zmodri11

Četvoro djece ste napustili i sad ne bi dali ništa za njihovo uzdržavanje? Toliko koliko su vama odredili muškarcima uzmu za jedno dijete bez obzira na primanja .

Ne na žalost, jedino ovo na kraju sam dešifrirao. Nađite nekog da vam to pročita i tek tada ćemo biti pametniji.

Zašto brzate tako sa zaključkom da nisu djeca od njega? Djeca ne moraju ličiti uopće na oca, može ličiti i na nekog od djedova, baka s jedne ili druge strane. Gospodin koji sumnja neka ode u apoteku i kupi test za DNK , analizu će platiti cca 2000 kn.
Vrlo jednostavno i riješit će se sumnje.
I sa jednim testisom se može biti otac, a  da ne govorimo o protoku vremena. Moguće je da prije nije bio sterilan, godine svoje nose. I sasvim je normalno da se muškarcima  smanjuje količina ejakulata i pokretljivost sper.  kako se stari.
 

Što da radim? nepravda me jako boli. Plačao za dijete 1000 kn alimentacije, skidali mi sa plače, a 200 kn nadoplačivao. Tužili me za 200 kn kojih navodno nisam platio. Tužba podnesena za ovrhu nakon mjesec dana kako su joj sredstva uplačena. I njen odvjetnik je dobio faksiranu uplatnicu i unatoč svemu je tražio ovrhu. Sve u svemu nije to bilo samo tih dvjesto kn nego oko 1500 kn pretplate jer su mi duplo uzimali, također mi nije jasno zašto sam ja morao platit troškove ovrhe i njenog odvjetnika za tužbu 1800 kn itd. plačao naravno i svog. uložili prigovor , dokaz uplatnice itd. unatoč tome ja izgubio. Ima li koja institucija u ovoj državi da brani i nas muškarce? Ravnopravnost spolova? Kakva sramota. Što napravit? Podnijet neko pismeno DORH , Protuovrhu tražit ili dozvolit da me gazi i dalje? Ima li netko kakav pametan savjet?

odgovorit ču ti odmah na vašu opasku, točno PTSP- nije izmišljena bolest. Prvi put sam to doživio na baniji kad smo bili u opkoljenju a ranjenike nismo mogli izvuči. Bilo je kolega kojima nismo mogli pušku uzet iz ruke, pucali su po svemu što se kretalo,izbezumljeni bili, kad su ostali bez municije onda smo im tek uspjeli oružje oduzet, nekima su kvrge skakale po tjelu, ukočili se. do tada nisam nikad čuo za bolest ptsp , kasnije mije doktor objasnio kad smo ih izvukli. Ta bolest se prvi put spominje u Napoleonovim ratovima (kad je počeo gubit bitke) njegove konjanike su znali skidati sa konja potpuno ukočene. Također sam vidio kako kolege imaju nočne more, ponovo su proživljavali stradanje svojih suboraca, civila, djece. Naravno da nam to svima ostane u glavi ali to ne zunači da se treba ubit. Poslije rata sam nastavio radit očevide prilikom suicida.Večina njih su bili učesnici u ratu, ali krivo bi bilo reči da su se ubili svi radi ptsp , dosta se njih ubilo jer su ih žene ostavile, uzele im djecu itd. razloga kojekakvih je tu bilo i oproštajnih pisama.Osim očevida radio sam i na uklanjanju, delaboraciji avio bombi, raketa, sidrenih mina, pješačkih min, protutenkovskih idr. sve što je u vezi eksploziva , eksplozivnih naprava itd. Mojih kolega je dosta stradalo i na ovim poslovima poslije rata i oni što su stradali poslije 30. 06. 1996. g. nisu im to(njihovim obiteljima) vezali na domovinski rat iako sam mišljenja da su zaslužili da budu u rangu sa HRVI jer su to ipak bila sredstva iz tog rata. Nikog ne prozivam , ima ljudi što su proživjeli ranjavanje, logor, mučenje stradala im obitelj itd.Divim se tim ljudima kako se uspjevaju nositi s tim, poneki još rade (ostavilo je to na njima neizbrisiv trag). Toliko od mene.