lipica

Sad mi se čini mi se da je moje prvo gornje pitanje promašeno: najme, bilo bi logično da se ovršnom ispravom obave definirane radnje - naplata duga i iseljenje (dakle, da posjed tu nema nikakve veze) A što se tiče drugog, da li je točno ovo: Ako ugovor sadrži ispravno formuliranu ovršnu klauzulu onda on mora biti solemniziran kod bilježnika da bi kasnije mogao poslužiti kao ovršna isprava, a ako samo sadrži tu klauzulu uz običnu ovjeru potpisa na ugovoru onda ne može poslužiti kao ovršna isprava.

Hvala na pojašnjenjima. Zanima me još što je s tkzv. posjedom ako postoji javnobilježnički akt kao ovršna isprava. Da li je takva isprava onda jača, tj. da li anulira pozivanje na posjed? A što se tiče ovoga: "Tako da nemate što tražiti od javnog bilježnika, osim da vam ovjeri ugovor o najmu stana." Da li sam Vas dobro shvatila: da mi time zapravo želite reći da ne trebam tražiti da mi bilježnik solemnizira ugovor jer je zapravo - ako uvrstim u ugovor tu klauzulu s odgovarajućim tekstom - od bilježnika dovoljno zatražiti da samo ovjeri ugovor o najmu ( dakle, samo ovjera potpisa) ?

Hvala na trudu i odgovoru. Znam da ugovor potpisuje najmoprimac, no zanima me koliko tih najmoprimaca može biti tj. da li je npr sigurnije za najmodavca da oba supružnika/partnera potpišu ugovor i da su solidarno odgovorni za troškove, te da solidarno snose i eventualnu ovrhu? A ako imate dvije osobe koje nisu u srodstvu (već su cimeri), dakle nisu članovi obiteljskog domaćinstva, potpisuju pretpostavljam oboje? Recimo, dva studenta. Vaš odgovor na pitanje br. 5: ”Ovisi kako glasi ta klauzula i u konačnici kako glasi cijeli ugovor.” znači li to da ja kod javnog bilježnika mogu - da tako kažem "naručiti" ovršnu klauzulu kakvu želim da mi sastavi, ili da postoji nekoliko pravnih modela takve klauzule od koje odaberem onu koja mi najbolje odgovara? Što točno mislite pod tim "kako glasi cijeli ugovor". Glasi na određeno vrijeme, ima otkazne rokove, sve nužne dijelove, obaveze jednog i drugog, predviđene slučajeve obostranog otkaza, kao i produžetka i sl. Što bi konkretno ugovor morao imati da bi se klauzula jednako primjenjivala na sve koji su stvorili dug, a svejedno nisu izašli iz stana?

Molim da mi netko tko zna odgovori tko bi sve trebao potpisati ugovor o najmu stana na određeno vrijeme. 1 1. Ako se radi o izvanbračnoj zajednici s djetetom koje nije zajedničko s kime treba potpisati ugovor o najmu? S jednim (i s kojim? ) ili s oba partnera? 2. Ako je ugovor potpisan samo s jednim od njih , da li ako taj raskine ugovor i onaj drugi mora otići iz stana, tj. nema pravne osnove ostati, osim ako se s njime ne sklopi novi ugovor? 3. Koga sve u kontekstu iznajmvljivanja stana uključuje pojam " član obiteljskog domaćinstva" ? Je li nužno strodstvo, brak ili samo iskazana namjera da neki ljudi i djeca žive zajedno? 4. Ako stan uzimaju bračni partneri bez ili s maloljetnom djecom, je li bolje da oba potpišu ugovor? 5. Ako je u ugovoru ovršna klauzula, primjenjuje li se ona jednako na sve najmoprimce tj. i u slučaju obitelji s maloljetnom djecom? Ako je već u ugovoru ovršna klauzula, pretpostavljam da je dobro imati što više potpisnika na strani najmoprimca. Unaprijed hvala.

Hvala na brzim odgovorima. No, da li je takav ugovor stvarno ništetan? I kolika je vjerojatnost da će ga sud takvim proglasiti; naročito stoga što će obdarenik sada ući i u posjed.

Nastavno na upit s početka ove teme, slučaj je ovakav: darovni ugovor nije sačinjen kao javnobilježnički akt, već su samo ovjereni potpisi dvaju darovatelja (roditelji koji su još živi) temeljem čega je izvršen upis novog vlasnika u ZK; u darovnom ugovor navedeno je da se daroprimatelj odmah može knjižiti i da će odmah stupiti u posjed stana. Ne navodi se nikakvo doživotno uživanje niti plodouživanje. No, darovatelji su nastavili živjeti u stanu još 10-tak godina nakon toga. Tek nedavno su izašli iz nekretnine i tek sada daroprimatelj misli ući u posjed. Pitanja glase: da li je ugovor ništetan? Da li se – ako je tako - osporavati može bilo kada? (jer ne zastarijeva); kad je najbolji trenutak s obzirom na dva ostavitelja; pretpostavljam da treba pričekati prvu ostavinu (da li će u nju uopće biti uključena ta nekretnina?) Može li se na prvoj odmah zatražiti i utvrditi ništetnost uvidom u ugovor i uz eventualne izjave nazočnih ili mora ići parnica? Ili treba čekati drugu? Ako se može na prvoj ostavini, može li se odmah na ostavini nekretnina raspodijeliti prema ZN-u nasljednicima prvog reda, ako se već na ostavini pokaže da je nesporno da posjed nije preuzet odmah?

