Poštovani,
Namjerno sam naslovio ovako kako jesam da možda privučem kompetentnije za odgovor.
Nisam pravnik pa mi nemojte zamjeriti što ne pišem kratko i jasno te točno kako bi Vi željeli da Vam bude jasnije.
Naime, nasljedio sam ograđeno zemljište od pokojnog djeda i bake prije nekih 15-20 godina... u tim omjerima u kojem sam je naslijedio parcelu i koristim... nikada se nisam širio te pomicao tu istu ogradu makar mi je oduvijek baka govorila da je i više od toga njeno (znam da je totalno nebitno i ne uzima se u obzir na sudu pa to zanemarite)... oni su prije toga to isto zamljište kupili jaaaako jako davno od X osobe za što smo srećom iskopali dokumente u gruntovnici, na žalost nemam spis pa ne mogu u ovom trenutku reći kada, odprilike 1940 godine (manje bitno)...
Nasljednik X osobe me tužio da po novoj izmjeri nakon denacionalizacije sam ja nekoliko metara u njenom posjedu sa ogradom... Ljudi u pitanju je oko 70 kvadrata-nebitno. Da skratim, došli su mjernici, izlazak suca na lice mjesta, saslušani susjedi svjedoci, i tko zna što još sve ne u zadnjih nekoliko godina i ja sam ustrajao da se ne mičem sa ogradom tih nekoliko metara jer smatram da ne moram jer sam to tako nasljedio i i tako pošteno uživam...
Pozvao sam se na zakon o dosjelosti, međutim dosjelosti nema na nacionalizirano ALI ipak je moj odvjetnik računao i računao i računao zbrajao i oduzimao vrijeme od 1940 (nisam siguran za godinu) do dana tužbe te se ispostavilo da dosjelost ipak igra ulogu jer nije svo vrijeme bilo u vlasništvu države nego je vraćano/nacionalizirano/vraćano/nacionalizirano i tako nekoliko puta, pa se ispostavilo u računici da sam ja POŠTEN ISTINIT I ZAKONIT posjednik... to je naime sve čisto, dokazano provjereno...
Sudac je ipak presudio u korist tužitelja obrazloživši svoju odluku da je jasno i dokazano da doista ja svoje nasljedstvo nisam proširivao, da su moj prednici to regularno kupili, stavili ogradu i bla bla da ne duljim, MEĐUTIM, smatra da nismo zakoniti nego samo ISTINITI i POŠTENI.
Zašto? Totalni nosnens, jer je u prastarim dokumentima koje smo mi podastrali kao dokazni materijal, stoji da su to moji preci kupili u manjoj mjeri nego uživamo... a mi to nismo znali pa čak ni onaj koji je prodao ni oni koji su kupili i stavili ogradu(moji preci)
Pa zašto onda taj zakon postoji po Zovu? Taj zakon po Ustavu onda uopće nije potreban ako me razumjete što vam želim reći? Zašto stoji onda POŠTEN ISTINIT ZAKONIT jer da je sve u mjerama onda nebi ni došlo vjerojatno do tužbe zar ne? - te cijela Hrvatska po tome nikada nebi "sredila" zamljišne knjige? Možda sam se krivo izrazio i podastrao premalo informacija ali se iskreno nadam da će netko komptentan shvatiti moje pitanje? Obzirom da sam pošten, istinit, a zakonit po sučevom djelomično jer nisam znao uopće niti se ikada zapitao zašto je ta ograda baš tu gdje jest... znači ajmo ovako, ako je ograda dugačka 100 metara već 60 godina kako bi ja trebao znati da ona mora biti dugača 94 metra npr? Zašto se nije bunio onda onaj tko je prodao mom djedu i baki da su krivo postavili ogradu? Zato taj zakon i postoji zar ne? Baš zbog takvih slučajeva jer u protivnom nebi niti došlo to tužbe. Nije mi jasna odluka suca eto i kako je on uopće shvatio i zbog čega je uopće zakon donesen o kategorizaciji POŠTEN ISTINIT ZAKONIT. Ja sam svo troje a sudac je presudio protiv mene... čemu taj termin onda ZAKONIT. Dajte mi slučaj ili objašnjenje ako me razumjete...