Hvala na odgovoru cigo, ali to bi dalo rezultate u državi koja poštuje ljudska prava i zakone koje je donijela.
Moj se poslodavac oglušuje na sve pokušaje da sa njim ostvarim bilo kakav kontakt, osobno, telefonom, faxom, pismeno, nije preuzeo "žalbu" poslanu poštom sa pvratnicom,(što znači da nezna da otkaz smatram ništavnim po čl.71.) oglušuje se na sve što mi je dužan kao poslodavac dati: zdravstvenu koja je u firmi i koju mi treba fizički dati, potvrdu za sam zaposlena (jer namjeravam obaviti neke ispite u državnim institucijama) i sl., opet krši zakon po čl. 124.
I sada mi preostaje prijaviti ga INSPEKTORATU, ali to da inspekcija izlazi na svaki poziv stoji, ali kada?!, što ako predmet dođe na red nakon 6 mjeseci kada su sva moja prava već odavnom istekla i potraživanja prema njemu mogu "obesiti mačku za rep". Nisam neki pesimističan lik, ali zaisza sam skeptična da u ovoj zemlji sa 309 000 nezaposenih će se država obrušiti na poslodavca sa 4 zaposlena. Upporno zovem Inspektorat, ali nejavlja se nitko već danima, online ga mogu prijeviti, ali onda neznam tijek predmeta.
Neću odustati i otići ću osobno na inspektorat i podnijeti prijave za svaki članak koji je povrijedio pa ću tek onda vidijeti da li to sve ima smisla.
Mislim da moj poslodavac računa na sppor i trom državni mehanizam, jer ne bi on uzalud bio dužan svim svojim kooperantima, u sudskom sporu sa svim svojim investitorima dugi niz godina.
To je naša realnost.