Upomoć!
Ja sam oženjen, imam dobru ženu i dijete (3 god.). U braku smo već 7 godina.
No, nikad nisam uspio potisnut želju prema muškarcima, dakle peder sam. Žena je znala da sam biseksualan, očekivao sam da će me brak odvući od toga. Prije nje nisam imao nikoga.
I sad me je to sve puklo. Surfao, tražio nekoga za nešto, naletio na tipa, smuljao me i sad sam gotov. Da ne opisujem te osjećaje, znate da zaljubljeni vide sve ružičasto.
Zatim: ženi sam sve rekao, jer sam pucao po šavovima. Nakon početne strave, dopustila mi je da ga viđam 2 puta tjedno po dva sata. I podnaša to. Ali: što se može napraviti s čovjekom u tom terminu, šetajući gradom? A osjećaji vrište. On me bez riječi prihvaća ovakvog, ali vidim da bez glasa cvili.
Moja žena mene voli, koma mi je gledat njene suze, volim i ja nju. Kad sam s njom, ne želim joj zlo, rastavu, ali mislim na njega.
Kad sam s njim, rastavio bih se, a koma mi je jer mislim na nju.
Tu je još i dijete, koje me drži najviše od svega.
Žena sudjeluje u svim mojim promjenama raspoloženja, nevjerojatno sve prihvaća, ne galami, pokazuje ljubav na djelu.
Najlakše bi bilo pustit njega, a za to (još) nemam snage. A čitajući ovdje o rastavama, ježim se svega. Postigao bih sporazumni raskid braka, ali što ću sa ranjenim srcima? Ona i on stoje sa strane i puštaju me da odlučujem sam.
Znam da sam off-topic, znam da ne volite pedere, znam da sam preljubnik, iako mislim da ovo nema istu težinu kao imat ljubavnicu... Bio sam i kod psihologa.
Raspalite konstruktivno. Raščistite mi misli.