sina11

Sad kad si mi sve to nabrojao, nema problema, tebe ću prvoga zaposliti. Šteta samo što nisi i žensko pa da mi uz sve to nabrojano možeš zbrisati i na porodiljski, to je ipak najveća prepreka što kod nas poduzetnici propadaju. Mislim, uz sve to što si naveo.. bolovanja, invaliditet, (ne)radnici koji nemaju razumjevanja za probleme svojih poslodavaca, za nerealizirane ugovore, za prevelike državne namete i poreze, za nelikvidnost, za nemogućnost naplate izvršenih poslova, za skupe poslovne kredite koje treba vraćati lihvarskim bankama, oni za sve to uopće nemaju razumjevanja, oni samo bezobrazno očekuju isplatu plaća i to čak svaki mjesec! Ali ne znam kako si zaboravio najvažnije; Sve je to još ništa u odnosu na tisuće i tisuće žena u ovoj državi koje svakodnevno odlaze na porodiljski. Mislim da bi to trebalo zabraniti zakonom! To su najgori neprijatelji poduzetništa u Lijepoj našoj. Samo kad bi se toga rješili, poduzetništvo bi naprosto procvalo. Te trudne žene, i ti (ne)radnici koji samo žele isplatu plaća za svaki božji mjesec. Strašno. Ma samo da se toga možemo rješiti, i ja odmah iz ovih stopa idem u poduzetnike. Pošto znam da nema šanse da onda omanem. Ovako.. prevelik je rizik da glumatam poduzetnika kao što su ih glumatale razne face koje nisu imale nikakvog poduzetničkog znanja niti su bile sposobne biti poduzenik. Pa kad su propale, svi drugi su im bili krivi osim njih samih.

Nekako poslodavce ne vidim baš kao osjetljive mimozice koji bi se uvrijeđeno durili zbog "govora mržnje" nekog sindikaliste. Sumnjam da je ovo što si naveo pravi razlog. Hajdemo malo biti iskreni za promjenu.

Uvijek me zanimalo zašto poduzetnici toliko mrze sindikate. Zašto bi bili najsretniji da ne postoje? Ako je tako kako tvrde, da su pošteni, da prema svojim radnicima postupaju u skladu sa zakonom, čemu onda ta netrpeljivost prema sindikatima? Zašto sindikate doživljavaju kao najgore neprijatelje? Eto, to me je uvijek kopkalo?

Radila sam u građevini 10 godina i voljela sam tu firmu. Bila je jedna od najvećih ne samo u Hr nego i u bivšoj državi. Nažalost, privatizacija na hrvatski način ju je uništila. Gramzljivi direktori u suradnji s političarima napravili su svoje. Tužan kraj jedne jake firme koja je izgradila pola Iraka i nekad plivala doslovce u zlatu kojim je Sadam plaćao.

@dk Po vašem postu, rekla bih da zarade i nemate??

@felixx Mada sam prvo mislila da neću s tobom dislutirati jer je tvoj način diskusije bezobrazan i ispod pristojnog nivoa komunikacije, ipak se moram osvrnuti na tvoj post. Kad radiš kod privatnika, pardon, poduzetnika toliko dugo godina kao ja, jako si dobro svjestan da kao prvo: sindikat za tebe ne postoji. Znači, pričam o stotinama tisuća radnika koji rade za male poduzetnike, o radnicima koji nisu organizirani u nikakav sindikat, (a i ne smiju biti jer inače mogu odmah uzeti radnu knjižicu i tražiti sreću drugdje), i koji su ostavljeni na milost i nemilost svojim poslodavcima i njihovim vizijama radničkih prava. Drugim riječima, za njih ne postoje radnička prava, postoje samo radničke obaveze. Tako da, o sindikatu mi nemoj pričati. Očito je da ti nemaš nikakvih radnih iskustava kod takve vrste poslodavaca, općenito u privatnom sektoru malog poduzetništva jer da imaš ne bi tako pričao. Zato je bolje da ne pričaš o nečemu što na svojoj koži nisi osjetio. (Ispravi me ako griješim). @dk Vjerujem da postoje poslodavci koje ti opisuješ, samo gdje su?? Nikako da ih sretnem. @cigo1 Iz tvojih postova se vidi da si stariji gospodin koji ima iza sebe bogato iskustvo i da shvaćaš problematiku. Pročitala sam temu koju si mi preporučio, vrlo je zanimljiva i sa stajališta radnika i sa stajališta poslodavca. Ja bih preporučila, ako smijem, posebno gospodinu felixxu i gospodinu dk da pogledaju dokumentarac Michaela Moora: Capitalism - A Love story. Vrlo je zanimljiv i poučan i prilično jasno ocrtava scenario koji će se dogoditi i u ovoj zemlji. Pitanje je samo vremena, nažalost. Lijep pozdrav:)

