brainformat

Poštovani, imam jedno pitanje vezano za čl. 380. ZKP, tj. o obustavi kaznenog postupka. A u tom smislu i u odnosu na čl. 190. ZKP. Naime, zanima me koji sud donosi rješenje o obustavi ukoliko pretpostavka za obustavu nastane tijekom žalbenog postupka (npr. okr. umre, nastupi zastara i sl.). Da li rješenje donosi prvo ili drugostupanjski sud? Unaprijed hvala

Pitanje: da li se ZTD podrdno primjenjuje na udruge? Naime, ni novi ni stari Zakon o udrugama ne sadrže odredbu o tome. Ja, međutim, mislim da bi moralo, pošto Zakon o udrugama samo spominje recimo podružnice, ali jako malo propisuje o njima. Ako nema podredne primjene ZTD-a, mislim da bi ostalo jako puno praznina. Što misle oni koji znaju više?

Pitanje: Zakon o vlasništvu dopušta etažiranje zgrade koja je izgrađena na pavu građenja (čl. 43. st. 6.) Sve je to ok, samo što me jedna stvar muči: pravo građenja ima rok trajanja, po čijem isteku ono prestaje i vlasnik zemljišta postaje i vlasnik zgrade. Znači li to da postaje i vlasnik npr. stanova koji su etažirani? Naime, kod zasnivanja prava građenja, vlasnik zemljišta ostaje vlasnik, a pravo građenja je teret. Nositelj prava građenja je vlasnik (sui generis) zgrade, ali ne i zemljišta. S druge strane, vlasnik etaže nužno mora biti i suvlasnik zemljišta. Jasno mi je da u ovom primjeru neće biti, pošto nositelj prava građenja na njega nije mogao prenijeti više prava nego što ih ima. Dakle, vlasnici etažiranih stanova bi, dok traje pravo građenja, bili suvlasnici (sui generis) ili "sunositelji" tog prava građenja. Pitanje je - što se dešava kada pravo građenja prestane? Unaprijed zahvaljujem!

Prvo - nema nikakvog etažranja dok ne potpišu svi suvlasnici (vlasnici svih etaža). Drugo - dvorište i drugi zajednički dijelovi se mogu etažirati pod dva uvjeta - prvi da se svi suvasnici suglase i drugo, da građ. inžinjer to odobri u etažnom elaboratu. Naime, ne može se baš sve etažirati. Neki dijelovi zgrade moraju ostati zajednički (kao npr. stepencie ili sl.) Treće - vlasnici posebnih dijelova (etaža, etažiranih stanova) su suvlasnici te cijele nekretnine, u dijelovima kako to piše u zemljišnoj knjizi. Pod cijelom nekretninom se misli na zajedničke dijelove zgrade, okućnicu i sve etažirane stanove. To je, možda malo složenija "pravnička struktura", ali teško ju je jednostavnije objasniti. Ako ste, npr. suvlasnik u 1/3 i vlasnik etažiranog stana, to znači da ste suvlasnik u 1/3 cijele nekretnine (laički: čestica + zgrada), a s tim Vašim suvlasničkim dijelom od 1/3 "spojeno" vlasništvo nad tom etažom (stanom), u kojoj etaži ste samovlasnik. Sve to govorim zato da objasnim kako ste onda i u dvorištu suvlasnici u onim omjerima, kako to stoji u vlasničkom listu. Ukoliko ga želite etažirati na dijelove koji su veliki skladno suvlasničkim dijelovima - ok, ako želite drugačije - ok, ali opet morate svi potpisati. Ona, očito pokušava izvršiti (neformalni) pritisak na suvlasnike, pa kad dobije takav neformalni pristanak, gurnut će Vam ugovor "pod nos" i dalje pritiskati da ga potpišete. A kad ga jednom potpišete - gotovo...

Da, našli su mu u nekakvoj vreći stvari vrijedne par stotina kuna, ali kažem, još je bio u prostoru, kad je policija došla.

Da ne otvaram novu temu - kako bi to bilo po novom KZ-u. Naime, čl. 34. više ne propisuje "tko s namjerom započne ostvarenje kaznenog djela, ali ga ne dovrši", nego "tko... poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela". Dakle, imam sličan predmet, samo što je počinitlej provalio u prostor i policija ga je zatekla unutra. Djelo nije dovršeno, ali je svakako započeto. Da li je to pokušaj?

Pozdrav svima. Problem je dakle sljedeći: ostavitelj sastavlja vlastoručnu oporuku, kojom ostavlja prizemlje kuće oporučnom nasljedniku. Ostatak kuće (gornji kat) ide zakonskim nasljednicima. Kuća nije etažirana. Ima li tko kakvih iskustava s time, kako sud donosi rješenje? Da li prvo upućuje stranke u parnicu kako bi utvrdile koliki bi bili suvlasnički dijelovi, pa donosi rješenje samo o idealnim dijelovima? Može li uopće išta drugo? Bio bih zahvalan na svakoj ideji?

Ako vrati izjavu, s obrazloženjem, ne mogu ga ovršiti. Osim toga, ovršiti ga mogu tek poslije pravomoćnosti i ovršnosti rješenja kojim se poslodavcu nalaže isplata (iz čl. 201.). A ako dobije takvo rješenje, može se žaliti, što odgađa pravomoćnost. pa će se poslije drugostupanjske odluke vidjeti kome opanci, a kome obojci.

Ma nisam ja nikakv gospodin. Ugl. čuo sam za jedno takvo rješenje u kojem se ovršuje poslodavca za cijeli iznos prvotne ovrhe. Po meni je to nezakonito. Ali ima i "fantastičnijih" sudskih odluka. Pogotovo u ovrsi....

Stara ovrha. Još fine nije bilo. Napravio sam juče promjenu predmeta i sredstava a novčana, ali bi volio vidjeti kako bi se moglo ovršiti poslodavca. Zapravo više iz akademskih razloga. A bit će i koja radnja

Samo sad mi nije jasno da li ste Vi ovrhovoditelj ili ovršenik?

Ovrhovoditelj uvijek predujmljuje trošak javnog bilježnika, ali on ulazi u trošak postupka i ovršenik ga je dužan podmirti. Dakle, bilježnik će u rješenje upisati da je ovršenik dužan platiti dug ovrhovoditelju i trošak postupka - odvjetnički, ako ga ima i javnobilježnički) Nije bitno to što je on platio prije nego što je primio rješenje. Bitno je da li je platio prije nego što ste prijedlog predali javnom bilježniku. Ako je plaćeno nakon predaje bilježniku, imate pravo na trošak. Drugačije je s glavnicom i kamatom. Možete mu, od tog iznosa koji je platio prvo naplatiti kamatu i dio glavnice, pa ovršiti ostatak glavnice i kamatu koja teče od dana nakon dana uplate ili naplatiti glavnicu, pa kamatu posebno potraživati kao uglavničenu. Ali to je neka sasvim druga priča.

Mislim da to nikako ne bi moglo. Naime, ja ne bi od poslodavca potraživao ono što meni duguje ovršenik, nego ono što je poslodavac trebao isplatiti po tom rješenju, a nije. I ne bi mogao tražiti na temelju postojećeg rješenja o ovrsi protiv radnika, nego samo na temelju tog rješenja iz čl. 201. (koje je kondemnatorno, a ne ovršno, dakle glasilo bi "nalaže se tom i tom poslodavcu da isplati ... kn.." a ne "određuje se ovrha na .... tog i tog poslodavca..."). Tek poslije pravomoćnosti i ovršnosti takvog rješenja i na temelju njega bi mogao predložiti ovrhu protiv poslodavca. U svakom slučaju, mislim da imam problem. Naime, zakon ne predviđa izričito kaznu za poslodavca koji ne postupi sukladno rješenju o ovrsi. A bez izričite odredbe o kazni - nema kazne. Mislim da je to jednostavno propust zakonodavca, kojega ni ja kao stranka, ni sud ne možemo "premostiti". Mogu probati, ali mislim da će me odbiti. Ono što mi dalje pada na pamet je da tražim od porezne podatak o tome kolika mu je neto plaća (temeljem čl. 14. Zakona o odvjetništvu), od hzmo-a da li je još uvijek zaposlen tamo (ili ako nije, do kada je bio), pa da na osnovu toga izračunam koliki je svaki obrok i koliko obroka mi duguje. Međutim, takav pristup ima dvije mane: 1) ne znam da li se njemu već ovršuje što od ranije (na plaći) i ne znam gdje to provjeriti (osim kod poslodavca, koji ionako ne odgovara na poziv suda). Ako mu se već ovršuje dopušteni dio, odbit će me. 2) ne znam od kada da obračunavam kamate. Naime, kamata bi mu tekla od dana nakon dana kad je trebao zaplijeniti, a to je dan kada je ovršeniku dospjela svaka plaća. Pošto nemam ugovor o radu ne znam na koji dan su ugovorili isplatu plaće. Za pretpostaviti je da su ju stavili do 15. u mjesecu, ali ajd' ga znaj. Koliko problema oko jednog naoko sasvim logičnog člančića...

Da, to bi bilo to. Puno hvala!

Jasna stvar. I kada to rješenje postane pravomoćno, mogu ovršiti ovršenikova dužnika. Međutim, da bi to rješenje (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) bilo podobno za ovrhu novčane tražbine, mora glasiti na točno određeni novčani iznos. Čl. 201. kaže da se može ovršenikovom dužniku naložiti da isplati sve obroke koje je od dostave rješenja o ovrsi do podnošenja tog prijedloga (iz čl. 201.) bio dužan ustegnuti od ovršenikove plaće i isplatiti ovrhovoditelju. Problem je u tome što ja ne znam visinu tog obroka. Da ja znam da je poslodavac primio rješenje prije pet mjeseci i da je (s obzirom na visinu plaće) morao ustezati primjerice 500,00 kn, mogao bih predložiti da se mu se naloži isplata 2.500,00 kn, s kamatom za svaki mjesec, ali ja ne znam da li je to 500,00 kn ili koliko. Ne znam niti da li je izostanak ustezanja rezultat neke ranije ovrhe na plaći ovršenika (u kojem bi slučaju taj moj prijedlog bio odbijen kao neosnovan). A sve zato što se poslodavac ovršenika (ovršenikov dužnik) niti na ponovljeni poziv suda nije očitovao o tome zašto ne usteže i koliko je bio dužan ustezati. To je moj problem. Dok ovako tipkam, pada mi na pamet jedino da predložim sucu da kazni ovršenikovog dužnika i da ga kažnjava dok god ne dostavi tražene podatke. Premda, to je po meni sudac trebao napraviti i bez mog prijedloga - to je kazna zbog opstruiranja postupka, a ne kazna kao sredstvo ovrhe (kao na npr. kod ovrhe radi vraćanja na radno mjesto). U svakom slučaju, probati ću prvo tako.