shija

Pozdrav, Situacija je slijedeća. Vlasnici nekretnine (kuće) su umrli, a nasljednici nisu htjeli prihvatiti nasljedstvo jer je bilo puno duga prema banci, pa je kuća pripala gradu. Banka pokreće ovrhu nad nekretninom (u vlasništvu grada) i prodaje je na aukciji. Čovjek kupuje tu nekretninu na aukciji i prepisuje je na sebe. U sudu sve prolazi OK, isplaćuje kuću, dobija vlasnički list i sve ostalo. Međutim sad dolazi do problema sa priključkom vode. Vodovod traži od novog vlasnika da plati stari dug (koji nije mali) kako bi mu priključili vodu. Koliko je meni poznato svi dugovi ostaju starom vlasniku, a novi vlasnik dobija "čistu" nekretninu. Kakve mogućnosti ima novi vlasnik da dobije priključak vode? Napominjem da je sat skinut, vjerojatno zbog velikog duga.

Znači nakon kupnje ja nemam nikakve obaveze prema vjerovniku i on mi mora predati vozilo, jer je kod njega u posjedu?

Auto. Ovo je valjda Finina špranca za sve.

Pozdrav svima,Što je u biti Razlučni vjerovnik? Malo sam čitao definicije, ali mi je konfuzno, pa ako netko može objasniti "laički".Konkretno, našao sam jednu dražbu gdje piše:"Na vozilu postoji razlučno pravo s osnove prava zadržaja u korist vjerovnika XXX"Naznaka da li je nekretnina slobodna od osoba i stvari, odnosno stanuje li ovršenik s članovima svoje obitelji u nekretnini ili je nekretnina dana u najam ili zakup:Vozilo je u posjedu treće osobe-razlučnog vjerovnika XXX.Što bi to konkretno značilo za mene ako bih kupio to vozilo na dražbi?Jer početna cijena je dobrano ispod tržišne cijene za taj model i godište, pa me strah da ima neka "caka".Hvala unaprijed svima na odgovorima

U trgovini Vinkoprom u Vukovaru sam kupio kompresor (cca 950 Kn). Kod kuće sam ga isprobao cca 15 minuta i radio je OK. Nekoliko dana nakon toga pokušavam ga upaliti, međutim on više ne radi. Odnesem u trgovinu (sedmi dan od kupnje) da mi zamijene za drugi, međutim trgovac to odbija, tvrdeći da on to mora poslati na servis, pa ako mu u servisu odobre zamjenu, onda može. OK. Nisam htio odmah praviti probleme, ali izričito napomenem da ne želim da mi se vraća popravljeni proizvod, nego želim ili novi proizvod ili povrat novca, jer smatram da proizvod koji je prestao raditi u roku nekoliko dana od kupnje ima ozbiljne nedostatke, a i popravljani proizvod nije više novi. Tu moju primjedbu stavimo i u zapisnik za servis. Sada je prošlo već skoro 2 tjedna otkako sam predao proizvod "na servis", međutim još ništa. Niti mog kompresora niti ikakve informacije kada bi mogao biti. Čak mi je gospodin tamo "polubahato" i odbrusio da ja nemam nikakva prava tražiti novi proizvod ili povrat novca, nego samo donijeti na servis, pa oni kad poprave - poprave. Zanima me sada, koja su moja prava? Imam li ja pravo otići u ponedjeljak tamo i zahtijevati novi proizvod (nemaju ga na stanju, to je bio zadnji) ili povrat novca, jer proizvod nije radio niti par dana?

Evo, da vratim ovu temu iz naftalina. Dakle, prema onome što sam shvatio, ako je obrt zatvoren u 07. mjesecu 2007., (nije bio u sustavu PDV-a, ali ima duga za mirovinsko i zdravstveno) sa 01.01.2018. bi svi dugovi trebali otići u apsolutnu zastaru. Bio sam u poreznoj upravi, ali su me prošetali kroz nekoliko soba i nitko mi nije konkretno znao reći, jer sam u međuvremenu bio u sustavu reprograma. Reprogram je na kraju prekinut, jer nisam mogao plaćati kad sam ostao bez posla, ali nisam dobio ništa napismeno i koliko sam shvatio ja se još uvijek vodim u nekom reprogramu. Na kraju su mi rekli da predam na urudžbeno zahtjev za otpis duga po pitanju zastare i da ću onda dobiti službeni odgovor. Bio sam kod knjigovođe, ali je bila u gužvi i nije mi mogla konkretno odgovoriti, samo je rekla da su se u međuvremenu neki zakoni izmijenili. Mene zanima, da li reprogram može prekinuti apsolutnu zastaru i mogu li mi nekako odbiti zahtjev za otpis duga na osnovu zastare zbog reprograma? Iskreno, ne diraju me zadnjih 2-3 godine, pa ne bih volio čačkati, pa da se pokaže da je reprogram ili nešto slično prekinulo zastaru, ali volio bih to riješiti pa da sam miran. Logika mi kaže da ako je nešto apsolutno, onda je konačno, a iskustvo mi kaže da kod nas logika često nema veze sa zakonima. Dakle, mogu li slobodno predati zahtjev za otpis duga na osnovu zastare ili se nešto u međuvremenu izmijenilo?

