damir29

Reprezentacija predstavlja nešto drugo u ovom slučaju, može se reći da je to "lobiranje". Što se tiče tijeka novca - sve je to meni jasno samo što u ovom slučaju postoji i nešto što se zove izvlačenje keša koje se knjigovodstveno pravda na druge načine. Osobno ne sudjelujem u marketingu i komercijalnim poslovima firme pa stoga pokušavam stvari riješiti/saznati kako najbolje mogu i umijem. Ipak, čini se da moram biti "zadovoljan" sa ponuđenim u ime dobrobiti firme i svih zaposlenih. anamih, zahvaljujem na svim savjetima i dobroj volji za pomoći!

OK, kao prvo hvala na odgovoru! Što se vlasničke strukture tiče, postoje 3 člana uprave (direktora) i svaki od njih drži 1/3 vlasničkog udjela. Svaki od njih firmu zastupa samostalno - prema aktu o osnivanju. Što se pak dobiti tiče, ona je minimalna i u pravilu se ne dijeli nego prenosi iz godine u godinu kao zadržana dobit. Novac je uglavnom podizan preko kreditnih kartica firme, direktno u banci ili prebacivan na drugi konto. U knjigovodstvu mi nisu mogli reći koji je to drugi konto, a što se tiče kreditnih kartica i gotovine - sve je jasno: postoji ime/prezime, datum i svrha isplate. Nakon dužeg natezanja sa članovima uprave rečeno mi je da je novac podizan u svrhu "reprezentacije" (čitaj između redova) što znači da ne postoje uplatnice ili bilo kakva dokumentacija koja bi mogla diskreditirati "određene" osobe. Manje-više, svake se godine ponavlja ista priča: minimalna dobit (poslovanje s nulom), a lova potrošena na plave kuverte. I sve je OK knjigovodstveno. Ako zatražim reviziju i utvrde se određene nepravilnosti, postoji šansa da svi zaposleni odu na biro jer će firma biti zatvorena. To je dosta ljudi i igrati se sudbinama njih i njihovih obitelji za mene je užasno. Ne znam šta učiniti po tom pitanju. Koji su to još mehanizmi (pravni ili bilo kakvi drugi) kojima se može kontrolirati rad ostalih članova uprave. Realno gledajući, njih dvoje su dvotrećinska većina i svaka odluka donesena s njihove strane "prolazi".

Moja tvrtka ima 3 člana uprave i 8 zaposlenika. Kao jedan od članova uprave držim trećinu poslovnog udjela. Pregledom ulaznih/izlaznih računa utvrdio sam određeni broj novčanih transakcija u obliku "Prijenosa na drugi konto", "Isplate dobitka" te podizanja gotovine preko kreditnih kartica ostalih dvaju članova uprave. Račun dobiti i gubitka (Bilanca) ne prikazuju pojedine stavke pa je iz njih nemoguće utvriditi šta se stvarno dogodilo. Na moj zahtjev za pregledom ulaznih/izlaznih računa preko e-bankinga za koji je potreban username/password i TAN tablica dobio sam odgovor da samo jedan od nas troje ima pristup računu na ovaj način iako to nije bila legalna odluka društva. Nakon prijetnji revizijom dobio sam samo neke od podataka u tabličnom (Excel) formatu na osnovu kojih sam utvrdio gore navedene nepravilnosti. Nakon službenog pitanja članu uprave koji drži "ključeve blagajne" o neobičnim transakcijama dobio sam šture odgovore koji uopće ne sadrže dokumente/fakture o tome šta je točno plaćano i zašto. Ima li bilo tko kakav savjet šta činiti u ovakvoj situaciji? Može li banka (ili čak MORA?) na moj zahtjev (pošto imam pravo potpisa kao član uprave) dostaviti detalje o navedenim transakcijama? Rečeno mi je da je pregled plaćanja dostupan preko e-bankinga i da oni ne prakticiraju ovakve stvari. Zahvaljujem na bilo kakvom odgovoru pravnika ili stručnjaka!

Hvala na odgovoru, sve jasno! ...osim onog sa carinom na knjige, al trebao sam reagirati ranije. Znači u ovoj državi postoje 2 carinske službe i svaka ima svoja 'pravila' i odredbe; jedna je ona na državnoj granici, a druga postoji u svrhu punjenja proračuna. Katastrofa.

1) Znam da je po osobi dozvoljen uvoz robe u vrijednosti do 1000 kuna. Znači, idem u Sloveniju, kupim tenisice za 70 Eura i ne plaćam carinu, PDV i ostalo. 2) Vrijedi li pravilo 1000 kuna i za robu naručenu poštom? O čemu se zapravo radi... Nedavno je kolega naručio stručnu literaturu iz Amazon-a u vrijednosti 70 US dolara i poštar mu je knjige donio na vrata. Carinu i PDV nije bilo potrebno platiti. Iz nekog razloga, knjige koje sam osobno naručio iz Amazon-a i čija je vrijednost bila 50 US dolara sa poštarinom, koštale su me ekstra 150 kn zbog - carinskih troškova. OK, preživio sam taj izdatak. Jučer su mi stigle tenisice čija vrijednost sa poštarinom iznosi 69 eura uz obavijest o plačanju dodatnih 204 kn carinskih troškova. Roba ima deklaraciju i proizvedena je u EU, a račun o vrijednosti robe i troškovima dostave zaljepljen je na kutiji. Postoji li itko osim dragog boga da vrši kontrolu nad radom carinskih službi i službenika u ovoj državi? Koja su moja prava u ovakvom slučaju osim da platim robu koju sam već jednom uredno platio? Do kada će se takozvani carinski troškovi određivati odokativno? Iskreno, gadi mi se cijeli sistem jer je očito da ne postoji nešto zvano 'red'. Za očekivati je da na web stranicama hrvatske carine postoje tarife prema kojima pravne ili barem fizičke osobe mogu dobiti uvid o tome KOJI SU TO ZAPRAVO CARINSKI TROŠKOVI, te koji su kriteriji po kojima se pojedina roba carini. Prema vrijednosti? Sigurno nije! Da imam love tužio bi ih sve redom. Prosurfajte malo internetom pa da vidite kakve su sve neugodnosti ljudi imali sa ovom državnom službom. Pitam se samo ko štiti interese 'malog' čovjeka u ovoj državi. Nitko. Bitno da se plaća porez i puni državna blagajna - prema direktivi.