ne piše ništa slično, samo da će prema sporazumu oba roditelja otac doprinositi uzdržavanju djeteta prema svojim mogućnostima.Tada mi je to bilo razumno i humano, jer sam smatrala da njega kao nezaposlenu osobu ne bi bilo pošteno teretiti nekim fiksnim novčanim iznosom, pustila sam vremenu da učini nešto od njegova života, da pokuša nači zaposlenje, svoj mir i sredi život, ali naravno netko tko radi sam protiv sebe, nikada ne nađe pravi put.Sasvim mi je jasno da ne mogu vratiti izgubljene godine, da će djetetu biti određena alimentacija od trenutka podnošenja zahtjeva , da nikada neće dobiti ni kune od takvog oca, ali moram ovo poduzeti radi čiste savjesti prema djetetu, jer njegova pitanja su sve češća, te očekujem da će me jednog dana okriviti da nisam ništa poduzela da mu život bude lakši i lagodniji.