Dakle, riječ je o zemljištu cca 4000m2 u privatnom vlasništvu koje je u gradu i omeđeno je sa 4 ulice, te nema direktan pristup. Zemljište se vodi kao voćnjak, a vlasnica zemljišta je umrla još davno prije rata i u katastru se na toj čestici sada vodi 9 vlasnika koji se nalaze svugdje po svijelu (od Hrvatske, Njemačke, Amerike, Argentine...) u omjerima od 3/144 do 39/144. To zemljište, još od prije rata, koriste stanari jedne ulice tako da su, svatko u dužini svog placa, produžili kao baštu ili voćnjak. Nikada nitko nije ni pitao za to i vjerojatno nitko nikad ni neće. Moj otac je pokušao stupiti u kontakt sa jednim od suvlasnika da proda svoj dio (kako bi produžio plac, ali čovjek ima 3/144, a u Njemačkoj je vlasnik nekih lanaca supermarketa tako da nije uopće bio zainteresiran. Zanima me, s obzirom da ima 9 vlasnika, postoji li mogućnost da se dogovori sa jednim od vlasnika da se otkupi određeni dio zemljišta ili svi vlasnici moraju pristati na to? Može li samo jedan od vlasnika tražiti npr. da se uklone bašte i da on na tom mjestu posadi voćnjak ili mora imati suglasnost ostalih vlasnika? S obzirom da stanari ulice to zemljište koriste preko 40 godina, a da nikad nitko nije postavio pitanje, postoji li neki institut upisa prava vlasništva dosjelošću, korištenjem ili nešto slično?

Da ne otvaram novu temu, nadovezao bih se na ovo. 1992. godine sam sjedio u nekom parku sa dvije djevojke kada su nam prišla 2 policajca i tražili travu. (Mi smo slučajno sjeli baš u taj park, a tek naknadno smo saznali da se tu okupljaju narkomani). Naravno, kako nismo ništa imali kod sebe i pretresom nisu ništa našli kod nas policajci su me počeli tući da priznam gdje je trava. S obzirom da na moje uporno negiranje posjedovanja i konzumiranja nisu prestali da me tuku, rekao sam da smo imali i popušili sve (samo da me prestanu tući). Na to su me natjerali da po parku tražim opušak koji smo popušili. S obzirom da je tamo bilo stvarno puno opušaka, ubrzo sam pronašao jedan. Nakon toga su policajci pozvali 2 inspektora i pred kojima sam također "priznao" da smo pušili i da sam ja donio i ponudio njih dvije i predali im opušak koji sam našao. Inspektori su me priveli u postaju, dok su djevojke odvezli kući (jer su one bile maloljetne, a ja punoljetan. Iako je razlika među nama 3-4 mjeseca, taman se potrefilo da se to dogodilo mjesec dana nakon mog 18-og rođendana). Nakon što su se inspektori vratili i odveli me u prostoriju, ispričao sam im točno kako se dogodilo. Da smo samo sjedili u parku, da nismo ništa konzumirali i da sam priznao samo da prestanu tući. Oni su to zapisali i pustili me. Nakon jedno godinu dana pozvan sam na sud. Na sudu sam ponovio sve kako je bilo, a moju priču su potvrdile i njih dvije. Na osnovu svega toga sudac je odbacio slučaj, jer kako je naveo, nije utvrđeno da smo išta konzumirali, ništa nam nije pronađeno, a sporni opušak je mogao biti bilo čiji. Ja sam kasnije potupno zaboravio na to, da bi me (skoro 25 godina poslije toga) policajci zaustavili u redovnoj kontroli prometa i nakon provjere policajac me pita što je to bilo sa travom 1992. godine. Pa je li moguće da se ja u policiji vodim kao narkoman iako nikada, osim tog slučaja, nisam imao nikakvih susreta sa policijom vezanih za narkotike? Znači da bi bilo koji moj budući poslodavac (sa vezama u policiji) mogao "vidjeti" da sam ja imao "problema sa travom" iako je sve ispalo splet glupavih okolnosti, a i na sudu je potvrđeno da sam "čist". Da li će to meni doživotno ostati u dosjeu ili postoji neki pravni institut da se to ukloni?

