Gata

"Manjak" sati u mjesečnom fondu je riješen tumačenjem (zaključak br. 2 na čl. 30., samo idi po tumačenju dok ne naletiš), prema kojem se "radno vrijeme svodi na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca". Eto, upravo o tome se radi. Turnusni rad je teško organizirati da uvijek sve štima unutar tjedna, zbog različiih razloga. Dosta smo fleksibilni u slučaju da radnik ima kakve izvanredne potrebe(školovanja, seminare.....) pa im pokušavamo izači ususret ako trebaju koji slobodan dan, koji su dužni unutar mjeseca nadoknadit. Zato i obračunavam radne sate unutar mjesec dana. Stoga mi se i čini da je osnovna dilema u mom slučaju: dali obračunavati radne sate na nivou mjeseca ili na nivou tjedna? Koliko ja shvačam kolektivni, sati se zbrajaju mjesečno prema propisanom fondu sati za taj mjesec , pa se prema tome manjak u jednom tjednu može kompenzirati viškom u drugom.....ili? Naravno sve unutar dozvoljenog maksimuma od 48 sati tjedno. Ili griješim?

Nama radni tjedan traje 7 dana jer radimo subotom i nedjeljom, a i smjene se uglavnom sastavljaju ritmom 12-24-12-48 osim ako neko ima nekih obaveza ili nas mjesečni fond sati tjera na drugačiji raspored da ne pređemo propisanu satnicu. Ažurirano ...i može li mi netko reći gdje bih točno mogla vidjeti način obrade sličnih situacija. Znam da svatko govori iz svojeg subjektivnog ugla gledanja, ali mene zanima pravni propis da se mogu jednog dana pozvati na njega kad me budu pitali kako se u istom mjesecu mogu naći prekovremeni i manjak sati.

Radi se o kolektivnom ugovoru u djelatnosti zdravstva, a manjak sati je nastao bolovanjem djelatnika a ne greškom poslodavca. U našem kolektivnom ugovoru pod člankom 51 piše da se prekovremeni sati smatraju svi sati odrađeni preko mjesečnog fonda sati. Nama je u turnusnom radu jako teško organizirati rad na nivou tjednog prosjeka sati od 40. Uvijek imamo manje ili više. Hvala na odgovorima!

Poštovani! Odnedavno sam voditelj službe u čijem je djelokrugu i obračunavanje radnih sati što mi nije moje primarno zanimanje pa molim pojašnjenje za jednu situaciju iz siječnja. Inače rad se odvija u turnusima 12-24-12-48, kad to služba dozvoljava. Naime, djelatnik je početkom mjeseca odradio jednu smjenu izvan njegovog predviđenog rasporeda, a zbog zamjene drugog djelatnika, koji je osto na bolovanju. Tada mu je rečeno da će biti plaćen za te sate prekovremeno, pretpostavljajući da će do kraja mjeseca uredno odaditi svoju satnicu. Medutim, isti djelatnik odlazi krajem mjeseca na bolovanje radi njege djeteta i donosi doznake o 5 dana bolovanja....što mu ukupno iznosi 5x8=40 sati. Kako je u to vrijeme bio duzan odraditi 4 smjene po 12 satiu rasporedu, pojavio se manjak u mjesečnom fondu sati od 8 sati. Ja sam, naravno, taj manjak htjela "prebiti " sa onim prekovremenim sa početka mjeseca, te bi tada prekovremeni bili umanjeni za 8 sati-sumarno 4 sata. Radnik se pobunio, a u računovodstvu tvrde da smo mi njemu dužni isplatiti sve prekovremene, uprkos tome što on ima manjak od 8 sati prema radnoj organizaciji? Jeli to istina i kojim pravnim aktom oni to tumače? Ne želim potpisivati takve budalaštine pa da me revizori kasnije kažnjavaju zbog neznanja. Pliizz,help!!!

Hmmm,dobra ideja koja nam nije pala na pamet! Da malo pojasnim...bivši nije u maminom stanu od dana razvoda jer sam ga ja iselila dan nakon razvoda-on kaže izbacila. Imam li i u tom slučaju pravo na traženje najamnine ili samo od trenutka kada ovrhom uspije ući u stan? I da, kuća u kojoj je sada je bračna stečevina, kupljena u braku,i tu smo suvlasnici s tim da ja otplačujem kredit za nju. I to je priča za sebe. Još je nismo podjelili jer on odugovlači... neće prodati, neće isplatiti(čak sam pristala i na trećinu samo da završim tu agoniju) a meni ne dozvoljava da priđem kući. Prije se kuća rentala turistima, i dobro zarađivalo...naravno, opet ja...ali ni sada toga nema. Spor se vuče na sudu već 4 godine. Hvala na odgovoru!

