Svaki mozak je "jedinstven" i teško je primjeniti univerzalne recepture. Ima sličnosti sa osobama sklone suicidalnim razmišljanjima ili teškim ovisnicima. Neki se oporave cold turkey, a neki niti uz lijekove ne mogu izači na kraj sa problemom.
Univerzalan je jedino razgovor i stvaranje potpunog osječaja povjerenja što zna biti dugotrajan postupak i veoma zahtjevan za sugovornika. Takav odnos uspostavlja se korak po korak razgovorma koji su opuštajući i ne idu za time da mu se kopa po psihi, dakle ne sa diretnim pitanjima tipa "Šta ti je? Zašto ne pričaš?" i sličnima.
Sa osobama koji imaju ozbiljne psihičke poremečaje nije se za igrati.
Naime, ukoliko se upustite u takvu priču pa vam pukne film te vam postane naporno, a nakon što ste zadobili njeno povjerenje, posljedice mogu biti kontraproduktivne jer se ista osječa izdanom i samo si potvrđuje svoje fikcije koje produbljuju njenu sklonost depresivnim stanjima.
Obitelj je prva koja tu treba uskočiti i ,prema mom mišljenju, zajedno odlaziti kod psihoterapeuta kako bi se uspostavilo "povjerenje" kroz koji bi se povečala sigurnost i samopouzdanje pacjenta kako bi isti dobio volju i mentalnu snagu za "borbu".
Nije rijetkost da brakovi pucaju zbog skolnosti jednog partnera čestim depresivnim stanjima, a drugi partner zbog osječaja nemoći ili nerazumijevanja traži raskid braka.
U svakom slučaju, smatram da se ne treba baviti njegovom psihoanalizom odnosno davati mu do znanja da nešto nije u redu sa njim, zbog kontraefekata, već ga tretirati kao i svaku drugu osobu i polako probati uspostavljati odnos povjerenja, prijateljskog, a ne pacjent-doktor.
Najčešće, ako nije kroničan psihički poremećaj (shizofrenija ili sl..) takvi ljudi žele biti saslušani sa osječajem da ih neko razumije, a u isto vrijeme (što je u biti nama nelogično) ne žele druge opterečivati svojim problemima, pretpostavljm, bojeći se da ih okolina ne odbaci zbog stvorenih predrasuda i proglasi luđacima.
Ostalo bi ipak prepustio struci koja ipak može uspostaviti precizniju medicinsku dijagnozu.
To bi bila neka moja razmišljanja iako mi je medicinska struka totalna nepoznanica.