Brajac

Dodatno pitanje na ovu temu. Konkretno. Imam zakazan razgovor na CZSS. Bio sam već ne znam ni sam koliko puta i djelatnica, jednostavno, nešto črčka i na kraju svega, nemam pojma niti šta je zapisala niti sam ja to vidio, niti potpisao, ali obavezno se dogodilo da se bitan dio izostavlja. Ako na razgovoru, najavim otvoreno, ovaj razgovor se snima. a)Da li oni imaju pravo odbiti takav razgovor? b) Mogu li tu snimku koristiti samo ja ili ju mogu iskoristiti na sudu protiv osoba koje su ucestvovale u razgovoru? Radi se o skrbništvu za djete. Konstatno povlađivanje majci je sad već gadljivo. Zapravo majka ima skrbništvo i dalje brani viđanja i susrete. Na kraju krajeva mišljenja sam pošto živimo u pravnoj državi, jel, da CZSS ne bi trebao imati ništa protiv, jer je sve transparetno.. Molim odgovor. Hvala

Bojim se da je vaš odgovor potpuno teoretski. Da slažem se sa svime, međutim teorija se od prakse drastično razlikuje. Zabrinutiotac, kao i ja to smo osjetili, osjećamo i osjećati ćemo na vlastitoj koži zauvijek. Kroz našu djecu. Sustav, je potpuno poremećen. Nepravedan u prvom redu, neobjektivan i loš. Vremena od prije 100 godina su se promijenila u potpunosti. Očevi se nažalost u velikoj većini slučajeva, optimistično, smatraju nepodobnima za podizanje djece. To je apsurdno, diskriminativno. Ovdje se radi o situacijama da smo primorani zbog nečije stereotipne odluke propustiti dio života naše djece. Zbog čega? Zbog koga? Tko si, i na koji način uopće uzima za pravo tako nešto?? Iz mog primjera. Sve je to uigrano, kompletan sistem tako funkcionira. Ako se već radi o skrbništvu, onda taj drugi prvenstveno mora imati bolje uvjete za dijete. Viđanja bi morala biti potpuno transparentna, a kazne za kršenje tog zakona zatvorske. Ovako subjektivno zauzimanje jedne roditeljske strane, ne vodi ničemu nego kaosu. Ja bi se najradije sa ex dogovorio sve, pravedno fair play. Nisu djeca kriva za razvode nego roditelji. Nažalost u mom slučaju, ja se ne mogu s nekim dogovoriti ako je taj netko emocionalno nestabilan, izgubljen, pokvaren, i još k tome ti se ne javlja na telefon, niti na bilo koji drugi medij. Ono što preostaje je da sistem odreagira, u cilju najboljeg za dijete. Bilo bi pošteno i pravedno na kraju krajeva. Alat da bi se žarulja za pravo i pravdu upalila je direktno bez milosti, javno, preko medija. Probao sam fino, probao sam uporno, probao sam pametno, probao sam sve osim toga, agresivno sa svim svojim pravima. Znate šta? To funkcionira.. Slijedeći tjedan, nakon što sam prošli tjedan kontaktirao CZSS i zaprijetio im novinama i televizijom, zvali su me isti dan. I idem, slijedeći tjedan, vodim novinara sa sobom. Dosta je više bilo perom po guzi. Zabrinutiotac ! Hvala ti na savjetu.

Hvala Felix!, obavezno molim inbox. Postao sam svjestan ovog svega već nakon nekoliko mjeseci ulaska u ovaj opaki vir....jednostavno ne mogu odustati. Kao otac, primarno, kao čovjek i kao muškarac sekundarno. Ovaj link savršeno prikazuje primjer rada sustava. Osjećam se kao Don Quixote bez Sancho Panze.. Mora postojati nekakvo rješenje, ne prihvaćam drugačije.

