, pokušavale vratiti. Ono što je stravično za slučaj Općinskog suda u Ivanić Gradu i Državnog odvjetništva, jeste da se nesmetano i javno može napisati da sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici Magda Gligora Tripalo zajedno sa drugim sutkinjama koje su s njom donosile odluke, ne samo da je korumpirana, već da je i “četnikica”. Pardon, sada sam pozvan na sud u Ivanić Gradu da sucu objasnim da riječi “četnički teror” nužno podrazumijevaju postojanje “četnika i četnikica”. Tko su i gdje se nalaze. Stoga nisam pogriješio kad sa sam u žalbi napisao da tužitelj I. S. pored stava da su žene “krave”, glupače”, po rođenju “patološki slučajevi”, da zbog žena na javnim mjestima nosi pištolj, ..................... da su eto po njemu i “četnikice”. Ti isti “četnici i četnikuše” kroz tri parnice su i suci i sutkinje na sudovima u Bjelovaru. Napisao je da su ti suci protiv njega koristili, cit. “lažne svjedoke” da su nad njim provodili “četnički teror”. Usput molim Vas, u svojim dopisima u sudskim postupcima sutkinje i suce kakvog županijskog suda ne opisujte na ovakav način. Ne nazivajte ih četnicima i četnikušama. Da to učinite negdje izvan Republike Hrvatske, čim bi se pojavili pred sutkinjom, trenutno bi Vas poslala u zatvor. U ovom slučaju bila je to obveza Željane Kauzlarić. Ili barem predsjednice suda Lidije Bošnjaković. A za dulji boravak u zatvoru Tužilaštvo bi Vas optužilo barem za tri - četiri kaznena (krivična) djela. Računajući da vršite protuzakonitu prisilu prema sudu i sucima. Ovdje u Hrvatskoj, na zaštitu časti i ugleda sudaca Državno odvjetništvo uputiti će tvrtku koju zastupate da to učini privatnom tužbom. Primjer: rješenje ODO iz Ivanić Grada K-DO-439/11 od 29.02.2012.g. Naravno, ono neće niti pomisliti da je takav tekst o četnicima imao za cilj pritisak na suce da donesu presudu u korist pisca. Da je to izraz moći, one jače od pravog sustava države. A to već ulazi u sferu “političke” - realne moći. Samo zamislite situaciju da Vaše kolege na poslu, Uprava Vaše tvrtke (ili u ovom stvarnom primjeru iz Ivanić Grada - Vrhovni sud RH, Ministarstvo pravosuđa, Mladen Bajić) znaju da ste javno opisani kao “četnik” ili “četnikica”. I da nitko od njih neće stati u Vašu zaštitu. Time će se prema Vama ponašati kao da Vi jeste četnik. Ili “četnikica”. Kakve ćete ona odluke donositi na svom radnom mjestu?????? Sigurno ne po svojoj savjesti i znanju. Biti ćete prisiljeni da se povijete, da učinite bilo što protuzakonito samo da Vas više javno ne nazivaju “četnikom” ili “četnikicom”. -------------- Tužbom me se tereti da sam napisao da je Vrhovni sud Republike Hrvatske I. S.-a opisao kao “moguće duševnu osobu”. Fakat istina. To je rečenica sutkinje Vesne Šuflaj koja je I.S.-u dosudila novce s osnove pretrpljenih duševnih boli jer da je Vrhovni sud napisao dopis sa tekstom da je stečajni upravitelj Trgovačkog suda u Bjelovaru “moguće duševno bolesna osoba”. “Čast” da isplati ovaj novac imao je onaj pravnik koji se eto baš u to vrijeme opirao uzimanju željenih 10.000.000 kuna. Stoga ću tražiti od suca u Ivanić Gradu da Vesnu Šuflaj sasluša kao svjedoka. Ona je sutkinja i zna da se mora odazvati na poziv i svjedočiti o onome što zna. Kao uvijek, pokušavam unaprijed zamisliti kako će saslušanje proteći, pa možda bude ovakvo: - sudac: kolegice sudac dužan sam Vas upozoriti da ste sada kao svjedok dužni govoriti istinu. Da li je istina na ste napisali da se u Vašem sudskom predmetu nalazi dopis Vrhovnog suda Republike Hrvatske? - ona: istina je, u presudi P-1078/03-18 od 14. travnja 2004.godine napisala sam da imam “dopis Vrhovnog suda RH Zagreb broj Su-924-VI/02-3 od 17. rujna 2003.godine (46-47)”, dakle da se nalazi na str. 46-47 mog sudskog predmeta. - sudac: znači da možemo pročitati taj dopis Vrhovnog suda? - ona: ne možete, taj dopis ne postoji - on: kako ne postoji? Pa temeljem čega ste ustvrdili postojanje duševne boli??? (sudac otvara ladicu stola, guta dvije, ne uzima još dvije tablete i govori daktilografkinji da mu doda vodu) - odvjetnik Radovan Dožudić: “gosp. sudac, vidite da sam dobro za klijenta napisao da tuženik kleveće mog klijenta izmišljajući dokumente Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Obzirom da taj dopis Vrhovnog suda nikada nije postojao te da je moj klijent putem sutkinje a sada svjedoka bez razloga dobio novac za nepostojeće duševne boli, sada molim da se mom klijentu Vašom odlukom omogući stjecanje još novca. Zato što je od sutkinje izmišljeno njegovo postojanje, a to smo svi znali čim smo pročitali njenu presudu, pa tako i tuženik”. Kad zamislim ovakvu situaciju onda je možda bolje da kao svjedoka ne pozovem sutkinju Vesnu Šuflaj. Pozvati će je Radovan Dožudić. Što se tiče duševnog zdravlja njegovog klijenta stavlja mi se na teret da sam napisao da ga je Državno odvjetništvo oslobađalo od kaznene odgovornosti kao da je duševno bolesna osoba koja ne zna da je krivotvorenje tuđeg potpisa, izrada i korištenje krivotvorine službenog dokumenta, ne samo nedopušteno već i kažnjivo. Radi se o slučaju u kojem je u kaznenoj prijavi navedeno da je upotrebio štambilj poslodavca koji je koristio za izradu ekonomskih analiza, privremeno raspoređen na rad u Ivanić Gradu, napravio krivotvoreni službeni dokument navodeći da ga je sačinila radnica Marija Madunić iz Kutine iz kadrovskih poslova a zatim takvu krivotvorinu odnio u poslovnicu Erste & Steiermärkische Bank d.d. u Čazmi, da bi tamo na prijevaru bankarske službenice podigao novce u vlasništvu banke. Naime, upravo je I.S. navode kaznene prijave da je krivotvorio tuđi potpis - stavivši nečitak paraf na mjesto na kojem se potpisuje zastupnik poslodavca (direktor Podružnice iz Kutine) i na drugom mjestu potpisujući se kao žena - Marija Madunić, preuzimajući izradom krivotvorine materijalne obveze za pravnu osobu, u cijelosti izradio krivotvoreni službeni dokument, s lažnim sadržajem i osobno krivotvorinu odnio u Banku, Milanu Kiš - državnom odvjetniku iz Ivanić Grada, obrazložio riječima da je smatrao da se s svim tim svojim radnjama pred bankom citiram “anketirao”. A kako anketiranje nije kazneno djelo da onda nije kazneno odgovoran. Državni odvjetnik Milan Kiš u cijelosti mu je vjerovao i oslobodio ga je kaznenog progona odlukom br. K-DO-19/04 od 30.09.2004.g. doslovno ponavljajući riječi I.S. o anketiranju i da je sebe potpisao (nečitkim parafom) kao zastupnika poslodavca . Dakle da je sebe potpisao na službenom dokumentu nečitkim parafom kao da je on direktor Podružnice u Kutini, a iznad toga upisavši riječi “ovlašteni radnik Marija Madunić”, upisao njen telefonski broj iz Kutine, mjesto obračuna plaće - Kutian, potpisao je kao osobu koja je u okviru svojih redovnih poslova izradila (popunila podacima) dokument. Opće poznato je da drugi građani ne odlaze u banku po novac sa od sebe napravljenim krivotvorinama. U protivnom bi ovakvo “anketiranje” na šalterima banaka bilo svakodnevno i za tjedan dana banke bi ostale bez svog novca. I ne bi bilo koga da im ga vrati. Zato ću pozvati Milana Kiša da sucu u Ivanić Gradu objasni zašto je oslobodio od kaznenog progona osobu koja je sebe predstavila kao osobu koja zastupa poslodavca - kao direktora Podružnice i u istom dokumentu kao ženu “Mariju Madunić iz Kutine” koja je sačinila obračun plaće, upotrijebio štambilj poslodavca i formulare za izradu krivotvorine, uzgred: napisao je da nije pod otkazom a koji mu je kroz disciplinski postupak uručen nekoliko dana poslije. I zašto mu Erste & Steiermärkische Bank d.d. nije dao novce. Ako nije počinio bilo kakvo kazneno djelo (krivotvorenje, prijevara, zlouporaba ....) kako to tvrdi državni odvjetnik Milan Kiš, neka Državni odvjetnik objasni zašto mu Erste & Steiermärkische Bank d.d. NIJE DALA traženi novac. Da je Banka prihvatila, što u početku jeste, taj “dokument” kao ispravan, njime bi poslodavac bio materijalno obvezan prema banci. S prijetnjom, citiram sadržaj formulara: “pod prijetnjom materijalne i krivične odgovornosti” za istinitost podataka. Koji su lažni. Ako je I.S. duševno zdrav i svjesno se lažno nečitkim parafom predstavio kao direktor institucije u vlasništvu Republike Hrvatske te upisom podataka u formular istovremeno kao žena koja sačinjava takvu vrstu dokumentacije, trebao je završiti u zatvoru zbog izrade krivotvorine i prijevare. Suprotno tome ako toga nije svjestan - onda možemo shvatiti stvarne a nenapisane stavove Državnog odvjetništva - da je duševno bolestan. Nije dobro kad građani i pravne osobe ove države shvate da Državno odvjetništvo bez razloga kriminalce oslobađa od kaznenog progona samo zato da bi u nekoj parnici dobili 10 godina radnog staža kao da su poštene i razumne (duševno zdrave) osobe. I nekoliko milijuna kuna. No dobro, to ćemo uz pomoć Milana Kiš razjasniti u postupku suda u Ivanić Gradu, najavljenom pod br. 2 K-207/12. Ono što je bit ovog članka a riječ je o korupciji, to da trebate znati da državni odvjetnici postupaju slično kao i policajci. Ne smiju ništa napraviti bez znanja svojih šefova, a kada je riječ o osobama iz političkog života onda i samog glavnog državnog odvjetnika. Imajući u vidu odluku Milana Kiš ponekad mi padne na um pomalo neobična zamisao o tome što se događa u predmetu: Zamislimo situaciju da kod glavnog državnog odvjetnika zazvoni telefon: “Ministar ovdje. Ma imam mali problem, znaš onog mog prijatelja, onog za kojeg govore da ga volim više od žene, dovela ga policija tvojima. Kao pokušao opljačkati banku. Aha, dobro, reći im on da su ga u banci anketirali. Reći će on to, nego policija tvrdi da je pucao iz AK- 47 po plafonu banke..... Aha, naravno da je sezona komaraca. Je, sve je pobio. Odlično, dobro je nema problema. Što, već sutra trebam svjedočiti protiv svog šefa? Naravno da ću doći, pa znam sve što radi.” Koliko god blesavo zvuče ove zamisli, razmislite koji je razlog da je državni odvjetnik Milan Kiš oslobodio kriminalca od kaznenog progona, koji je pokušao prevariti banku i svog poslodavca sa krivotvorinom, sa stavom da je I.S. bio, citiram Milana Kiš; “anketiran od banke”, pri čemu je upisao sebe kao zastupnika - direktora pravne osobe a zatim izdavatelja dokumentacije tako što je napisao da se zove, sada citiram sadržaj krivotvorine “Marija Madunić” iz Kutine sa njenim telefonskim brojem (što je otkrilo ovu prijevaru) i da je za izradu takve krivotvorine kao valjanog dokumenta posve normalno za sve to koristiti štambilj poslodavca i to onaj koji mu je bio prvi na dohvat ruke. Meni to nije normalno. Zvuči mi “duševno bolesno”. Zato sam pisao da ga je državni odvjetnik