Hvala svima na odgovorima. Danas smo bili u gruntovnici i to je takva zavrzlama da nije normalno. Pokojni otac ima na sebi kuću i 3 jutra zemlje 1/1 na kojima ima po 4 zabilježbe na svakoj (ukupne vrijednosti valjda veće nego što vrijede i kuća i imanje). I ima na neke 2 kuće nešto tipa 2/96 i 10/65. Znači ništa. Tako da će najvjerojatnije (kako sada stvari stoje) supruga odustati od nasljedstva. Ali problem je što mi još uvijek nikako nismo uspjeli saznati stvarni iznos duga. Znači u gruntovnici i na kuću i zemlju ima kredit u banci 13.000€ iz 2005. Zatim ima drugi kredit iz 2012 na 13.000 CHF. I ima kod neke zadruge 2 kredita iz 2017. i 2018. na po 64.000 kn. E, sad, moguće je da su zadnjim kreditom zatvorene sve prethodne obveze, samo nisu brisane zabilježbe, a moguće je da ništa nije zatvoreno i da je sav taj dug aktivan. Bili smo do banke koja je izdala kredit iz 2005. da ih pitamo koliko je isplaćeno i koliko je ostalo i rekli su nam da nam ne mogu dati tu infomaciju, već to jedino mogu dati javnom bilježniku kod kojeg se vodi ostavinska rasprava i to ako zatraži službenim putem. Zatim smo otišli kod tog javnog bilježnika da vidimo kako to ide i on nam je rekao da oni takve informacije ne traže od banke. Znači ispada da ti trebaš odlučiti prihvatiti ili ne prihvatiti dio nasljedstva na kojem možda ima 10.000€ duga, a možda ima 60.000€, a to ti nitko neće reći dok ne prihvatiš. Iskreno, meni to nema logike. Ne bi li se na ostavinskoj raspravi trebalo biti prikazano stvarno stanje imovine i duga, pa da nasljednici odluče? Ovako možeš jedino prihvatiti mačka u vreći.

Pokušao sam pronaći odgovor u postojećim temama, ali nisam uspio, pa ću probati što kraće opisati situaciju. Mojoj supruzi je umro otac prije desetak dana (suicid, ali mislim da nije bitno za temu). Sa ocem nikada nije kontaktirala, niti je bio u braku sa njenom majkom (izvanbračno dijete). Priznao ju je sa 5 godina, te se i u papirima vodi kao njen otac. Prema informacijama koje imamo, od nasljednika su tu moja supruga (kao njegovo zakonito dijete), pokojnikova supruga i njihovo dvoje djece; kći i sin. Sinu je oduzeta poslovna sposobnost, te je otac bio skrbnik, pa će vjerojatno Centar za socijalnu skrb imenovati drugog skrbnika za postupak ostavinske rasprave. Pokojnikova supruga je kao nasljednike navela i moju suprugu (sa djevojačkim prezimenom od prije 25 godina i nepoznatom adresom), ali smo otišli do suda i javnog bilježnika kojem je taj slučaj povjeren i "ažurirali" sve podatke. Kako nikada nije bila u kontaktu sa ocem, niti sa bilo kime iz njegove porodice moja supruga ne zna što on ima od imovine i što ima od dugova. Iz katastra smo vidjeli da ima kuću na kojoj ima nekih kredita, a iz razgovora sa susjedima smo čuli da ima nekih 7 jutara zemlje, lješnjake i svašta nešto, ali to za sada nismo uspjeli pronaći. Pretpostavljam da će to sve biti predstavljeno na ostavinskoj raspravi, pa će onda biti sve jasnije. Kako nikada, ni ona ni ja nismo bili na nekoj ostavinskoj raspravi, imam nekoliko pitanja: 1. Na koji način se dijeli imovina ako su nasljednici: pokojnikova supruga, dvoje djece u braku i vanbračno dijete, a nema drugih nasljednika? Pretpostavljam da su svi četvoro prva nasljedna linija i da će se sve dijeliti na 4 dijela ili možda supruga ima neki veći dio? 2. Znam da se naslijeđeni dugovi dijele na jednake dijelove prema nasljednicima (do visine naslijeđene imovine), ali pretpostavljam da će se banke naplatiti od onoga od koga mogu, neovisno o nasljedstvu. Postoji li mogućnost da moja supruga uzme svoju četvrtinu imovine, a da se banke od nje naplate punim iznosom duga? Jer pokojnikova supruga je nezaposlena (nikada u životu nije radila), sinu je oduzeta poslovna sposobnost (znači da ne može vraćati dugove), a za kćer nemamo nikakvih informacija, te je moguće da ni ona ne radi. Znači da je jedino moja supruga u stalnom radnom odnosu i možda je jedina od nasljednika koja ima stalna primanja. Pretpostavljam da će se banke prije probati naplatiti ovrhom na plaću, nego prodajom imovine? Kako ide u tom slučaju? 3. Što se događa u slučaju naknadno pronađenih dugova i ima li neki rok do kojeg dužnici mogu prijaviti? Pošto nemamo nikakvih informacija gdje i kako se pokojnik zaduživao, a vidimo da su na kuću uknjižene neke "zadruge", bojimo se da se naknadno ne pronađe neki dug koji je puni veći od naslijeđenog dijela. Da li se "dug do visine nasljeđene imovine" računa samo za dug koji je prikazan na ostavinskoj raspravi ili se tu računa i sav naknadno pronađeni dug? Znači: Ako se na ostavinskoj raspravi 1/1 utvrdi da je dug, npr. 5000€, a nasljedstvo isto 5000€, što se događa sa naknadno pronađenim dugom od 10,000€? Ide li on 1/1 nasljednik ili se otpisuje jer je veći od nasljednog dijela? 4. S obzirom na sve ove zavrzlame, da li je pametnije angažirati odvjetnika i koliko on može pomoći?

Dakle, problem je slijedeći (izvinjavam se na podužem postu, ali pokušavam sve objasniti): Prošle godine u 8. mjesecu angažirali smo majstora za krov na kući jer je prokišnjavalo. Čovjek je došao, pregledao, rekao što treba kupiti i da će cijena za ruke biti 1.000€. Ima obrt i izdati će račun. Dogovorili smo posao, čovjek je došao, odradio i sad počinju problemi. Prvi problem je nastao kod izdavanja računa. Kad je završio posao i kad smo mu platili, rekao je da će račun donijeti kroz par dana. OK, naša greška je što smo platili bez da smo dobili račun, ali čovjek je iz sela, angažirali smo ga po preporuci, došao je kako smo dogovorili, odradio posao i stvarno nismo mislili da će biti ikakvih problema vezano za račun. Pogotovo što smo prilikom ugovaranja posla naglasili da nam treba račun i on je par puta rekao da obavezno izdaje račun kad sve završi. Na naših par upita kada će nam donijeti račun, govorio je da je sad u gužvi i da će naići "ovih dana" da donese račun. Pošto nam nije bilo hitno za račun (trebati će nam, ali tek za koju godinu) nismo previše potencirali. Drugi problem nastaje kad je počela kiša. Nakon njegovog posla, kad počne kiša krov je i dalje curio (ne u tolikom obimu kao prije, ali ako sam dao 1000€ (plus materijal) očekujem da uopće ne curi). Svaki puta bismo ga nazvali, on bi došao kroz par dana, pregledao, nešto pokrpao i bilo bi OK do iduće kiše. Onda curi na drugom mjestu. Nakon 3. ili 4. puta što smo ga nazvali odjednom je postao jako neugodan, bahat i rekao je da mu ne pada na pamet više dolaziti. (Napominjem da curi na mjestima koje je on radio). Pokušali smo još nekoliko puta na lijep način, ali on je bio sve bahatiji (većina komunikacije je bila SMS-om, tako da postoje sve poruke). Što ja sada mogu napraviti? Sreli smo ga nedavno i rekao je da je zatvorio obrt i da više ne može izdati račun. Malo sam proguglao i vidio da je on obrt zatvorio još 2012. godine. Znači kad smo dogovarali posao, on je već radio na crno i nije nikako mogao izdati račun. Sad je od toga već prošlo skoro godina i pol. Meni je u početku bilo bitno samo da mi dođe, napravi posao do kraja i izda račun, kako je i bilo dogovoreno. Ili ako to ne može (ili neće) neka mi vrati kompletan iznos, pa ću angažirati drugoga. Ali sad sam se i ja zainatio kad je toliko bahat i bezobrazan. Pretpostavljam da s njime neće ići na lijep način (jer bi već bilo riješeno). Da li pomaže (za neku eventualnu buduću parnicu do koje će vjerojatno doći) da mu pošaljem preporučeno gdje tražim da mi vrati kompletan iznos uplate jer nije napravio posao i nije izdao račun? Iskreno, sad ni ja više ne želim imati ništa s njim. Eto, svaki savjet je dobrodošao.

Super, zahvaljujem. To me interesiralo. Znači onda početkom 2018. podnosim zahtjev za otpis kompletnog duga zbog zastare? Ili mogu i ranije (za ovaj dio koji je već otišao u zastaru) ?