Pozdrav svima, Molim za pomoć, savjet. Imam slijedecu situaciju. Klasičan (naizgled) slučaj rastave sa djetetom. Nakon skoro dvije godine borbe za skrbništvo, presuda u korist majke. CZSS bez pola pardona uz majku iako je sama dovela do situacije time da je godinu dana imala aferu sa drugim muškarcem, također rastavljenim, dvoje djece s njegove strane. Majka u međuvremenu zatrudni i rađa. Taji trudnoću svim institucijama do 15 dana pred porod izmeđuostalog. Obmane na sudu, suze, drama u tri čina. itd...itd. Uglavnom kroz cijeli proces drame sa viđanjem... U vrijeme trudnoće majke, sin je bio 60% kod mene, zbog očite potrebe. Nakon poroda, majka živi sama sa novim djetetom iako je na sudu rekla da živi i planira život sa spomenutim muškarcem. Izmeđuostalog. Normalno viđa sina štoviše, čak i više nego do tada jer je na porodiljnom itd., itd. Uglavnom, unazad mjesec i pol dana kršenja odluke za skrbništvo time da je djetetu uskraćeno viđanje sa ocem, te uskraćivanja informacija o djetetu. Nakon 20 dana prijavljujem slučaj policiji, podižem kaznenu prijavu, obavještavam CZSS, psiholog koji se zadužen za slučaj, nek' se zove npr. Tereza, jednostavno što bi se reklo prst u uvo. Da se razumijemo, tako je od samog početka! Iako sam ja taj koji je sve započeo, jer je dijete bilo oteto na samom početku po otkrivanju misterioznog ljubavnika. Dakle klasičan primjer rada CZSS. Šaljem kompletan izvještaj Ravnatelju centra. Pišem i šaljem prijavu Pravobraniteljici. Od tad je prošlo već 20 dana... Nitko ništa... Zovem policiju, kaže policajac, -mi smo to predali nekome, ne znamo kome, ja sam samo bio dežuran taj dan, a on je krim policajac, i ne razumije se baš u to... moraju provjeriti.. Nazvaće me... nikad... Zovem CZSS, psiholog kaže, -ja ne znam šta vi hoćete, vi se morate lijepo dogovoriti, uostalom, ne možete vi samo tako zivkati, morate se najaviti! Zovem Pravobraniteljicu...toliko se lounga nisam u životu naslušao u telefonsku slušalicu. 46 minuta, imam screen shot. Pitanje: Koga da zovem, šta da radim, kuda da idem, gdje da se vežem za čiju ogradu?! Svi znaju, nitko ne reagira... šta sam propustio? Hvala na odgovorima B