oslobodio sa stavom kao da je duševno bolestan. Iako to nije izričito napisao. Uostalom, i Državno odvjetništvo u Bjelovaru napisalo da ovaj stečajni upravitelj ne zna da treba plaćati poreze i doprinose i da treba prijaviti svoj rad. Nemojte zaboraviti: Pravosuđe Republike Hrvatske po Trgovačkom sudu u Bjelovaru barem deset godina ovu osobu je plaćalo kao da zna da postoje porezi i doprinosi. Da zna biti stečajni upravitelj - stručna osoba koja radi za Republiku Hrvatsku. Da zna pošteno i sa znanjem s tuđom imovinom. Nije ga Milan Kiš smio osloboditi od kaznenog progona bez znanja svojih šefova. Da bi ga na ovaj način oslobodio, morao je pitati svoje šefove, vjerojatno one u Zagrebu. U čemu je bit? U odgovoru na pitanje da li je Državno odvjetništvo kao cjelina i Mladen Bajić na čelu, sudjelovalo u ovim radnjama Milana Kiš. Kada Milan Kiš tvrdi da je I.S. osoba iz Čazme nečitkim parafom potpisao sebe kao zastupnika poslodavca kao da je on direktor Podružnice iz Kutine (Milan Grahek) i da je sačinio službeni dokument kao da je istovremeno i ženska osoba iz Kutine sa imenom Marija Madunić onda je prevario Mladena Bajić. Svog šefa. Prevario je Državno odvjetništvo a time Republiku Hrvatsku i vas kao njene građane. Međutim, Mladen Bajić nije reagirao kako bi reagirala osoba prevarena od sebi podređenog radnika. Ovo što pišem je javni dopis - pa još stigne. Oni milijuni kuna još nisu isplaćeni. U ovom trenutku I.S. kao poštena i razumna osoba ima od suda u Ivanić Gradu priznatih dodatnih 10 godina radnog staža a to ne bi imao da je Državno odvjetništvo radilo ono što radi protiv duševno zdravih muškaraca, koji sebe predstavljaju kao ovlaštenu osobu - direktora Podružnice iz posve drugog grada i poslovne jedinice te istovremeno kao ženu iz Kutine koja je sačinila taj dokument i tako krivotvorenu poslovnu dokumentaciju svog poslodavca osobno odnose u banku i predaju bankarskoj službenici da bi je prevarili i dobili novac. No dobro, to što se osjeća kao direktor iz posve drugog grada i istovremeno kao žena (nekom zadovoljstvo) koja izrađuje obračune plaća, to je njegov problem ali krivotvorenje dokumentacije i krađa novca od banke bi trebao biti problem ne samo poslodavca i banke već i Državnog odvjetništva zaduženo da štiti njene građane i Državu. Zato ću za svoju obranu morati kao svjedoka pozvati državnog odvjetnika Milana Kiš iz Ivanić Grada (ista zgrada) da objasni kako to da je napisao da je I.S. sebe valjano potpisao nečitkim parafom kao da je zastupnik poslodavca - direktor Podružnice u Kutini i istovremeno sačinio dokument kao osoba koja u Kutini radi na obračunu plaća - “Marija Madunić”. Ako odbije doći, pretpostavljam da će ga na obvezu svjedočenja podsjetiti sam Mladen Bajić. Rade isti posao i obojica o ovome slučaju sve znaju. --------- Terećen sam da sam I.S. opisao kao prevaranta. U redu. Mogu zamisliti kako će biti teško sucu u Ivanić Gradu, kad počne uspoređivati tužbu koju je napisao Radovan Dožudić sa dokumentacijom koju će morati pročitati. Više neće znati tko tu koga vara i laže. Razlog se uvijek zna: novac, vreće novca. Za sada uzmimo samo jedan primjer. Samo jedan zapisnik sa ročišta s kraja parnice. U predmetu Općinskog suda u Ivanić Gradu br. P-380/11 (ranije: P-227/08, P-42/07; P-270/03) u zapisniku 5 P-380/11-119 sa ročišta od 01. veljače 2012. godine postavio sam I. S.-u pitanja da li je počinio djela za koja mu je dan otkaz ugovora o radu - za svako djelo posebno. Radi se 14 stavki gdje mu je za svako djelo utvrđen otkaz. Da se zbraja, to bi bilo 14 samostalnih otkaza ali kako je to nemoguće izreći, za sve to izrečen je samo jedan. Ne možete “izreći” otkaz ugovora ako ste to sa prethodnom rečenicom već napravili. Zato se otkaz “utvrđuje” za svako djelo pojedinačno a “izriče” samo jedan. Na svako pojedino pitanje za svako djelo izjavio je DA GA NIJE POČINIO. To piše u sudskom zapisniku. Dakle, radnike nije nazivao “đubrad”, nije potajno napuštao radno mjesto da bi obavljao poslove stečajnog upravitelja, nije koristio bolovanje da privatne poslove, nije prijetio radnicima otkazom, nije se radnicama - ženama obraćao sa riječima “glupača”, “marš”, nije krivotvorio evidenciju o svome prisustvu na radnom mjestu itd. Kvaka 22: Poništavajući odluku o otkazu i Lidija Bošnjaković a nakon protiv nje podnesene kaznene prijevare, Željana Kauzlarić (protiv koje je također kasnije podnesena kaznena prijava) pisale su da I.S., JESTE POČINIO SVA DJELA IZ ODLUKE O OTKAZU. Po njima I.S. je bio unaprijed kažnjen za sva ta djela pa mu se nije smio izreći otkaz. Dakle, poslodavac zbog toga što je tužitelja ranije opominjao, uvjetno kažnjavao, za posve druga djela u odnosu na djela iz odluke o otkazu ugovora, ne može otkazati ugovor o radu za ona djela za koja će kasnije saznati ili su počinjena kasnije. Inače, svaka razumna osoba zna da opomene nisu kazne. Njima se tek prijeti kaznama ili otkazom ugovora o radu, što je ovdje učinjeno. Bit ovog odlomka jeste da je I.S. pred svojim odvjetnikom Radovanom Dožudić LAGAO sutkinji Željani Kauzlarić da ništa nije počinio iz odluke o otkazu. Ranije pred Lidijom Bošnjaković. Unatoč tome što je LAGAO, od strane ovog suda priznat je u toj parnici kao poštena i razumna osoba. S dobitkom deset godina kod bivšeg poslodavca ne odrađenog radnog staža i u budućnosti očekivanog novca. Prema tome I.S. jeste i lažljivac i prevarant. Ili je pak duševno bolesna osoba koja devet godina bez prestanka, ne zna o čemu govori pa onda sutkinje Općinskog suda u Ivanić Gradu pišu da je radio sve ono što on više ne zna da je činio. Duševna bolest ne mora biti trajnog karaktera, može se smatrati poremećajem, ali radi se o izjavama koje ponavlja od davne 2003.g. počevši od Lidije Bošnjaković i tužbe koju je za njega napisao Krunoslav Markovinovića (inače izdaje rješenja o ovrsi pod svojim imenom). Pod pojmom kriminalac podrazumijeva se osoba koja postupa protuzakonito, čini delikte, sve za novac, kao npr. lažno svjedoči pred Željanom Kauzlarić s ciljem da od nje dobije željenu presudu. Kao i Lidija Bošnjaković, tako je i Željana Kauzlarić znala da pred njom lažno svjedoči. Naravno i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i ministar pravosuđa (ranije - suprug Lidije Bošnjaković) odnosno sada Orsat Miljenić, pa sve ovo što sada čitate za njih nije ništa nepoznato. ----------- Tvrdnja tužitelja da nije varao državu za poreze i doprinose. Pretpostavimo situaciju da će se temeljem presuda Lidije Bošnjaković odnosno sada presude Željane Kauzlarić steći novčana sredstva s osnova kao da je neka osoba deset godina radila za poslodavca. Svi znamo da je tužitelj u isto vrijeme u stvarnosti radio na Trgovačkom sudu u Bjelovaru za Salaj j.t.d. te kasnije Revideros d.. Možete pročitati u Narodnim novinama. To mu je bio zakonski uvjet za posao stečajnog upravitelja. Broj stečajeva kroz koje je zarađivao i iznose novca koje zaradio možete saznati, djelom putem web stranice Narodnih novina ili u cijelosti na ovom sudu. U čemu je ovdje porezna prijevara? Po elementarnoj logici i naravno sudskoj praksi izvan suda u Ivanić Gradu, a sada i u Velikoj Gorici, ne može se istovremeno raditi i zarađivati na dva mjesta. Ne možete biti na dva mjesta. Pa to je jedan od razloga zašto je I.S. dobio otkaz ugovora o radu. Pri tome je dopunski krivotvorio poslovnu dokumentaciju poslodavca, otvarao lažna bolovanja i svoj rad za sebe i svoje trgovačko društvo dvostruko naplatio. Prvo od Trgovačkog suda u Bjelovaru a zatim od poslodavca koji mu je isplatio plaće kao da je isto vrijeme radio za njega. I to s osnove od njega izrađene i od njega korištene krivotvorene dokumentacije a što je temelj porezne prijevare. S time da je prijevara države Republike Hrvatske stavom suda u Ivanić Gradu razvučena na 10 godina - s tvrdnjom da nije bio zaposlen da je bez prihoda, bez trgovačkog društva i da mora uzdržavati svoju maloljetnu djecu. A što se tiče maloljetne djece, ima maloljetnu unučad pa prema presudama Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić ispada da je djed svojim unucima istovremeno i njihov otac. Kao onaj Fric iz Austrije. Samo u jednoj godini prevario je državu za, čini mi se nekih 70.000 kuna. Dovoljno je pogledati u sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru. Ili spis Lidije Bošnjaković odnosno Željane Kauzlarić gdje se nalazi kopije dokumenata sa Trgovačkog suda u Bjelovaru. Ili spise Porezne uprave. --------- Očito je da ova tužba, koja se naziva privatnom u stvarnosti ima javni značaj, ima za cilj dobivanje presude s kojom bi se ustvrdilo da se na Općinskom sudu u Ivanić Gradu ostvaruju presude o stjecanju zaposlenja i novca na zakonit i moralan način. To je jedan od razloga zašto je napisan ovaj tekst. I upravo zato ću očekivati od suca da pročita predmet Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić, Dakle, da sam vidi da li je tužitelj savjestan, pošten i nadasve razuman građanin koji je s pravom ostvario prividno zaposlenje (bez stvarnog rada kod tuženika) u trajanju od 10 godina, slijedom čega će uslijediti stjecanje novca. ---------- O krađi ili prikrivanju dokaza iz sudskog spisa Sudac suda u Ivanić Gradu u ovom postupku morati će shvatiti da je u sudskom predmetu Lidije Bošnjaković ukraden dokaz. Radi se o zapisniku disciplinske komisije sačinjen u Čazmi davne 20.03.2003.g. od strane radnika poslodavca iz tri grada - Zagreba, Bjelovara i Kutine, zapisničara, uz mnoštvo svjedoka i uz korištenje dokumentacije. Kad sam pročitao rješenje sutkinje Županijskog suda u Velikoj Gorici 6 Gžr-72/10-3 od 15.06.2011.g. bio sam šokiran. A da u tome stanju ne budem ja i ljudi oko mene, molim da pročitate ovaj odlomak iz rješenja: “Zapisnik komisije od 20. ožujka 2003. godine, kojeg prilaže uz žalbu suprotno njegovim tvrdnjama također ne prileži prvostupanjskom spisu, niti se na njega tijekom postupka tuženik pozvao, a i da je, navedeni zapisnik nije isprava koja bi potvrđivala da je prije otkazivanja ugovora o radu upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, te mu omogućio da iznese svoju obranu.” Sutkinja Županijskog suda napisala je da u sudskom predmetu ne postoji ovaj zapisnik. Naravno da sam odmah odjurio u Ivanić Grad i u roku od 10 minuta u prisustvu sudske službenice pronašao ovaj zapisnik, nazvao kolegicu i obavijestio je o tome, službenicama suda dao da ga fotokopiraju (uz priznanicu o učinjenom). O tome sam obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa. A što se tiče stava: “....... a i da je, navedeni zapisnik nije isprava koja bi potvrđivala da je