Rođakinja je potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju s starijom osobom. U ugovoru je navedeno da joj nakon smrti ostavlja kuću i auto. Tri godine rođakinja se brinula o njemu 24 sata, bila mu je kuharica, spremačica, vozač, tajnica i medicinska sestra.
Nakon tri godine dolaze djeca i doslovno otimaju starca iz kuće i odvode ga u Njemačku gdje su do tada i živjeli, u te tri godine nisu pitali za njega.
U međuvremenu nagovore oca da im darovnim ugovorom daruje predmetnu kuću iz ugovora i upisuju se u gruntovnu. Mogli su se upisati jer rođakinja neznanjem nije predala ugovor o uzdržavanju u sud te nije postojala zabilježba. Auto su također odvezli i prodali ga u Njemačkoj.
Djeca pokreću tužbu za raskid ugovora. Drže oca u izolaciji bez mobitela da ne bi mogao ostvariti komunikaciju s rođakinjom.
Nakon dvije godine otac im umire i pokrene se ostavinska rasprava, rođakinja na ostavinskoj raspravi izjavljuje da posjeduje ugovor o doživotnom uzdržavanju i javni bilježnik se proglašava nenadležnim i upućuje na sud. Rođakinja je ostala živjeti u kući.
Dali djeca mogu raskinuti, poništiti ugovor o uzdržavanju.