Evo i za cigu nekaj...da ne čami sam
Mirišeš na zagasito predvečerje,
to uvijek pomislim.
Osim kad doneseš kišu u šeširu .
Tamo iako ih nema,
pronađem tvoje male darove :tuzan:,
imaginarnih su boja i oblika
U toj krajnosti,još sam tvoje
dijete,žena,koja te grli oko vrata,
i satima ljubi.
O Bože,zašto se krajnosti
tako lako prekorače!?
Mirišem te u žutom,
tu još ima mrvicu nade
i emocije koja me
drži u ovom gradu
iako je vrijeme da se otisnem,
tu u žutom još nisi sasim predan strahu.
A ja,o meni se ionako piše kroz svaku pjesmu