prije otkazivanja ugovora o radu upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, te mu omogućio da iznese svoju obranu.” pa zapisnik je upravo zasnovan na izjavama svjedoka (tada direktora Podružnice) da I. S. jeste i usmeno i pisano opominjan i zapisnik sadrži opis ponašanja I. S. pred komisijom. Dakle, prije odluke o otkazu bio je opominjan i omogućeno mu je da dade svoju obranu. Zato jeste nastala “krađa”. Razumije se da se ne radi o klasičnoj krađi, gdje bi se netko noću sa čarapom na glavi uz ljestve popeo se na prvi kat Općinskog suda u Ivanić Gradu, provalio u ormar Lidije Bošnjaković i iščupao dokument iz sudskog spisa. Taj dokument nikada nije izašao iz zgrade suda. Umjesto da se nalazio uredno uvezan (ili zalijepljen) u sudskom spisu, našao sam ga na kraju spisa, izvađenog, među “otpadnim” papirima. Naime, duplikati odluka, zapisnika, dopisa, nasumice se odlažu iza sudskog spisa i ostaju tamo za slučaj neuspjele dostave, izbjegavanja ponovnog prepisivanja i sl. Mogli su biti i bačeni u koš za smeće. O tim papirima ne vodi se bilo kakva evidencija. Što mislite tko je to napravo? Tko je i zašto izvadio dokaz iz sudskog spisa, stavivši ga iza svih papira, među one nebitne (“otpad”), i time omogućio Lidiji Bošnjaković da donosi presude u kojima je pisalo da “tužitelju nije dana mogućnost da se brani pred poslodavcem. Pa je onda ona više puta ukidala odluku o otkazu. Siguran sam da ovog “lopova” osobno pozna Milan Kiš - državni odvjetnik u Ivanić Gradu. Znate li kako? Jednostavno, Državno odvjetništvo po Milanu Kišu pobrinulo se da se u sudskom predmetu nalazi zapisnik kojeg po stavu Lidije Bošnaković nije bilo. A bio je sve ovo vrijeme. Sastavni dio sudskog predmeta, bio je u predmetu formiranom od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Uredno urudžbiran. Uz komentar njegovog sadržaja od strane službenika Ministarstva unutarnjih poslova. Sada zamislite Općinskog državnog odvjetnika u Ivanić Gradu Milana Kiš. S jedne strane zna da je Lidija Bošnjaković u svojim presudama jednog kriminalca opisivala kao poštenu osobu, njen stava prema kojem poslodavac nije smio otkazati ugovor o radu jer da je tužitelja unaprijed kaznio raznim opomenama u kojima ga je molio da ne ponavlja djela (s tim njenim stavom uspio sam ga natjerati da se smije - inače djeluje preozbiljno, gotovo uplašeno),........ a onda shvati da se dokazi iz sudskog predmeta “kradu” i sve to sa istim ciljem - zaposlenja i stjecanje novca na teret države Republike Hrvatske, koju bi on trebao štititi. Morao je to u svojoj glavi povezati i shvatiti tko je “ukrao” dokaz (zapisnik). Morali su ga tada proći žmarci po leđima. Ipak je na njemu da zna tko “krade” dokaze na štetu države. U istoj zgradi u kojoj se on nalazi. Također zna da je Lidija Bođšnjaković odmah na početku parnice, izvan ročišta izjavila da će donijeti presudu u korist I.S. i da neće izvoditi dokaze. I da o tome postoji audio zapis. U to vrijeme - treće ukinute presude Lidije Bošnjaković - zasnovane na stavu da ne postoje dokazi, tajnik Ministarstva pravosuđa Dražen Bošnjaković a njen suprug postao je ministrom pravosuđa. Stoga je Milan Kiš morao o ovoj “krađi” obavijestiti svoje šefove. Time i Mladena Bajića. Znate već, vlast i moć su tim veći čim se raspolaže sa više informacija. Pa tako i o tome da je u predmetu supruge ministra pravosuđa “ukraden” dokaz. Za kojeg je državni odvjetnik iz Ivanić Grada ZNAO da se cijelo vrijeme nalazio u sobi predsjednice suda Lidije Bošnjaković. U njenom spisu. I da je ona za njega znala. Znao je da je dokaz po žalbi oštećene strane trebao je biti dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici na odlučivanje a da tamo nije dostavljen. Morao je Mladenu Bajić napisati da je Lidija Bošnjaković znala za postojanje ovog zapisnika - ukidala je odluku poslodavca o otkazu ugovora u kojoj je rad komisije detaljno opisan, postoje pisane izjave I.S.-a da je bio pred komisijom - pa nije mogla, a da za to nije imala (protuzakonit) razlog u presudi izmisliti da tužitelju nije dana mogućnost da se brani pred poslodavcem. Ili da nije opominjan - kako ste pročitali - to je stav županijske sutkinje. Definitivno - kao svjedoka po ovoj “privatnoj” tužbi ali sa javnim posljedicama, moram pozvati Milana Kiša. U ovom predmetu on sve zna o poštenju i časti. A to jeste predmet tužbe. Naravno, kao svjedoka tražiti ću da se sasluša i Lidija Bošnjaković. Ona mora znati tko je iz njenog predmeta ukrao (prikrio) dokaz koji je cijelo vrijeme bio kod nje (i onda kad je sudski predmet po žalbi trebao biti na Županijskom sudu). Možda ćemo time isključiti samog I.S.-a i njegovog odvjetnika. Time će tužitelj lakše dokazati svoj častan odnos u tom sudskom predmetu - zakonito stjecanje radnog staža i očekivano novca. Pa i onda kad je na svom posljednjem saslušanju Željeni Kauzlarić izjavio da nije počinio niti jedno od 14-tak djela za koja su mu je utvrđeno 14 otkaza ugovora o radu i jedan za sva djela izrečen. Ukoliko sudac u postupku dade za pravo tužitelju da na temelju vlastitih lažnih iskaza, prikrivanja dokaza u sudskom postupku, fikcijom nezaposlene osobe i osobe bez prihoda, .......... sudskom presudom suda u Ivanić Gradu prizna radni staž od 10 godina i posljedično tome novac, to jeste porezna prijevara. Plaćanjem poreza Vi ste ti koji ćete biti prevareni. Rezultat tih radnji dugo ćete plaćati kupovinom kruha, mlijeka, knjiga, goriva, ......... jer se iz poreza financiraju posljedice opisanih presuda. To je trošak države. Ako mu odbije tužbu - onda sam opet u pravu. Detalje o tome kako je tužitelj kao vlasnik i zastupnik i jedina formalno kvalificirana osoba, radio “na crno” u Salaj j.t.d. Čazma, kasnije preimenovan u Revideros d.. Čazma čitati će sudac po tužiteljevoj tužbi. Ovi podaci sve vrijeme nalaze se pred Lidijom Bošnjaković i Željanom Kauzlarić. Samo se na njih treba pozvati. ----------------- Spomenuti ću još samo jednu stavku iz tužbe po kojoj se imam braniti. Lidija Bošnjaković i Željana Kauzlarić, kao razlog zašto su svojim sudskim presudama poništavale odluku o otkazu ugovora o radu navele su da su djela iz otkaza prije njih citiram: “razmatrali” suci u Bjelovaru. Naravno da jesu. I to samo u onom dijelu za radnje tužitelja opisane u odluci za koji se tada pred sucima u Bjelovaru saznalo. Tipičan primjer: da je I.S. s pozicije šefa sebi podređenog radnika zvao “đubre”. O tome se prvi put čulo pred sucima u Bjelovaru. Nigdje i nikad prije, osim naravno kad se to dogodilo. Dok o onome što je poslije sudskih postupaka u Bjelovaru a dio je odluke o otkazu, to naravno nisu mogli “razmatrati”. Zato ću morati pozvati kao svjedoke suce iz Bjelovara Vladimira Šestak i Nadu Sambol. Jer ja kao punomoćnik, zatim zastupana i oštećena državna institucija i vi koji ovo čitate (javnost), ne znate zašto bi presude kojima su ovo dvoje sudaca zajedno sa sucima županijskog suda odbili tužbe I. S.-a za zaposlenjem i novcima, spriječile donošenje odluke za bilo koje djelo od njih 14 za koje mu je pojedinačno utvrđen otkaz (dakle i za vrijeđanje radnika riječima “đubre”). Dakle, suci iz Bjelovara kao svjedoci odgovoriti će sucu u Ivanić Gradu, a vezano za stav predsjednice suda Lidije Bošnjaković i sutkinje Željane Kauzlarić, što su to učinili da su presudama koje su napisali onemogućili poslodavca da jednom kriminalcu otkaže ugovor o radu. Jednostavno pitanje imati će jednostavan odgovor. A da li će to odgovarati stavu predsjednice suda u Ivanić Gradu Lidije Bošnjaković i sutkinje Željane Kauzlarić iz njihovih presuda, saznati ćemo za nekoliko mjeseci. Obavijestiti ću Vas o tome. --------------------- Tužena strana u predmetu Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić tražila je saslušanje dva svjedoka što su njih dvije uporno izbjegavale. Devet godina ignorirano je postojanje dva svjedoka - Milana Graheka i osobe koja je kao punomoćnik bila u sudnici na svakom ročištu. Za Lidiju Bošnjaković i Željanu Kauzlarić oni su bili nepostojeće osobe. U sudnici su vidjele punomoćnika ali ne i kao svjedoka čije je saslušanje kroz devet godina traženo. Jednostavno nisu reagirale na riječi - zahtjev za saslušanjem svjedoka. Ni čule ni pročitale. Kao što u poslovnoj dokumentaciji poslodavca piše a nalazi se u ovom sudskom predmetu, pričali bi im o radu disciplinske komisije (koja po njima nije postojala) te da opomenama, bilo čime, bilo kakvim sudskim postupkom tužitelj nikada nije bio kažnjen za djela iz odluke o otkazu. Jer se za njih tada nije znalo ili su počinjena nakon tih opomena i postupaka. Zato su se ove dvije sutkinje pretvarale da ova dva svjedoka nema - ne postoje i onda kad zauzimaju stolicu u samoj sudnici i sudskom hodniku, čekajući da ih se kao svjedoke prozove. ------------- Ovo poglavlje opisuje korupciju u pravosuđu kroz pet gradova - Koprivnicu, Križevce, Bjelovar, Ivanić Grad i naravno Zagreb. Napisano je jednostavno, tako da se ne mora biti pravnik da bi se razumjelo. Svaki prosječni čitatelj shvatiti će motive sudionika. Tu je klasičan motiv - stjecaje novca i to u ogromnim količinama. Pomnožite 10 ili 16 godina presudom dosuđenog radnog staža sa mjesečnim iznosom od min. 10.000 kuna a to sa 2 (kamate i troškovi odvjetnika) i eto milijunske zarade. Ako još imate u vidu da je ta ista osoba kroz to isto vrijeme zarađivala vlastitim radom u vlastitom trgovačkom društvu “na crno” (Čazma) ili vrijeme provodila izležavajući se u krevetu s mirovinom u ruci (slučaj iz Križevaca), u oba slučaja čekajući obećane presude, onda je jasno da to nije novac samo za jednu osobu. Nitko se ne bi javno sramotio a da za uzvrat ne dobije satisfakciju. Ovisno o ulozi, raspoznati ćete motiv napretka u karijeri (sudačkoj), straha za vlastito radno mjesto (državni odvjetnici), pogrešno složene hormone, želju za još više moći itd. Ako to kojim slučajem niste prepoznali, onda nisam napisao dobar tekst. Ako ste ga shvatili onda ste shvatili i drugu najvažniju formulu Alberta Einstein - o odnosu svemira i ljudske gluposti. Damir Bobić, Bjelovar, 2013.g. P.S. Obzirom na značaj teme i da se pred sudom u Ivanić Gradu moram braniti od stava da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim aktom Su-924-VI/02-3 od 17. rujna 2003. godine opisao I.S.-a kao moguće duševnu bolesnu osobu, pitam Vas, da li da kao svjedoka pozovem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske? Ivanić Grad nije daleko od Zagreba a radi se o njegovom pisanom stavu o duševnom stanju tužitelja. Ipak se radi o VRIJEDNOSNOM SUDU predsjednika Vrhovnog suda o ovome što ste upravo pročitali.

