A kakav je privilegij kad djetetu nosiš tenisice šusteru da ih krpa,neznam,mislim da je mojoj djeci draže da sam uz njih,ali sam 100 puta razmišljao kakav bi lagodan život imali da sam ja poginuo u ratu.pa bi žena ljepo imala pristojnu mirovinu sa kojom bi uzdržavala dijecu,sa vremenom bi se naviknuli da me nema i ok.Jel ovo za šta smo se borili,jesam za ovo dao brata,da nakon 20godina staža u firmi završim na burzi bez lipe,jel ovako država vraća,nešta je uniforma značila u ratu,a sad ako nisi HRVI kao da si cjelo vrijeme bio Njemačkoj.A nemislim na tebe "bovu"kad kažeš da sam pogrešno shvatio,to je bila druga tema na ovom forumu.Kroz rad u firmi sam gušio stres u sebi,pokoja tabletica i smirim se sad kad sam na burzi drugačije je,a zbog toga brak mi trpi,18 godina sam u braku,ali žena me ne kuži,neshvaća,jedino kolega koji je bio u Pumama u mirovini je jer je ranjen,on me shvaća i ja nega pa se tako napričamo nas dva i posle mir,sve me to počinje gušit i smeta mi,posebno kad te neprizna netko tko bi te trebao shvaćati,umara me sve to.Al bice bolje.
Lp
Ivica