Čitao sam ovdje dosta o relativnim i apsolutnim zastarama i mogu reći da manje znam nego što sam znao Koliko sam shvatio apsolutna zastara za doprinose iznosi 10 godina od datuma nastanka obaveze. Radnje za naplatu duga prekidaju relativnu, ali ne i apsolutnu zastaru (nadam se da sam dobro shvatio). Dakle, konkretno me zanima: ako je obrt poslovao 2004-2007., zatvoren je u 07. mjesecu 2007. Da li to znači da u 7. mjesecu 2017. nastupa apsolutna zastara za sva potraživanja po pitanju doprinosa bez obzira na radnje koje je PU izvršila u međuvremenu? Nije bio u sustavu PDV-a, pa nema nikakvog duga za porez. Ostalo je duga za doprinose. U međuvremu su pokretane neke porezne radnje radi naplate duga i nešto je naplaćeno, ali većina je ostala nenaplaćena.

Ovo je post iz usluge, pa molim da ne napadate mene. Dakle situacija je slijedeća: Jedinica lokalne samouprave, djelatnik sa stalnim ugovorom, zaposlen tri godine. Jedno vrijeme je bio politički aktivan. Promijenila se vlast. Još prije izbora se govorilo da je on "prvi na listi za odstrijel", ako "ovi" preuzmu vlast, jer je aktivan u "onoj drugoj stranci". Naravno, promjenom vlasti, počinju problemi. Oduzimaju mu se sredstva za rad, uvode se neke zabrane koje se odnose samo na njega. Zabranjuju mu se pristupi nekim resursima koji su mu neophodni za obavljanje poslova koji su mu u stvari primarni posao i koji su u opisu njegovog radnog mjesta. Kao šlag na tortu pravi se nova sistematizacija radnih mjesta gdje su se promijenili uvjeti stručne spreme za njegovo radno mjesto i sada te stručne spreme uopće više nema u sistematizaciji. Što on sad može očekivati? Može li se samo tako, jednostavnom promjenom stručne spreme, nekome dati otkaz? Znam da ide neki period od 6 mjeseci neraspoređenosti, ali što nakon toga? Neovisno o svemu, taj djelatnik je od svog pročelnika (nestranačkog, koji je bio bio tu i za vrijeme "stare" vlasti, i za vrijeme "još starije" (koja se sada vratila)) za prošlu godinu ocijenjem ocjenom "Odličan". Radio je sve poslove što se od njega zatražilo, a od kojih 2/3 nisu bili ni blizu opisa njegovog radnog mjesta. Svaki mjesec je imao barem 20 prekovremenih sati (koje je pisao, a koji mu nisu bili plaćeni) i sigurno još toliko koje nije ni pisao. Znači ne radi se o nekom "političkom uhljebu" koji je primao plaću i nije ništa radio, nego o čovjeku koji je možda bio jedan od 10% u zgradi onih koji su stvarno potezali. Njegov jedini grijeh je što je politički nepodoban. Bilo kakav savjet će dobro doći. Hvala!

Eto. Još jedan dokaz je "misliti drek znati" Sreća pa pitam. E, sad kad već davim, još jedna sitnica koju sam zaboravio spomenuti u prvom postu. Naime, kad sam rekao da smo dogovorili alimentaciju, dogovorili smo, na papiru, iznos od 1100 kn. S obzirom da nam je u braku nastalo poprilično dugova koji su se nagomilali, a ja sam prvi stekao uvjete za neki kredit kako bih otplatio dugove (većinom dugovi vezano za stan u kojem su ostali ona i dijete), nas dvoje smo se dogovorili da pošto je kredit na moje ime, ona je ostala u stanu, ja plaćam podstanarstvo, da ja njoj onda uplaćujem samo 500 kn mjesečno na ime alimentacije. To smo se dogovrili usmeno. Na prvom ročištu kada je sudac pitao za alimentaciju, rekao sam da smo se dogovorili (i ona je to potvrdila) da pošto ja otplaćujem kredit koji je nastao zbog zajedničkih dugova, njoj uplaćujem 500 kn na ime alimentacije, na neodređeno vrijeme (nismo precizirali do kada). Sudac je tako i upisao. Mi smo za sada u OK odnosima i možemo se dogovriti oko većine stvari, ali što ako se danas-sutra ti odnosi promijene? Može li ona mene za godinu-dvije tužiti za tu razliku od 600 kn mjesečno?

Zašto sam ja mislio da je stupio na snagu 01.01. ??? Kada bi on uopće trebao biti donesen? Ali kakva je inače sudska praksa ako se zakon promijeni za vrijeme trajanja postupka? Da li se presuda donosi po novom ili starom zakonu? Da. Na to sam mislio. Hvala.