Poštovani, molim za pomoć. Vi ste mi jedini dali savjet kojega sam sljedio. Situacija je sljedeća, prošlo je 5 mjeseci od tad. Jučer smo imali prvo ročište, pripremno. Majka se nije pojavila. Ispred nje poslana je vježbenica iz odvjetničkog ureda. Moj odvjetnik i ja bili smo naravno isto tamo. Predali smo dokumentaciju, iz CZSS nakon nebrojeno posjeta dostavljeno je njihovo mišljenje da djete treba živjeti s majkom, a meni ostaje klasika. 2xtjedno, svaki drugi vikend i pola svih praznika/blagdana. U tom njihovom prijedlogu, mišljenju, izostavljeno je sve ono najbitnije što naravno meni ide u korist. Dakle nigdje nema da je otela dijete, koji su razlozi, da je paralelno živjela u dvije zajednice, a i ta druga zajednica je oskrnavljena. Razveden par sa dvoje djece. Nigdje nije navedeno da sam u početku imao maltretiranja sa majčine strane i članova njezine obitelji, konstatne provokacije. Majka se sa djetetom nije vratila kako je govorila u naš bivši stan koji sam ja napustio prvenstveno kako bi se djetetu omogucio povratak u vlastitu poznatnu sredinu, kvart, već je preselila u drugi stan gdje živi sa bratom i sestrom. CZSS izneseno je niz neistina. Stan u koji se trebala vratiti je iznajmila. Ja sam ostao u istom kvartu, iznajmio sam stan u kojem za dijete imam daleko bolje uvijete nego sama majka. Dijete ima svoju sobu, svoj krevet svoj prostor i sve ostalo sto nije imao ni u prvom stanu u kojem se rodio. Dakle stav CZSS je klasični stereotipni stav da majka ima prednost isključivo samim tim što je majka!?!? Da se razumijemo, nalazi psiho testova, pregleda stanova su apsolutno regularni, dakle nitko nije poremecen, niti nitko nad nikim ne vrsi niti je vrsio nekakav teror i nasilje. Majka je pokrenula polikliniku za zaštitu djece pod izlikom kako je mali kad se vrati od nje agresivan, te da mu se puni glava nekakvim nebulozama, što je katastrofa. Nalaz poliklinike to pobija, djete je savršeno u redu (hvala Bogu) Mi kao roditelji ocijenjeni smo oboje kao kompetentni roditelji, dakle jedan realno čist nalaz. Prošli smo i obiteljski centar koji isto tako nema ništa jedno protiv drugoga. Dakle, kao normalni smo... Dakle sve je ok osim nedopunjenog, polupraznog mišljenja CZSS koji barata nekakvim stereotipnim zaključcima. Odvjetnik koji me zastupa, a kojeg sam angažirao na preporuku baš zbog njegove reputacije na slučajevima očeva, i članstvu u mnogobrojnim udrugama za prava očeva izjavljuje da je taj nalaz moguće pobiti, ali da onda moramo ići na vještačenje koje košta dodatnih 12.000kn No nije siguran da bi nalaz tog vještačenja prevagnuo u našu korist s obzirom da je takav sličan nalaz već dobijen i neutralan je. Dakle novac nije upitan, no pitanje je da li bi rezultat prevagnuo u moju korist. Majci je prije suda ponuđen sporazum da dijete bude pola pola sa oba roditelja, s tim da otac bude zakonski zastupnik koji je glatko odbijen, bez ikakvog povratnog prijedloga. U međuvremenu sam zaprimio tužbu za neuzdržavanje od svog 4,5 godina starog sina kako ja njega ne uzdržavam što je apsurdno jer redovno svaki mjesec plaćam vrtić, treninge i majci na račun još 500 kn. Dakle majka spletkari sa svojim stručnim timom i dalje pokušavajući izmusti dodatna sredstva iako ima plaću od 11900kn kako i sama navodi na CZSS, naspram mojih primanja od 5800! Zahtjeva alimentaciju od 3000kn i viđanja jednom tjedno i svaki treći vikend!!! Odvratno. Molim Vas kako da pobijem mišljenje tog centra, kome da se obratim, imam li uopće nekakvu opciju. Odvjetnik koji me zastupa je ok, ali mi se čini prilično pasivan u tom pogledu jer kao sistem tako funkcionira!? Rekao je da ćemo svakako ići na pobijanje mišljenja CZSS jer je napisano isključivo u korist majke, a sve bitne dokazive činjenice o njezinom nemoralnom ponašanju i zapostavljanju djeteta su izostavljene.. Molim Vas savjet. Isto tako rekao mi je da je realno da dobijem dijete 50:50, ali da će najvjerojatnije u rješenju biti navedeno da dijete živi kod majke. Realno, za dijete je 50:50 najidealnije. On treba i majku i oca bez obzira što mi više ne živimo zajedno. Mene kopka koje su prednosti majke to što je navedeno da živi kod nje. Odvjetnik mi sugerira da je to tak svejedno, realno i je ako je djete pola kod jednog, a pola kod drugog roditelja. Imate li vi kakvih iskustava po tom pitanju? Imam 30 dana za žalbu. Glavna rasprava je zakazana za sredinu Rujna. Inače viđanja su za sada uredna, više su čak dogovorna nego kako je napisano u prvotnom prijedlogu CZSS. Inače još jedna jako važna stvar. Moj posao je bio do nedavno u smjenama, što me u startu spječavalo da budem zakonski zastupnik i skrbnik. To sam uspio regulirati ubsuradnji sa poslodavcem, sva sreća da u današnje vrijeme imam takvu mogućnost. Dakle, još jednom apeliram, kako i šta da napravim da poništim mišljenje centra? Kome da se obratim? Pismo, tužba, mediji, molim Vas savjet.

