Kervas

Jedva čekam da se već jednom ukine ova glupost od nadripisarstva. To je čista monopolistička i nerazumna odredba da se pružanjem pravne pomoći mogu baviti samo odvjetnici. Zašto ne bi i drugi ljudi pružali pravne usluge, ako ih naravno netko želi angažirati i platiti. Samo bi tu trebalo uvesti da takav klijent treba potpisati da je svjestan da mu pravnu pomoć ne pruža odvjetnik tj. školovani pravnik i stvar je riješena. Zakoni bi ionako trebali biti poznati svim građanima - zato se uostalom i javno objavljuju. Odvjetnici bi se na tržištu trebali natjecati i nametnuti svojom kvalitetom i znanjem, a ne represivnim odredbama.

Meni se čini da je odgovor: ne. Zakon ne sadrži izričitu odredbu kojom se uređuje takva situacija, pa ga zato treba tumačiti prema smislu godišnjeg odmora. Godišnji odmor služi za odmor radnika od njegovog rada iz radnog odnosa tijekom godine. Ako radnik tijekom godine iz nekog razloga uopće nije radio (npr. bio je na bolovanju ili na rodiljnom dopustu) tada ne postoji osnova za odmor od tog rada odnosno za godišnji odmor. Druga je stvar što mnogi poslodavci, osobito oni socijalno osjetljivi, svojim radnicima koji se vraćaju s dugogodišnjeg bolovanja ili porodiljnog dozvoljavaju korištenje godišnjeg odmora iz prethodne godine iako radnik u prethodnoj godini uopće nije radio. Možda je negdje to pravo ugovoreno i kolektivnim ugovorom. No opet, pravo je poslodavca da radniku dade prava iznad onih propisanih Zakonom o radu i to u svakom slučaju treba pozdraviti.

Nažalost, i osobno sam imao bliskih susreta s lošim posrednicima koji iako angažirani od prodavatelja žele izmusti proviziju od kupca koji se samo javlja na oglas za prodaju stana. Postoji Zakon o posredovanju u prometu nekretnina gdje je u čl. 2. propisano: "Nalogodavac je fizička ili pravna osoba koja s posrednikom u prometu nekretnina sklapa pisani ugovor o posredovanju." Tamo jasno piše da je obveznik plaćanja provizije "nalogodavac" tj. osoba koja je posrednika angažirala radi prodaje ili kupnje stana. To se čini logičnim jer ako posrednika angažirate za neku uslugu pošteno je platiti njegov rad. Teoretski, posrednika može angažirati prodavatelj što je u praksi češće ili kupac što je na našem tržištu rjeđe (na razvijenijim tržištima često i prodavatelj i posrednik imaju svoje posrednike (real estate broker) tako da svaka strana plaća svoju proviziju) No kada govorimo o Hrvatskoj, u situaciji kada se kupac javlja na javno objavljeni oglas za kupnju stana - tada on nije nalogodavac već je "druga ugovorna strana". Nalogodavac je prodavatelj odnosno osoba koja je angažirala posrednika da proda stan u što je uključena izrada oglasa, objava oglasa u novinama, specijaliziranim web portalima i sl. A to je nešto što dio posrednika na našem tržištu ne poštuje! Kada biste vi kao kupac došli u agenciju i zatražili njihove usluge u pronalaženju stana za vas, tada biste bili u poziciji nalogodavca iako ste kupac - i opet je logično da za tu uslugu platite posredniku proviziju. Međutim kada se javljate na oglas o prodaji nekretnine, vi se na njega ne javljate s ciljem ugovaranja posredničkih usluga nego s ciljem kupnje nekretnine i nijedan posrednik vas ne bi smio uvjeravati u suprotno. Osobno sam imao loša iskustva s agencijom OPERETA. Nakon što sam se kao kupac javio na oglas o prodaji stana na web portalu, posrednik me je nakon razgledavanja stana u polumračnoj ulici tražio da mu potpišem potvrdu da mi je pokazao nekretninu. Srećom da sam papir preletio pogledom prije potpisa - on je sadržavao rečenicu po kojoj se obvezujem platiti proviziju od 2% posredniku ako kupim taj stan. Taj tip me zapravo htio namamiti da mu potpišem posrednički ugovor iako ga ja to nisam niti tražio niti sam mu to predlagao. Iako me pola sata uvjeravao da je to uobičajeno poslovanje i da mu je već 5 ljudi taj dan potpisalo taj papir (vjerojatno misleći da potpisuju da im je pokazao nekretninu), mislim da je i sam bio svjestan da je to što čini bila čista prijevara. Na sličan način je jednom postupila i neka posrednica, alise ne sjećam iz koje agencije. S druge strane imao sam dobra iskustva s agencijom RIVALITAS. Njihov posrednik mi nije podvaljivao nikakve papire nego je jasno rekao da je njih angažirao prodavatelj, da prodavatelj plaća njihovu proviziju i da kupac nema nikakvih obaveza prema njima. Postoji i Kodeks etike posrednika u prometu nekretnina koji je sastavljen pri njihovom cehovskom udruženju pod okriljem HKG. Nakon negativnog iskustva s OPERETOM došlo mi je da ih formalno tužim sudu časti, ali mi se nije dalo trošiti vrijeme na te likove.

Ovo mi je prvi post na portalu jer sve teže promatram kako se zaštita autorskog prava, koja je nastala kao plemenito dostignuće civilizacije kojim se odaje priznanje autoru, sad toliko deformira da je postala običan parazit kojim se plaši ljude i uvjerava ih se da nešto "kradu". Zdrav razum govori da objavom tuđe fotke (na kojoj nema naznake o autoru ili ograničenjima korištenja) na nekom portalu nitko nikome nije ništa ukrao - imovina autora je ostala netaknuta, a autor u svakom slučaju može tražiti navod svog autorstva uz fotku ili zamoliti da se njegova fotka prestane koristiti ili da se s vlasnikom portala dogovori naknada za korištenje fotke. Priče o "izmakloj dobiti" su bezvezan argument jer da je neka osoba znala koliko dotična fotka košta, moguće da ju uopće ne bi koristila. Takav nakaradni razvoj autorskog prava uzrokovao je da tzv. Piratske stranke na izborima osvajaju sve više glasova - ljudima je dosta da ih pre-bogate korporacije naganjaju radi gluposti poput ove situacije sa fotografijama. Autorsko pravo krenulo je potpuno pogrešnim smjerom, a nažalost vjetar u leđa mu daju svi oni koji su odlučili zaraditi ne-radeći već tužakajući sve i svakoga da im je nešto "ukradeno" iako im ništa iz njihove imovine ne fali. Rokovi zaštite autorskih prava dovedeni su do apsurda, a sve na svijetu postaje nečije vlasništvo i ekskluzivitet... Znam da me sada mnogi pravnici mogu zasuti sa citatima konvencija, zakona i pravilnika, ali sam prilično siguran da su sve te regule nastale pod pritiskom i uz sramotna lobiranja enormno bogatih s ciljem da budu još bogatiji. A to jednostavno nije u redu jer se takvo bogaćenje vrši putem uzimanja siromašnijima.