Urdhak

Hvala na odgovoru!

Suvlasnik sam građevnog zemljišta. Ukupna površina je 900 m2 prema podacima iz Zemljišne knjige. U katastru je evidentirana površina čestice od ukupno 750 m2. Obzirom da želim uskladiti katastar sa ZK, na koji način mogu katastru narediti da uskladi svoje stanje s onim iz Zemljišne knjige? Razlika od 150 m2 je značajna i ne želim da katastar bude meritoran. Opet, ako svi suvlasnici moraju plaćati geodeta i raditi novu izmjeru, to je naporan i skup proces. Ima li načina da se katastar na temelju ZK izvatka i podataka iz Zemljišne knjige jednostavno uskladi sa ZK stanjem? Hvala na odgovoru unaprijed.

Poštovani, zanima me gdje u Zagrebu mogu provjeriti je li zmeljište građevinske namjene ili zelena površina?

1. Znači li to da je moguće uložiti žalbu na Zaključak ili je jedini pravni put neslaganja s njime vlasnička tužba? 2. Kakvi su izgledi da dokažu vlasništvo dosadašnji posjednici iz katastra, ako nemaju nikakav dokaz o vlasništvu (rješenje o nasljeđivanju, kupoprodajni ugovor)? Ima li šanse da dokažu vlasništvo dosjelošću uz svjedočke izjave?

Nitko ne zna odgovor?

Ako osoba naslijedi gotov novac u inozemstvu i ima inozemno rješenje o nasljeđivanju, je li ta osoba obvezna platiti porez na nasljedstvo (5%) u RH? Napomene: -osoba je hrvatski državljanin s prebivalištem u RH -gotov novac se nalazi na bankovnom računu u RH, nakon transfera s inozemnog bankovnog računa na domaći Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave NN 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08 Članak 7. (1) Obveznici poreza na nasljedstva i darove su fizičke i pravne osobe, koje na teritoriju Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove. Znači li gornja odredba da osoba koja naslijedi izvan teritorija RH, iako je po inozemnom rješenju prenijela gotov novac u RH, nije porezni obveznik u RH? Unaprijed hvala

Ovdje se uistinu radi o Zakonu o zaštiti potrošača i o Zakonu o obveznim odnosima. U prekršajnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača (čl. 144; 145) navedeno je sve što će predstavljati prekršaj. S obzirom da se ovdje radi o tehničkoj robi - garancija je jasna stvar i dužni su ju priložiti. Također, jasno da bi u RH trebao biti dostupan servis za tu vrstu proizvoda i jasno da se ovdje radi o sivoj zoni. A ono što sam čuo u praksi - mnogi prodaju televizore (LCD i PLAZMA) bez da je dostupan servis unutar granica RH. Naravno da se to protivi pozitivnom zakonodavstvu. U takvom slučaju najbolje je to naglasiti prodavatelju i zaprijetiti mu uporabom pravnih sredstava ukoliko se ne pridržava propisa o proizvodima. Zakon o zaštiti potrošača također u čl. 13 navodi: "(1) Trgovac mora prigodom prodaje proizvoda potrošaču predati, ili ako je riječ o proizvodima u rasutom stanju predočiti, isprave koje je proizvođač priredio radi lakše i sigurnije uporabe proizvoda (jamstvo, tehničku uputu, uputu za sklapanje, uputu za uporabu, popis ovlaštenih servisa, upozorenje o mogućoj opasnosti pri uporabi, izjavu o sukladnosti proizvoda i sl.)." "Članak 145. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako: – ne preda proizvod potrošaču koji je namijenjen za nagradu sukladno odredbi članka 15. ovoga Zakona, – u slučaju proizvoda s materijalnim nedostatkom, prema izboru potrošača, ne ukloni nedostatak na proizvodu, ne preda drugi proizvod bez nedostatka, ne snizi cijenu, ne vrati iznos plaćen za taj proizvod ili ne ispuni drugu obvezu koju je bio dužan ispuniti sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke (članak 5. stavak 2.)" S obzirom da se ovdje radi o nagradi, a ne kupoprodaji, režim samog ugovora je drugačiji, ali svejedno postoji obveza onoga koji nagradu daje da ju uruči zajedno s ispravnim jamstvom (garancijom)i da odgovara za ispravnost proizvoda. Zaključak: Doista su zaobiđeni pozitivni propisi RH.

Ukoliko stan nije u vašem vlasništvu, onda mu vi niste ništa dužni platiti jer ne možete plaćati odštete za nešto što nije vaše, i prema tome ugovor bi bio ništavan (nevažeći). Ukoliko stan jest u vašem vlasništvu, i ugovor ima sve bitne sastojke i valjan je onda ste mu vi kod razvoda dužni isplatiti novac koji je za kupnju stana / najam stana uložio. U svakom slučaju: Novac koji vam je vaš muž dao, a da ga nije stekao radom ili u vezi s radom za vrijeme trajanja vaše bračne zajednice, je njegova vlastita imovina. Prema tome, on ima pravo na povrat te imovine u svakom slučaju.

Po mom skromnom znanju: - kuća se može podijeliti tako da se podijeli geometrijski (npr. jedan supružnik živi na jednome katu, a drugi na drugome) ili se može podijeliti tako da se proda i dobivena vrijednost podijeli na pola - a vrijednost se dijeli na pola jedino ako su oni kuću stekli i izgradili skupa od zajedničkog novca stečenog radom za vrijeme trajanja bračne zajednice - GEOMETRIJSKA PODJELA je moguća ko kuća npr ima 2 odvojena ulaza - jedan za jednog, a drugi za drugog stanara. Naravno, kuća mora biti i prema drugim kriterijima pogodna za takvu podjelu. - mogla bi situacija npr. biti ta da je jedan od supružnika uložio veći dio novca u kuću pri samoj izgradnji, a da ti novci nisu stečeni radom ili u vezi s radom za trajanja bračne zajednice, u tom slučaju bi taj supružnik dobio veći postotak bračne stečevine - npr više od 50% - obično se podjela imovine radi u parnici u kojoj je razveden i brak, tako da mi nije jasno zašto u ovom slučaju nije došlo već do podjele imovine - ukoliko zemljište i kuća glase na jednog supružnika u cijelosti (to se da provjeriti u zemljišnoj knjizi online), i taj (bivši) supružnik je zadovoljan sa takvim stanjem, on nema razloga ustajati tužbom, već tužbom ustaje onaj koji želi promjenu postojećeg stanja - kod ovakvih situacija najbolja je IZVANSUDSKA ILI SUDSKA NAGODBA, koja je vrlo jeftina i neće biti puno naplaćena kod odvjetnika -> naravno, nju je moguće postići samo ako se obje strane slože, tj. dogovore kome će pripasti imovina - moguća je još jedna opcija: isplatiti iznos novca koji pripada drugome supružniku, a da kuća i dalje ostane u vlasništvu prvog - PARNICU ZA PODJELU JE MOGUĆE DIĆI SPORAZUMNO - npr. supruga je napiše (uz pomoć odvjetnika, a bivši suprug joj se pridruži u tužbi (potpisom ili kako odvjetnik odredi) - sudski troškovi parnice i troškovi odvjetnika dijele se po pola u tom slučaju