Da znam, ovdje ne bih pisao. Ali ovako znam da i ministar pravosuđa i glavni državni odvjetnik znaju. Jednostavno, ovaj tekst pročitati će stotine državnih službenika. I naći će vremena da o ovome obavijeste sve one za koje smatraju da ih treba obavijestiti. A da li će što promijenit? Neće! Jer na problem korupcije mora se gledati mnogo dalje od pojedino prijavljenih slučajeva. ------------ Obratite se udrugama koje se bave praćenjem korupcije. Ne znači da će što promijeniti, ali barem će informacije o korupciji pronijeti dalje nego što to Vi možete. Damir Bobić

Ispravak oznake odluke, umjesto: Revr-370/12 od 23.01.2013.g. treba pisati: Revr-370/08-2 od 17.09.2008.g. Inače, odluka se trebala zasnovati na pravnom pravilu: "ono što je od početka nevaljano, ne može protekom vremena postati valjano" (quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere)

Gosp. "Novak", ček, jel' to Vaše prezime ili tek naznaka da je javlja netko novi? Nema veze. Ne treba guglati da bi se vidjelo što jeste nadimak a što ime i prezime. Registran sam na ovom site-u. Prema tome prvo provjerite tekst koji ste malo prije pročitali, a tek onda pišite ono što mislite da treba napisati. Poslije gosp. Novaku nitko neće vjerovati. Na dalje, da ste čitali, vidjeli biste da moja pozicija nije "tužikanje" već obrana. Suprotno od toga što ste napisali. I treće, nisam pisao o sudačkom mišljenju već o činjenicama iz sudskih postupaka a time iz pravomoćnih odluka ili o onom djelu u kojem su pravomoćne. Za kazneno djelo nije bitno što netko misli već što čini i zašto to čini. Mišljenje će stvoriti čitaoci ovog članka. Npr. netko misli da će ubojstvom čovjeka ubiti đavola u njemu (sjetite se da je zadnje javno spaljivanje žive žene u Europi bilo u Zagrebu) ali na intervenciju Beča, rečeno je da je to samo ubojstvo. Prema tome imajte obzira prema čitateljima i napišite ono što jeste istina. Ono što sa Vama možemo provjeriti. Damir Bobić

Trinaesta godina je zgodna godina za prikaz što to čini korupciju u pravosuđu. Godina je po svom broju simbolična, pa eto prilike da se to istakne. Da bi znali da li postoji korupcija u pravosuđu dati ću odgovor putem dvije fraze koje uporno iznosi Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa. Kada sam prije desetak godina kazneno (krivično) prijavio suca Damira Ronić, dobio sam pisani odgovor Irme Bagarić, tada zamjenice županijske državne odvjetnice a nedugo poslije županijske odvjetnice, br. 10.Su-487/01-2 od 23.10.2001.g. ; FRAZA 1.: “Sudac Damir Ronić ne odgovara za kaznena djela.” Prije tri - četiri godine za kaznena djela korupcije u pravosuđu kazneno (krivično) prijavio sam sutkinju i predsjednicu suda Lidiju Bošnjaković iz Ivanić Grada. Njen suprug, tada tajnik Ministarstva pravosuđa, osoba od posebnog povjerenja za Vladimira Šeks, HDZ (čuli ste za Sanadera?) postao je ministrom pravosuđa. Nije odgovorio na kaznenu prijavu protiv supruge. Ignorirao ju je. Obzirom da se nakon kaznene prijave Lidija Bošnjaković izuzela iz postupka, predala je predmet njoj podređenoj sutkinji koja kako je nastavila sa istim protuzakonitim djelima / propuštanjima sudačkih obveza, to je kaznena prijava proširena na ukupno nekih 40 - 50 stranica. U prosjeku svaka stranica sadržavala je opis barem jedne radnje koja je usmjerena na protuzakonito stjecanje položaja a time i novca. Dakle, 40- 50 djela od kojih svako za sebe i zajedno čine ono što ljudi na ovoj planeti nazivaju: “korupcija”. Promjenom ministra pravosuđa, na kaznenu prijavu konačno je uslijedilo očitovanje Ministarstva kl. 051-01/12-01/560 514-03-02-02-12-2 od 15.06.2012.g.; sa stavom da ga prijava interesira ukoliko se odnosi na cit: “odugovlačenje sudskog postupka, na ponašanje suca ili drugog djelatnika suda” pa eto kako se kaznena prijava odnosi na mnogo ozbiljnija djela - kaznena djela (materijalno mjerljivo ponašanje dvije sutkinje) Ministarstvo se neće miješati u sudski postupak. Neće ništa poduzeti. Neće da zna za sadržaj kaznenih prijava. Zatim dopis Županijskog državnog odvjetništva iz Velike Gorice KR-DO-355/09 od 21.03.2013.g. (isto tako u dopisu pod istim brojem ali tri godine ranije - od 04.03.2010.g.); FRAZA 2.: Nezadovoljstvo presudom Lidije Bošnjaković nije razlog za prijavu korupcije. Sada Vam je sve jasno? Znate da postoji korupcija u pravosuđu (među sucima, državnim odvjetnicima, u Ministarstvu pravosuđa)? Ili i dalje ne znate? ------------------- Svaki dan političari i predstavnici sudaca i Državnog odvjetništva, govore Vam da su u Republici Hrvatskoj svi građani ravnopravni. Jednaki. Da će svatko tko počini kazneno djelo biti kažnjen. Jamče Vam da će svojim radom u Saboru, kao ministri u vladi i sl. to ostvariti. Pai da se vratimo na frazu br. 1.; sudac Damir Ronić mogao se zvati drugačije, npr. Marko, Krunoslav, bilo kako. Odgovor Državnog odvjetništva uvijek bi bio isti. Marko, Krunoslav, ....., dok god je sudac NEĆE odgovarati za kaznena djela. Jamči Vam to Mladen Bajić - naime Državno odvjetništvo personalizirano je kroz osobu glavnog državnog odvjetnika koji upravlja svima u toj “firmi”. I sve zna. Služi se npr. Policijom. Suci nisu jednaki drugim građanima, kokošarima, onima koji kradu za svoj račun, provaljuju u bankomate, u novinske kioske, varaju ljude sa kuglicom i kutijama šibica i sl. Da učine ovakva banalna kaznena djela, a banalna jesu u odnosu na prevare koje se obavljaju sa pozicije suca u ime Republike Hrvatske ali za svoj privatni račun, opet ne bi odgovarali. Štiti ih FRAZA br. 1. Što je sa neaktivnosti ministarstva pravosuđa kad se radi o ozbiljnom “ponašanju sudaca” te frazom da nezadovoljstvo presudom nije razlog za prijavu korupcije? Svaka imalo inteligentna osoba koja pročita ove odgovore shvatiti će da će Ministarstvo i Državno odvjetništvo postupiti po kaznenoj prijavi (skup činjenica o kriminalnim radnjama počinjenim od strane suca / sutkinje) tek kada ste ZADOVOLJNI sa presudom. Stoga kada dobijete presudu koja je napisana u kratkom vremenu, pravednu, zasnovanu na zakonima i moralu, tek onda ima da napišete kaznenu prijavu. Ali ne znam da li u svijetu (cijela ova okrugla planeta) postoji i jedan takav slučaj. Ako Vi znate za takav slučaj, objavite, pa ću onda razumjeti razlog pod kojim će se Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa pozabaviti kriminalom u sudačkim redovima. Pardon, pozabaviti zakonitim i pravilnim radom sudaca, jer kako to proizlazi iz stava ova dva tijela - morate biti zadovoljni presudom da bi prijavili korupciju. I “ponašanje suca / sutkinje” ne smije biti ozbiljno već trivijalno neozbiljno. Nešto kao odugovlačenje s suđenjem. Dolazak u sudnicu u trapericama! -------------------------- Ako ste zbunjeni prethodnim tekstom, pojasniti ću. Iz ove dvije fraze ključnih institucija Republike Hrvatske zaduženih da doista progone kriminalce, odnosno da izbace iz pravosuđa osobe koje se u svojstvu sudaca bave kriminalnom djelatnosti, izvodi se samo jedan zaključak. Niti Mladen Bajić niti Orsat Miljenić, neće napraviti ništa iz svojih ovlasti na kaznenom (krivičnom) progonu takvih osoba. Jer ove dvije fraze svojim sadržajem isključuju mogućnost da budu službeno obaviješteni o korupciji. Da Vašu kaznenu prijavu prihvate kao službeni dokument - osnovu za rad. A bez takve obavijesti oni ništa ne znaju. Zato: Prvi stav je - da suci ne odgovaraju za kriminal koji počine. Drugi stav - upravo je Vaše nezadovoljstvo razlog zašto neće raditi svoj posao. Vaše emotivno stanje - tjeskoba, nervoza, čir na želucu, svijest da je protuzakonito otuđen Vaš novac, stvara emociju koja se naziva “nezadovoljstvo”. Naravno - presudom. A ta emocija koju nosite u sebi, eto razlog da državne institucije ne mogu otkriti kriminal u svojim redovima. Upravo ova dva stava jesu REZULTAT KORUPCIJE U PRAVOSUĐU. Jer se time ova dva državna tijela opiru propisanom pravnom poretku prema kojem moraju kazneno goniti sve počinitelje kaznenih djela. Ovim stavovima razlikuju one koji slobodno kriminalnim radnjama mogu stjecati imovinu, razne povlastice, .. i one druge na koje će kazneni zakon primijeniti. Citirane stavove skupljam u ormaru i imam ih za popuniti fascikl. A da ne bude sumnje u ovo što pišem možete provjeriti uvidom u odluke, npr. županijske državne odvjetnice u Koprivnici Irme Bagarić br. 10.Su-487/01-2 od 23.10.2001.g. u slučaju Damira Ronić. To je slučaj u kojem je isti sudac sudio i kao prvostupanjski i kao drugostupanjski sudac, gdje je fiktivno pokušao sudskom odlukom zaposliti osobu koja je istovremeno od Države dobivala mirovinu (iz poreza koji Vi plaćate) kao opće radno nesposobna osoba, uz korištenje u sudskom postupku krivotvorenog zdravstvenog kartona, od njega dosuđivanje novca za nepostojeće osobe, u presudama mijenjanja iskaza svjedoka, itd. Naravno da to nije mogao činiti bez suradnje drugih sudaca (npr. Srečec - parnica za isplatu 10.000.000 kuna gdje je opravdanje za njeno postojanje bilo “čekanje da se sudskom odlukom zaposli Mladen Đuričić” - u onoj prvoj fiktivnoj parnici). Novac bi u konačnosti imali dati Vi koji ovo čitate - izvanredni troškovi državnih firmi pokrivaju se povećanjem poreza (sjećate se kad je i zbog čega povećan PDV?) uvođenjem novih poreza (aktualno: porez na nekretnine) itd. Neki dan dobio sam dopis Županijskog državnog odvjetništva iz Velike Gorice KR-DO-355/09 od 