GoranM

Čini se da će iz 2010. biti jako puno ovakvih slučajeva. Nije da mi je drago što nisam jedini s istim problemom, ali je lakše kada vidiš da ipak nisi lud. Osim prigovora javnoj bilježnici, uputio sam i upit Ministarstvu zdravlja, pa neka vide što se ljudima čini i kakvih tu mutnih stvari ima. Ovo uistinu izgleda kao da su masovno ljudima pravili police i onemogućili im da plaćeno pravo i koriste. U tome vidim veliku uštedu u sustavu. Ali, što je previše - previše je. Rješenje o ovrsi od 1.6. dostavljeno mi je 20. ili 21.6. a danas sam uložio prigovor, pa sada čekam odgovor, s bilo koje strane, a o ishodu ću Vas obavijestiti iz puke solidarnosti i zato što mi je dosta sistemskog 'šišanja'.

Niste rekli u kojem stadiju je Vaš studij. S 26 bi bilo očekivati da je već negdje pri kraju. Ako se kraj ne vidi, a situacija u kojoj se ne osjećate zadovoljno i sigurno Vam ne dopušta da studij dovršite, najbolje bi bilo da se odlučite poći svojim putem i vlastitim snagama. Većina ljudi ima psihičkih problema, ne samo oni s dijagnozom, i zbog toga pate njima najbliži. Da ne biste dalje stradavali i gubili vrijeme, maknite se iz njihove blizine. Možete se obratiti socijalnom radniku za savjet, možda i na faksu nađete sugovornika koji će vas savjetovati, no, ne očekujte čuda. Čudo je u spoznaji onog što zapravo želite i kako ćete se osamostaliti. Upišite pauzu, ako takvo što još postoji, nađite si kakav-takav posao i unajmite za početak sobu. Ne zaboravite se prijaviti na burzu da ne izgubite pravo na zdravstveno. Kad vidite kako vam to ide, pokušajte završiti studij ili naći neku skromniju varijantu i pomiriti se s tim dometom, barem dok ne steknete materijalnu sigurnost i iskustvo za nešto više. Dobro je pucati visoko, ali, ponekad treba spoznati da li cilj opravdava toliko muke i spustiti nišan. Našim roditeljima je bilo lakše postići to što sada imaju: nešto su naslijedili, bilo je kredita, moglo se računati na stalan posao, ali to su prošla vremena. Nove generacije neće moći računati na bezuvjetnu sigurnost i standard u kojem su odrasli, nego se zadovoljiti, ali istinski, s onim što si sami mogu priskrbiti. Opako, ali, svakome prema sposobnostima, odlučnosti, ali i sreći. Nešto ste već naučili, počnite to koristiti.

Kazne zbog parkiranja na nedozvoljenom mjestu su jedno, a famozna dnevna karta uvedena umjesto kazne zbog neplaćenog parkiranja ili prekoračenja vremenskog limita je nešto drugo. Morate biti precizniji i vidjeti što ste dobili. Dnevna karta je jednostavnija, platite i riješite se gamadi, a drugi put pazite. Kazna je kompliciranija, obično je upućuju komunalni redari, i vrlo često nisu u pravu. Mnogima se ne da gnjaviti, pa i plate, ali ako mislite da ste oštećeni, svakako se žalite i podastrite sve dokaze i razloge koje možete. Suci su uglavnom razumniji i shvaćaju da se po općinama radi sve i svašta, a ovo je jedan od načina da obuzdamo divlju birokraciju, podobne i nesposobne. Svakako pročitajte sve komunalne uredbe, osobito one o tome što se sve smatra zelenom površinom, gdje su potajno uspostavljene, koliki razmak za prolaz ste ostavili pješacima i kolicima, uvjerite se da negdje nije u kakvoj krošnji bio skriven znak zabrane zaustavljanja i parkiranja, pa ako je sve na vašoj strani, trebalo bi vjerovati pravnoj državi da vas neće goniti. Ako ne uspije, barem ste pokušali. Drugi put im ne dajte zadovoljstvo da vas deru.