Pozdrav, Imam 2 pitanja: 1. Sredinom prošle godine pokrenuta je brakorazvodna parnica (sporazumni razvod) sa malodobnim djetetom. Održano je ročište i dogovoreni su svi detalji vezani za dijete (viđanje djeteta, alimentacija i slično). Odrađen je i centar za socijalnu skrb i dostavljeno je mišljenje koje je predano u sud i sada se samo čeka to završno ročište. S obzirom da se obiteljski zakon od 01.01. promijenio zanima me da li se sada u brakorazvodnoj parnici primjenjuje novi ili stari zakon, s obzirom da je parnica započela po starom, a biti će dovršena po novom zakonu? I kako će se danas-sutra gledati stan i slično jer sam čuo da je novi zakon puno rigorozniji od starog po pitanju majke sa djetetom i stana (i tu ima mogućih komplikacija, ali to je već za neku drugu temu). 2. Ako su se stranke sporazumno dogovorile da će dijete biti s majkom, a otac će plaćati alimentaciju; što se događa ako se danas-sutra neke okolnosti promijene (majka se pokvari, ocu se poboljšaju prilike...) pa otac zaželi skrbništvo jer smatra da je u novim okolnostima to bolje za dijete? Može li on zatražiti skrbništvo i nakon 2-3 godine od brakorazvodne parnice ili kome sud dodijeli dijete prvi puta s njim je do punoljetstva? Hvala unaprijed

Pozdrav, situacija je slijedeća: Supružnici ne žive zajedno oko godinu dana i nedavno su podnijeli zahtjev za sporazumni razvod braka. Nisu još ništa dogovarali oko imovine (suprug je ostao u kući, auto je kod njega i slično). Počeli su se dogovarati da prodaju auto i podijele novac po pola. Do nedavno je sve bilo OK. Auto su koristili oboje po potrebi i po dogovoru (većinom on, jer mu je trebao za posao, a ona bi uzimala auto na jedan-dva dana mjesečno kad bi joj zatrebao). No, sada je nešto njemu udarilo u glavu i od prije par dana joj više uopće na da auto (drzak, bezobrazan...). Auto glasi na nju, on ima punomoć da ga vozi, ali ne i da ga proda. Na koji način ona sada može doći do tog auta jer joj stvarno treba? Može li ona podnijeti tužbu za smetanje posjeda, jer joj od prije par dana više ne da auto, pa da sud naloži da joj se da auto na korištenje? Ona je već našla kupca (kako su se prije i dogovarali dok je sve bilo OK), ali ne može prodati auto i podijeliti novac jer ne može doći do njega. Može li se uopće prodati pokretnina koja trenutno nije u tvom posjedu i kako bi novi kupac i ako plati mogao uzeti taj auto?

Znači jedna osoba može, nakon što se odluči razvesti, rasprodati svu imovinu, potrošiti pare i onda predati zahtjev za razvod. Nema imovine, nema se što dijeliti. Može li se u postupku razvoda zatražiti zabrana raspolaganja zajeničkom imovinom da se ne dogodi da jedan supružnik rasproda sve i onda kad dođe do postupka podjele bračne stečevine nema se više što dijeliti. Kako dokazati da osobe nisu zajednički i dogovorno prije postupka razvoda prodale imovinu i podijelile novac? Kako to ide u sudskoj praksi ako netko zna. Vjerujem da je bilo takvih slučajeva.

Dakle, situacija je slijedeća (Priča je komplicirana, ali pokušati ću biti što kraći ne iznoseći "moralne" razloge, već samo pravne): Žena je odselila od muža. Još nisu predali papire za razvod, ali se dogovaraju oko toga. Imaju maloljetno dijete (17 godina koje je odlučilo živjeti s majkom). Imaju automobil koji glasi na njeno ime. Može li ona sada prodati automobil pošto papiri za razvod još nisu predani, ali ne žive zajedno već nekoliko mjeseci (ona živi sa drugim)? Da li jednog dana kad predaju papire za razvod i pokrenu podjelu zajedničke imovine taj automobil ulazi u zajedničku imovinu s obzirom da je prodan prije podnošenja zahtjeva, ali nakon što je ona odselila? Kako bi sud kod podjele zajedničke imovine danas-sutra gledao na to ako bi ona taj auto prodala čovjeku sa kojim trenutno živi za neki simboličan iznos (npr. auto vrijedi 3000€, a ona mu ga proda za npr 200€)? Ona se slaže da jednom kada sud bude završen njemu isplati polovinu realne vrijednosti auta, ali se boji da će on odugovlačiti sa razvodom jako dugo, a njoj taj auto treba za posao. (On nigdje ne radi, a auto je cijelo vrijeme kod njega i on joj ga da možda 1-2 mjesečno na jedan dan, ali svaki puta napravi scenu kad ona treba uzeti auto).

Pozdrav, Imam kompliciran slučaj, ali ću ga pokušati izložiti što jednostavnije. Dakle, 30.11.2011. sam zaposlen na određeno vrijeme (godinu dana) u jednoj gradskoj firmi. Prema dogovoru sa tadašnjim direktorom moje mjesto rada (moj radni stol) nije bio u toj firmi nego u zgradi gradske uprave jer su svi papiri koje je trebalo voditi nalazili tamo (malo komplicirano da sve objašnjavam, ali sve u redu i po zakonu). U ugovoru o radu mi stoji kao mjesto rada samo naziv grada. Prije 2 mjeseca su se dogodile neke političke pretumbacije i stari direktor dobija otkaz, a postavlja se politički podoban novi direktor. Od prvog dana počinju šikaniranja, prozivanja mene po medijima, najave da ću dobiti otkaz, uspoređivanje sa slučajem Buljubašić (kao da primam plaću, a ne dolazim na posao, mada samo da sam pisao sve prekovremene svaki mjesec bih mogao uzimati još jednu plaću, ali nebitno za cijelu priču). Novi direktor mi sredinom 5. mjeseca šalje opomenu pred otkaz da je navodno uvidom u neku PJ (kod koje se ja uopće ne vodim) utvrđeno da nisam dolazio na posao. Očitujem se na tu opomenu navodeći da je sve dogovoreno sa bivšim direktorom, da sam ja uredno svaki dan na poslu (firmi se svaki mjesec iz gradske uprave šalje moja evidencija prisutnosti na radu) i da ukoliko se dolaskom novog direktora nešto promijenilo vezano za moje radno mjesto ja sa time nisam upoznat. Novom direktoru se očituje i gradonačelnik navodeći da je sve čisto i u dogovoru sa bivšim direktorom. Kako mi ne bi propao godišnji ako dobijem otkaz, 31.05. uzimam godišnji do 12.07. 13.06. mi poštom, preporučeno stiže rješenje o redovnom otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika napisano 31.05. (isti dan kad mi je dao godišnji, dao mi je i otkaz) sa otkaznim rokom 7 dana. U obrazloženju se navodi da mi je poslana opomena na koju sam se ja očitovao i da unatoč opomeni i dalje nisam dolazio na posao. Također se pozivaju na članak zakona u kojem stoji da ukoliko djelatnik poslove obavlja van sjedišta tvrtke to mora biti navedeno u ugovoru što kod mene nije slučaj, jer sam potpisao standardnu šprancu ugovora kakvu imaju svi djelatnici. Kako nisam mogao izdržati sva ta šikaniranja, a s obzirom na moju postojeću dijagnozu (PTSP) jučer (28.06.) sam otišao kod doktora koji mi je otvorio bolovanje. E, sad mene zanima što i kako dalje? Kada sam pričao sa doktorom rekao sam da mi se sprema otkaz (jer ja u biti ovo i ne smatram pravomoćnim pošto sam na rješenje uložio prigovor), ali mu nisam rekao da mi je otkaz već uručen. Doktor mi je rekao da ako u međuvremenu dobijem otkaz da mu odmah javim, jer navodno on mene može nakon otkaza držati na bolovanju još samo mjesec dana. Od kada je to? U zakonu o radu sam samo našao da otkazni rok ne teče za vrijeme bolovanja ili godišnjeg odmora. Gdje je to da se na bolovanju može biti samo mjesec dana ako se uruči otkaz. Jesam li ja u kakvom prekršaju što sam otvorio bolovanje nakon zaprimljenog otkaza? Što mi je sada činiti. Pričao sam sa nekoliko "pravnika", ali imam dojam da oni o materiji znaju manje od mene koji sam pročitao zakon o radu. Znam da ovo sve izgleda kao meksička sapunica, ali vjerujte mi da mi nije namjera vući bolovanje mjesecima i sjediti kod kuće. Da sam to htio mogao sam već davno uzeti invalidninu i mirovinu što su mi nekoliko puta nudili, pa sam sve odbijao. Sve se nadam da će se za mjesec-dva strasti malo smiriti, jer je stvarno u mom slučaju sve čisto (možda malo zakonski nategnuto, ali je čisto) i da ću nastavit raditi. Nekoliko pravnika mi je reklo da će mi on vjerojatno dati otkaz, ali da imam jako dobre osnove za tužbu. Meni nije cilj tužiti nikoga, već samo pošteno raditi kao i do sada.

Pozdrav, Bio sam zaposlen na određeno vrijeme (3 mjeseca) u jednoj tvrtki u vlasništvu Grada. Nakon isteka ugovora, potpisao sam novi ugovor opet na određeno vrijeme (još jednom na 3 mjeseca) jer neki poslovi nisu bili dovršeni. Sada ističe taj ugovor, sve je dovršeno i ugovor se neće obnavljati. Znači radio sam kod tog poslodavca u kontinuitetu 6 mjeseci. Imam li pravo na godišnji odmor prije isteka ugovora, koliko dana i kako se to onda sređuje (da li se ugovor produžuje na taj period ili što?) U ugovoru o radu ne stoji ništa o godišnjem, a nisam siguran da uopće imaju neki kolektivni ugovor (jer tvrtka ima jako mali broj zaposlenih).