21.03.2013.g. u slučaju odvjetnika (advokata) Bjelovara koji je sa svojim imenom i prezimenom izdao a valjda stotine “rješenja o ovrsi”. Dostavio ih je seljacima, tu blizu Bjelovara, s prijetnjom da će im oduzeti pokretnine i nekretnine ako ne plate komunalnu naknadu, njegove troškove (sve to je on odredio) i sl. Na taj način dobivao je na svoj privatni račun novac koji mu ne pripada. I danas ga dobiva. Formalno - porezi, prirezi, naknade, troškovi postupaka, ako bi imali kome pripasti - to je onda Država, Općine, Grad, .... Novac po tim osnovama nije njegov novac (tek bi mu lokalna uprava i samouprava imala iz od nje prikupljenog novca za kakve usluge novce dati, naravno u slučaju zakonitog poslovanja i da je nešto razumno napravio). Advokati ne donose rješenja o ovrsi - pitajte u HOK-u. Ista situacija bila bi kada biste u Narodnim novinama pročitali da je odvjetnik iz Zagreba Marko Marković, član Hrvatske odvjetničke komore, kao punomoćnik Hrvatskog sabora, po punomoći za koju pojma nemate da bi postojala, donio novi Kazneni zakon. On bi ga naravno i potpisao. Ili da je odvj. K. M. iz Bj. kao punomoćnik predsjednika države Republike Hrvatske Ive Josipovića po nepoznatoj punomoći proglasio izmjene Zakona o parničnom postupku. Mislite da ovo nije u redu? Molim Vas, zatražite od Županijskog državnog odvjetništva citiranu odluku pa ćete shvatiti da se ove prethodne rečenice u ovoj državi mogu ostvariti i da će to Državno odvjetništvo prihvatiti za nešto normalno. Naravno da će Vam svaki pravnik koji drži do svoje časti i ugleda a zatim svaki ekonomista znati reći tko donosi odluke za Državu, za jedinice uprave i samouprave i koji su račun na koje dužnici uplaćuju poreze, doprinose, naknade (naravno to nisu privatni računi odvjetnika) i sl. Ovako smo od Državnog odvjetništva dobili “pokrivanje” (zaštitu) još jednog u nizu nezakonitih stjecanja novca. Temeljem citirane odluke Državnog odvjetništva ubuduće banke, poslodavci, FINA ima da ovom odvjetniku po njegovim rješenjima i dalje mu na njegov privatni račun šalju naplaćeni porez, ..... i druge prihode za koje u zakonima piše da nisu njegovi. Jeste li znali da se radi o odvjetniku čije su radnje usko vezane sa presudama Lidije Bošnjaković? Možda je to razlog zašto državni odvjetnici iznenada ostaju bez pravnog znanja i ne poznaju način uplate javnih prihoda? Onog znanja koje ima svaki “običan” građanin kada plaća porez. Osim ovih prevarenih seljaka i bankovnih službenika koji su postupali po tzv. rješenjima o ovrsi. Pardon, od ove odluke Županijskog državnog odvjetništva ima da i dalje uzimaju novac i šalju na račun odvjetnika. Imate još jedan razlog zašto da od Državnog odvjetništva u Velikoj Gorici zatražite uvid u taj dopis (državna odvjetnica iz opreza za sebe samu nije ga nazvala odlukom iako bi tako MORAO biti nazvan). Iz nje ćete pročitati FRAZU br. 2 Upravo su pravosudne institucije u Ivanić Gradu primjer kako Državno odvjetništvo “pokriva” (štiti) kriminalca od kaznenog progona a sve da bi putem istog suda od Republike Hrvatske doživotno bio materijalno zbrinut, kao pošten i uzorit građanin. Sad ću malo razvući priču, pa tko ima vremena neka čita. Ipak bih preporučio da ovo pročita što više pravnika u Hrvatskoj. Pozvati ću se na jednu jako neobičnu odluku Vrhovnog suda. Za malo deset godina prije, pisao sam o stečajnom upravitelju Trgovačkog suda u Bjelovaru I. S. iz Č. koji je uporno od suca Mate Ivančića dobivao poslove stečajnog upravitelja. Tada je novce firmi u stečaju prebacivao na svoj račun, potajno je napuštao radno mjesto da bi bio sa ovim sucem (nalazio sam ih u radno vrijeme i u obližnjem kafiću - očito da obojica nisu bila na radnom mjestu iako je I.S. u službenim dokumentima pisao da jeste bio i to u posve drugom gradu). Trebalo je pet do šest godina javnog pisanja svuda i svakome da se suci u Bjelovaru uozbilje i da shvate da nije pristojno da osobi koja krivotvori dokumentaciju, tuđe potpise, bavi se poreznom utajom i poreznom prijevarom, prijetnjama, vrijeđanjima, ucjenama itd. daju imovinu koju će zatim prebacivati na svoj račun. Trebalo mi je oko tri godine da kroz tri parnice onako očajnički uporno objasnim sucima Općinskog suda da takvu osobu sudskom odlukom ne mogu zaposliti kod tuženika. Da mu ne mogu dati novac na temelju od njega krivotvorene dokumentacije. U Bjelovaru su nakon izuzetno mnogo napora shvatili da takvoj osobi kao suci ne smiju pomagati - i odbili su sve njegove tužbe. Što više jednu tužbu pokušao je povući nakon sam zatražio da se kao svjedok pozove sudac Trgovačkog suda Mate Ivančić. Bila bi to urnebesna situacija - koja se nije smjela dogoditi. Što se onda događa? Pokreće četvrtu parnicu, iznova za novce i zaposlenje sudskom odlukom kod tuženika ali ne više u Bjelovaru. Odlazi na sud udaljen oko 80 km, koji nije bio nadležan za sporove nastale iz radnog odnosa vezano za grad Čazmu. Time i za njega. Događa se nešto što vjerojatno niste doživjeli, sutkinja i predsjednica suda nalazi potrebnim da ona i taj sud vode tu parnicu. Iako je mogla odlučiti da se tužitelj sa svojom tužbom vrati u Bjelovar, gdje ga je upoznao cijeli grad. Onakvog kakav stvarno jeste. Naravno da sam već na prvom ročištu uključio Olimpus-ov uređaj za audio snimanje koji je zabilježio nešto što da ste samo svojim ustima prenijeli - nitko Vam ne bi vjerovao. Snimio je riječi Lidije Bošnjaković izrečene u sudnici nakon zaključenja prvog (uvodnog) ročišta koje su glasile: “......... neću izvoditi dokaze i donijeti ću presudu u korist tužitelja”. Naravno da sam odmah po izlasku iz sudnice snimku pustio svim osobama u blizini i dogovorili smo se da se napiše protutužba za slučaj ovakvog protuzakonitog postupka Lidije Bošnjaković. Doista, narednih osam godina Lidija Bošnjaković a kasnije Željana Kauzlarić nije izvela tražene dokaze. Nisu niti donijeli odluku da ih neće izvoditi. Postojeći su fizički nestali iz sudskog predmeta a oni ostavljeni nisu se u presudama spominjali. Iako je uporno donosila odluke u korist I.S., ono prvo vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici jednako uporno joj je ukidao presude i između ostalog tražio je od nje da utvrdi vrijeme kada je podnesena tužba. Konačno, na jedvite jade konstatirala je da tužba podnesena sa zakašnjenjem od čini mi se nekih 8 ili 16 dana u odnosu na zakonski rok. Svejedno. Sada dolazimo na temu koja bi morala interesirati svakog pravnika u Republici Hrvatskoj. Događa se čudna situacija, za I. S. reviziju piše odvjetnik, koji i podnio tužbu sa zakašnjenjem ali podnesena je JOŠ JEDNA, napisana od druge osobe. Tako da je podnesena dupla revizija. Najvećim dijelom copy / paste one prve. I tada slijedi odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja će se pamtiti. Riječ je o rješenju Revr-370/12 od 23.01.2013.g. i možete ga preuzeti sa web stranice: http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/SearchResultsPublic.asp Na posljednjoj stranici sudac VSRH navodi da zakonski rok za podnošenje tužbe teče od kakve odluke žalbenog vijeća ili obavijesti njegovog tajnika. Poanta priče je da žalbeno vijeće nije postojalo. Nije završen prethodni postupak - postupak mirenja (nije imenovano mirovno vijeće). Nakon obavijesti da postupak mirenja neće biti proveden (03.09.2003.g.) tek tada je netko trebao napisati zahtjev za pokretanjem žalbenog postupka da bi se imao računati dodatni rok od 15 dana. Ne može tužitelj istovremeno voditi i postupak mirenja i istovremeno tražiti da neko tijelo odluči o odluci poslodavca. Nepravilno (preuranjeno) poduzeta radnja ne može dovesti do valjanog (zakonitog) produljenja roka za obraćanje tužbom sudu. Npr. preuranjenjenom tužbom pred sudom ne vodi se parnica. A time ništa od rokova i onih pravnih posljedica koje bi proizašle iz pravovremeno podnesene tužbe. Stoga je i sam sudac Vrhovnog suda jednostavno mogao konstatirati, kao i sudovi prije, da je zahtjev za pokretanje žalbenog postupka bio preuranjen i da se preuranjenost ne može staviti poslodavcu na teret. Stoga je 26.09.2003.g. kao datum podnošenja tužbe na Općinskom sudu u Ivanić Gradu odviše daleko od zakonom propisanog roka za podnošenje. Sudac je od sebe napisanim riječima izjednačio postupak mirenja sa donošenjem odluke o odgovornosti radnika iz posve drugog postupka. Pomiješao je postupke koju su predviđeni da se vode pred poslodavcem . Kada je tužitelj 03.09.2003.g. saznao da neće biti postupka mirenja onda je znao i morao znati koja je daljnja radnja a da je nije poduzeo. Svojim sudjelovanje u postupku mirenja te ovom obavijesti znao da ono što je ranije poduzeo bilo preuranjeno a time bez pravnih posljedica. Prema tome rečenica suca da je “da je postupak mirenja okončan po proteku roka od 30 dana od dana pokretanja postupka pred žalbenim vijećem” ne odgovara stvarnosti. Jednostavno, ne radi se o istom postupku a tužitelj je primio obavijest tajnice mirovnog vijeća 03.09.2003.g. da neće biti postupka mirenja. Žalbeni postupak je nešto posve drugo od mirenja stranaka i propisano je da se može pokrenuti tek po neuspjehu postupka mirenja (po okončanju postupka mirenja). A to nije učinjeno. I što je najgore - ovom sudskom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske otvorio je mogućnost da se tužba može podnijeti bilo kada. Jednostavno nakon okončanja postupka mirenja a bez tada