Priča je stara deset godina, pobjegla sam od bivšeg glavom bez obzira, nakon podnešene prijave za pokušaj ubojstva. To je bio vrh! Bila sam prisiljena ostaviti dijete, jer nisam ni sama imala kuda. Djete sam ostavila znajući da je u dobrim rukama jer bi se o njoj brinuli njegovi roditelji, a ne on sam. Za nasilje bi se našlo dosta svjedoka...
Vremenom sam uspjela otići izvan Hrvatske, što mi je i bio cilj. Od silnog straha nisam ni pomišljala da tražim vidjeti dijete, a stizale su i obavijesti da mi to ionako ne bi dozvolio, da čeka samo da me uhvati...deset godina sam vani, nešto malo posla bilo je na crno..sad ništa već dugo. Imam novog bračnog suparnika (nevjenčani) on također ima dvoje djece iz prošlog braka kojima plaća alimentaciju da stvar bude još teža. Izbjegla sam procese razvoda sa bivšim ne pojavljivajući se na sudu. Sad me zovu na obavezno plaćanje alimentacije, bez obzira što nemam otkuda.
Možda bi se i našla mjesečna obaveza ali zaostatci od devet godina unazad? Ako se ne pojavim riskiram zatvor. Imam veliki strah uopće da budemo u istoj prostoriji skupa (za vrijeme sudske rasprave), još uvijek se tresem samo ako razgovaram o svemu tome. Ne bježim od plaćanja, jednostavno nemam za zaostatke, a pritom nemam ni pristup djetetu. Eventualno uz njegovu nazočnost, što bi za mene bilo pravo mučenje...Možda zvuči egoistično, ali ja više nemam energije za stresove...imam još jedno djete kojemu je potrebna majka. Ima li neko kakav koristan savjet, jer ročište je 13.09.