U svojih 20-tak godina radnog staža shvatila sam samo jedno: radnici nikad ne dobiju koliko zaslužuju jer je glad poslodavca za profitom prevelika prepreka tome. Kad su dobra vremena i kad firma dobro zarađuje, poslodavac će radije uložiti u proširenje firme, povećanje kapaciteta, dugoročnu imovinu i tehnološki razvoj. Plus, bolji poslovni automobil za sebe. (To je gotovo pravilo!) Radniku se nikada ne isplaćuje višak zarađenih sredstava jer svaki poslodavac na to gleda kao na "bacanje novca". Kad su loša vremena, prvo se krivica svaljuje na radnike kao i rezanje plaća. A neradnici.. e to je posebna kategorija. To su obično poltroni i ulizice koji ne biraju sredstva da bi prikrili svoju nesposobnost. Oni uvijek zadnji gube posao. Svaki poslodavac više voli onoga tko mu klima glavom i laska nego buntovnike koji možda dobro rade, ali eto..užasno ga živciraju zato što mu u facu kažu sve što misle. A to se nikada ne oprašta!

Hvala puno na odgovoru, zaista ste brzi i efikasni:) Samo malo pojašnjenje, ne radi se o tome da sam namjerno izostala sa sastanka, ali to nije bitno za cijelu priču. Bitno je da se sad u meni probudio jedan mali Che Guevara, odnosno bunt, revolt.. jer kad vas poduzetnik, u mom slučaju doslovce pravi strani kapitalist, izrabljuje beskrupulozno i nemilice u vlastitoj zemlji, na način da mu dva čovjeka u prekovremenim (neplaćenim) satima obave posao za još jednog kojeg bi trebao zaposliti.. i onda vam još da "po nosu" na način da se poziva na članke ZOR-a!! Pa zar nije to tragikomično?? Razmislit ću kako ću dalje postupiti, svakako ću imati na umu ove savjete koje ste mi dali. Mada znam, krenem li tim putem, automatski me čeka otkaz.. a zatim mi samo preostaju duge godine parničenja.

Prije par dana uručeno mi je upozorenje od strane poslodavca pred izvanredan otkaz zbog propusta koji predstavlja neizvršenje radnih i drugih obaveza. Razlog: nedolazak na redoviti, prethodno najavljeni sastanak odjela. E sad ako mi netko može pomoći i objasniti mi neke stvari. Naime, ti sastanci se održavaju jednom tjedno i to pola sata prije početka radnog vremena. Svaki put su uredno najavljeni od strane voditelja odijela pismenim putem, no zanimljivo.. nigdje ih na obračunskoj listi plaće nema. Kad bih počela zbrajati koliko sam do sada provela vremena na sastancima takve vrste izvan radnog vremana, bila bi to zanimljiva brojka. Zanima me slijedeće: 1. da li je poslodavac dužan prikazati to vrijeme provedeno na sastancima kao prekovremene sate? 2. da li sam zaista učinila propust koji predstavlja neizvršenje obaveza s obzirom da se sastanci ne održavaju u redovnom radnom vremenu, mada su uredno pismeno najavljeni ali vrijeme provedeno na njima nikad plaćeno? Zaposlena sam na neodređeno, uz redovno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Trenutno neću pričati o tome da sam sate i sate prekovremenih "poklonila" svom poslodavcu, da predajemo duple evidencije radnog vremena. Jednu s 40 sati tjedno za obračun plaće i jednu s prekovremenim satima ali samo voditelju odjela za njegovu osobnu evidenciju (valjda da vidi tko je bio najveća budala tog mjeseca s najviše odrađenih prekovremenih). Kompanija je strana ali u našoj državi rade što hoće i prolazi im sve ono što im u njihovoj nikad ne bi palo na pamet. Molim mišljenje i unaprijed zahvaljujem.