podnesenog zahtjeva ne može se formirati žalbeno vijeće a time ne postoji mogućnost da vijeće ili tajnik (nepostojećeg) žalbenog vijeća štogod napiše a od njega to nitko nije niti tražio niti očekivao. Ovom odlukom Vrhovnog suda derogiran je zakonski rok za podnošenje tužbe. Nakon ove odluke suca Vrhovnog suda uslijedile su kaznene (krivične) prijave povodom narednih presuda Lidije Bošnjaković odnosno Željane Kauzlarić. ------------------------- Sadržaj kaznenih prijava iz oblasti korupcije. U ove dvadeset i tri godine od kada nam suci daju beskrajne razloge za pisanje kaznenih prijava nisam vidio niti jednu odluku Državnog odvjetništva u kojoj bi pisalo da je sudac LAŽNO prijavljen za kazneno djelo. Državni odvjetnici nemaju hrabrost da bi to napisali - jer biste na web-u, u novinama čitali da oni LAŽU. Jednostavno, državni odvjetnici kao npr. Mladen Bajić, ne može osporiti da Damir Ronić nije namjerno u istoj parnici sudio u oba stupnja. Da nije znao da je od odvjetnika a budućeg kolege suca primio krivotvoreni zdravstveni karton (radi se dopisanim besmislenim podacima prema kojima se liječnički pregledi redovno obavljaju državnim praznikom, nedjeljom, gdje je katarakta sazrijela prije nego što je od liječnika u zagrebačkoj bolnici utvrđen njen početak, pa onda po nekoliko puta nestala sve u “ritmu” tužbe). I sama je liječnica priznala da je za potrebe sudskog postupka Damira Ronić napravila krivotvorinu. Ovo što ste pročitali samo je nekoliko detalja dovoljnih da Mladen Bajić pred novinarima kaže “heureka - imamo korupciju u pravosuđu”. Međutim što se dogodilo? Nakon javne objave ovakvih podataka i onog što je napravila sutkinja Srečec, u roku 6 (šest) mjeseci parnica je okončana pred općinskim sudom, Županijskim u Koprivnici i pred Vrhovnim sudom. Kao da ono što su ova tri suda radila na štetu tuženika prethodnih 15 (petnaest) godina nije postojalo. Konačno i sutkinja Srečec u onoj drugoj parnici pokrenutoj 13 (trinaest) godina od otkaza ugovora o radu, shvatila je da ju je uzalud otvorila i čekala “pravu” presudu iz one prve. Prije nje sutkinje su se redom izuzimale zbog “zdravstvenih” razloga. Ona je bila dobrog zdravlja. Zato će Vam Mladen Bajić na Vašu kaznenu prijavu napisati da sudac kojeg ste prijavili “ne odgovara za kaznena djela”. Jer se zove upravo onako kako ćete već napisati njegovo ime i prezime. To je bilo vrijeme kad je Europa uvjetovala ulazak Hrvatske u EU. Pa se tamo netko u Zagrebu zabrinuo zbog tako svima predočenih podataka. Danas uvjeta više nema. Nema niti straha od objave podataka o tome što suci čine da bi se na protuzakonit način domoglo novca. Time nema straha od posljedica Vašeg čitanja ovog teksta. Može se napisati kaznena prijava da je Lidija Bošnjaković u presudama lažno prikazivala I. S. kao poštenog građanina i time mu omogućila da pored prihoda koje je stekao radom na crno kao stečajni upravitelj, radom u t.d. R.... d.., koji je već bezbroj puta prevario Državu po pitanju neplaćanja poreza, da mu ta ista Država putem njene presude prizna prava kao da je u isto vrijeme za Državu radio desetak godina od otkaza. I danas I.S. u presudama Lidije Bošnjakovi, Željane Kauzlarić i sada po sutkinji Županijskog suda u Velikoj Gorici koja je preuzela predmet, ima status nezaposlene osobe - bespomoćne da radi izvan firme bivšeg poslodavca i da se sam zaposli. Poanta je u tome što sam tim sutkinjama dostavio dokumentaciju iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da I. S. nije nezaposlen. Brisan je upravo iz razloga što i danas dok ovo čitate obavlja djelatnost putem vlastitog trgovačkog društva i ostvaruje prihode. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dao je lažnu pisanu izjavu da nema trgovačko društvo, da ne obavlja djelatnosti i da ne zarađuje. Dao sam odluke Porezne uprave, Inspekcije rada, spise trgovačkog suda u Bjelovaru, vlastito oglašavanje djelatnosti od strane I.S., njegovu prijavu u udruzi revizora, ............, koje dokazuje da je sve ovo vrijeme zarađivao radom na crno (bez plaćanja poreza). Sam I.S. Željani Kauzlarić na ročištu izjavio je da ima trgovačko društvo u kojem posluje od davne 2002.g. I da ništa, baš ništa iz odluke o otkazu ugovora o radu nije počinio. Da su to sve laži. Međutim, snimljene riječi Lidije Bošnjaković da neće izvoditi dokaze ili u ovom slučaju da se neće pozivati na njih i da će donijeti presudu u korist tužitelja i danas jednako stoje kao onda kada ih je izgovorila - prije deset godina. ------------ Lako je suce uhvatiti u “muljaži”. Ili preciznije rečeno u laganju kada koristeći položaj koji im je Država dala, na protuzakonit način, pokušavaju ostvariti imovinsku korist. Čitajući presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžr-77/12 od 23.01.2013.g. na str. 6 stav sutkinje koja je ovaj predmet preuzela 2009.g., nalazim njene riječi da je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja - protutuženika (I.S.) zbog njegovog obraćanja radnicima sa riječima “glupača”, “đubre”, “marš van” i sl. te da je zbog toga valjalo prihvatiti protutužbu i sudskom odlukom raskinuti ugovor o radu. Sa datumom deset godina kasnije u odnosu na odluku o otkazu. Poanta je u tome da su ove riječi tužitelja napisane u odluci o otkazu ugovora o radu a NE U PROTUTUŽBI. Pa prema tome kada je sutkinja konstatirala da su ovi razlozi valjani da ona sudskim putem raskine ugovor o radu onda nije bilo razloga da poništi odluku poslodavca o otkazu. Intelektualno je nedopustivo da se razlog otkaza u presudi prikaže da nije dovoljan za odluku poslodavca o otkazu a zatim isti sud taj isti razlog uzme kao osnovu da sudskom odlukom raskine ugovor o radu. Naravno uz poklon tužitelju od deset godina beneficija koje će u konačnosti platiti porezni obveznici. Oni koji su svoj život posvetili korisnom radu i Državi uredno plaćali poreze. Što još možemo zaključiti? Nešto strašno, što Mladen Bajić i ministar pravosuđa ne smiju previdjeti. Ne smiju Vam odgovoriti da za ovo ne znaju ili da ih to ne interesira. Pitajte ih za ove slijedeće riječi. Tvrdnja: sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici nije čitala sudski predmet o kojem je pravomoćno odlučila. Dokaz: protutužba tuženika nije sadržavala riječi na koje se pozvala sutkinja Županijskog suda u Velikoj Gorici. Ona je jednostavno bez imalo razmišljanja prepisala riječi Lidije Bošnjaković i Željane Kauzlarić a da pri tome nije niti čitala sudski predmet. Ili još gora situacija koja ukazuje na još gori oblik korupcije u pravosuđu Republike Hrvatske; Sutkinja Županijskog suda, jednako kao Lidija Bošnjaković ili Željana Kauzlarić nije se usudila napisati istinu. Koja je jednostavna; kako je I. S. nastavio činiti kaznena (krivična) djela u protutužbi je opisan slučaj iz sredine 2003.g., od nekoliko dana prije nego što mu je uručen otkaz, kada je potajno uzeo štambilj poslodavca, napravio krivotvorene službene dokumente poslodavca pri tome krivotvoreći potpis radnice iz posve drugog grada, krivotvorine osobno odnio u Erste & Steiermärkische Bank d.d. u Čazmi i tu prevario službenicu banke da odobri isplatu novca. Novac ipak nije dobio jer je službenica banke u posljednji tren, pred isplatu, izvršila provjeru podataka iz službenih dokumenata i saznala da u rukama ima ........... krivotvorine. Prema ustaljenom običaju, državni odvjetnik Milan Kiš oslobodio ga je kaznene odgovornosti sa stavom da I.S. nije svjestan da je krivotvorenje službene dokumentacije kazneno djelo (!?). Drugi slučaj iz protutužbe odnosi se na slučaj kada je koristeći se položajem voditelja, ucijenio radnicu zaposlenu na određeno vrijeme i prisilio je da potajno u njegovo ime i za njega ispuni test provjere znanja (inače, potajno je na njenu štetu krivotvorio njen ugovor o radu). Time se pred poslodavcem lažno prikazao kao radno sposobna osoba koja je ispunila uvjete za položaj voditelja poslovnice. Sjetite se sada da su tri sutkinje, dvije iz Ivanić Grada i jedna iz Velike Gorice, svojim presudama “poklonile” daljnjih deset godina radnog staža toj osobi kao poštenoj - uzor svima Vama. Vjerujem da ste sada shvatili zašto tri sutkinje u svojim presudama ne samo da se nisu pozvale na stvarne razloge protutužbe te su za potrebe svojih presuda za ovaj slučaj izmislile posve druge - one koji su sadržane u posve drugom aktu - odluci o otkazu i nekim ranijim opomenama. Zapitajte se, da li biste Vi koji ovo čitate, takvoj osobi na račun Države (poreza kojeg plaćate Državi) poklonili deset godina dodatnog radnog staža i svega drugog što će iz toga proizaći u narednim odlukama suda koje posljedično slijede? Da li biste ovakvu osobu u presudama koje biste potpisali svojim imenom i prezimenom javno prikazali kao uzor svim građanina Republike Hrvatske? Kao što sam napisao, kaznene prijave protiv dvije sutkinje sadrže opise njihovih radnji na 40-50 stranica, te ako Vas zanimaju detalji, kaznene prijave naći ćete na Državnom odvjetništvu u Ivanić Gradu (obratite se Milanu Kiš), Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, zatim kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajić, u Ministarstvu pravosuđa (ranije kod ministra pravosuđa Dražena Bošnjaković), u samom sudskom predmetu (javan je - slobodno od predsjednice suda Lidije Bošnjaković zatražite uvid - plaćenim porezom financirate rezultate tog postupka) i ne mogu