Poštovanje! Svugdje sam tražila pomoć i svi sućutno sliježu ramenima, pa da pokušam i ovdje. Možda me netko spasi nekom idejom. Ja ću taksativno da skratim priču koja je duga i komplicirana. 1.Pred 6 godina, nakon godine dana paklenog razvoda,(dvoje djece su svjedoci stalnih verbalnih duela)konačno uslijedio razvod(2007). Za to vrijeme, a i 15 godina ranije, bivši supružnik živio u puničinom stanu,njezinom dobrom voljom. Za vrijeme trajanja razvoda ni kune nije doprinosio za kućne troškove i za brigu o djeci. Rekao da će kasnije morat to platit u alimentaciji, a na sudu je lagao da je plačao cjelo to vrijeme troškove kučanstva. 2.Kad je došla presuda o razvodu čovjek neće izaći iz stana ,premda postoji i druga nekretnina u kojoj može boravit u puno boljem stanju nego stan u kojem smo živjeli.Ali tu nema besplatnog stana i hrane. 3.Po savjetu drugih, preselim ga iz stana utu drugu kuću i promjenim brave na stanu da djecu poštedim daljnjeg cirkusa uzrokovanog razvodom. 4.Moja majka pokreće parnicu o otkazu suposjeda, a on pokreće parnicu o ometanju posjeda(vlasništvo moje majke-da ne bude zabune). 5.Njegova parnica biva gotova na Općinskom, Županijskom sudu, a sad je već od 2008 godine u fazi ovrhe koja se nemože provesti jer su nesmotrenošću u parnici tražili ključ od ulaznih vrata stana. Do tih ulaznih vrata vode još jedna vrata u zajedničkom prostoru na koja je on postavio bravu i zatvorio ih dok je još živio u stanu. Tako se ovrha nemože provesti jer zbog tih vrata nemože prići ulaznima. Ovrha je pokušana nebrojeno puta, ali nitko nema petlju da napiše da je neprovediva. 6.Razlog zbog kojih dotični pokušava uči u stan je čista zaje.....a jer su mu sve strvari vraćene, čak je isplaćen i za ulaganja u stan, protiv njega ODO vodi dva spora, a jedno od njih je i zbog psihičkog zlostavljanja djece, prema tome nema nikakvog vidljivog razloga za njegov ulazak u stan osim ometanja nas u mirnom životu. 7.Mamina parnica o otkazu suposjeda je blokirana dok on ne uđe u posjed?!?! Znači on mora ući, sve nas pobiti(tjedan dana već bio u zatvoru, 2 puta imao po 3 mj. zabranu prilaza, Kazneni postupak ODO-a u tijeku)sve porazbijati pa ćemo biti vjest za 3 dana na dnevniku i u žutilu, a onda padamo u zaborav.Vjerojatno planira biti u stanu svo ono vrijeme računajući na sporost suda na Općinskom, pa žalba na Županijskom sudu (cca 3 godine), za to vrijeme svi ćemo izluditi. Sve po zakonu!!! U priču umješani CZSS,MUP,obavještena i pravobraniteljica za djecu, ma svi. Kontaktirala sam "Provjereno", BABE....ne petljaju se u obiteljske stvari. Dobila sam u CZSS adresu i broj sigurne kuće da odvučem iz maminog stana tamo djecu sa stvarima i hranom i maknem se nasilniku čiji to stan NIJE. I oni nemogu pomoć više. Ne kritiziram, pokušali su što je u njihovoj moći, ali znaju s kim imaju posla pa mu se sklanjaju s puta. On prijavljuje sve suce, policajce, djelatnike s kojima ima posla nadležnima, došla priča i do Bajića,i nitko nema čovjeku petlje reći "Dosta je bilo.Ne muči tu ženu i djecu više!" Nije jadnik, živi u kući od 200 m2, našao novu suputnicu, ima dobar posao, sve mu je vračeno i isplačeno. Imate li Vi kakvu ideju kako da se okonča ova pat pozicija (naravno i moj odvjetnik se muči zajedno samnom s tim mnogobrojnim sporovima i pokušava što je u njegovoj moći). Neznam,neznam....ne vjerujem da je to ovdje moguće tako...nasilnika useljavati u tuđi stan, a ženu s djecom iz svog stana tjerat van.Zar nam nitko u ovoj državi nemože osigurati miran život? Za što sve ti ljudi primaju plaće? Užas! Ima toga još, ali ovo je najkraće. Hvala unaprijed na trudu da sudjelujete u čitanju, te eventualno se pomučite odgovorit. Lp Gata

Hvala na odgovoru! Vidim da mi je sudbina cjeli život vuči se po sudu, A to sam baš htjela izbjeći.