Vidim da je tema stalno aktualna. Ne bi tolike agencije bile na tržištu i de facto blokirale slobodnu prodaju stanova kad im ne bi bilo moguće da ulove nešto u mutnom. A tko im to omogućava, nego s jedne strane neinforamirani kupci i prodavatelji, a s druge "pravna" država koja i ono što deklarira u nekoj odredbi zakona sama ne kontrolira i ne suzbija ukoliko agencija protivno postupa, već im gleda kroz prste. Zašto je npr uopće moguće (a ne protuzakonito i kažnjivo) da agancija javno objavi u oglasu da kupac plaća npr. 2% provizije i PDV, ako je u zakonu jasno navedeno da bi on tu obavezu imao samo ako je sklopio tj. potpisao s tom agencijom ugovor o posredovanju, tj naručio uslugu? A kada dođe do suda - u našoj državi se presuda u praksi često donese u stilu " tkoj jači, taj kvači", što god pisalo u zakonu. A sad konkretno: želim vidjeti stan; moram preko agencije jer nema kontakta prodavatelja; piše (ili ne piše - kako kad) da uzimaju npr 2% i PDV? Da li to znači u startu da se ne smijem ni dogovoriti za razgled toga stana jer se već samim tim dogovorom za razgled smatra da sam se obavezala to i platiti, ako kupim, premda nikad ništa nisam potpisala, niti samo evidenciju o razgledu, a kamoli posrednički ugovor?. Ima li neki zakon koji o tome izričito nešto kaže? I ako je razgled dogovoren sms-om, a par dodatnih info o stanu razmijenjeno mailom u kojem se uvijek na dnu kao u nekom memorandumu otiskuje da kupac plaća 2% +pdv, može li takav podvaljeni tekst biti obvezujući? Što učiniti i kako kupiti tu nekretninu, ako se za nju odlučimo? A što se događa ako bismo je poželjeli kupiti preko druge agencije koja deklarira nižu proviziju? Napominjem: ništa nikome nije potpisano. Kako bi kupac u ovakvoj situaciji trebao postupiti? I zna li netko neku web stranicu ili portal na kojem oglašavaju samo vlasnici koji ne žele posredstvo agencije ? Unaprijed hvala na odgovorima.

Ok. Hvala na odgovorima. Dakle, treba ipak ponovo osigurati neki papir kao pokriće, inače može biti svašta. I ovaj komentar: čini mi se da je ovo što kaže Veteran velika istina koja zapravo znači: kada bi se pravim ljudima dalo da sastave valjane zakone - a to bi značilo precizne i određene u najvećoj mjeri tako da budu jasni i običnom čovjeku bez famoznih tumačenja (u kojima se onda nužno niti struka ne slaže) riješili bismo cijelo pravosuđe u državi: ne bi bilo uopće potrebe za tolikim brojem sporova, niti bi se oni maratonski vodili. A ovako smo osuđeni na daljnje iscrpljivanje snaga svih onih koji na tome rade ( i to najčešće za korist onoga kojemu ta korist ne bi trebala pripasti).

Hvala na odgovoru; i po meni bi se to tako tumačilo; no problem je u tome što su naše odredbe i zakoni često na sličan način nedorečeni gdje to ne bi trebali biti - dakle loši, pa se onda u odgovarajućoj situaciji, ovisno o tome tko su stranke u postupku i kakav interes imaju, pruži sasvim drugačije tumačenje! Zašto to npr nije jasno definirano nekim rokom u kojem se onda mora prodati, pa ako taj rok istekne onda se mora ponovo nuditi po istim ili drugačijim uvjetima. Ovako to može biti i par mjeseci i godina i par godina... i onda uvijek netko može reći da je trebalo ponovo, jer je proteklo toliko i toliko vremena...

Da li možda netko zna odgovor na ovo pitanje: Ako je gradu i državi ponuđeno pravo prvokupa po određenoj cijeni koje su oni odbili iskoristiti, a stan potom nije nikome prodan, može li se on i u kojem vremenskom roku prodati po istoj toj ili višoj cijeni bez ponovnog nuđenja gradu i državi, ili se nakon isteka određenog vremena i kojeg mora ponovo nuditi gradu i državi? I gdje to eventualno točno piše koliko vremena ima prodavatelj nakon nekorištenja prava prvokupa da pod tim uvjetima (odnosno ne lošijima) proda stan?