Pozdrav, molim Vas za pomoć! Situacija je slijedeća. Živim u izvanbračnoj zajednici sa partnericom u stanu koji glasi na njeno ime i koji ulazi u zajedničku stečevinu. Imamo sina kojeg mi uskraćuje viđati i kontaktirati, dijete ima 4g. Napustila je naš dom i odvela njega nakon što sam saznao da ima drugog (ljubavnika). Jednostavno ignorira moje pozive i poruke. Dijete ne vodi u vrtić, već je ostavljeno na čuvanje kod njezinih roditelja. U stanu od 32m2. Je njih 6. Što svakako nije dobro za dijete. Išao sam tamo sa namjerom da ga vidim, ali su mi odbili otvoriti vrata i pozvali su policiju. U stanu je bio i njezin ljubavnik. Policija mi nije dopustila da ga vidim (sina) iako su mi rekli da je dobro. Napominjem da nisam apsolutno agresivna osoba niti je u bilo kojem trenutku bilo nekakvog nasilja u obitelji! Policija je samo složila zapisnik i upozorila me da izbjegavam lokaciju i kontakt. Totalno sam odrezan. Bio sam u CZSS i tamo sam podnesao zahtjev za intervencijom u odnosima u obitelji. Također su mi savjetovali da izbjegavam kontakt jer sad preuzimaju oni. Nisam išao na sud jer još uvijek smatram da se situacija može riješiti mirnim putem. Poanta je da nekako dobijem partnera na razgovor, ali ona to jednostavno ne želi. Gro ljudi mi je reklo da sam trebao otići na sud i potegnuti nekakav zahtjev za skrbništvom jer sam taj zahtjev iz CZSS nema sudsku težinu, iako su mi tamo rekli da ukoliko se ona ne odazove na poziv nekoliko puta, to se može iskoristiti na sudu. Ja prije svega želim viđati svoje dijete iako želim da dijete živi samnom. Poučen nebrojenim primjerima kako djecu većinom dobijaju majke stvara mi osjećaj nemoći. Oboje smo zaposleni i imamo redovita primanja. Trenutno buljim u zid i čekam.. Molim Vas nekakvu proceduru, kuda da idem, na koji sud, šta da podnesem? Lokacija je ZG. Da li mi za to treba odvjetnik ili to mogu sam, pa nakon toga angaziram odvjetnika? Molim nekakav hodogram, da ne gubim vrijeme na administrativnom ping-pong aparatu. Molim nekoga sa iskustvom. Još uvijek živim u uvjerenju da se situacija može rješiti sretno, bez suda jer jednostavno to ne želim, ali partnerica je u nekakvoj psiho-banani koju ne razumijem i ne želi razgovarati. Još jednom, molim pomoć! Hvala!

Najsmješnije je to da mi je policajac kojem sam ispričao svoju verziju događaja rekao, citiram: "nategnuto" Što po svemu sudeći znači da sam ja kriv ! Dakle u teoriji i u praksi koliko sam zaključio ako si drugi kriv si kako god. Mislim slučaj je specifičan jer se događa pri minimalnim brzinama, isto tako i šteta je minimalna. Ali to nadležne organe koliko shvaćam ne zanima. Pitam se da li ima još koji takav jedinstven slučaj? Razmak je tu presudan jer je u 99% slučajeva premali tako da vjerojatno kazna za razmak negine...

Pozdrav, Situacija je sljedeća. Križanje, na semaforu je crveno i stoji prvo vozilo, ja stajem iza njega, oboje idemo desno. Pali se zeleno, prvo vozač kreće ali mu u jednom trenutku auto crkne, ja sam vec krenuo i uspio stati 20-30 cm do njega. Onako zausput skužim da je vozač vozačica. Posto je blaga uzbrdica vozilo klizne unatrag i prisloni se na moj branik, dakle doslovce prisloni. Ja svirnem čisto radi upozorenja, još uvijek je zeleno, vozilo ispred kreće i odlazi. Meni je naravno opet crveno. Izlazim iz auta čisto pro forme, oštećenja nema, sjedam nazad i odlazim. Za 7 dana dolazi policajac na vrata... ispostavlja se da je vozač prvog vozila zvao policiju jer sam ga ja navodno udario ! Dao sam iskaz, fotkali su auto i sad sve ide na prekršajni sud. Mene zanima šta me čeka, a bojim se nekakve kaznetine nemam iskustva s takvim stvarima. Hoće mi policija nabit kakvu kaznu? Spominjao mi je nekakav razmak, šta to znači u nofcima? Hvala unaprijed !