Hvala na odgovoru! Što da kažem a da ne oduzimam dragocjeno vrijeme? Tužba je podnesena u smislu da stan nije zajednička imovina,nego imovina banke jer će kredit biti isplaćen tek za 20 godina.Spor je trajao oko 2 godine, i u njemu je samo rečeno da je stan bračna stečevina, i ništa više. Bolje da ne kažem koliko koštaju odvjetnici u tom sporu(ima još imovine).Sad je žalba na Županisjskom, najmanje 2 godine, a nakon toga treba opet pokretati novi i skupi spor o diobi Ja sam bila spremna otplatiti bivšem dio novca (točnije polovicu svih rata plaćenih za vrijeme trajanja bračne zajednice)samo da očistim vlasništvo i da mogu na miru baratati s tim stanom, makar ga i prodala,na što on ne pristaje. Njemu odgovara što duže sudovanje,i moja kompletna ekonomska paraliza s tim kreditom.Za to vrijeme ga nemogu prodati, nemogu iznajmiti,nemogu čak ni s djecom tamo biti sama u miru da me on ne dođe ometati. Po meni, dvosobni stan se nemože podjeliti na pola. Znači ili meni, ili njemu. Ali, vjerojatno to će trajati još najmanje 5 godina, a za to vrijeme meni trećina plaće odlazi u vjetar. Plaćam skupi kredit za prazan stan. Sad će nam i Linić još opalit porez, a ja se nemogu rješit neiskorištene nekretnine. Zato pitam, mogu li ga ja jednostavno vratiti banci i po cjenu da ne tražim refundaciju od bilo koga do sada uplaćenih rata kredita(od 2005 god)? Znam da gnjavim s podpitanjima, ali takva sam. A možda netko još ima sličan problem, pa i njemu pomogne. Pozdrav i puno hvala na odgovorima.

Pozdrav opet! Pošto nitko ne odgovara, pretpostavljam da ovo nije uobičajena situacija. Znate li onda,možda, mogu li ja kao nosioc i onaj tko otplaćuje kredit vratiti banci jednostavno stan ? Lp

Pozdrav svima! Imam jedno komplicirano pitanje, pa molim ako mi netko može pomoći savjetom. Pred 6 godina sam se razvela. Teško. Posljedice i danas trpim , a ovo je jedna od njih. 2 godine prije razvoda(2005) "uletila" sam u kupnju jednog stana, premda mi nije trebao, ali nek se nađe....za djecu. Prilika je bila povoljna, kreditno sam bila sposobna pa sam mislila bolje da trošim novce za pametne stvari nego da ih rasipam okolo bez veze. Moj bivši muž nije ga htio iz tisuću razloga, da ne dužim, pa sam sve obaveze preuzela na sebe. Kredit je bio u švicarcima, naravno, i tafa je rata bila podnošljiva-oko 2800 kuna. Kako to obično biva kad ti krene nizbrdo, desilo se što se desilo, švicarac ojačao, a meni rata narasla na 4300 kuna. Ja se u međuvremenu razvela, sama s dvoje djece i započele se djelit nekretnine. Naravno, bivši zahtjeva pola stana...o.k. neću sad o obrazu i moralu, zanima me tehnički dio priče. Šapu je odmah stavio na nekretninu, zabranjeno otuđenje njegove polovine, premda ni lipe nije dao ni do današnjeg dana. Pokušala sam staviti u stan, jer je prazan, podstanare,(da se bar malo rasteretim financijski) ali nakon nekoliko dana došao s policijom ljudima da ih legitimira jer se u "njegovom" stanu nalaze nepoznate osobe. Tako i podstanari odoše. Ja bih bila voljna rješit se stana, da ih vratim banci jer je u međuvremenu rata narasla,ali što sa njegovim djelom. Novi spor mi se neda pokretati jer je skup i dugotrajan a za to vrijeme ja stan moram plačati i dalje. Ako prestanem plačati pa krenu s naplatom kod njega(jer je sudužnik) nakon nekog vremena ovršit će mi se trećina plače i opet nisam ništa postigla. Nadam se da sam bila jasna. Ima li netko ideju što mi je činiti? Slična iskustva? Lp i hvala unaprijed! Gata