OPD51

Lokalna jedinica (grad) želi me izvlastiti za veći dio moje građevinske parcele. Prilikom dvanja suglasnosti za lokacijsku dozvolu zbog koje se i provodi izvlštenje dogovoreno je sa gradom da će mi se oduzeti dio moje čestice nadoknaditi susjednom česticom u vlasništvu grada (1:1). Međutim Grad se poziva na to da "prema zakonu" ta zamjena se može izvesti samo po principu jednakih tržišnih vrijednosti. Korisnik izvlaštenja (grad) je naručio procjenu u kojoj je aktivno sudjelovao na način da je osigurao dokaze o tržišnoj vrijednosti terena dostavivši ugovore o prodaji svojih terena. Na taj način je praktički formirao cijenu m2 moje parcele za 600kn/m2. Međutim Grad teren koji graniči sa mojim terenom meni prodaje za 1000kn. Meni ovo smrdi na manipulaciju pa bi volio znatii na koji način mogu spriejčiti da me grad izigra?

Poštovani, nakon mog dopisa gradu u kojem ih obavještavam da pristajem samo na zamjenu pod uvjetom da se zamjena vrši m2 za m2 i na tak način da čestica ne gubi pravilni oblik, a budući da je grad zemljišta oko moje čestice to nebi smio biti problem, grad me obavještava da moj prijedlog nije prihvaćen te da ću biti obeštečen u iznosu 600kn / m2 te mi nude da kupim gradsko zemljište u iznosu od 1000kn / m2. Na dopisu iz grada nema nikakve uput e o pravnom ljeku ili slično. Koji je sljedeći korak. Da li se izvlaštenje vodi na sudu ili? Može li mi itko savjetovati što mi je sljedeče činiti.

Dali smo suglasnost na ishodovanje lokacijske dozvole za gradnju stambeno-servisne ulice i istaknuli prijedlog za zamjenu zemljišta, koji je prihvaćen. Rečeno nam je da neće bit problem jer čestica graniči na dvije strane sa gradskim građevinskim česticama, da cesta neće uzeti puno, da ionako treba sve parcelizirati itd. Smatram da me grad sada želi preveslati i zato izvlaštenje predstavljaju kao gotovu stvar po sistemu: izvlaštenje ili daj što daš i to bez pisanih tragova. Ova zona valjda jedna od posljednja lokacija baš u gradu (barem za sada). Meni je u interesu zadržati građevinsku česticu u toj zoni. Cijela je zona je u postupku parcelizacije i čestice su uglavnom nepravilnih (neke čak i trokutastih oblika).Grad u toj zoni ima nekoliko većih čestica u svom vlasništvu, i moja čestica graniči sa gradskom na dvije strane. Jednom premijerovom suradniku cesta prelazi preko zemljišta i volio bih znati što njemu grad nudi. Pitanje: da li u praksi postoji šansa da me grad obešteti na način da mi za uzetih 131m2 sjeverno ustupi 131m2 južno ili su stvarno vezani time da je zemljište na kojem je predviđena cesta automatski manje vrijedno i moram prihvatiti 80,27m2 za 131m2 oduzetih?

Htio bih napomenuti da su me zvali iz grada kao da mi rade uslugu jer da je njima lakše mene izvlastiti i da nemaju obavezu prema meni. Iako smo prvotno dobili dopis od gradonačelnika da će se vršiti zamjena jer smo tako dogovorili. Kod mog pristanka na zamjenu nije nam bilo rečeno o kojim se kvadratima radi, rekli su "možda nešto malo". Moja čestica je 325m2. Grad želi uzeti 131m2 i u zamjenu mi daje 80,26m2 što svodi moju česticu na 274,26m2. Kazu da je tih 131m2 predviđeno za cestu i kao takvo nije građevinsko odnosno ima manju vrijednost pa od tuda proizlazi ta razlika od 50,74m2. Prema tekstualnom dijelu PP: najmanja dopuštena površina građevne čestice za izgradnju obiteljske kuće iznosi, - za slobodnostojeće građevine: 400 m2 , - za dvojne građevine: 300 m2 , - građevine u nizu: 200 m2 Prema tome ako padnem ispod 300m2 nemam više istu korist od te čestice. Mi nismo dali suglasnost za odabir vještaka. Vjerojatno je grad izvjesio neki oglas da zadovolji formu pa postupio po čl.27,st.2 prema kojem u slučaju da vlasnik zemljišta ne izabere jednog od ponuđenih procijenitelja, smatrati će se da je suglasan sa odabirom predloženog. Budući da smo na vrijeme se odazvali da se izjasnimo o cesti i potom dobili dopis od gradonačelnika, daljnje obavjesti putem oglasa čista su manipulacija. Nedavno je ostvarena kupoprodaja susjedna čestice koja nije bila zahvačena cestom, da li bi ta cijena mogla biti dostojan dokaz vrijednosti moje čestice? Meni je u interesu zadržati česticu u takvoj veličini da mogu graditi barem dvojni objekt. Ako tražim zamjenu za drugu česticu da li imam pravo na zamjenu 1:1 (325 za 325) ili imam pravo tražiti samo 274.26m2??

Površina čestice je cca 300m2, oduzima se rubni dio od 130m2. Izvlaštenjem će čestica biti uska, međutim kažu mi u gradu da na toj čestici i onako nasmijem graditi jer površina čestice je ispod 400m2. No čemu onda cesta do moje parcele koja nije zazidljiva, tu cestu mogu prekinuti i prije mojeg zemljišta ako se tamo nesmije zidati. Vještačenje je naručio investitor (grad) i kako to već kod nas biva angažirao vještaka. Studija mi nije bila pokazana. Taj dio koji oduzimaju predviđen je za javnu cestu, time ispada da je taj dio manje vrijednosti od ostatka parcele. Znači zamjenom mi se smanjuje ukupna površina parcele, a izvlaštenjem je ta parcela još i manja. U slučaju da pristanem za zamjenu prema vrijednosti (umjesto izvlaštenja) parcela će se nešto umanjiti i tada mi opet fali cca 120m2 da bih smio graditi jer navodno parcela mora biti minimalno 400m2 da bi se moglo zidati. Grad mi nudi otkup gradskog zemljišta po cijeni koju je dao vještak. Cijelo područje je u postupku parcelizacije i dosta čestica ima grad ali i jedan visoko pozicionirani stranke na vlasti i vlade. Ne bih htio da mi se dogodi da pristanem na nepovoljni dogovor, a onda naknadno grad postigne dogovor sa ministrom po kojem mijenjaju 1:1 ili čak bolje od toga, ipak je ovo zemlja u kojoj su neki jednakiji.

Poštovani, nastavno na ovu temu. Županijski sud uvažio je žalbu tužitelja i ukinuo presudu. Istina, tužitelj je u žalbi ukazivao da je općinski sud pogrešno temeljio presudu te tumačio da je" tuženik - posjednik u predhodnom sporu za smetanje posjeda dokazao da mu pripada pravo na posjed" , a županijski sud presudu je ukinuo iz nekog petog razloga.

Posjednik nije rezident u RH i od njega se nije moglo naplatiti ni kune (to se promijenilo ulaskom u EU) inače spakira kufer i ode doma. U 20 godina nije ni boravišni taxu platio, krsio je cjeli niz zakona za koje bi VI ili ja odgovarali pred zakonom...ali u RH to je OK. Radi se o kući sa dvorištem. Promijenio sam lokot na dvorišnim vratima i iselio stvari iz kuće. Imamo dobrog odvjetnika. Dokaz tome je da sve odluke opcinskog suca (kojem je opunomocenik tuzitelja autoritet pa su mu rjesenja i odluke copy paste tuzbenih zahtjeva od tuda i promašeno tumačenje čl 441) a donesene u korist tuzitelja padaju na višem sudu kao "nerazumljive i u suprotnosti sa prilozenim dokazima i razlozima presude pa se ne mogu ispitati vec se jednostavno ukidaju". No kad se žalimo (žalba stoji u ladici 6 mj prije nego ode na zupanijski + 2 godine da se rješi, pa ročište na opcinskom sudu svakih 12 mjeseci, pa se tužitelj ne pojavi i rociste odgodi) sudac mi je u ožujku 2015 rekao da će sljedeće ročište sazvati uskoro, već je prošlo 11 mj i ništa se ne događa. Nije problem u odvjetniku, problem je u sucu koji je nekompetentan i ocito pokvaren te sustavu koji ga štiti.....socijalistička praksa gdje nitko ne snosi odgornost. Tužitelj samo koristi činjenicu da je RH banana država u kojoj pravosudje ne funkcionira. Suvlasnik živi u Australiji od 1958 godine, ako mi ne shvacamo nase sudstvo, on će još manje. Naše sudstvo je koma, dokaz tome vidimo iz sporova protiv Sanadera i slicnih slucajeva, a zamislite sto se dešava na malim perifernim sudovima.

Felixxx i Matrix76, možete li mi objasnit jednu pojedinost koju je meni kao laiku tesko shvatiti i pronaci logiku u apsurdu hrvatskog pravosuđa. Školovao sam se i radio vani pa moje logičke sposobnosti u Hrvatskoj nisu dovoljno razvijene. Uglavnom: 1) ako rješenje županijskog suda nema nikakvu težinu, čemu sudac i ovrhovoditelj upućuju na cekanje ishoda zalbe i zasto se isto rjesenje pohranjuje u spis ovrsnog postupka i arhivira, a u spisu navodi da je "preinačeno rješenje suda prvog stupnja"? 2) zasto Županijski sud uopce donosi rjesenje na 5 stranica gustog teksta iako zna da je ovrha vec provedena? Nije li to Čisto gubljenje vremena u "preopterećenom" pravosuđu? 3) od dana donošenja rješenja županijskog suda pa do nj otpreme prolazi 16 dana. Dok dodje na ruke ovrseniku prošlo je još 12 dana. Ovaj period od 28 dana lako je iskoristiti za provođenje ovrhe prije nego ovrsenik bude uopce saznanjen sa ishodom njegove žalbe. Dodatno od predaje žalbe općinskom sudu do dodjele sucu zup suda na rjesavanje prolazi 6 mjeseci.

Ja sam suvlasnik u 1/2 dijela. Treća osoba je u posjedu zahvaljujući hr pravosuđu. Spor je u tome da posjednik ne zeli van iz nekretnine te da ne posjeduje valjani dokument koji ga ovlašćuje na posjed. Budući da drugi suvlasnik bezuspjesno pokušava dobiti stvar u posjed već 13 god ja sam samoinicijativno preuzeo posjed. U parnici za smetanje gubim spor i sudac se poziva na čl 441 te me upučuje na tužbu za predaju stvarnu posjed. Kada sam ja pokrenuo spor za predaju stvari u posjed gdje bi logikom stvari tuženik trebao dokazati pravo na posjed, tu je isti sudac uskočio sa svojom dijametralno suprotnom interpretacijom čl 441, potpuno krivo, ali tako je odgovaralo sucu postupka u tom trenutku. Suci donose odluke i obrazlazu ih kako zele, jer ih nitko ne poziva na odgovornost.Psi laju karavane prolaze, pravosudje radi sto zeli dok ide ide.....

Prema obrazlozenju zupanijskog suda zahtjev za ovrhu i Ovršno rješenje bili su "šuplji", zato je zupanijski sud odbacio prijedlog za ovrhu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeci "da je opcinski sud morao odbaciti prijedlog za ovrhu". Rjesenje ŽS doneseno je nakon provedbe ovrhe....da je pogreška bila minorna ŽS bi potvrdio ovrhu i slučaj rješen, a HR pravosudje je za 5. Ovrha kao takva provedena je tako da je i sudski službenik uvidio neprovodivost no pod pritiskom suca provodi ovrhu. Svaki moj navod odbijen je uz objašnjenje ovrhovoditelja da će o tome odlućiti županijski sud. E pa sada kada je županijski sud odlučio u moju korist, ispada da ta odluka nema nikakvu težinu jer upuštanje u spor sa državom je "mokrenje u vijetar". Navodi "cekaj odluku ŽS-a" je ocito alat za manipuliranje građanima i naivcima koji vjeruju u pravosuđe. Što da kažem...i to je RH.

Znači da će moja eventualna samo zaštita biti tretirana kao ponavljanje smetanja posjeda ili novom smetanje posjeda? Što bi bilo kada bi počeo radove na objektu uslijed dotrajalosti vodovodnih instalacija?

Hoćete reći da moja ideja o samozaštiti ne prolazi?? U vlasnickoj tuzbi nakon niza rjesenja i zalbi Sudac je prekinuo postupak jer da je u parnici za smetanje posjeda posjednik dokazao zadnji miran posjed i da ga to ovlašćuje na posjed. Ovo je lako oborivo, ali što kada svako ročište se saziva jednom godišnje a žalbe rjesavanju 2 godine...20k kn bačeno je u vjetar. U isto vrijeme isti sud pokazuje jaku volju ovršiti vas za smetanje posjeda. Nažalost, posjednik je objesni parničar i prije nego sam uzeo posjed, parnicenje je financirao koristeći moju nekretninu, a tako će i nastaviti.

Ok, moje tumačenje je da mi je sudski ovrsitelj uz policiju ometao posjed kada me je izbacio na ulicu. U postupku su sve moje primjedbe odbačene uz obrazlozenje, "žalili ste se, o tome će biti odlučeno u žalbi". Odluka županijskog suda donesena je u moju korist, preinačeno riješenje odbija zahtjev za ovrhu, znači ovrha nije trebala biti provedena. Imam li pravo nakon što mi je sudski ovrsitelj uzeo posjed , isti zaštititi u roku 30 dana??? Koju paralelnu mogućnost VI savjetujete? Vlasnička tužba? pokušao i potrošio preko 20k kn, nismo se makli sa mrtve točke.

Da li se provedena ovrha iako je ista odbačena rješenjem županijskog suda ima za smatrati kao uspostava mirnog posjeda i konačno rjesenje? Koji alat ima ovršenik, jer čemu onda trošenje novaca i živaca na žalbu? Čemu sluzi institut protuovrhe iz čl 62 OZ?

Ok, što bi VI učinili da vas ovrse, a neposredno nakon toga zaprimiti riješenje zupanijskog suda kojom se Ovršno rješenje preinačuje i odbacuje??? Da li bi pokrenuli protuovrhu?

Što se dešava ako se ovrsenik posluži samopomoći nakon što mu je općinski sud proveo ovrhu prema svojem rješenju, koje je naknadno ukinuo županijski sud?

Hvala za odg. Međutim, prije rješenja županijskog suda kojim se preinačuje rijesenje opcinskog suda, općinski sud je proveo ovrhu prema svojem rijesenju i ušao u posjed. Da li ovrsenik ima pravo na samopomoć u zaštiti posjeda?

Postovani, vezano na ovu temu: Nakon parnice za smetanje postupka, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za ovrhu u roku od 30 dana od pravomocnosti presude. Opcinski sud je zahtjev prihvatio i donio rijesnje o ovrsi. Ovrsitelj se zalio, a zupanijski sud je usvojio zalbu ovresnika i preinacio rijesnenje opcinskog suda na nacin da je prijedlog za ovrhu odbacio, navodeci da je opcinski sud pogresno primjenio materjalno pravo. Interesira me kakav je ucinak presude viseg suda, da li ovrsitelj moze podnjeti novo zahtjev za ovrhu iako je od pravomocnosti proteklo skoro 2 godine.

Nadam se povoljnom ishodu. Svakako javim rezultat.

Hvala za ovo pojasnjenje. Vlasnik je u zalbi istaknuo: da se se sud poziva na odredbu cl. 441 i rijesenje spora za zastitu posjeda te zakljucak da je sud "predhodno utvrdio pravo posjeda posjednika nad prijepornom nekretninom" u tom sporu. Isto tako da sud u ovoj tuzbi nije uopce uzeo u obzir relevantne odredbe ZV-a. Nadam se da ce visi sud biti dovoljno mudar. Ova jednostavna tuzba se vuce vec 5 god, jer je sud uspjesno "minira" i jednom vec donesena presuda u korist posjednika bila odbijena na visem sudu. Sudac ocito ima neku racunicu.

Sud ocito tu faktičku vlast tumači kao pravo na posjed jer kaže "mada je u parničnom postupku sukladnon čl.441 isključeno raspravljanje o pravu na posjed ...... Iz rješenja proizlazi da je tuzenik (vlasnik) smetao tužitelja (posjednika) u posljednjom mirnom stanju posjeda, iz čega proizlazi da je sud utvrdio prethodno pravo posjednika nad prijepornom nekretninom". Da li viši sud pazi na povredu načela neposrednosti dokaza po službenoj duznosti?

Nije li posjed nepošten od trenutka kada posjednik saznaje da nema zakonsko pravo na posjed? To bi u ovom slučaju bilo od pravomoćne presude o odbijanju zahtjeva za stjecanje vlasnistva budući da ne postoji valjani dokument za to. Vlasnik je u vlasničkoj tužbi tražio da posjednik dokaže pravo posjeda, no posjednik ne posjeduje valjani dokument koji mu daje pravo posjeda, jedino što ističe je "moralno pravo" na posjed.

Žalba na prvostupanjsku presudu je uložena, nakon 5 mjeseci još je bila u ladici na istom sudu. Sud vrlo spretno zavlači.

Posjednik i sud vrlo dobro znaju da je posjednik pravomočna odbijen u tužbi za stjecanje vlasništva i da nema osnove za korištenje nekretnine. Vlasnik je to naveo u tuzbi. Ponuda za sklapanje ugovora ostala bi iz ignorirana i od posjednika i od suda jednako kao i svaki zahtjev za predaju posjeda vlasniku. Vlasnik je tražio da posjednik dokaze pravo na posjed. Dok je posjednik isticao samo "moralno pravo" jer očito nema nikakvog dokaza da mu posjed pripada sudac je "uskočio" i iz konstruirao poziv na odredbu Čl. 441 navodeći "iako je u sporu za smetanje posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed.....posjednik je u tom sporu dokazao da mu posjed pripada".

Upravo tako, isti zakon tumači različito. U prvom sporu valjda ispravno dok u vlasničkoj tužbi utvrđuje da je "iako se u tom sporu ne raspravlja o pravu na posjed, savjesnosti posjeda... Sud u tom sporu ipak utvrdio da posjedniku pripada posjed". Mislim da sudac nije nevješt već da zna što radi. Zašto to radi mogu samo pretpostaviti. Koje bi bilo riješenje za izlaz iz ove situacije?