Nemojte samo plakat nad svojom sudbinom, postavite si pitanje što ste napravili da to promijenite. Pa mi živimo u kapitalizmu.
Ovo me podsječa na politiku. Krivi su oni, krivi su ovi, nijedni niš ne valjaju.
Što ste učinili, jer ste ušli u nekakvu stranku, udrugu, lobirate li za sebe, imate li poznanike, rođake, prijatelje koji vam mogu pomoć, tražite li ili pitate za pomoć uopće.
Sudjelujete li u nekakvim volonterskim akcijama gdje možete upoznati nekog. Nađite bilo kakav posao pa napredujte, ulizujte se, udvarajte se šefovoj ženi, kćeri.
Idite tamo gdje posla ima, prodajte ono što imate ako što imate, odricajte se.
LJUDI ŽIVOT JE BORBA, i samo najuporniji i najači uspjevaju.
Ja sa magisterijom i debelim radnim iskustvom (ali ne u odvjetništvu i sl) mislim sve odbaciti, izbristatii krenuti u kasnim tridesetim godinama učiti ponovno novi posao i riskairati desetke tisuća kuna. A ako neuspijem?
Naravno to je moj problem, ali nemojte mi plakat nad svojim sudbinima, nitko ne sumnja da vam je teško ali morate se boriti.