Eto da i ja potražim koji savjet ili odgovor na ovu već dobro znanu temu.
Rastao sam se u 12. mj 2004 god i sa bivšom ,naravno i dvoje djece, živio narednu godinu dana kad se ona odselila, no i naredne 2 god smo imali *brak* i nije bilo pitanja oko alimentacije jer smo bili kao obitelj ali svak u svom stanu. Problem je počeo kad sam ja upoznao drugu osobu, tada sam na vrat dobio tužbu radi neplaćanja alimentacije u 3 protekle godine. Na sudu sam uspio dokazat zajednički život od 11 mjeseci,no za 25 mjeseci sam ostao dužan i da skratim dobio dvostruku uvjetnu kaznu. Prva je bila da i dalje moram redovno plaćati,a druga da u roku 14 mj od pravomoćnosti moram vratiti dug. Radi objektivnih razloga ,nisam radio period od 3.5 godine,nikako nisam mogao platiti dugovanje od 39.000 kn. Uvjet mi je istekao u siječnju 2012 godine i od tada imam svakih 3, 4 mjeseca ročišta za opoziv uvjetne osude iako plaćam redovnu mjesečnu alimentaciju i 2 puta sam uplatio po 500 kn za dugovanje,ali to sudskom savjetniku nije dovoljno jer i dalje tvrdi da ja namjerno izbjegavam plaćanje i razne nebuloze samo njima znane. Naime,plača mi je iznosila 3.500 kn,a alimentacija mi uzela 1.500 kn (to je određena na rastavi braka). Najgore je što od 1.11.2012 sam ostao bez posla, te sam do ovog mjeseca plaćao po 1.400 kn od naknade koju sam dobivao s burze (onih 75% plaće prvih 3 mjeseca) i zaista nemam od kuda dati ni lipe više. Račun mi je pod ovrhom već 2.5 godine, imam zaštićeni račun,priložio sudu i taj dokument sa FINA ,no i to nije razlog za sud da ne platim dugovanje . Znam da sam obveznik plaćanja alimentacije i ako sam nezaposlen,no ne mogu vjerovat da sudu ništa to nije razlog nego i dalje me tretira kao da namjerno izbjegavam uzdržavanje mld. djece što nema više veze s zdravom pameću. Bivša ustraje na opozivu uvjetne osude i naredno ročište mi je za 34 dana. Što i kako će biti nemam pojma,samo me zanima da li imam ja uopće po sudu nekakva prava jer koliko sam shvatio prvo djeci treba dati redovnu alimentaciju i ostatak mjesečnih primanja uplatiti pod dug da bi sud vidio moju *dobru namjeru* kako kaže savjetnica koja to vodi. Nju ne zanima imam li ja za kruh,režije ,a ostalo je luksuz i nije ju briga da li ću ja spavat na cesti ili u utočištu,a kad sam sa svim dokazima (porezna uprava, Fina,katastar) dokazao da dnevno raspolažem sa 59 kn za život mirno je rekla da sve to može uplatit pod dug kao znak dobre volje. Zanima me da li postoji zakonski (ustavni) minimum za dostojanstven život čovjeka,jer u mom slučaju ja zaista nemam od kuda dati,a nemoguće je za dokazat to na sudu više od ovoga što sam dokazao,a nije mi uvaženo. Imam jednu nekretninu u BiH i to sam naveo uz priloženu dokumentaciju,no nikako da je uspijem prodati već zadnjih 5 godina.
Molim za bilo kakav komentar ili savjet.
Hvala svima unaprijed