se više sjetiti na kojim još mjestima. U kaznenoj prijavi naći ćete tekst o tome kako iz sudskog predmeta fizički nestaje dokumentacija - dokazi - npr. zapisnik disciplinske komisije, kako se pored postojećih i nespornih dokaza presude zasnivaju na od sutkinja izmišljenim stavovima: “tužitelju nije dana mogućnost da pred poslodavcem zaštiti svoja prava”, “disciplinski postupak nije postojao”, tužitelj je unaprijed kažnjen odlukama (opomenama) poslodavca, dakle prije nego što je počinio (14 grupa) djela iz odluke o otkazu kojom je utvrđen otkaz za svako djelo pojedinačno, o tome da se sutkinje niti jednom riječi nisu osvrnule se na navode poslodavca, u jedanaest godina nisu htjele saslušati dva ključna svjedoka niti donijeti odluku da ih ne žele saslušati, a službene dokumente sa njihovim izjavama su ignorirale, pročitati ćete kako je sutkinja više puta izgovorila i napisala da je u cijelosti zaključila raspravu a onda dostavila pisanu presudu da kojoj piše da je donijela djelomičnu presudu (u trenutku pisanja presude shvatila je da nema tužbu u kojoj bi pisalo koliko novca treba dosuditi pa je dopisala riječ “djelomična”), gdje sutkinja (Lidija Bošnjaković) dosuđuje novce koje nitko od nje nije tražio i mnogo stvarno mnogo toga sličnog na 40-50 stranica. I to je nepotpuno da bi se opisale sve radnje koje čine korupciju a počinjene su radi samo jedne osobe i njegovog (moćnog) prijatelja. Za audio snimku izjave Lidije Bošnjaković - kod mene. ------------- Unazad godinu dana imao sam priliku da se obratim osobi koja je u posljednjih dvadeset godina (i ranije) stvarala pravni poredak Republike Hrvatske. Jedan od najvećih pravnih autoriteta Države. Nakon pravnog pitanja na koje je pred auditorijem dao odgovor, nešto kasnije uputio sam mu tri riječi: prva - korupcija i druge dvije - ime i prezime osobe. Dok sam dovršavao treću riječ uputio mi je slijedeće: “tu ne mogu pomoći”. Naravno, pomoć nisam tražio ali rekao je sve. Kada takva osoba ima za potrebu reći da “tu ne može pomoći” što ima očekivati običan građanin, koji nije pravnik, nije stručnjak, koji je kao tuženik dobio presudu, npr. kao one o kojima pišem? ------------------------ Napominjem da sam ovim tekstom obuhvatio odluke iz predmeta P-380/11 (ranije: P-227/08; P-42/07; P-270/03) i razloge na kojima su zasnovane, koje su u ovom trenutku pravomoćne. Što će o ovome misliti Vrhovni sud po reviziji - ne znam. Znam da je Vrhovni sud I. S.-u omogućio da podnese tužbu izvan zakonom propisanog vremena, pozivajući se na nepostojeću osobu i nepostojeće tijelo. Damir Bobić, Bjelovar P.S. Lidija Bošnjaković a kasnije Željana Kauzlarić, u svojim presudama pisale su da je I.S. unaprijed kažnjen za djela zbog kojih je dobio otkazu ugora o radu. Naime, poslodavac je u 2001.g. i početkom 2002.g. izrekao niz usmenih i pisanih opomena zbog raznih djela. Bilo je tu i krivotvorenja ugovora, pozivanja policije zbog I.S. itd. Međutim, nastavio je činiti kaznena djela (krivotvorenja službene dokumentacije, uvrede itd.) u drugoj polovici 2002.g. i početkom 2003.g. zbog kojih je dobio otkaz. Sada pravomoćno, Županijski sudu Velikoj Gorici presudom Gžr-77/12 od 23.01.2013.g. potvrđuje stav ove dvije sutkinje da je I.S. opomenama poslodavca kažnjen za sve ono što će učiniti u narednih godinu - dvije te da je zato “zakonito” poništena odluka poslodavca. Ako ne vjerujete da je moguće da postoje pravomoćne sudske odluke u kojima piše da poslodavac opomenama kažnjava i za “unaprijed”, za djela koja će se počiniti za godinu - dvije, ove presude sam naznačio pa ih možete pročitati. Meni je bitno da riječima iz kaznene prijave vjeruju i Mladen Bajić i Orsat Miljenić. Jedan glavni državni odvjetnik a drugi ministar pravosuđa. Kako ćete to znati? Jednostavno, obojica su na svoje ime primili kaznene prijave protiv dvije sutkinje. I nisu ništa napravili. Niti su ih prihvatili niti su bilo koju riječ iz krivičnih prijava osporili. Imali li bolji dokaz od toga Znate, nije jednostavno napisati kaznenu prijavu zbog korupcije protiv supruge ministra pravosuđa. Nije riječ samo o interesima dva bračna druga, gdje svaki od njih zna što i zašto onaj drugi radi. I što jedan od drugog očekuje. I prije i poslije kaznene prijave Državno odvjetništvo uporno je I.S. štitilo od kaznenog progona. Npr. ODO u Bjelovaru oslobađalo ga je od kaznenog progona za porezne prevare, utaje, rada na crno, krivotvorenja službene dokumentacije, lažne pisane izjave pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, ucjene itd. Riječima da nije svjestan da treba plaćati poreze ili još gore - da oštećenik sam pokrene kaznene postupke - Državno odvjetništvo ne bi se štel mješat u te ružne kaznene stvari. Za pamćenje je spašavanje kriminalca od strane državnog odvjetnika Milana Kiš a time spašavanje sudskog postupka koji je vodila Lidija Bošnjaković. Prekopirati ću i samo malo skratiti e-mail kojim sam na šaljiv način osobi koja nije pravnik objasnio čime se državni odvjetnik stvarno bavi; "U prilogu je "odbijenica" Milana Kiša iz ODO IG. Kad budeš čitala PAZI - I. S. jeste potpisao M. M., velikim slovima - o tome Milan Kiš nije pisao - stavio je nečitak paraf tako da se iznad imena i prezimena smatra parafom te osobe (ne nekog 3.) - napisao je lažne podatke o plaći - da nije pod otkazom (već je i "Čazma" prošla .....) - štambilj je imao koristiti za svoje poslove (a.) a ne za izradu krivotvorina (ili po Milanu Kišu valjanih potvrda koje se inače izdaju u posve drugom gradu od posve druge osobe i posve druge službe.) - ...... Ustvari, Milan Kiš napisao je npr. da ako ti je dugo 20 godina da čekaš da kakav kriminalac izađe iz zatvora, možeš napisati odluku o pomilovanju. Možeš kao potpis na odluci napisati "predsjednik Republike Hrvatske - Ivo Josipović" i iznad imena i prezimena stavi neki nečitak paraf. Slobodno na to otisni onaj veliki štambilj F. jer Milan Kiš smatra da je posve normalno da se pečati i štambilji koriste za sve ono za što nije napisano da se ne smiju koristiti. Npr. nigdje ne piše da se ne smiju koristiti za odluke o pomilovanjima. Napravi nekoliko takvih papira i odnesi ih šefu zatvora. Ako čovjek ipak ne izađe iz zatvora, jer je neki zatvorski čuvar iz noćne smjene nazvao Ured predsjednika države i tamo pitao "zašto na otisku pečata piše "F."?”, nema veze. Državno odvjetništvo garantira da je sve to što si učinila da je nekažnjivo. I obavezno naglasi da si mislila da te iz zatvora "anketiraju". Jer je to tako važno da će se na to - kao razlog oslobađanja od kaznene odgovornosti - pozvati Državno odvjetništvo." Ona je shvatila, a Vi?

Kao što je rečeno u slijedećem postu - napisao sam svoje ime i prezime. Naravno, kada sam napisao i prezime "Bošnjaković" mnogima je jasno o kome se radi. I što znači od sutkinje na samom početku tzv. parnice javno dana izjava "da će donijeti odluku u korist tužitelja te da neće izvoditi dokaze". Nakon zaključenja ročišta. Svakoj razumnoj osobi jasno je što znači kada se iz sudskog spisa izvadi dokument da bi se Županijski sud doveo u zabludu. Uz odgovarajuće laganje kroz obrazloženja vlastitih presuda. Naravno, sve to i mnogo drugog je lako dokazati - jednostavnim čitanjem sudskog spisa. Nema potrebe niti razgovarati sa učesnicima. No o tim i mnogim drugim primjerima korupcije, možda ću javno pisati kasnije - kad dođe vrijeme za to. (oni koji za to trebaju znati - Mladen Bajić i dr. znaju za to). -------------- A što se tiče korupcija, kopirati ću i "pastati" jedan jučerašnji tekst; cijeli dan se pitam? - da li treba otići na liječenje kod liječnika kretena, - da li treba prijaviti korupciju, npr. u pravosuđu, mami kretena. Jel' jednom od roditelja koji su kupili liječničku diplomu svom kretenu. (link na novinski članak) P.S. još se pitam što bi Bajić učinio kad bi saznao za tada tajnu istragu protiv svoje "desne ruke"? Prema onim lošim kriminalističkim filmovima MORAO bi je zamoliti da mu prijavi te kriminalne radnje kako bi za njih saznao. A onda će ta desna ruka ponuditi ostavku, koju će on teške volje prihvatiti .................. jest dosadan scenario. Jel' ga mogu napisati drugačijim, da ne bude toliko kretenski? ------------------------ Svima se izvinjavam tko bi se smatrao uvrijeđenim, ali ovaj tekst zasniva se na novinskom članku. I na izrazima iz tog članka. Jednostavno - život jeste takav. Damir Bobić, Bjelovar (opet moje ime i prezime

Prvo; morate znati u kojem ste pravnom položaju u odnosu na vozilo. Ako ste fiducijanat - osoba koja je svoje pravo vlasništva prenijela na banku - privremeno radi osiguranja tražbine banke, onda Vam pripadaju ona prava iz tog pravnog posla. Zatim, taj "korisnik" trebao bi imati razlog po kojem koristi vozilo. Ugovor, sporazum, što god a da ima to pravo. Sve bi to moglo biti vidljivo iz sporazuma o osiguranju koji ste sklopili sa bankom. Eventualno, i nekim drugim sporazumom koji ste sklopili sa "korisnikom". A kako se radi o nizu okolnosti koje se ne mogu vidjeti iz ovog kratkog teksta, najbolje je da se obratite odvjetniku.

Nema automatizma. I mjenica i zadužnica su "apstraktni" papiri. Iz njih se ne vidi za koju su obvezu izdani. Prema tome, dogovorite se sa vjerovnikom oko isplate a na njemu je tada da drugačije raspolaže sa ovim papirima.

Vjerovnik bira način naplate. Ono što ne smije - naplatiti se u iznosu većem od duga.

Prije desetak godina na stranicama Legalisa - pravni forum, opisao sam sudske odluke bjelovarskih sudaca i onih koprivničkih sudaca koji su potekli sa bjelovarskog Županijskog suda. Bilo je to nastojanje sudaca da fiktivno svojim odlukama zaposle osobu koja je kroz to vrijeme primala mirovinu kao opće radno nesposobna osoba, korištenje svima očite krivotvorene dokumentacije u sudskim presudama, pokretanje sa desetljetnom zastarom parnice radi isplate novca s osnove nepostojećeg radnog odnosa i sl. Razlozi su kao i uvijek jednostavni: stjecanje 10.000.000 kn, kakvog stana (onako džaba od Države), zapošljavanje na teret Države kakve osobe s osnove privatnog duga saborskog političara prema njemu, .... I naravno, o osveti i “prijateljskom uvjeravanju” kroz sudske odluke za otpor kriminalnim radnjama. Pa ako se tko još sjeća tekstova o osuđujućim presudama za neprijavljivanje počinitelja kojeg je možda bilo a možda ga i nije bilo i koji je počinio nepoznato kazneno djelo, o stavu sudaca i sutkinja iz Bjelovara da duševno zdrave osobe doživljavaju (sve) žene kao krave i glupače ......., sigurno će mu se vratiti smiješak na lice. Naime, smiješak je bio i na licima aktera ovih priča. Uglavnom, neki od njih nikada nisu bili u stanju prihvatiti da druge osobe u pravosuđu i izvan njega mogu znati čime se to kao suci stvarno bave. Tako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja na ovoj sve manjoj planetici gdje možete napisati da su suci i Pravosuđe (Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo....) korumpirani. Možete imenovati osobe i napisati npr. da je Damir Ronić fiktivnim presudama, svjestan toga, vlastitim radnjama, suđenjem i kao prvostupanjski sudac i drugostupanjski sudac u istoj parnici nastojao pribaviti desetak milijuna kuna. Nije sporno, to zna i Mladen Bajić, većina sudaca u Republici Hrvatskoj, svi suci u Bjelovaru...... Čak postoji i pisano priznanje liječnice iz Križevaca o izradi krivotvorine. Lako ga je povezati i sa sudačkom porodicom Srečec. Ništa se neće dogoditi. Jer to nitko NE ŽELI osporiti. Bio bi suučesnik korupcije - javno izložen. Naime, Damir Ronić je samo produkt vremena u kojem je tada također križevački sudac Vladimir Gredelj nekako po zadatku postao predsjednikom Županijskog suda u Bjelovaru (u to vrijeme nadležan i za Križevce). Zatim i predsjednik Udruge sudaca. Bilo je to vrijeme “čišćenja sudova” od sudaca koji su od njih mislili i radili drugačije, kada se nije tražilo da odluke iz Pravosuđa imaju bilo kakvo (razumno) obrazloženje i sl. Znao je što radi Damir Ronić. I mnogo više od toga. Što rade svi suci kako na tom području tako i na području Države. Tek sada, ove 2012.g. godine Vladimir Gredelj navodi da je cit. “progledao”. Da je shvatio da je Pravosuđe prožeto korupcijom. Svih ovih dvadeset godina. Izgovorio je nešto što zvuči nevjerojatno: “Posebno imam potrebu ispričati se bivšem ministru Ivaniševiću koji je, s punim pravom, prvi u Hrvatskoj koji je otvoreno i hrabro ukazao na duboku korumpiranost hrvatskog pravosuđa.” Dakle, kada je to Stjepan Ivanišević bio ministar pravosuđa? Prije deset godina!? Dakle, deset godina da se “progleda”. Da se vidi (shvati) nešto, čega je dio kroz deset godina prije toga, bio. Inače, ako se tko još sjeća, taj ministar dao je ostavku zbog “zdravstvenih razloga”. Ovaj razlog događa se u pravosuđu i među sucima i sutkinjama koji ne mogu uvažiti stav predsjednice / predsjednika suda o tome kakvom neka presuda treba da bude. Nedavno je još jedan ministar pravosuđa prije vremena napustio radno mjesto. Nije bilo u pitanju zdravlje već poslovi sekretarice. No dobro - sekretara. U svakom slučaju dobro je za zdravlje. Čini se da se na mjestu ministra pravosuđa u Hrvatskoj dobro osjećaju samo odvjetnici (advokati). Sa punim povjerenjem u ostvarivanje zadataka, poslovanje je preuzeo Dražen Bošnjaković - odvjetnik. I danas je službeni stav Mladena Bajić (Državno odvjetnišvo Republike Hrvatske) zajedno sa Ministarstvom pravosuđa da u Pravosuđu ne postoji korupcija. Možete im predočiti izvanraspravnu snimku sutkinje koja izjavljuje da će donijeti presudu u korist tužitelja i da neće provoditi dokaze (dobitak s takvom presudom iznosi oko 2.000.000 kuna), što je dosljedno činila / propuštala ili npr. tragikomičnu situaciju da Županijski sud po žalbi napiše da u sudskom predmetnu ne postoji dokument a koji se odmah zatim u prisustvu službenice suda nađe na Općinskom sudu, neuvezan u sudski predmet (izvađen je iz predmeta i nedostavljen Županijskom sudu) itd. Poanta priče o Hrvatskoj i Vladimiru Gredelj je u tome da Vladimir Gredelj nikada neće biti (direktno) kažnjen za svoje riječi o korupciji u Pravosuđu. Neće ga Mladen Bajić kazneno goniti zbog klevete, uvrede ............. čega god a da je to počinio na štetu Republike Hrvatske ili posredno - njenih građana. Neće od njega tražiti vraćanje novca koji je oteto s osnove korupcije. O kojoj sada svjedoči Vladimir Gredelj kao sudionik rada korumpiranih institucija. Ipak je on “krunski” svjedok korupcije u Pravosuđu do samog vrha Države. Kao predsjednik Udruge sudaca, “radio je” za Državu, govorio u njeno ime, branio suce od “kleveta i uvreda” one koji su kroz kaznene prijave imenovani i opisani kao korumpirani i sl. Činio je to pred međunarodnim tijelima i njihovim predstavnicima. Sada od njih traži pomoć. Da mu kao odvjetniku, koji u tome ima i vlastiti materijalni interes, čini se i profesionalni ponos, pomognu da se u Republici Hrvatskoj provodi Zakon. Onako kako je napisan i ovaj put za sve jednako. Zato ću ponosno napisati slijedeću rečenicu: Sada (2012.godina) možete vjerovati Vladimiru Gredelj. Damir Bobić, Bjelovar P.S. korupcija u pravosuđu nije ništa manja od one prije deset godina ili dvadeset godina. Možda ću napisati kakvu pričicu o porodici Bošnjaković. Ali o tome neki drugi put. nekoliko linkova vezano za prethodno: http://www.vecernji.hr/vijesti/vladimir-gredelj-odstupio-mjesta-pocasnog-predsjednika-uhs-a-clanak-447310 http://www.vecernji.hr/vijesti/gredelj-hrvatski-pravosudni-sustav-duboko-je-korumpiran-clanak-439362 http://www.index.hr/vijesti/clanak/gredelj-odstupio-s-mjesta-pocasnog-predsjednika-hrvatskih-sudaca-ne-mogu-vise-gledati-korupciju-/634309.aspx http://www.index.hr/vijesti/clanak/gredelj-se-pita-tko-tu-koga-laze-i-poziva-predsjednika-upravnog-suda-na-detektor-lazi-/634525.aspx P.P.S. Koliko je tragikomično stanje u pravosuđu RH, primjer je da (privatni) odvjetnik može pod svojim imenom izdavati rješenja o ovrsi, slati ih seljacima da plate poreze i doprinose, naravno na njegov privatni bankovni račun. Ako mu kojim slučajem nisu platili poreze i doprinose svoja rješenja bi slao u banke, poslodavcima (ako su i u radnom odnosu), ..... na prisilnu naplatu. Naravno, s nalogom u uplati na njegov privatni račun. Općepoznato je da za provođenje postupka prisilne naplate, time i za provođenje njegovih “rješenja o ovrsi”, prema propisima jamči Država. Pa to je i pisao u svojim “rješenjima o ovrsi”. Državno odvjetništvo koje u kaznenim postupcima zastupa Državu (osobno upoznat Mladen Bajić) nije niti razgovaralo sa prevarenim građanima. Čini se da nije ništa niti poduzelo da se novac oduzme i vrati tim građanima. Ili da barem utvrdi koliko je novca na prijevaru otuđeno. Sa riječima da je to; porez, doprinos, trošak ovrhe, ..... Zanimljivo, taj odvjetnik je od posebnog povjerenja sutkinje Bošnjaković. Do te mjere da je njegovom klijentu dosuđivala novce a da ih on kao odvjetnik tužbom nije niti tražio. Niti njegov klijent, za čije vlastoručno od njega - klijenta napisane tužbe iz iste parnice od ove sutkinje je tražio, citiram; “da ih zanemari”. Pa valjda on zna posao!? (o tome da li ih je zanemarila ili nije, do danas nisam pročitao ništa u odlukama ove sutkinje ali u svemu mu je vjerovala, čak i o onome što nije bilo napisano).

Upis brisanja tereta može se obaviti u kratkom vremenu. Banka treba izdati očitovanje o brisanju prava upisanog u njenu korist, takvo očitovanje uz prijedlog za brisanje, donijeti u FINA-u (najbolje u jedinicu u kojoj se nalazi Upisnik) i obje strane odreći se prava na prigovor na odluku o upisu brisanja tereta. Isti dan se takva, sada pravomoćna odluka šalje u MUP radi njihovog upisa. Ovisno od stranka i opterećenosti jedinice FINA-e, postupak može završiti isti dan.

Listam sudsku praksu. Pa tako i VS RH (Revr 115/09) i zamišljam si ovakvu situaciju. Bivši radnik bavio se krivotvorenjem dokumentacije, davao je i primao mito, otvarao lažna bolovanja da bi za to vrijeme zarađivao “sa strane” i mnogo toga sličnog (to je stvarna situacija). Poslodavac, a prema ovom gore primjeru, daje mu izvanredni otkaz. Međutim, bio je “spor” (velika i glomazna organizacija, dugo putovanje papira i sl.) pa je istekao prekluzivni rok od 15 dana od dana saznanja da bi donio takvu oduku. Sudovi koji su sudili, bili su jako “tvrdi”. Nisu htjeli prihvatiti razloge za otkazom dovoljno razumnim da takvog bivšeg radnika udalje od poslodavca, te da time izvanredni otkaz prihvate kao redovni otkaz. Poslodavac shvaća da će zbog takvog stava sudaca MORATI prihvatiti KRIMINALCA ponovno u radni odnos, kao da se ništa nije događalo, te ga još i “nagraditi” plaćama kao da je radio (i k tome bez daljnjeg krivotvorenja, lažnih bolovanja i sl.) Zato, opreza radi traži da sud raskine ugovor o radu jer držati kriminalca ravnopravnim ostalim a poštenim radnicima - nema smisla. A svaka takva isplata novca za tog poslodavca je nenadoknadiva šteta. I sad dolazimo na nešto što me strašno smeta; sud dosuđuje NAKNADU ŠTETE tom radniku (kriminalcu). Dakle, kao da je poslodavac kriv, što eto nema smisla da se i dalje pretvaraju kao da su pošteni. Da vjeruju jedan drugom. Imam dojam kao da nam suci dovoljno ne razmišljaju o sadržaju odredbi Zakona o radu. Naime, nigdje ne piše da sud MORA dosuditi naknadu štete radniku (kriminalcu). Zakonska pretpostavka dosude štete proizlazi iz krivnje poslodavca za otkaz ugovora, ali ne za vlastite administrativne greške, već za razlog otkaza (npr. samo je malo krivotvorio, mrvicu vremena je bilo na lažnom bolovanju i sl.). Nepostojanje interesa za daljnjim radno - ugovornim odnosom, da bi se dosudila naknada štete radniku, ne smije imati osnovu u već nastaloj šteti uzrokovanoj od strane radnika. Kada je taj tzv. radnik a u naravi kriminalac i štetočina (ne mislim na štakore i sl. ali rezultat je isti) svaka dosuda imaginarne štete, njemu je nagrada a sramota za društvo. Nije moralno nagrađivati kriminalce, u presudama titulirane sa riječi “radnik”. Stoga bih volio vidjeti takve presude u kojima sudac (sutkinja) uslijed sudskog raskida ugovora o radu NIJE dosudila naknadu štete, jer je bivši radnik (“štetočina”) nije zaslužio. I naravno, datum raskida je isti kao i datum, administrativnom greškom zakašnjelog, izvanrednog otkaza. Kad već od suda nije prihvaćen kao redovan (u tom slučaju poslodavac bi stavio van snage odluku o izvanrednom otkazu a o tome donio urednu odluku o redovnom otkazu ugovora o radu).