Pozdrav, Prijatelj je preko ljeta radio na moru (sve legalno, do negdje početka 9. mjeseca) i nabio je toliko prekovremenih sati da mu gazda nije mogao legalno sve isplatiti, već ga vodi kao zaposlenog do 11. mjeseca. Dogovor sa bivšim gazdom je bio da ako prijatelj u međuvremenu nađe drugi posao, ovaj će ga odmah odjaviti i isplati mu svu razliku. Prijatelj je u međuvremenu počeo raditi u jednom ugostiteljskom objektu. Radio je sve skupa mjesec-mjesec i pol. Novi poslodavac je znao da je ovaj još uvijek prijavljen kod drugog, ali ga je držao na crno. Uletila je inspekcija i uhvatila njega i još jednu djelatnicu da rade na crno i opalila gazdi kaznu 30,000 kn. Sada gazda traži od njega da mu potpiše neki papir da kao prijatelj nije htio da ga ovaj prijavi i svakakve neke gluposti. Prijeti mu da će ga tužiti (ne znam za šta, valjda za nadoknadu štete). Ima li poslodavac koji je držao radnika na crno ikakvu osnovu za tužbu prema radniku? Meni to nema nikakve logike, ali nisam pravnik, pa volim pitati. Ako imate koji članak zakona koji bih mu mogao poslati da stavi gazdi pod nos bilo bi idealno. Hvala unaprijed

Hvala svima na odgovorima. Znam da ću vjerojatno morati iseliti iz tog stana (ne vjerojatno, nego sam skoro 100% siguran). Pokušao sam otići do ureda prije više od godinu dana kada sam saznao da će bivši nositelj stanarskog prava vjerojatno dobiti stan natrag i rekao sam da pristajem da mi daju nešto drugo, samo da se to jednom riješi i da sam miran. Mešutim u uredu su mi rekli da dok ne dođe pravomoćno sudsko rješenje oni meni ne mogu dati drugi stan. Na moje pitanje što ako se sud otegne na 10-15 godina i kad jednom bude završen u gradu Vukovaru više ne bude "slobodnih" stanova nisu znali odgovoriti.

Dakle, imam slijedeću situaciju. 2004. sam od ministarstva dobio na privremeno korištenje stan u Vukovaru (kao novoosnovana obitelj). Prije mene je taj stan na korištenje dobio sin bivše nositeljice stanarskog prava koji je taj stan davao u podnajam, pa mu je regionalni ured oduzeo stan i dodijelio meni i supruzi. 2005. izlazi uredba o darovanju stanova braniteljima koji prebivaju u tim stanovima. Čim je izašla uredba, predao sam zahtjev i do danas nisam dobio nikakav odgovor. U međuvremenu, sin bivše nositeljice stanarskog prava tuži ured ili ministarstvro (nisam siguran) i traži povrat stana. Neslužbeno sam doznao da je na općinskom sudu dobio spor (iako je utvrđeno da je stan dao u podnajam, da se nije prijavio u roku 30 dana i slično, ali sve to sud tvrdi da nije bitno), ali se županijsko državno odvjetništvo žalilo i sada ne znam u kojoj fazi je cijeli slučaj (to je bilo prije 3-4 godine). U međuvremenu također izlazi i taj zakon o povratu stanova bivšim nositeljima stanarskog prava po kojem on ima pravo na taj stan. Zahtjev koji sam podnio za darovanje stana sam već zaboravio dok mi danas nije stiglo iz ministarstva da vezano za zahtjev moram dostaviti još neke papire koji fale u roku 15 dana. Sada meni nije jasno što ja mogu očekivati? Očigledno su neki zakoni kontradiktorni. Po toj uredbi ja imam pravo na taj stan, ali po zakonu koji je u međuvremenu izašao on ima pravo. Da li, ako on dobije stan natrag, oni meni moraju dati drugi i po kojim kriterijima? Druga stvar koja me zanima je što mi je u dopisu došlo da u roku 15 dana moram donijeti sve potvrde o uredno plaćenoj vodi, struju, grijanju i slično. Kako jedno vrijeme ni supruga ni ja nismo radili nakupilo se nekog duga i sad kad smo ponovno počeli raditi će mi trebati par mjeseci dok sve račune svedem na nulu i sigurno ne mogu sve platiti u roku 15 dana. Mogu li oni uvjetovati darovanje stana plaćenim računima kad su to ugovori sa potpuno drugim tvrtkama (HEP, Vodovod...)? Hvala unaprijed