Pa djeca nasljeđuju u prvoj liniji zajedno s bračnim drugom. Znači da jednu polovicu dobiva preživjeli bračni drug, a drugu polovicu dijete od onoga što je ostavitelj imao.
Uzmemo li u obzir najčešću varijatnu, da sve što je ostalo iza preminulog je njegov udio u bračnoj stečevini, tada bi zapravo dijete dobilo 25%, a preostali bračni drug 75% (jer dijele ustavi 50% bračne stečevine koja je pripadala preminulom).
Ono što ljudi zaboravaljaju je da nije sve bračna stečevina. Znači sve ono što je preminuli dobio od svojih roditelja nasljeđivanjem i sve ono što je imao prije braka ne ulazi u bračnu stečevinu. A ako je nešto od toga prodano i kupljeno novo, to je samo promijenilo oblik, ali i dalje ne ulazi u bračnu stečevinu!
Što se tiče naslijeđene imovine, za vrijeme maloljetnosti preživjeli bračni drug (jer je u pravilu roditelj) upravlja imovinom maloljetnika. Nakon njegove punoljetnosti, ono ože tražiti razvrgnuće suvlasništva i isplatu svog dijela. Sporazum je tu definitivno najsretnija opcija, jer u praksi se dosta odugovlači, a i postignute cijene prodajom su niže od tržišnih. Da ne spominjemo i odvjetničke troškove.
(primjer: ako je vaše naslijeđe 25%, mogli biste tražiti da sve prepišite na preživjelog bračnog druga, a ona će vam isplatiti 25% cijele imovine u ratama)
Pozivam da još jednom obratite pažnju na moj 3. odlomak, jer uistinu mnogi misle da je SVE baš bračna stečevina, a postoji velika mogućnost da je bračni drug koji je umro neke stvari dobio u naslijeđe ili unio u brak.
I da, oporuka nema nikakve veze s ovim, ovo je čisto zakonsko naslijeđivanje gore objašnjeno.