Način da se vrati taj novac, morao bi postojati i može se sigurno pronaći; pitanje je samo da li to državi odgovora ili joj bolje odgovoara da prisilno kreditiramo poreznu upravu 1,5 godina. Država koja je poštena prema građanima, to sigurno ne bi dopustila. Ovako je ovo još samo jedna u nizu smicalica! Koliko nas takvih ima? Koliko je novaca na taj način blokirano? Zašto mi sada npr. s tim obračunom i 0% odbitka ne bismo mogli otići na poreznu da nam ona to odmah vrati???? Vidite, kada bih ja vama rekla da vi taj vaš iznos za 12. mj, koji vam nije isplaćen date meni na 1,5 god i da vam ga ja potom vratim i to još bez kamata, vi biste jako dobro znali da to nije u redu; a ovako, kada vas država izdresira da vjerujete ono što ona hoće da vjerujete, onda ste vi voljni benevolntno čekati taj trenutak!!!

Mislim da je ovo vrlo nekorektno:trebalo bi u ZOR-u napisati da se PK ne vraća dok se ne isplati i posljednje dugujuće primanja (plaće); ili bi trebalo odrediti da tvrtke trebaju u takvom slučaju isplatiti dugujući iznos ranije (dok još imaju PK karticu). Ovako svi mi - a kao što se vidi ima nas - lijepo u višetisućnim iznosima kreditiramo Poreznu upravu; a probajte vi kao individua od banke npr. posuditi novac- par tisuća kuna bez kamata na godinu i pol dana! To ne bi išlo!

Nakon poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka poslodavac mi je isplatio posljednju plaću za gotovo čitav posljednji mjesec. Plaća je međutim znatno manja od plaće isplaćene za pretposljednji mjesec zbog toga što poslodavac nije od dohotka odbio porezne olakšice, već je oporezovao (+ prirez) cijeli dohodak!!! Time me oštetio za gotovo 3.000 kuna za koje kaže da ću ih dobiti natrag u poreznoj prijavi za sljedeću godinu!!!! To je učinio navodno zato jer mi je po zakonu morao 15 dana nakon prestanka RO-a vratiti PK, a bez PK mi potom, par dana kasnije u obračunu plaće nije mogao odbiiti olakšice!!! Napominjem da kod poslodavca radim više od dvadeset godina! Sada kažu da ne mogu izraditi novi obračun. Je li to pravno doista tako i što mogu poduzeti da mi se taj novac isplati sada, a ne za godinu dana?( Zbog čega trebam prisilno godinu dana kreditirati tim iznosom poreznu upravu???) Može li pomoći inspekcija ili nešto treće?

Hasko, hvala na odgovoru i savjetu; to mi trenutno i je najveća dilema (da li uopće ići na taj zahtjev; ako spor nakon zahtjeva izgubim, otpremnina mi ostaje, zar ne? A ako ga dobijem, dobijem zaostale place i ponovo pravo rada. (Bar mislim da su to opcije, ili...?). Da, ostala materijalna mogu ići kasnije. Visina otpremnine bi igrala neku ulogu u tome da li ju je dužan poslodavac dužan isplatiti odmah po okončanju radnog odnosa ili on to ima pravo- s obzirom na visinu iznosa odgađati? Mali čovječe, hvala na uključenju:ovo o otpremnini je kao što kažete; ako je uručen poslovno uvjetovani, onda to nije u zraku; da, radi se o tome: s kojim obrazloženjem i zašto bi tjerao ljude i gasio nešto za čime i dalje postoji potreba? Nije li to u priličnoj mjeri samovolja I zašto bi mu se dopuštala? Mora li se to malo detaljnije obrazložiti i potkrijepiti nekom analizom ili je dovoljno samo reći "ne želimo/ne treba nam više "?

Hvala G-man-u na sažetim i brzim odgovorima i hasku također na komentaru i praćenju problematike - lijepo je znati da i na blagdan ima ljudi koji su voljni razmišljati i pomoći u rješavanju vaših problema. Ovaj odgovor ("to ovisi o poslodavcu" ) na 4. pitanje me malo brine, tj. ne sviđa mi se, jer ako to ovisi o poslodavcu... hm... što se može očekivati...? Ako čovjek ide na opciju spora dobro bi mu došli ti novci (s time da ih naravno vrati, kasnije kada i ako spor ispadne u njegovu korist. A ako ne ispadne, nadam se da se tada neće pojaviti problem isplate otpremnine, ili bi se i to moglo dogoditi u našem pravnom sustavu? Pa bi možda trebalo razmisliti o odustajanju od cijele price sa zahtjevom, da ne bi bilo više štete nego koristi? Hasko, šro se tiče " to ovisi da li je otpremnina predmet spora ili nešto drugo") ovdje se ne bi radilo o otpremnini (iako bi se i tu dalo čačkati) niti o neplaćenom prekovremenom već prvenstveno o nečem drugo: poslovi nisu ni nestali ni prestali...