Jump to content

FrankNostromo

Korisnik
  • Broj objava

    6
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Zaposlena sam u trgovini Lidl- Hrvatska na neodređeno vrijeme s dnevnim radnim vremenom od šest sati. Prije dva dana ponuđen mi je novi ugovor na radno vrijeme od pet sati, uz prijetnju otkazom. Kako Zakon o radu nepuno radno vrijeme definira kao svako radno vrijeme u trajanju kraćem od punog radnog vremena, bojim se da mi nije ostalo mnogo prostora. Zanima me postoji li ikakva odredba koja ograničava minimalno propisano nepuno radno vrijeme, ili bilo kakva druga odredba koja bi mi dala za pravo da ne pristanem na izmjenu postojećeg ugovora o radu, a da ne igubim posao. Napominjem da se navedene izmjene primjenjuju samo na poslovnicu u kojoj radim, dok u ostalim poslovnicama Lidla nema izmjena ugovora. Osobno smatram kako se ta činjenica može protumačiti kao svojevrsna diskriminacija, s obzirom da kod istog poslodavca vrijede različita pravila, ovisno o kojoj se poslovnici radi.
  2. Nije mi jasno iz kojeg Vi to zakona iščitavate, kad ste već toliko detaljni, a ja osobno nigdje nisam vidio, da postoji prvostupnik kao takav, bez dodatka stručni ili sveučilišni?! Da, razlika postoji, ovisno da li ste završili stručni studij, ili sveučilišni preddiplomski studij, tako se mijenja i stručni naziv, bilo stručni ili sveučilišni prvostupnik, s istim brojem ECTS bodova, s mogućnošću dostizanja 240 ECTS-a nakon završetka sveučilišnog preddiplomskog studija. Ono što mene buni je Vaša nedorečenost, jer očito niste pročitali što sam htio napisati kada tvrdite da imam namjeru upisati sveučilišni diplomski studij, umjesto "specijalističkog stručnog studija", o čemu sam u stvari pisao, ako zanemarimo studij forenzike. Dakle, ne samo da ne mogu upisati sveučilišni diplomski studij, već ni specijalistički stručni studij, a što bi se i Vi, nadam se, mogli složiti da bih sukladno zakonu trebao moći upisati. Dalje, moj poznanik, kolega s posla, uspješno je upisao Sveučilišni diplomski studij forenzičkih znanosti, a posjeduje diplomu stručnog prvostupnika u javnoj upravi, ono što, ponavljam, ja već imam zahvaljujući zakonu kojeg Vam savjetujem da još jednom proučite, a on je stekao polaganjem razlikovnog studija. Dakle, posjedujemo istu potvrdu, s istim brojem ECTS-a i identičnim stručnim nazivom i može upisati studij samo zato jer je uredno platio 5.800,00 kn za razlikovni studij. Dakle, osobno pretpostavljam da nije poanta u nemogućnosti upisa zbog zakonskih ograničenja, već zbog nepoznavanja i nepridržavanja zakona, i to je ono što želim razjasniti s nekim upućenim u problematiku.
  3. Kako sam diplomirao Upravno pravo po starom programu, tako sam i stekao stručni naziv "upravni pravnik". Dalje, prema "Zakonu o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju" osobe koje su završile stručni studij prije stupanja na snagu spomenutog zakona, odnosno stručni studij u trajanju kraćem od tri godine, imaju pravo koristiti stručni ili akademski naziv utvrđen ovim zakonom. Tako je prema "Popisu odgovarajućih stručnih naziva i njihovih kratica s kojima se izjednačavaju stručni nazivi stečeni završetkom stručnog dodiplomskog studija u trajanju kraćem od tri godine" osobama koje su završile stručni studij upravnog prava po starom programu izjednačen stručni naziv s nazivom "Stručni prvostupnik javne uprave - Baccaleureus", te stječu 180 ECTS bodova. Na taj način im se izjednačuju prava, te bi trebali moći upisati stručni specijalistički studij, i više, no tada nastaje problem. Naime, osobno sam pokušao upisati studij forenzičkih znanosti u Splitu, za što su propisani uvjeti 180 ECTS-a i status prvostupnika, no odgovoreno mi je da moram položiti razlikovni studij kojim bih stekao pravo daljnjeg studiranja, a što moram obaviti na nekom drugom visokom učilištu. Iako posjedujem potvrdu kojom se jasno naznačuje da imam sve propisane uvjete za upis, te iako sam pokušao objasniti da završetkom te razlikovne godine stječem status prvostupnika koji već imam, i dalje ne odobravaju pristupanje prijemnom ispitu. Ista stvar se događa i na Pravnom fakultetu u Splitu, gdje mi također upis uvjetuju polaganjem razlikovnog studija, otprilike 4-5 ispita uz diplomu po cijeni od 5.800,00kn. Naravno, nakon toga mi odobravaju upis na stručni specijalistički studij po cijeni od otprilike 8.000,00kn. Ništa od toga mi ne bi bio problem, da već spomenutim zakonima i propisima nisam stekao status koji se postavlja kao uvjet pri upisu na navedene studije. Molim, ako imate sličnih problema, ili jednostavno nudite rješenje, mišljenje, bilo što, javite se. Hvala
  4. Hvala, savjetovat ću joj da tako nešto probamo.
  5. Hvala na odgovoru, tako sam nekako i pretpostavljao da bi se moglo odvijati. No, ono što me ljuti u cijeloj priči je unukova apsolutna nezainteresiranost za svoju baku, čak je i njegova majka ignorira i zanemaruje, a očekuju da će im pripasti nekretnina, bar u nekom osnovnom dijelu. Moja majka to vidi, a čini joj se da ništa ne može, pa je pokušala barem oporukom raščistiti situaciju. Postoji li ikakav pravni način kojim bi moja majka spriječila unuka i nevjestu da se miješaju u nasljedstvo?
  6. Moja majka je odlučila oporučno mi ostaviti nekretninu u svom vlasništvu, te istu sastaviti kod javnog bilježnika. Kako sam jedino živo dijete moje majke, te osim mene u nasljednom redu još postoji i sin mog pokojnog brata, zanima me da li taj sin ima ista nasljedna prava kao i ja, odnosno da li mu pripada pravo na nužni dio te može li osporiti oporuku na bilo koji način? Dakle, da li potomci u prvom nasljednom redu imaju pravo jednakog nasljedstva, bez obzira radi li se o izravnom potomku (djetetu ostavitelja) ili djetetu preminulog potomka (unuk ostavitelja)? Napominjem da je sporna nekretnina u stopostotnom vlasništvu moje majke dobivena u ostavinskoj raspravi nakon smrti mog oca, njezinoga muža koji nije u nikakvom srodstvu s unukom moje majke. 1. Prvi nasljedni red Ostaviteljevi potomci i bračni drug Članak 9. (1) Ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug. (2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju na jednake dijelove. Pravo predstavljanja Članak 10. Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove,a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka. III. Sadržaj oporuke Članak 42. (1) Ostavitelj je ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, ako nije što posebno propisano. (2) Oporučitelj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitovanjem svoje volje, ako nije što drugo propisano. (3) Oporučitelj može svojom oporukom izazvati samo nasljednopravne učinke koji su predviđeni ovim Zakonom. (4) Koliko je oporučitelj u slobodi raspolaganja ograničen u korist članova svoje obitelji, određuju odredbe o nužnom nasljeđivanju ovoga Zakona. Nužni nasljednici Članak 69. (1) Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. (2) Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. (3) Osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka nužni su nasljednici kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo .
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija