Jump to content

Picard

Korisnik
  • Broj objava

    5
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Ma svjestan sam ja toga svega, naravno da ste u pravu i na kraju krajeva vladavina prava je temelj našeg ustava pa je moja opaska bila u najmanju ruku smiješna, međutim sa ljudske strane gledišta sam ogorčen pa pišem ono što nema veze s vezom... eto, moj grijeh ja se ispričavam... Nego, tužitelj je bio u sporu sa gradom jer je pravni nasljednik parcele do moje koje je bila u društevenom vlasništvu pa se tužitelj upisuje nakon povrata u privatno a vodili su spor vjerojatno iz istog razloga kao i sa mnom... ne znam presudu ali ću je saznati i ovdje napisati pa ćete mi odgovoriti na što aludirate. p.s. Što je sa onom mogućnošću apsolutne dosjelosti 2011 godine makar je parnica pokrenuta prije? Dali to smatrate možda relevantnim?
  2. Dobro ste primjetili i predpostavili makar to nisam uopće spomenuo, naime da, nova izmjera je drugačija. Da ja previše ne pišem, jer vidim da to nema smisla kad sve razumjete i više nego dobro. Ja ću napisati činjenice pa Vi vidite dali uopće imam pravo nadati se tj. dali uopće ima neke osnove za žalbu pa možda čak Ustavnu poslije? Sudac ne dvoji i napominje da se u naravi međa nije mjenjala i nismo se proširivali. Moj djed je kupio zemljište 1955. i upisan je gruntovno kao vlasnik 232čhv. Nakon djedove smrti 1986. iste godine zemljište nasljeđuje moja baka te upisuje vlasništvo. Baka je darovala zemljšte meni 1997 godine. Koliko vidim a to je doista zanimljivo, sudac je konstatirao da naše zemljište nije konfiscirano za vrijeme Juge već ono od tužitelja s kojim graničimo spornom međom a tužitelj je temeljem pravomoćne presude 2005 (valjda između tužitelja i grada) upisao vlasništvo. 2007 g podnosi tužbu protiv mene i parnica traje do neki dan kad sam dobio riješenje. p.s. Unaprijed hvala onome tko će potrošiti "malo" sivih ćelija pa pomogne meni kao poštenom vlasniku doista male kvadrature u odnosu na onu tužitelja. Znam da to nema pravnu težinu ali tužitelj je vlasnik pedeseterostuko većeg zemljišta i više od nekoliko čhv kilometara i sad je mene jadnika zbog 62 kvadrata našao zaje... to je ono što mi valjda nikad neće biti jasno... Zašto postoji u zakonu nešto na osnovu čega će siromašnima uzet a bogatima dati a ispada kao vratit...
  3. Hvala oboma na konkretnim odgovorima i pitanjima. Naime, sudac je objasnio upravo kao i Vi u svom obrazlaganju: "Rok za početak tijeka dosjelosti je počeo teći od 08.10.1991.g" i zbog toga je moja protutužba neosnovana. Sve drugo što smo podastrali kao dokaze je priznao (jer imamo apsolutno sve dokumentirano) makar meni osobno to ništa ne znači kada dosjelost počinje teći od 10/1991. BITNO: Jedino krivo što sam napisao u gornjem tekstu je da uživam više u naravi nego se vodi gruntovno. Naime gruntovno od 1955 godine se vodi 232 čhv od mojih prednika a po novoj izmjeri zbog reambulacije te mjernika zbog tužbe je to 784m2 što je 232 čhv=834m2 pa po tome meni nedostaje 50m2??? Ha? Sad mi pak ništa nije jasno. Znači ja uživam manje nego sam upisan i opet sam kriv? Također, nije u pitanju 1940 g. kad su moji preci kupili i ogradili zemlju već 1955 - za što, ponavljam imam sve moguće i uredne papire. Zbog svega sudac je rekao da smo mi POŠTENI posjednici... ali svejedno odluku donio u korist tužitelja...
  4. Mislim da jesmo išli sa protutužbom po osnovu dosjelosti. Ne, nije postala pravomoćna presuda i imamo pravo žalbe. Poznajem termin reivindikacijska tužba, međutim ne znam 100% kako se zove optužni prijedlog... tužba je podignuta protiv mene nakon nove izmjere gdje je orijentir neka kuća sa desne strane pa kada bi pratili liniju iste, došli bi do zaključka da je moja parcela doista nekoliko metara van te izmjere, odnosno kada bi se usporedila veličina upisana u zemljišne knjige i pravo stanje ispada da je ona u naravi cca. 62 kvadrata veća, što ja nikada nisam mjerio niti znao. Ljudi koji žive u neposrednoj blizini su dali iskaze i sudac ne dvoji dali ja govorim istinu i dokazano je da se ja nisam širio a iz betonskih stupova parcele koji su svojim sastavom/izgledom skoro pa spomenička kulutura jasno je vidljivo da je tu od "pamtivjeka"... Iskreno, zemljište nije od neke pretjerane vrijednosti (obična livada) a i nismo na moru ili sl., pa da sam znao da će to tako dugo trajati i da će troškovi suda narasti na daleko i višestruko veću vrijednost nego je sama sporna međa između mene i tužitelja prepustio bih tih 63 kvadrata u korist tužitelja odmah u početku ali odvjetnik me uvjeravao u pozitivan ishod baš zbog svega što sam naveo u prvom postu. Mene je samo zanimalo ako postoji termin POŠTEN i ISTINIT čemu onda taj termin ZAKONIT ako sudac smatra da nisam zakonit jer uživam više nego sam znao da sam naslijedio, a bitno je da je ta razlika računajući u postocima nekih 5% više, pa obzirom na ono doba kada se trgovalo i mjerilo nisu dobro računali. Mislim ovako i među nama, možda se tada mjerilo nekim štapom kada su to moj djed i baka kupili i postavili ogradu koja je tu do dan danas, i odokativno je upisano u ugovor, uostalom i prodavatelj je vidio tada prije hrpu godina kako ta ograda stoji i nije se bunio da bi sada njegov nasljednik podignuo tužbu. Ponavljam, po ZOVU je baš zato taj zakon i donesen zar ne? Ne znam kako će to završiti, međutim osjećam se prevarenim, oštećenim i posramljenim i silno sam vjerovao u moju nevinost, okolnosti, činjenice, dokaze... u suca pravosuđe i Republiku Hrvatsku... po ustavu nikoga se ne može siliti na krivnju a meni je ona maltane nametnuta i proizlazi da ja ispaštam greške koje su učinili moji preci i tadašnji prodavatelj...
  5. Poštovani, Namjerno sam naslovio ovako kako jesam da možda privučem kompetentnije za odgovor. Nisam pravnik pa mi nemojte zamjeriti što ne pišem kratko i jasno te točno kako bi Vi željeli da Vam bude jasnije. Naime, nasljedio sam ograđeno zemljište od pokojnog djeda i bake prije nekih 15-20 godina... u tim omjerima u kojem sam je naslijedio parcelu i koristim... nikada se nisam širio te pomicao tu istu ogradu makar mi je oduvijek baka govorila da je i više od toga njeno (znam da je totalno nebitno i ne uzima se u obzir na sudu pa to zanemarite)... oni su prije toga to isto zamljište kupili jaaaako jako davno od X osobe za što smo srećom iskopali dokumente u gruntovnici, na žalost nemam spis pa ne mogu u ovom trenutku reći kada, odprilike 1940 godine (manje bitno)... Nasljednik X osobe me tužio da po novoj izmjeri nakon denacionalizacije sam ja nekoliko metara u njenom posjedu sa ogradom... Ljudi u pitanju je oko 70 kvadrata-nebitno. Da skratim, došli su mjernici, izlazak suca na lice mjesta, saslušani susjedi svjedoci, i tko zna što još sve ne u zadnjih nekoliko godina i ja sam ustrajao da se ne mičem sa ogradom tih nekoliko metara jer smatram da ne moram jer sam to tako nasljedio i i tako pošteno uživam... Pozvao sam se na zakon o dosjelosti, međutim dosjelosti nema na nacionalizirano ALI ipak je moj odvjetnik računao i računao i računao zbrajao i oduzimao vrijeme od 1940 (nisam siguran za godinu) do dana tužbe te se ispostavilo da dosjelost ipak igra ulogu jer nije svo vrijeme bilo u vlasništvu države nego je vraćano/nacionalizirano/vraćano/nacionalizirano i tako nekoliko puta, pa se ispostavilo u računici da sam ja POŠTEN ISTINIT I ZAKONIT posjednik... to je naime sve čisto, dokazano provjereno... Sudac je ipak presudio u korist tužitelja obrazloživši svoju odluku da je jasno i dokazano da doista ja svoje nasljedstvo nisam proširivao, da su moj prednici to regularno kupili, stavili ogradu i bla bla da ne duljim, MEĐUTIM, smatra da nismo zakoniti nego samo ISTINITI i POŠTENI. Zašto? Totalni nosnens, jer je u prastarim dokumentima koje smo mi podastrali kao dokazni materijal, stoji da su to moji preci kupili u manjoj mjeri nego uživamo... a mi to nismo znali pa čak ni onaj koji je prodao ni oni koji su kupili i stavili ogradu(moji preci) Pa zašto onda taj zakon postoji po Zovu? Taj zakon po Ustavu onda uopće nije potreban ako me razumjete što vam želim reći? Zašto stoji onda POŠTEN ISTINIT ZAKONIT jer da je sve u mjerama onda nebi ni došlo vjerojatno do tužbe zar ne? - te cijela Hrvatska po tome nikada nebi "sredila" zamljišne knjige? Možda sam se krivo izrazio i podastrao premalo informacija ali se iskreno nadam da će netko komptentan shvatiti moje pitanje? Obzirom da sam pošten, istinit, a zakonit po sučevom djelomično jer nisam znao uopće niti se ikada zapitao zašto je ta ograda baš tu gdje jest... znači ajmo ovako, ako je ograda dugačka 100 metara već 60 godina kako bi ja trebao znati da ona mora biti dugača 94 metra npr? Zašto se nije bunio onda onaj tko je prodao mom djedu i baki da su krivo postavili ogradu? Zato taj zakon i postoji zar ne? Baš zbog takvih slučajeva jer u protivnom nebi niti došlo to tužbe. Nije mi jasna odluka suca eto i kako je on uopće shvatio i zbog čega je uopće zakon donesen o kategorizaciji POŠTEN ISTINIT ZAKONIT. Ja sam svo troje a sudac je presudio protiv mene... čemu taj termin onda ZAKONIT. Dajte mi slučaj ili objašnjenje ako me razumjete...
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija