Aston

Hvala na odgovoru. Naravno bilo je i puno boljih varijanti za učiniti i prije nastajanja bilo kakvih dugova i zapletene situacije ali nažalost učinilo se ovako. Nisam sigurna da sam dobro razumjela. Piše ti mi da je imovina sina (stan) istovjetna kao u slučaju da ju je kupio (od neke deset osobe). Znači to je njegova imovina. (Sada. Dok je majka živa.) Zbunjujuće mi je da sin samim tim darovnim ugovorm prihvaća dugove. Da meni netko daruje sada stan npr, i za 10 god ta osoba umre, ne moramo biti u srodstvu, što bi ja tada trebala preuzeti dugove te osobe? Pa makar samo i do iznosa vrijednosti darovanog stana? Nekako mi to uopće nema smisla. Ne razumijem. Ako banka krene osporavati darovni ugovor.... prvo zašto to nije učinila kada je on napravljen ili zašto se nije namirila ovrhom još ranije, dok je taj stan glasio na majku?

Nadam se da postavljam pitanje na pravo mjesto. Logika mi nalaže da sam u pravu ali molim pomoć poznavatelja prava i ove problamatike da me ili isprave ili potvrde. Situacija: Majka u radnom odnosu, sin odrastao i također u radnom odnosu. Majka bez ičijeg znanja upada u dugove. U vidu podizanja nekoliko kredita u 2 banke, između ostalog i banke u kojoj je zaposlena i u kojoj joj sin ima račun. Majka nije više u mogućnosti otplaćivati dugove, otvara i bolovanje, banka joj „sjeda“ na račun. Sin saznaje za majčine dugove (samo dio njih, misli da je to sve) te odlučuje pomoći joj na način da ih preuzima na sebe, podigne kredit (prebaci se u drugu banku) i zatvori majčina dugovanja. Nastavlja sam otplaćivati taj kredit. Također odlučuje pomoći majci u svakodnevnim troškovima te joj daje punomoć na svoju kreditnu karticu. (ne želim komentirati ispravnost ili ne njegovih odluka) Nakon godinu , dvije, majka oboljeva od neizlječive i smrtonosne bolesti. FINA „sjeda“ na račun sinu i time se otkrije da postoji još majčinih nepodmirenih dugovanja (po onoj kreditnoj karticu na koju joj je dao punomoć, bez njegovog znanja je učinila troškove kao i još jedan kredit u prvoj, „zajedničkoj“ banci. Majka u vlasništvu ima stan, koji nije opterećen ničim. Kako bi se malo sanirala situacija, darovnim ugovorom stan se prebacuje s majke na sina. U slučaju majčine smrti (ne u slučaju nego kada do nje dođe, a izvjesno je da će doći kroz par mjeseci do godine dana) odriče se nasljedstva i samim time i dugova. Ako se ne varam, dugovi se mogu nasljediti samo do visine vrijednosti nasljeđene imovine ili sl. Sin odlučuje prodati stan kako bi s dobivenim novcem otplatio svoj kredit (podignut da se pokriju majčini dugovi) te barem dio dugova na majčino ime. Nalazi se kupac, potpisuje se predugovor. Kupac je u fazi ishodovanja kredita za stan, u istoj banci, ovoj „prvoj“, „zajedničkoj“ majke i sina. Kupac je kreditno sposoban, ima redovita i stalna visoka primanja, bez ikakvih opterećenja. I sada dolazimo do problema. Osoba XY (nije nužno za priču s pravne strane) tvrdi da će banka provjeravati vlasništvo stana (naravno da hoće) i vidjeti da je stan BIO u vlasništvu majke koja ima dugovanja te da će od sina zahtjevati da novce od prodaje stana utroši cjelokupno na podmirivanje majčinih dugova/kredita (sin nije niti sudužnik, niti jamac) te ukoliko on to ne učini, banka NEĆE odobriti kupcu kredit za kupnju stana. Po meni to nema nikakve osnove. Štoviše, to mi je čista glupost. Stan je u vlasništvu sina, sve je čisto i nije mi jasno kako bi se to banka mogla namiriti od prodaje tog stana (osim sinovljeve banke, kada „sjedne“ novac od prodaje naravno da će otići na podmirivanje njegovih dugova, onih na njegovo ime, ako mu je račun u blokadi) za majčine dugove, još uvijek žive majke. Ima li kakve pravne osnove za to? Hvala.