Poštovani.
Živim sa obitelji (žena i dvoje djece) u kući svojih roditelja, odvojeno, na katu sa posebnim ulazom.
Pošto su roditelji već prilično stari, htio bih da se kuća prepiše na mene, da mogu na miru investirati u kuću, da ako se meni nešto desi da su mi djeca sigurna, a i da kasnije nebu problema oko vlasništva. Oni žive u prizemlju kuće.
Zanima me nekoliko stvari:
1. Da li se može kat kuće prepisati na mene ,a da se ne provede postupak etažiranja koji košta, a taj novac je pametnije uložiti u adaptaciju
2. Ako se ne može, išao bih na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali se oni boje da ću ih izbaciti na ulicu (što potpiruje sestra koja živi u drugom gradu i koja je btw pravnica i njen suprug odvjetnik), što je van svake pameti, ali ne mogu ih uvjeriti da su na taj način još bolje osigurani što se tiće brige, lijekova, općenito pomoći
2.1 da li se u slučaju dosmrtnog uzdržavanja plaća kakav porez?
3. Da li je pametnije/bolje ići sa Darovnim ugovorom i sa kojim oblikom Ugovora su roditelji bolje "zaštićeni", jer meni je svejedno kako se ugovor zove samo da oni budu sigurni da ih niko "neće izbaciti na ulicu", jer mi nije na kraj pameti da ih izbacim ili da se ne brinem za njih (što već ionako činim), a da ja mogu mirno spavati?
Moram napomenuti da su prilično staromodnih uvjerenja ("kaj bude onda nama ostalo, a mi smo delali tu hižu..."), otac ne kuži pol stvari oko njega a majka sa sestrom vuku konce (kuća glasi na njega). Odnosi nisu najsjajniji baš zbog tog neriješenog statusa i potpuno različitih pogleda na svijet, za što vjerujem da bi se moglo stabilizirati ako se konačno riješe ti imovinsko-pravni odnosi.
Zahvaljujem.